Holokaust i genocid su zločini koji se ne mogu zaboraviti i koji ne smiju nestati iz bošnjaćkog sjećanja

 

 

Holokaust i genocid su zločini koji se ne mogu zaboraviti i koji ne smiju nestati iz bošnjaćkog sjećanja

Bošnjaci imaju svetu obavezu da se bore protiv zaborava genocida, u protivnom poriču svoju narodnu historiju, tradiciju. Kulturu, jezik i miniraju svoju narodnu i nacionalnu budućnost. Institut za istraživanje genocida Kanada počeo je sa radom 27. januara 2010, baš  na Dan sjećanja na žrtve holokausta. Time smo željeli da podsjetimo na univerzalni princip i činjenicu da su holokaust i genocid zločini koji se ne mogu zaboraviti, koji nikada ne zastarjevaju i koji ne smiju nestati iz ljudskog pamćenja.

Izostalo suočenje sa uzrocima i načinima kolektivnog aktiviranja mračne strane ljudske prirode

Generalna skupština Ujedinjenih nacija je jednoglasno usvojenom Rezolucijom, broj 60/7, od 1. novembra 2005, označila 27. januar MeÄ‘unarodnim danom sjećanja na žrtve holokausta. Taj dan ujedno podsjeća na najveći nacistički logor smrti u Auschwitzu - Birkenau (Poljska), koga je toga dana 1945. oslobodila Crvena armija. Strahote Drugog svjetskog rata podstakle su formiranje Ujedinjenih nacija. Ljudska prava za sve, bez razlike u rasi, spolu, jeziku ili religiji, jedno su od temeljnih načela zabilježenih u njihovoj Povelji.

Da li je to danas zaista tako?

Jedan od prvih i danas u višestrukom smislu najvažnijih dokumenata novoformirane meÄ‘unarodne zajednice, utjelovljene u Ujedinjenim nacijama je Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, koja spada u korpus najznačajnijih meÄ‘unarodnopravnih dokumenata, u tekovine ljudske civilizacije, kao rezultat iskustva meÄ‘unarodne zajednice iz holokausta i genocida u Drugom svjetskom ratu, čiji je posebno značajni zagovornik bio Jevrej, poljski pravnik Raphael Lemkin, čija je skoro cijela porodica žrtva holokausta. Lemkinova želja je bila, izmeÄ‘u ostalog, da uvjeri meÄ‘unarodnu zajednicu u značaj čuvanja sjećanja na holokaust, kako se novi holokaust ne bi ponovio nijednom drugom narodu, obećanjem iskazano  sintagmom “never again”.

Gotovo tri decenije nakon Drugog svjetskog rata, akademska istraživanja o genocidu bila su veoma skromna.  Industrijalizacija ljudske smrti tokom holokausta i drugih genocida u Drugom  svjetskom ratu užasnula je svijet, no činise da je trebao proteći odreÄ‘eni vremenski period da se naučnici suoče sa uzrocima i načinima tog kolektivnog aktiviranja mračne strane ljudske prirode. Naime, odgaÄ‘anja suštinske analize genocida mogu se potražiti i u činjenici da genocid nije značio samo masovna stradanja naroda - već i masovnu participaciju egzekutora. ÄŒovječanstvo je bilo šokirano holokaustom i drugim genocidima koje su počinile nacističke snage i njihovi kolaboratori, kao da je ljudska sklonost za masovnim uništenjem sopstvene vrste bila nepoznanica do Drugog  svjetskog rata.

ÄŒetiri zaboravljene lekcije iz Holokausta

Podsjećanje na holokaust ima historijsku važnost za cijelo čovječanstvo. Sjećanje na univerzalne lekcije holokausta ne može biti prepušteno prošlosti i zaboravu. Izdvajamo četiri lekcije koje se moraju zapamtiti:

1.            Genocid nije puka statistička činjenica. Svaka žrtva je imala ime i prezime. Svaka žrtva je imala identitet. Svaka žrtva je bila jedinstven dio univerzalnog života na zemlji, poklona Tvorca.

2.            Zločinci genocida su uspjeli ne samo zbog oružja koga su posjedovali nego zbog mržnje i netolerancije prema drugom i drugačijem koja ih je obuzimala.

3.            Šutnja i ravnodusnost su veoma opasne, kao što smo vidjeli i u mnogim genocidima nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini i šire.

4.            Potreba za borbom protiv masovnih zločina i društvenim normama koje nekažnjavaju zločine kroz nacionlna i meÄ‘unarodna prava je veoma bitna. Borba s kojom nikad više nećemo biti ravnodušni prema rasizmu i mržnji, s kojom nikad više nećemo šutiti i odobriti zločin genocida.

Bošnjaci više nikad ne smiju sebe dovesti u situaciju da se nisu u stanju zaštititi od agresije i genocida

Ako Bošnjaci zaborave genocid osuÄ‘eni su na to da im se ponovi. Pedeset godina poslije Holokausta ponovio se genocid, kulturocid, ekocid, etnocid, urbicid, elitocid, ponovo su otvoreni koncentracioni logori smrti, vršena masovna silovanja, organizovani masovni progoni u srcu Evrope, u Bosni i Hercegovini. Pedeset godina nakon holokausta Ujedinjene nacije koje su nastale na temeljima potrebe sjećanja na holokaust, ne samo da nisu primjenile Konvenciju o sprječavanju i kažnjavanju genocida, već su dozvolile da se pod njihovom zastavom i njihovom „zaštitom“ u Bosni i Hercegivini dogodi genocid. Iako je presudom MeÄ‘unarodnog suda pravde u Den Hagu 2007. godine potvrÄ‘eno da se u Srebrenici, odnosno Bosni i Hercegovini dogodio genocid, iako je presudama  MeÄ‘unarodog krivičnog tribunala za područije bivše Jugoslavije potvrÄ‘en genocid u Srebrenici i Žepi, odnosno Bosni i Hercegovini i ako su ti genocidi potvrÄ‘eni presudma mnogih nacionalnih sudova, danas  se u manjem entitetu permanentno poriče, minimizira i tabuizira što vrijeÄ‘a žrtve i svijedoke agresije i genocida, sprječava proces vraćanja povjerenja, te usporava vračanje Ideji Bosne i Bosanskom duhu koji u Bosni i Hercegovini žive više od hiljadu godina i na kojima se zasniva Evropska unija i savremena civilizacija.

Bošnjaci ne smiju zaboraviti da su ih prije posljednjeg genocida učili da zaborave svoju narodnu pripadnost, historiju, kulturu, jezik i tradiciju. Bošnjaci ne smiju zaboraviti da su ih prisiljavali na debošnjakizaciju, pa im sad smeta što se Bošnjaci vraćaju svojoj svojoj etničkoj pripadnosti, historiji, jeziku, kulturi i tradiciji na način jake narodne samosvijesti o zajedničkoj bošnjačkoj sudbini u jedinstvenoj Bosni i Hercegovini bez Dejtonskim sporazumom legalizovanih rezultata agresije i genocida.

U ime žrtava i svijedoka agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim graÄ‘anima, Institut za istraživanje genocida Kanada zahtijeva usvajanje Zakona o kažnjavanju poricanja, negiranja, minimiziranja i tabuiziranja holokausta i genocida u Bosni i Hercegovini. Oni koju su protiv ovoga zakona, zapravo su protiv čovjeka i civilizacije, protiv mira i demokratije, protiv prihvatanja, poštovanja, priznavanja i tolerisanja drugog i drugačijeg.

Institut za istraživanje genocida Kanada zahtijeva da Generalna skupštine OUN-a usvoji Rezoluciju o 11. julu, Danu sjećanja na žrtve agresije i genocida u Bosni i Hercegovini, kako bi se odavanjem počasti žrtvama agreije i genocida UN-e uvijek podsjećale da su mogle, ali da nisu htjele spasiti žrtve, da su tako pogazile svoju osnivačku povelju, da su tako pogazile svoje zakone.

Bošnjaci se ponovno raÄ‘aju iz pepela agresije i genocida

Svjedočenje  bošnjačke časti i slobode kroz bošnjačko jedinstvo u odbrani i borbi protiv agresije i genocida, protiv poricanja zločina  je put bošnjačke budućnosti u kojoj će svaki Bošnjak znati ko mu je prijatelj. A, bošnjački prijatelj je svaki čovjek koji poštuje bošnjački narod, njegovu kulturu, tradiciju, jezik, duhovnost, koji prihavata presude meÄ‘unarodnih sudova o agresiji i genocidu i koji se bori protiv negatora agresije i genocida.

Holokaust i zločini genocida su jaki podsjetnici da  “ljudi”  imaju neobičnu sposobnost za zlo. Posebno poražavajuća činjenica je da neki od najgorih primjera nisu počinili nepismeni, barbarski divljaci, već “najučeniji, oni koji su tvrdili da su kršÄ‡ani”. O holokaustu i genocidu nad Bošnjacima moramo učiti da bi bili bolji ljudi, saosjećajniji, vrednujući svaku osobu kao stvorenje neograničene vrijednosti, tako vrijedno, da znamo da se takva zvjerstva neće više nikada desiti i da će svijet biti humanije mjesto koje je neprijateljski okrenuto prema takvim groznim dešavanjima.

Iz nacističkog holokausta čovječanstvo još uvijek ima mogućnost izvući historijsku pouku i poruku, te osigurati bolju budućnost za sve nas, mada je genocid u Bosni i Hercegovini, koga je generirao srpski i crnogorski nacizam i na kostima ubijenih žrtava inaugurirao genocidnu tvorevinu pokazao, nažalost, ogromno negativno iskustvo. Baš zato, danas je više nego ikada, kada zločini protiv čovječnosti i meÄ‘unarodnog prava postoje u svijetu, potrebno formirati i jačati historijsku svijest o genocidu nad Bošnjacima što zahtijeva da čuvamo sjećanje na žrtve, {o njima treba govoriti plemenito, istinito, sa dignitetom i samo na osnovu društvenih činjenica sadržanih i iskazanih u relevantnoj dokumentaciji), kao i da se procesuiraju svi oni koji su odgovorni za stravične zločine.

Sveti je zadatak bošnjačkih intelektualaca i odgovornost istraživača da naučno istražuju genocid i druge oblike zločina protiv čovječnosti i meÄ‘unarodnog prava, na čemu se temelji istina i maksimalno sužava prostor za sve i bilo kakve) aktuelne i potencijalne falsifikate, manipulacije i laži.

Privilegija nekažnjenog ubijanja Bošnjaka je ukinuta zauvijek

Brisanje negiranja narodnog, kulturnog, jezičkog identiteta Bošnjaka i njihove državotvorne tradicije označiće kraj nacionalnog, etničkog i kulturnog animoziteta koji je obilježio najkrvavije stranice u historiji Evrope, posebno u povijesti Bošnjaka kao jedinog evropskog naroda kome je bilo uskraćeno pravo na postojanje.  Zato Bošnjaci moraju biti spremni  učiniti  sve  da se počinitelji zločina agresije i genocida kazne, da se istina o zločinima namiri i pravda za žrtve zadovolji. Bošnjaci nikada više ne smiju dopustiti nekažnjeno ubijanje ni jednog nevinog Bošnjaka. Samo tako će svaki potencijalni budući zločinac shvatiti da je privilegija nekažnjenog ubijanja Bošnjaka ukinuta zauvijek i to ne od tuÄ‘eg ili nametnutog zakona, već od zakona Bošnjaka.

Emir Ramić

Direktor Institut za istraživanje genocida Kanada