SluÄaj dr. Sadikovića je ljudska, emotivna, užasna i straviÄna slika genocida koji je bio namijenjen svim Bošnjacima i cijeloj BiH
Od egzekucije prijedorskog intelektualca i simbola ovog grada doktora Ese Sadikovića nad jamom Hrastova glavica protekle su dvije decenije. PriÄu o tragiÄnoj porodiÄnoj sudbini, Äuvanu od prijedorskih vlastodržaca, zamaglilo je vrijeme i prijeti da zauvijek ostane omotana velom tajne.
Ljekar, nekad Älan meÄ‘unarodne organizacije "Ljekari bez granica" Eso Sadiković, s UN-ovim plavim pasošem iz logora Omarska odveden je 5. avgusta 1992. godine, kada je i ubijen. Te noći u logor je došao jedan od njegove trojice najboljih prijeratnih prijatelja. Tadašnji gospodar prijedorskih života i smrti Mićo KovaÄević.
Doktora Esu zloÄinci koji su ga ubili ni mrtvog nisu željeli ostaviti na miru. Sa željom da mu u potpunosti zametnu trag, da ga kao Bošnjaka, muslimana, uglednog PrijedorÄanina, jednostavno Äovjeka, zauvijek nestane, njegovu su djecu pokrstili. Sin Enis prekršten je u Filipa, a kćerka Alma u Veroniku.
Jedno je sigurno. MeÄ‘unarodni sudovi su utvrdili genocid i, iako nisu kaznili Srbiju, to će ostati pravna i historijska Äinjenica. Ali sluÄaj dr. Sadikovića je ljudska, emotivna, užasna i straviÄna definicija genodica u BiH.
To je „školski primjer" onoga što su agresori, kada god su mogli, Äinili s onim što je Bosna bila i što jeste, a rahmetli Sadiković bio je jedan od njenih najponosnijih izdanaka, zbog Äega su mu ovakvu sudbinu i namijenili.