Agresija i genocid na Republiku Bosnu i Hercegovinu {BiH}
NauÄna i druga saznanja zasnovana na najrelevantnijim nauÄno-teorijskim izvorima i bitnim rezultatima empirijskih nauÄnih istraživanja autora kao i saznanja - struÄna i nauÄna, MeÄ‘unarodnog kriviÄnog tribunala za podruÄije bivše Jugoslavije i MeÄ‘unarodnog suda pravde, nesumnjivo potvrÄ‘uju da je na Republiku BiH izvršena klasiÄna oružana agresija, odnosno zloÄin protiv mira i sigurnosti ÄovjeÄanstva, što je po osnovnom shvatanju i definiciji meÄ‘unarodni oružani sukob i da je na okupiranim podruÄjima nezavisne i meÄ‘unarodno priznate Republike BiH, Älanice Ujedinjenih nacija, kao i u gradovima u opsadi, nad Bošnjacima izvršen najteži zloÄin - zloÄin genocida.
Historija neće zaboraviti da su se agresija na Republiku BiH i genocid nad njenim graÄ‘anima desili u vrijeme kada je Bil Klinton vladao najmoćnijom silom u povijesti ÄovjeÄanstva, kada je Džon Mejdžor bio Äuvar tradicije najvećeg kraljevstva, pred oÄima oliÄenja moderne slobodarske Francuske, Fransoa Miterana, u vrijeme kada je Helmut Kol porušio "gvozdenu zavjesu" kao simbol poniženja njemaÄkog naroda, u vrijeme vladavine velikog ruskog reformatora Borisa Jeljcina. Žig srama nije moguće izbrisati danas sa lica žrtava najvećeg zloćina u Europi poslije Drugog svijetskog rata, genocida u BiH.
Porijeklo entiteta Republika Srpska {RS}
Entiteta RS je nastao na sljedećim agresorsko-genocidnim osnovama:
1. Srpska nacionalistiÄka elita (politiÄka, intelektualna i crkvena), na temelju velikodržavnog projekta “svi Srbi u jednoj državi”, dovela je do unutrašnje krize u SocijalistiÄkoj federativnoj republici Jugoslaviji {SFRJ} i razbila zajedniÄku državu.
2. Miloševićevom nacionalistiÄkom politikom i praksom masovnih mitinga i puÄistiÄkim metodama smijenjena su u Srbiji, na Kosovu, Vojvodini i Crnoj Gori legalno izabrana rukovodstva i uklonjeni nepoželjni kadrovi.
3. Republika Srbija, revizijom Ustava iz 1974. i donošenjem Ustava od 28. septembra 1990, ukinula je autonomije Vojvodine i Kosova i praktiÄno izvršila secesiju (od SFRJ) i preuzela funkcije samostalne, suverene i nezavisne države, Äime je sama izuzeta iz pravnog sistema SFRJ, što je po zakonima SFRJ predstavljalo najteže kriviÄno djelo.
4. U Crnoj Gori formiran je kolaboracionistiÄki režim.
5. Ubrzan je proces homogenizacije Srba u BiH.
6. Slobodan Milošević dobio je masovnu podršku Srpske akademije nauka i umetnosti, Udruženja književnika Srbije, Srpske pravoslavne crkve, Jugoslavenske narodne armije (JNA od devedesetih godina XX stoljeća nije imala ni jugoslavenski ni narodni karakter), politiÄkih i kulturnih institucija i ustanova uz masovnu podršku Srba.
7. Rukovodstvo JNA prihvatilo je srpsku nacionalistiÄku ideologiju i politiku i postalo instrument srpskog velikodržavnog projekta, Äiji je zadatak bio da “štiti teritorije sa srpskim življem, naoružava ih i obezbijedi granice buduće zamišljene Jugoslavije”.
RS je stvorena na antiustavan naÄin i sve do parafiranja Dejtonskog sporazuma 21. novembra 1995. godine i potpisivanja 14. decembra u Parizu ona je bila kvazi tvorevina i nije imala legalitet. Ona je nastala nakon što su Srbi napustili sjednicu parlamenta BiH koja je održana 14. na 15. oktobar 1991. godine na kojoj su poslanici na prijedlog SDA i HDZ odluÄivali o usvajanju Memoranduma (pismo o namjerama) i Platforme o položaju BiH kojom se iznova potvrÄ‘uje suverenitet, teritorijalna cjelovitost BiH i najavljuje njeno povlaÄenje iz Jugoslavije u kojoj ne bi bile i Srbija i Hrvatska.
Na tom skupu, kada je uvidio da srpsko stanovište o ostajanju BiH u Jugoslaviji nema većinsku podršku, odnosno da preovladavaju snage koje su za nezavisnost BiH, osumniÄeni ratni zloÄinac Radovan Karadžić je izašao pred govornicu i ne mogavši da se uzdrži izjavio: “BiH želite odvesti istim putem pakla i patnje kojim idu Slovenija i Hrvatska. Nemojte misliti da nećete odvesti BiH u pakao, nemojte misliti da nećete odvesti muslimanski narod u propast, jer se Muslimani u sluÄaju rata ne mogu braniti. Kako ćete sprijeÄiti da svi ne poginu u BiH”. Svi su bili šokirani. Tada je za govornicu izašao bosanskohercegovaÄki predsjednik Alija Izetbegović i obratio se parlamentu rijeÄima: “Njegove rijeÄi i ponašanje objašnjavaju zašto drugi ne žele ostati u toj Jugoslaviji. Nitko više ne želi takvu Jugoslaviju kakvu želi gospodin Karadžić. Nitko osim, možda, Srba. Takvu Jugoslaviju, a i Karadžićevo ponašanje, jednostavno mrze narodi Jugoslavije, Slovenci, Hrvati, Makedonci, Albanci, MaÄ‘ari, Muslimani, Evropa i svijet. Kao predsjedniku BiH žao mi je što u ovim prilikama moram govoriti u ime muslimanskog naroda. SveÄano izjavljujem da Muslimani neće nikoga napasti. Ipak, isto tako sveÄano izjavljujem da će se Muslimani odluÄno braniti i opstati. Neće nestati kao što je rekao Karadžić. Oni ne mogu nestati”.
Da bi preduprijedili buduće dogaÄ‘aje, koji su ukazivali da BiH ide putem nezavisnosti, bosanski Srbi su 9. januara 1992. godine proglasili paradržavnu tvorevinu “Srpsku Republiku Bosnu i Hercegovinu” koju će kasnije preimenovati u “RS”.
RS je nastala na pravno potpuno neosnovan naÄin. U konfrontaciji sa meÄ‘unarodnim pravnim poretkom koji je svoj izraz imao u mišljenju Badinterove Komisije br. 2 i 3 od 10. i 11. januara koje je dato kao odgovor na pitanje što je postavila Republika Srbija 20. novembra 1991. godine stvorena je i fantomska RS koja je osnov svog postojanja našla u sili oružja, agresiji i genocidu i raÄunici da je srbizacijom nekad zajedniÄke JNA u situaciji da silom nameće svoja rješenja ne obazirući se na reakcije gotovo cjelokupnog ÄovjeÄanstva.
Poslije agresije na Republiku BiH i genocida nad njenim graÄ‘anima, poslije strašnih silovanja, mućenja u koncentracionim logorima smrti, masovnih i nasilnih protjeravanja, poslije ekocida, etnocida, urbicida, kulturocida, elitocida koje su u najvećoj mjeri uÄinile srpske snage pod voÄ‘stvom Karadžića, u Dejtonu je postignuto mirovno rješenje za BiH. Tim rješenjem je RS postala od fantomske tvorevine priznati entitet. Iako nastala na tekovinama agresije i genocida u BiH, Dejtonskim sporazumom nažalost priznata je kao jedan od dva bosanskohercegovaÄka entiteta što predstavlja najveću grešku meÄ‘unarodne zajednice u rješenju bosanskohercegovaÄke krize.
Ovakav nastanak RS morao bi da dovede do revidiranja odnosa prema njenom postojanju i priznanju meÄ‘unarodne zajednice kao jednog od dva bosanskohercegovaÄka entiteta, te da nema nikakvog smisla osuditi glavne projektante te tvorevine na dugogodišnju robiju a njihovo djelo nastalo na zloÄinu ostaviti da egzistira. Najveća greška Mirovnog sporazuma u Dejtonu bilo prihvatanje termina RS. RiÄard Holbruk u svojoj knjizi „Završiti rat“ istiÄe da je njegova najveća greška što je pritiskao Predsjednika BiH Aliju Izetbegovića da prihvati termin RS te da je kasnije potpuno uvidio tu grešku. Velika je nepravda i ogromna greška meÄ‘unarodne zajednice da se nakon saznanja o razmjeri zloÄina genocida u Srebrenici i BiH nije demontirao razgovor o RS. Svi prethodni dogovori i saglasnosti o instaliranju jednog od dva entiteta sa nazivom RS nakon Srebrenice su morali pasti u vodu.
Entitet RS je agresorsko-genocidna tvorevina kojom se održava srpski velikodržavni projekat fašistiÄkog i genocidnog karaktera
Entitet RS je kao agresorsko-genocidna tvorevina duboko urezane u svijest svih preživjelih žrtava genocida i drugih oblika zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava. Njime se po svaku cijenu u raznim oblicima nastoji održati srpski velikodržavni projekat fašistiÄkog i genocidnog karaktera, koji, pored ostalog, implicira trajnu nestabilnost u BiH, osporava politiÄko-pravni i državni kontinuitet, suverenitet i nezavisnost BiH, negira mogućnost održanja, razvoja i unapreÄ‘enja kvaliteta zajedniÄkog života, Äime se, pored ostalog, najozbiljnije dovodi u pitanje univerzalne ljudske vrijednosti, slobode i prava, civilizacijske i kulturne tekovine. Entitet RS je uspostavljen na osnovu agresija na Republiku BiH i genocid nad Bošnjacima kao zajedniÄkog zloÄinaÄkog poduhvata Savezne republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore), njihovih rukovodstava i brojnih rukovodilaca politiÄkog, vojnog, policijskog i upravnog vrha, te njihovih petokolonaša, kolaboracionista i plaćenika. Namjera zloÄinaÄkog Äina uspostavljanja entiteta RS , utemeljenog na srpskom velikodržavnom projektu, imala je za cilj zauzimanje i uništenje države Republike BiH i istrebljenje Bošnjaka ili njihovo svoÄ‘enje na beznaÄajnu etniÄku skupinu.
Dakle porijeklo entiteta RS na teritoriji Republike BiH vodi nas do ratnih zloÄina, agresije, genocida, ilegalnih antibosanskih djelovanja, prekrajanja državnih granica, odgovornosti srbijanskog režima, nametanja pod prisilom ustavnih rješenja kojima se krši pravni poredak, cinizma i kriminala internacionalnih predstavnika i drugih nedozvoljenih djela koja se sankcioniraju. To nam kazuje da je entitet RS nastao vojnim djelovanjem Jugoslovenske armije i paravojnih formacija SDS uz potpunu saradnju Srbije i režima S. Miloševića koji je za to odgovarao u Hagu. Naravno uz Srbiju je u agresiji sudjelovala i Crna Gora, a onda i Hrvatska. Velikosrpski ekspanzionizam je pokrenuo agresiju protiv BiH da bi ostvario svoje hegemonijske i osvajaÄke težnje. Entitet RS na teritoriji Republike BiH pojavljuje se kao rezultat velikosrpskog ekspanzionizma i masovnih zloÄina nad bošnjaÄkim stanovništvom i niÄim se ta Äinjenica ne može sakriti. Ono što je djelo zloÄina mora biti dovedeno do apsolutne upitnosti, prvo iz moralne pozicije, a onda iz državno-pravne i internacionalno-pravne pozicije. Entitet RS na teritoriju Republike BiH predstavlja nakon Auschwitza najveće mjesto zloÄina u Evropi, teritorij koji je postavljen na masovnim grobnicama bošnjaÄkog naroda i koji se pretvorio u mjesto najcrnje rasistiÄke, etniÄke i religijske diskriminacije, totalne obespravljenosti i ponižavanja Bošnjaka. U toj neprirodnoj konstrukciji koja je izraz nasilja, diskriminacija Bošnjaka je postala projektovana, kulturna Äinjenica entitetskog velikosrpskog djelovanja i prepoznaje se na svakom koraku: od škola u entitetu gdje se ne može uÄiti bosanski jezik, bosanska povijest i bošnjaÄka kultura do zapošljavanja i pozicija u javnim preduzećima. Entitet ispunjava tako svoju svrhu – destruiranje Republike BiH i bošnjaÄkog naroda, podržavljenje i posrbljenje entiteta – koja je već zamjetljiva od Memoranduma SANU (1986) i Osme sjednice CK SK Srbije (1987) kada se u Beogradu instalira Miloševićeva vlast. Tada je bilo jasno koje su glavne intencije velikosrpskog hegemonizma u raspadajućoj Jugoslaviji. To će reći da entitet RS nije izraz puke sluÄajnosti, neke metafiziÄke „volje naroda“, nego je osmišljen plan politiÄkog i militarnog djelovanja velikosrpske politike iz Beograda, kao njezinog strateškog centra, na destrukciji samostalne Republike BiH. OsvajaÄko djelovanje velikosrpskog ekspanzionizma izraz je procjene da nad BiH može uspjeti osvajaÄki poduhvat jednom razornom, brzom i nemilosrdnom akcijom Jugoslovenske vojske, jer je toj ekspanzionistiÄko-rušilaÄkoj svijesti odgovarala miroljubivost „janjećeg mentaliteta“ većine graÄ‘ana BiH. Ta velikosrpska procjena je direktno uzrokovala disoluciju Jugoslavije i izazvala velika ratna stradanja stanovništva. Zato nas kodirano velikosrpsko negiranje BiH upozorava da se Srbija još nije „pomirila“ sa svojim državnim granicama, da još uvijek sanja ekspanzionistiÄki san, strašnu zabludu da genocidom može napraviti veliku Srbiju u kojoj bi živjeli „svi Srbi“.
Velikosrpski projekt enitett RS ne priznaje državu BiH i Bošnjake kao njezin narod
Entitet RS napravljen zloÄinom genocida i etniÄkim ÄišÄ‡enjem onemogućava ljudsko postojanje, dovodi u pitanje sam pojam Äovjeka i smisao ljudskog života i, što je najstrašnije, otvara kapije još straviÄnijih nesreća u budućnosti. Legitimiranje politike koja insistira da je entitet RS država, izraz neupitne „volje naroda“, koji treba da se pripoji Srbiji, direktno vodi u buduću agresiju i genocid. Velikosrpski politiÄari još uvijek vjeruju da u ratu protiv BiH mogu ostvariti svoje ciljeve iz arsenala velikosrpske ideologije. To je pravi smisao povijesno nesankcionirane velikosrpske politike genocida na kraju 20. Stoljeća, koja pred sobom uništava sve što je drugaÄije. Bolesno negiranje genocida u BiH ne može sakriti niti umanjiti straviÄne zloÄine nad bošnjaÄkim graÄ‘anima koji su završili u masovnim grobnicama širom teritorije koja se na njima uspostavila kao entitet RS. Ovo „duhovno“ stanje i „kulturna razina“ kazuju nam da se velikosrpska politika nije zaustavila – da nema pokajanja, izvinjenja, stida, priznavanja odgovornosti, saosjećanja – i da bi nastavila s novim zloÄinima protiv BiH i Bošnjaka.
Pravo Bošnjaka da obilježavaju deveti januar kao Dana genocida nad Bošnjacima je sastavni dio istine o agresiji i genocidu i pravde za žrtve tih zloÄina
Nakon više od stoljetnog genocidnog iskustva i jedanaest genocida niko nema pravo da Bošnjake zaustavlja na putu njihove zaštite i odbrane od agresije i genocida. Ta odbana i zaštita od agresije i genocida podrazumjevapravo i aktivnosti Bošnjaka na poništavanje svih rezultata agresije i genocida, istinu o zloÄinima agresije i genocida i pravdu {sudsku, materjalnu i duhovnu} za žrtve tih zloÄina. Da bi to realizovali Bošnjaci se moraju vratiti svojoj narodnoj kulturi, tradiciji, jeziku i samosvijesti o zajedniÄkoj im sudbini u matici BiH. Bošnjaci koji su svojim životima svjedoÄili bošnjaÄku Äast i slobodu, put bošnjaÄkog jedinstva u odbrani i borbi protiv agresije i genocida se ponovo raÄ‘aju iz pepela agresije i genocida. Zato ustanite Bošnjaci, podignite svoj narodni glas, probudite uspavanu narodnu savjest i odgovornost. Jer u RS nestaje jedna civilizacija, jedan narod, jedna kultura, jedna tradicija, jedan jezik, umire jedinstvena Idejan Bosne i Bosanski duh na tlu Europe. Ako se RS podržavi nestaće svekolike raznolikosti vjera, nacija, kultura, mentaliteta, folklora, umjetniÄkih stilova, nestaće sve što je vijekovima slagano u mozaik zajedniÄkog života, nestaće Ideje Bosne i Bosanskog duha. U RS će filozofija tolerancije, prihvatanja, poštovanja, priznavanja drugog i drugaÄijeg biti zamjenjena mržnjom prem drugom i drugaÄijem. Biće to novi zid srama na tlu ujedinjene, demokratske, slobodne, Europe.