Promisljanje bosnjacke buducnosti

U uslovima kada se bosnjacki um, oslobodjen 1995 godine, jos uvije nalazi u bosnjackom tijelu, olicenom u politickoj bosnjackoj poziciji koja je potpuno odvojena od naroda i radi sa zebe i po sebi, politickoj bosnjackoj opoziciji koja je ista kao i pozicija ili jos gora, te potpuno razjedinjene bosnjacke inteligencije, za mene je vrijedan paznje svaki Bosnjak koji se osudi promisljati bosnjacku nacionalnu, drzavotvornu i teritorijalnu buducnost. Mjera tog primisljanja nije ni ime, ni funkcija, ni organizacija. Mjera je ideja i nacin kako ideju realizovati, kako okupiti Bosnjake za realizaciju ideje. U tom okupljanju bitan je svaki Bosnjak, nama treba Preporod, ali nam treba i Rijaset. Nama treba dijalog izmedju institucija, a ne monolog. Iz takvog dijaloga iz koga niko ne treba biti iskljucen,  moguce je produkovati lidere. I jos vaznije od lidera, moguce je produkovati minimum zajednickih bosnjackih ciljeva za maksimalnu bosnjacku akciju.

Nasa mjera vrednovanja ne treba biti odnos prema Reisu ili dzematu ili Preprodu ili…, vec odnos prema ideji koju pojedinac ili organizacija predlazu. Nas aktivizam treba biti usmjeren na bosnjacki dijalog. O potrebitosti unutarbosnjackog dijaloga pisao sam jos prije deset godina. Sto prije udjemo u proces unutarbosnjackog dijaloga, to ce nam buducnost biti svijetlija.