24. oktobar slavi se kao dan Ujedinjenih naroda, meÄ‘unarodne organizacije kojoj je temeljna zadaća održavanje svjetskog mira i sigurnosti. Povelja Ujedinjenih naroda i Statut novog MeÄ‘unarodnog suda stupila je na snagu 24. oktobra 1945., budući da je prethodno 29 zemalja potpisalo ratifikacijske dokumente. Prve zamisli o osnivanju nove svjetske organizacije, koja će zamijeniti nekadašnje nedjelotvorno Društvo naroda, sežu još u ratnu 1941. godinu. Tada su ameriÄki predsjednik Roosevelt i britanski premijer Churchil u Atlantskoj povelji izrazili želju naroda antihitlerovske koalicije za stvaranjem meÄ‘unarodne organizacije koja bi održavala mir i sigurnost u svijetu. Ta je zamisao razraÄ‘ivana i prilikom drugih susreta savezniÄkih voÄ‘a. Tekst Povelje usvojen je na konferenciji predstavnika pedeset zemalja u San Franciscu 1945. godine.
U uvodnom dijelu tog dokumenta meÄ‘u ostalim se kaže: Mi, ujedinjeni narodi, odluÄni smo saÄuvati buduća pokoljenja od užasa rata, koji je dva puta u tijeku našega života donio ÄovjeÄanstvu neopisive patnje, i potvrditi vjeru u osnovna prava Äovjeka, u dostojanstvo i vrijednost ljudske liÄnosti, u ravnopravnost muškarca i žene, velikih i malih naroda. OdluÄni smo stvoriti uvjete pod kojima bi se održali prava i poštivanje obveza što nastaju iz ugovora i drugih izvora meÄ‘unarodnog prava te raditi na postizanju društvenog napretka i boljih životnih uvjeta u sve većoj slobodi.
Povelja je proklamirala osnovne ciljeve Ujedinjenih naroda: održanje meÄ‘unarodnog mira i sigurnosti, razvijanje prijateljskih odnosa na temelju poštovanja ravnopravnosti i samoodreÄ‘enja naroda te suradnju u rješavanju ekonomskih, socijalnih, kulturnih i humanitarnih teškoća. Ujedinjeni narodi će usklaÄ‘ivati djelatnost razliÄitih naroda u ostvarivanju tih ciljeva.
20 godina od agresije na BiH I genocida nad njenim graÄ‘anima, 20 godina od prijema RBiH u Älanstvo UN
UN su pali na ispitu koji se zvao Agresija na Bosnu i Hercegovinu i genocid nad njenim građanima.
Razlozi za potpunu inferiornost na sve slike o protjerivanju, genocidu i patnjama nevinog naroda neće možda nikada u cjelini biti razjašnjeni, a i ako se to desi, neće viće pomoći svima onima, koje je zla kob o snu "Velike Srbije i Hrvatske" zadesila.
U momentu kada je BiH trebala najveÄu pomoć, UN su mogle pružiti, ali to nisu uÄinile.
Uzor za nejedinstvo i neispunjavanje obaveza koje su preuzeli, moguće je najtransparentnije vidjeti na primjeru genocida u Srebrenici, ali i drugih dijelova BiH:
Otvoreno pitanje, da li su UN napravili više štete nego koristi u BiH?