Bosna i Hercegovina je od svoje pojave, od 10. vijeka, pa do danas trajna politiĉka, društvena i historijska Äinjenica
Bosna i Hercegovina {BiH} u skladu sa historijskim Äinjenicama hiljadugodišnjeg postojanja bosanske države ima svoj kontinuitet uobliÄen u kulturno-obićajni, politiÄki i državno-pravni individualit. Ovdje posebno treba naglasiti da se kontinuitet u povijesnoj individualnosti BiH temelji i na kontinuitetu njenog teritorijalnog integriteta.
BiH je baštinila i crpila svoje priznanje iz hiljadugodišnje državnosti, koja je u skladu sa prilikama, pojavno mijenjala oblike, ali suštinski uvijek zadržavala dovoljan kapacitet državno-pravne posebnosti u svim epohama. Historijsku vertikalu državnosti BiH možemo razumjeti prije svega kao kontinuitet jedinstva i cjelovitosti geopolitiÄkog prostora najprije Bosne, a kasnije i BiH, zatim kontinuitet u kulturološkoj sferi, kontinuitetu jezika i kontinuitetu multikonfesionalne, multikulturalne, multietniÄke strukture BiH. Postoji i kontinuitet državnosti sa diskontinuitetom u pojedinim historijskim periodima. To su oni periodi koji nakon formiranja prve srednjovjekovne državnosti nastaju zbog velikih carstava, ali u kojem se ne prekida kontinuitet geopolitiÄke cjelovitosti zahvaljujući nekim sretnim historijskim okolnostima.
Vijećnici Prvog zasjedanja Zemaljskog antifašistiÄkog vijeća narodnog osloboÄ‘enja BiH {ZAVNOBiH} 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu donijeli su odluku o obnovi državnosti BiH, potvrdili njezine historijske granice, te je definirali kao jednu od šest ravnopravnih republika u sastavu nekadašnje Jugoslavije. Odluka je nakon Äetiri dana potvrÄ‘ena i na Prvom zasjedanju AntifašistiÄkog vijeća narodnog osloboÄ‘enja Jugoslavije {AVNOJ} u Jajcu. Nakon osloboÄ‘enja 1945. godine, BiH je dobila grb i zastavu i za vrijeme SFRJ to su bili njeni simboli sve do 1992. godine.
Najbitniji cilj agresije i genocida protiv BiH je uništiti Bošnjake i dokazati da država BiH nema svoj autonomni bošnjaÄki narod
Agresija na nezavisnu, suverenu i meÄ‘unarodno priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinu u periodu od 1991-1995. predstavlja negaciju osnovnih dokumenata Zemaljskog antifašistiÄkog vijeća narodnog osloboÄ‘enja Bosne i Hercegovine: rezolucije ZAVNOBiH-a od 26. novembra 1943. i Deklaracije o pravima graÄ‘ana Bosne i Hercegovine od 1. jula 1944., odnosno ciljeva i duha ovog prvog narodnog predstavništva BiH. Negacija ZAVNOBiH-a je posebno došla do izražaja kroz ponovno oživljavanje velikodržavnih projekata i težnju za stvaranje Äistih nacionalnih država na podruÄju ex Jugoslavije, pojavi nacionalizma i drugih retrogradnih ideologija, pa i neofašizma. Velikodržavni projekti su usmjereni ka teritorijalnom objedinjavanju grupa, nacija, država ili dijelova država, bez obzira gdje oni egzistiraju. Takvi projekti se mogu ostvariti nasilnim putem, negiranjem samostalnosti država, njihove suverenosti i teritorijalnog integriteta, kršenjem osnovnih ljudskih prava i izvršenjem svih oblika zloÄina. Na taj naÄin ne poštuje se odredba Rezolucije ZAVNOBiH- a, po kojoj narodi BiH imaju pravo da “urede svoju zemlju onako kako to najviše odgovara volji i interesima njih samih..”
Referendumom za nezavisnost održanom od 28. februara do 1. marta 1992. godine u skladu sa standardima meÄ‘unarodne zajednice, BiH je obnovila svoju nezavisnost i od 20. maja 1992, postala je ravnopravnom Älanicom UN-a, kada je i postavljena zastava s ljiljanima ispred sjedišta UN-a na East Riveru u New Yorku. Uslijedila je agresija na RBiH i genocid nad njenim graÄ‘anima. Najbitniji cilj agresije i genocida, što je ujedno i suštinski cilj svih ekspanzionistiÄkih nacionalizama i velikodržavnih projekata protiv BiH i njenih graÄ‘ana, uništiti Bošnjake i dokazati da država BiH nema svoj autonomni bošnjaÄki narod, nego da u njoj žive iskljuÄivo Srbi i Hrvati.
OslobodilaÄki pohod Armije RBiH je zaustavljen Općim okvirnim sporazumom za mir, parafiranim 21. novembra 1995. godine u ameriÄkoj avio bazi u Daytonu. Dejtonskim sporazumom je Republika Srpska postala od fantomske tvorevine priznati entitet. Iako nastala na tekovinama genocida, kulturocida, ekocida, etnocida, elitocida, etniÄkog ÄišÄ‡enja, masovnih muÄenja u koncentracionim logorima smrti širom BiH, masovnih silovanja i progona preko milion njenih stanovnika nesrpske nacionalnosti, Dejtonskim sporazumom priznata je kao jedan od dva bosanskohercegovaÄka entiteta, što predstavlja najveću grešku u rješenju bosanskohercegovaÄke krize. Velika je nepravda i ogromna greška da se nakon saznanja o razmjeri zloÄina genocida u nije demontirao razgovor o Republici Srpskoj. Svi prethodni dogovori i saglasnosti o instaliranju jednog od dva entiteta sa nazivom Republika Srpska nakon genocida su morali pasti u vodu. Od samog poÄetka Bošnjaci su politiÄki marginalizirani u manjem entitetu, koji se stalno pokušava prikazati kao ekskluzivno pravo pripadnika samo srpskog naroda, Äime se i danas promovišu i afirmišu ciljevi agresorsko-genocidne politike. To je danas jedino mjesto u Evropi gdje se jedan stari narod diskriminira od strane vlasti manjeg entiteta po pitanju svoga narodnog imena, imena svoga jezika i uÄenja disciplina iz reda narodne grupe predmeta i nacionalne kulture.
ZnaÄaj prvog zasjedanja ZAVNOBiH je višestruko historijski
U svojoj hiljadugodišnjoj opstojnosti BiH je imala više datuma koji su predstavljali osnovu za njenu egzistenciju. Prvo zasjedanje ZAVNOBiH je jedan od tih najvažnijih datuma. U njegovom temeljnom dokumentu Rezolucija ZAVNOBiH nalaze se odredbe koje su imale dalekosežan znaÄaj za BiH. Prije svega, objavljena je državnost BiH, Äime će se otvoriti put bosanskohercegovaÄkim narodima da urede svoju zemlju onako kako to odgovara njihovoj volji i interesima. U tom kontekstu u Rezoluciji (taÄka 2), se istiÄe da “narodi BiH ne žele više povratak starog stanja koje je i dovelo do naše nesreće… Razdor i mržnju meÄ‘u našim narodima nosili su tuÄ‘inu u našu zemlju…” Rezolucija je podstrek da “narodi BiH stvaraju, u zajednici sa ostalim narodima Jugoslavije, novu demokratsku federativnu Jugoslaviju slobodnih i ravnopravnih naroda, u kojoj će biti zajamÄena puna ravnopravnost svim njenim narodima”. Posebno je akcentirao da ovo politiÄko predstavništvo bude mjesto gdje će “biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata”.
Drugi dokument ZAVNOBiH-a – Deklaracija o pravima graÄ‘ana BiH zajamÄuje prava graÄ‘ana, koja su na nivou današnjih evropskih standarda. To su, prevashodno, ravnopravnost naroda, sloboda vjeroispovijesti i savjesti, kao i ravnopravnost svih vjeroispovijesti, sloboda govora, dogovora, udruživanja i štampe, liÄna i imovinska sigurnost graÄ‘ana, kao i sloboda privatne inicijative u privrednom životu.
Po prvi put u historiji BiH predstavnici naroda odluÄivali svojom voljom o statusu BiH. NaroÄito ga se trebaju podsjećati oni koji su BiH pokušali agresijom i genocidom da je uklone sa historijske scene. Tu prije svega mislimo na srpske, crnogorske i hrvatske agresore, ali i na meÄ‘unarodnu zajednicu, koja je bila kreator Dejtonskog mirovnog sporazuma, kao jedinstvene nehistorijske kategorije u meÄ‘unarodnom pravu i politiÄkoj praksi. Zaustavljen je rat, ali i legalizovani rezultati agresije i genocida.
Osporavanje bošnjaÄkog narodnog identiteta je osnovni vid osporavanja bosanskohercegovaÄke države i društva
Dan državnosti BiH 25. novembar i dalje se ne obilježava u cijeloj državi, iako su predstavnici svih naroda i narodnosti uÄestvovali na sjednici ZAVNOBiH. Predstavnici svih naroda u veoma složenim i teškim uslovima oslobaÄ‘anja zemlje, dogovorili su se tada o naÄinu izgradnje svoje države. Dogovoren je njen status, kao jedne od teritorijalnih Älanica u budućoj zajedniÄkoj jugoslovenskoj državi. Tada su, izmeÄ‘u ostalog, Bošnjaci tadašnji Muslimani, priznati kao narod. Odlukama ZAVNOBiH-a sa pravnog stanovišta potvrÄ‘en je historijski i državno-pravni individualitet i kontinuitet teritorijalne cjelovitosti koju je BiH imala još od srednjeg vijeka. Iako je priznavala vlast razliÄitih carevina BiH je u okviru svih tih carevina imala poseban specifiÄan status. Ona je, što je jako bitno, zadržala svoje ime i naziv Bosna. Istina, od vremena Austro-Ugarske uprave dodat je i drugi naziv Hercegovina. Odlukama ZAVNOBiH Bošnjaci su potvrÄ‘eni kao narod. Dnašnje osporavanje bošnjaÄkog narodnog identiteta je dio jedne veoma duge i složene kampanje revizije historije. Želja je protagonoista te kampanje da ponovo aktueliziraju bošnjaÄku narodnu bitnost i bitisanost. Osporavanja bošnjaÄkog narodnog identiteta je osnovni vid osporavanja bosanskohercegovaÄke države i društva. Ako BiH nema svoj bošnjaÄki narod koji je narodnim imenom - Bošnjak, jezikom - Bosanski jezik, historijom i sadržajem tih djelova narodnog identiteta vezan za bosanskohercegovaÄku zemlju i državu, onda BiH nije supstancijalna historijski. Onda se BiH svodi na Srbe i Hrvate kao jedine historijske nacije, što je negiranje svih odluka ZAVNOBiH. Postoje odreÄ‘eni unutrašnji i meÄ‘unarodn faktori koji ne dozvoljavaju da se BiH konaÄno konstituira kao država tri naroda meÄ‘u kojima su Bošnjaci najbrojniji, najviše vezani za nju i najodgovorniji za nju.
Agresija na nezavisnu, suverenu, meÄ‘unarodno priznatu državu BiH predstavljala je negaciju ZAVNOBiH- a i svih njegovih tekovina, koje su se afirmisale u dosadašnjoj primjeni njegovih dokumenata
Agresija na nezavisnu, suverenu i meÄ‘unarodno priznatu Republiku BiH u periodu od 1991-1995. predstavlja negaciju osnovnih dokumenata ZAVNOBiH, Rezolucije ZAVNOBiH od 26. novembra 1943. i Deklaracije o pravima graÄ‘ana BiH od 1. jula 1944., odnosno ciljeva i duha ovog prvog narodnog predstavništva BiH. Negacija ZAVNOBiH je posebno došla do izražaja kroz ponovno oživljavanje velikodržavnih projekata i težnju za stvaranje Äistih nacionalnih država na podruÄju ex Jugoslavije, pojavi nacionalizma i drugih retrogradnih ideologija, pa i neofašizma.
Velikodržavni projekti su usmjereni ka teritorijalnom objedinjavanju grupa, nacija, država ili dijelova država, bez obzira gdje oni egzistiraju. Takvi projekti se mogu ostvariti nasilnim putem, negiranjem samostalnosti država, njihove suverenosti i teritorijalnog integriteta, kršenjem osnovnih ljudskih prava i izvršenjem svih oblika zloÄina. Na taj naÄin ne poštuje se odredba Rezolucije ZAVNOBiH, po kojoj narodi BiH imaju pravo da “urede svoju zemlju onako kako to najviše odgovara volji i interesima njih samih..” Onemogućeno je BiH, da izabere takvo državno ureÄ‘enje, koje bi na osnovama ZAVNOBiH dalje afirmisalo njenu multietniÄnost. Pojavni oblici nacionalizma i drugih retrogradnih ideologija negiraju BiH, koju prema njima treba pripojiti susjednim državama, ili podijeliti, jer se radi o privremenoj tvorevini koja ne može opstati. Pogodno tlo za svoju egzistenciju pronašao je i neofašizam, kojeg karakteriše “kult voÄ‘e”, “teorija krvi i tla”, glorifikacija rata, agresija, genocid, kulturocid, ekocid, etnocid, elitocid, urbicid, logori, sukob ruralnog i urbanog, populizam, humano preseljavanje, etniÄki Äisti prostori itd. Sve to negira duh ZAVNOBiH, po kojem BiH može da egzistira kao multietniÄka, multikulturna i multireligijska država, sa punom ravnopravnošÄ‡u svih njenih naroda.
ZAVNOBiH ima historijski znaÄaj i vraća narode i graÄ‘ane BiH kao izvoru i temelju njihovog postojanja. Danas kada se BiH nastoji dovesti u pitanje na razliÄite naÄine, ZAVNOBiH je dokaz da BiH ne mora biti podijeljena zbog toga što u njoj žive razliÄiti narodi. Dokaz je i da su ti narodi znali biti složni u daleko težim historijskim situacijama kada je bila njemaÄka okupacija, kada su divljali ustaše i Äetnici, a kako ne bi mogli sada biti jedinstveni kada se otvara evropska perspektiva. Zato je ZAVNOBiH i njegova djelatnost od 1943. do aprila 1945. je najznaÄajniji dogaÄ‘aj u historiji BiH. Svojom Rezolucijom na OsnivaÄkoj skupštini i Proglasom narodima BiH ZAVNOBiH je poslije 480 godina obnovio državnost BiH, potvrdio njen historijsko-politiÄki i državno-pravni individualitet i formirao federalnu BiH
BosanskohercegovaÄka ideja neće se provesti dok se RS ne ukine
Evropska perspektiva neće se provesti dok se zabluda i greška nazvana RS otvoreno ne akceptira kao takva. Razlog je jer snage koje su izvršile agresiju na BiH vide u RS svoj ratni plijen i ratnu pobjedu te na nju gledaju kao na novu srpsku državu stvorenu preko Drine koja će omogućiti realizaciju vjekovnog srpskog sna o ujedinjenju u jednu svesrpsku državu. Zbog toga se i pobornici velikosrpske politike pod plaštom da imaju legalitet i legitimitet iskazan voljom biraÄa u RS trude da BiH ne postane funkcionalna država te da je kao neodrživ eksperiment meÄ‘unarodne zajednice treba pustiti da propadne.
BiH treba poštovanje nauke, znanja, istine, nezavisnog duha koji će je osloboditi od upravljanja drugih centara. BiH je danas probni poligon, koga karakteriše importirano stanje propadanja sa svim oblicima destrukcije. Ujedinjena Evropa je došla do svoga maksimuma, do tolerancije koju simboliše trpi jedan drugog. BosanskohercegovaÄka vrijednost je sasvim nešto drugo, živi jedan sa drugim. Upravo ti centri su omoguÄili agresiju na tu bosanskohercegovaÄku vrijednost koja se utemeljila stoljeÄima u korijenu BiH. U Srebrenici i BiH je izvršen genocid kao instrument te agresije na Ideju Bosne i Bosanski duh kao simbolima bosanskohercegovaÄkog trajanja, državnosti samostalnosti i povijesnog iskustva.
BiH treba jedinstvo ljudi, naroda i graÄ‘ana u borbi za povratak rasne, ljudske šanse oliÄene u bosanskohercegovaÄkoj vrijednosti Ideje Bosne i Bosanskog duha. Krajnje je vrijeme i potreba ujedinjavanja i ujedinjenja, te aktivnijeg angažovanja svih bosanskohercegovaÄkih patriota ne samo za spas, već i za jaÄanje bosanskohercegovaÄke vrijednosti.
Emir Ramić