Bošnjaci se ne daju pomesti, Bosna i Hercegovina ne može nestati
Bitka za Sarajevo je bitka za Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu
Auto: Emir Ramić
S osjećajem dubokog bola, Institut za istraživanje genocida Kanada obnavlja sjećanja i iskazuje osjećanja dubokog poštovanja prema žrtvama opsade Sarajeva, posebno sarajevskoj djeci. Opsada Sarajeva je sumorni trenutak ÄovjeÄanstva, ali i simbol otpora velikosrpskom nacizmu, agresiji, genocidu, ubijanju i opstanku civilizacije, sa jasnom porukom svijetu i zloÄincima - Bošnjaci se ne daju pomesti, Bosna i Hercegovina ne može nestati.
Staviti i držati grad u opsadi, onemogućiti mu normalno snabdijevanje hranom, vodom, energentima, lijekovima i danonoćno granatama, snajperima i drugim oruÄ‘ima i oružjima, te zabranjenim sredstvima i metodama ratovanja, ubijati i ranjavati nezaštićene, izgladnjele i iznemogle civile, predstavlja potpuno oÄigledan i jasan dokaz agresorsko - genocidne namjere, koju je Generalna skupština Ujedinjenin nacija davno osudila usvajanjem Konvencije o spreÄavanju i kažnjavanju zloÄina genocida, koja spada u korpus najznaÄajnijih meÄ‘unarodnopravnih dokumenata, u tekovine ljudske civilizacije, kao rezultat iskustva meÄ‘unarodne zajednice iz holokausta i genocida u Drugom svjetskom ratu.
Opsada Sarajeva je izvršena u ambijentu agresije na nezavisnu, meÄ‘unarodno priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinu, Älanicu Ujedinjenih nacija. Ona već datira s kraja 1991, kada je JNA zauzela sve strateške položaje u i oko Sarajeva. Grad je nakon toga blokiran, te je sa tih položaja neprestano granatiran i uništavan, ubijan i ranjavan. Artiljerijski i snajperski napadi vršeni su, uglavnom, sa položaja na brdima iznad i oko Sarajeva, odakle su velikosrpski barbari i zloÄinci imali jasan, detaljan i sveobuhvatan pregled nad gradom i civilnim stanovništvom i civilnim objektima u njemu.
Velikosrpski agresor i njegovi kolaboracionisti masovno su upotrebljavali protivavionsko naoružanje, rasprskavajuću municiju, dum-dum metke, navoÄ‘ene projektile, avione, modifikovane avio bombe, kao i fosforne bombe, Äime su, zapaljeni mnogi civilni objekti u gradu, kao što su: Pošta, Orijentalni institut, Narodna i univerzitetska biblioteka, Porodilište, DjeÄija klinika, Olimpijska dvorana “Zetra”, Hotel “Evropa” i dr.
Za vrijeme opsade Sarajeva, u prosjeku je dnevno padalo po 329 granata, ubijajući Bošnjake, ali i Srbe, Hrvate i ostale manjine koje su bile lojalne Republici Bosni i Hercegovini. Rekord od 3.777 ispaljenih granata je bio uknjižen 22.jula 1993. godine. Granate su navele ogromnu štetu, a najveću štetu su primili civilni, kulturni i vjerski objekti. Sarajevo je bilo u opsadi 1.479 dana, najduža opsada glavnog grada u historiji ÄovjeÄanstva. TakoÄ‘er je zraÄni most za podršku stotini hiljada opkoljenih ljudi trajala duže od Berlinskog zraÄnog mosta. 10,615 osoba, od Äega 1,601 djece, je poginulo u Sarajevu tokom opsade. Više od 50,000 osoba je ranjeno, od kojih je veliki broj ostao invalidima.
Potpunim uništenjem Porodilišta i DjeÄije klinike agresor je ispoljio namjeru prekida reprodukcije, obnove života, kao simbola nade i vjere u svjetliju perspektivu grada. Uništenje Nacionalne i univerzitetske biblioteke i Orijentalnog instituta je pokušaj zatiranja bošnjaÄkih i bosanskohercegovaÄkih korjena i višestoljetne kulture, tradicije i civilizacije. Nastojanje i želja da se briše bošnjaÄka i bosanskohercegovaÄka prošlost i identitet, uklapa se u najmonstruoznije poruke agresije, što je neoboriv dokaz agresorsko - genocidne namjere koja ju je pratila.
Hiljade granata nemilosrdno je razaralo i Univerzitet u Sarajevu. Univerzitetski nastavnici, saradnici i studenti su, zajedno sa ostalim civilima i braniocima, izdržali najdužu opsadu u historiji ÄovjeÄanstva, što ih Äini istinskim herojima. Pod granatama i snajperima, u podrumuma, skloništima i neuslovnim prostorijama održavana je nastava i polagani su ispiti, branjeni su srednjoškolski maturski, zatim diplomski, magistarski i doktorski radovi i voÄ‘ene duboke akademske rasprave. Ta normalnost u ludilu dokaz je neuništivosti duha Sarajeva, Bošnjaka i Bosne i Hercegovine, moći i snage svih, volje da se podignute glave izaÄ‘e iz kataklizme, da se spasi historijska Ideja Bosne i Bosanski duh na kojima poÄiva Ujedinjena Europa i Svijet.
Univerzitetski profesori iz Sarajeva su u straviÄnim uslovima opsade cijelom svijetu pokazali kako se brani dostojanstvo akademske zajednice, radeći sa ljubavlju, pod granatama, uÄeći studente o vrijednostima ÄovjeÄanstva i civilizacijskim ciljevima, o antifašizmu i humanizmu, o patriotizmu i solidarnosti. Jedna od tih vrijednosti je i historijska opomena da se taj najteži oblik zloÄina ne ponovi i da oni koji za ovaj strašni zloÄin trebaju odgovarati, ne ostanu nekažnjeni. To je razlog za multietniÄku, multikulturnu i multireligijsku Bosnu i Hercegovinu, onakvu kakva je uvijek bila, ponos svih nas i istinsko susretište svega što Europu - pa i ljudsku civilizaciju uopće - Äini posebnom.
Za 1.479 dana opsade, Sarajevo je u oÄima zloÄinaca pretvoreno u “Luna park smrti”, neimaštine, oskudice i beznaÄ‘a. U ubijanju Sarajlija uživali su i dobro se zabavili i brojni dobrovoljci i strani plaćenici iz Rusije, Ukrajine, Rumunije, GrÄke i drugih zemalja. Divljali su Ukrajinci sredinom 1992, na podruÄju Ilijaša; Rusi u VogošÄ‡i, posebno prilikom napada na ŽuÄ, krajem 1992. i poÄetkom 1993, zatim na Grbavici; Kozaci u napadu na Trebević, zatim u blizini Vrbanja mosta i na Stupskom brdu.
Divljao je i ruski pjesnik Limonov, te Vojislav Koštunica, koji je podržao opsadu Sarajeva, prvo pozirao s kalašnjikovim u ruci, a onda na Palama 1994. izjavio: “Ovo je primjer kako treba izgledati buduća granica Srbije. Ohrabren sam moralom i odluÄnošÄ‡u naših boraca da ne odstupe”.
Danas smo svjedoci svakodnevnih osporavanja Bosne i Hercegovine i njenog nosećeg naroda – Bošnjaka, negiranja politiÄko-pravnog i državnog kontinuiteta Bošnjaka i Bosne i Hercegovine, opstruiranja jaÄanja države Bosne i Hercegovine, konstantnog sprovoÄ‘enja politike secesije, uništavanja i uništenja države Bosne i Hercegovine, poricanja genocida, kvazi istraživanja i kvazi istraživaÄa, minimiziranja zloÄina genocida, nagraÄ‘ivanja zloÄinaca, manipulisanja žrtvama genocida, izjednaÄavanja agresora i žrtve, izjednaÄavanja žrtava genocida i žrtava ratnih zloÄina, drskog i upornog otkrivanja “srpske Srebrenice” u Sarajevu, te izmišljanja i falsifikovanja historijskih Äinjenica, kao što je, primjera radi, “teza” da su legalni organi vlasti Republike Bosne i Hercegovine protjerali Srbe sa podruÄja Sarajeva, ukljuÄujući i “više od 650 univerzitetskih profesora i asistenata”.
Apsurdno je i paradoksalno shvatanje o potrebi šutnje i zaborava genocida tobožnjim shvatanjem kako je i svaka pomisao, a ne priÄa ili istraživanje zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava aktivnost kojom se otežava i onemogućava zajedniÄki život u Bosni i Hercegovini, kako nam to, pored ostalih, poruÄuju neki predstavnici u Kanadi i SAD. S tim u vezi, moramo vas podsjetiti da je i ljudska i Božija pravda i obaveza govoriti istinu, jer ona je samo jedna, a suoÄavanje sa njom mogu ostvariti samo oni ljudi - pojedinci, grupe i kolektiviteti, Äija je bitna odlika svijest i savjest, a koja upravo njih razlikuje od životinja. To odlikuje Bošnjake, odnosno antifašiste i kosmopolite, jer su Bošnjaci u najtežim uslovima agresije, genocida i barbarske opsade Sarajeva branili najviše civilizacijske principe i univerzalne moralne vrijednosti. Na to nas obavezuje i dug prema žrtvama opsade Sarajeva. To dugujemo ubijenoj djeci Sarajeva i njihovim roditeljima. To dugujemo ubijenim Sarajlijama koji su ubijani i ranjavani zbog vjernosti svom gradu i svojoj domovini. To dugujemo svim žrtvama u Bosni i Hercegovini, bez obzira na njihovo porijeklo, ime, ideologiju, politiku, vjeru. TakoÄ‘er, to dugujemo i antifašizmu koji je višestoljetna tekovina našeg podneblja, a koji je ugraÄ‘en u temelje Republike Bosne i Hercegovine i savremene Europe. Na kraju krajeva, to dugujemo i milionima žrtava holokausta i genocida kojima je krvlju ispisana historija XX stoljeća.
Dvadeset godina nakon nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine, dvadeset godina nakon internacionalnog priznanja Republike Bosne i Hercegovine, dvadeset godina nakon agresije i genocida na Republiku Bosnu i Hercegovinu, šesnaest godina nakon Dejtonskog sporazuma, graÄ‘ani Bosne i Hercegovine ne žive mirno, ne žive kao ljudi, ne znaju šta će biti s njihovom djecom, jer genocid nije prestao. Genocid se nastavlja jer se ljudi i danas sele sa teritorija na kojima žive nacionalisti. Veliku grešku pravi meÄ‘unarodna zajednica koja od poÄetka insistira na izjednaÄavanju svih strana u Bosni i Hercegovini. Niko na zapadu ne misli da je važno isticati kako su obje strane Äinile zloÄine tokom Drugog svjetskog rata. Naprotiv, na Nirnberškom procesu bilo je važno osuditi nacistiÄku agresiju i genocid.
Veliku grešku pravi i politiÄki i akademski bošnjaÄki establišment koji pasivno posmatra postdejtonske napade na Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu.
Bitka za Sarajevo, a time i bitka za Bošnjake I Bosnu i Hercegovinu je trajala tri i po godine. U njoj su svi graÄ‘ani igrali herojsku ulogu i pokazala da nema sile koja može pobijediti želju ljudi za slobodom i pravdom. Uporna odbrana Sarajeva uz najveće žrtve znaÄila je ne samo onemogućavanje genocida, kojeg bi Srbi sigurno izvršili da bi od Sarajeva napravili centar srpske Bosne i Hercegovine, nego je imala dalekosežne pozitivne uÄinke budući da je saÄuvala prirodno, historijsko, ekonomsko, komunikacijsko i kulturno središte bosanskohercegovaÄke države, središte koje je garancija ponovnog budućeg ujedinjavanja Rpublike Bosne i Hercegovine u definitivnog opstanka Bošnjaka u njoj.
Napomena:
U izradi ovog teksta korišteni su rezltati nauÄno istraživaÄkih projekata Instituta za istraživanje zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava Univerziteta u Sarajevu i Instituta za istraživanje genocide Kanada.
U izradi ovog teksta korištene su I Presude MeÄ‘unarodnog kriviÄnog tribunal za podruÄije bivše Jugoslavije I MeÄ‘unarodnog suda pravde.