Saopćenje Instituta za istraživanje genocida, Kanada povodom oslobađajuće presude za Momćila Perišića

O4. 03. 2013

 

Saopćenje Instituta za istraživanje genocida, Kanada povodom oslobaÄ‘ajuće presude za Momćila Perišića

 

OslobaÄ‘ajućom presudom za Momćila Perišića, MeÄ‘unarodni krivični suda za bivšu Jugoslaviju još više gubi kredibilitet, želeći da relativizira krivicu svih strana, što je strašan udarac za žrtve i svijedoke agresije i genocida koje su očekivale zadovoljenje istine i pravde. Istovremeno ova politička odluka je veliki udarac za meÄ‘unarodnu pravdu i meÄ‘unarodno pravo.

 

Žalbeno vjeće  MeÄ‘unarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u sastavu sudija Theodor Meron, predsedavajući, Carmel Agius, Liu Daqun, Arlette Ramaroson i Andrésia Vaz  je većinom glasova, uz djelimično suprotno mišljenje sudije Liua, ukinulo osuÄ‘ujuće presude Momčilu Perišiću za zločine protiv čovečnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja.  Pretresno vjeće  je 6. septembra 2011. godine, uz suprotno mišljenje sudije Molota, Momčila Perišića proglasilo krivim za pomaganje i podržavanje zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja počinjene od avgusta 1993. do novembra 1995. u Sarajevu i Srebrenici, Bosna i Hercegovina. Pretresno vjeće MeÄ‘unarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju je, uz suprotno mišljenje sudije Molota, Momčila Perišića takoÄ‘e proglasilo krivim kao nadreÄ‘enog, zbog toga što nije kaznio za zločine protiv čovečnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja počinjene u Zagrebu, Hrvatska, 2. i 3. maja 1995. godine. Momčilo Perišić je osuÄ‘en na 27 godina zatvora.

Institut za istraživanje genocida, Kanada smatra da postoji dovoljno dokaza da je pomoć koju je Momčilo Perišić  usmjeravao korišÄ‡ena za činjenje zločina od strane Vojske Republike Srpske u Sarajevu i Srebrenici. TakoÄ‘e postoji dovoljno dokaza da je Momčilo Perišić imao efektivnu kontrolu nad pripadnicima Srpske vojske Krajine  u vrijeme granatiranja Zagreba.

Na MeÄ‘unarodnom krivičnom suda za bivšu Jugoslaviju već ranije je utvrÄ‘ena odgovornost Srbije za zločine u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. U predmetu Milan Martić dokazano je da je Srbija bila umiješana u udruženi zločinački pothvat u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, koji je uključio ne samo Slobodana Miloševića nego i generale Veljka Kadijevića i Blagoja Adžića. Presuda Vijeća u slučaju Milan Martić utvrdila je da je politički cilj ujedinjenja srpskih područja u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj sa Srbijom proveden rasprostranjenim i sustavnim oružanim napadima na pretežno nesrpska područja, kao i djelima nasilja i zastrašivanja. Presudom je vijeće tada utvrdilo da su Vojska Republike Srpske. Srpska vojska Krajine i Vojska Jugoslavije u stvarnosti bile jedna te ista organizacija, samo što se nalazila na  zasebnim lokacijama kao i da su čitavo vrijeme rata pobunjena srpska vodstva u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj suraÄ‘ivala s političkim i vojim vodstvom Srbije. U provoÄ‘enju zločinačkog pothvata sudjelovali su, po toj presudi, uz bivšeg srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića i Blagoje Adžić, Milan Babić, Radmilo Bogdanović, Veljko Kadijević, Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Vojislav Šešelj, Franko Simatović zvani Frenki, Jovica Stanišić i kapetan Dragan Vasiljković.

 

Slijedom toga Institut za istraživanje genocida, Kanada smatra da postoje sasvim validni dokazi o učešÄ‡u Vojske Jugoslavije u zločinima agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim graÄ‘anima. Mnogi važni dokumenti Vrhovnog savjeta odbrane Jugoslavije su pod velom vojne i državne tajne sakriveni od Žalbenog vijeća.  Institut za istraživanje genocida, Kanada smatra da postoje dokazi da je Vojska Republike Srpske  bila kriminalna organizacija. To je vojska koja je vodila agresiju i genocid.

U izdvojenom mišljenju Žalbenog vjeća MeÄ‘unarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju stoji, ako bi se primijenili standardi iz prvostepene presude Momčilu Perišiću, da bi svaki komandant ili politički lider morao biti odgovoran u ratu. Stoga je vrlo jasno da je ovo klasična politička poruka. Sve ono što je pisalo u odvojenom mišljenju sudije Bakonea Molotoa je i prihvaćeno u konačnoj odluci. U tom mišljenju Moloto je govorio o budućoj politici koju bi meÄ‘unarodna zajednica trebala provoditi u svijetu. Žalbeno vjeće MeÄ‘unarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u slučaju Momčilo Perišića je tu političku konstataciju  prihvatilo kao pravno tumačenje. Zaista je teško vjerovati da Momčilo Perišić nije znao za zločin genocida u Bosni i Hercegovini.

 

I ako je Žalbeno vijeće MeÄ‘unarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju utvrdilo da dokumenti Vrhovnog savjeta odbrane Jugoslavije dokazuju da Srbija i Crna Gora nisu vodile zločinačku politiku te da je pomoć Srbije i Crne Gore koju su pružale Republici Srpskoj bila pomoć u voÄ‘enju rata, a nikako u činjenju zločina, Institut za istraživanje genocida, Kanada smatra da  takva politička, a ne pravna odluka, uopšte ne abolira krivičnu odgovornost političkog i vojnog vrha Srbije i Crne Gore za agresiju na Bosnu i Hercegovinu i genocid nad njenim grÄ‘anima.  Presuda “Perišić” ne znači “oslobaÄ‘anje” srbijanskog vojnog i političkog vodstva u zajedničkoj namjeri stvaranja velike Srbije zločinačkim sredstvima. Sud može utvrditi zločinačku namjeru u izjavama i djelima Karadžića i Mladića, Simatovića, Stanišića i Šešelja koja pokazuju da su podupirali politiku uklanjanja nesrpskog stanovništva s okupiranih područja agresijom i genocidom.

 

 

Imajući to u vidu Institut za istraživanje genocida, Kanada će putem svoga Internacionalnog ekspertnog tima tražiti da se ubrzaju aktivnosti oko obnavljanja tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid na MeÄ‘unarodnom sudu pravde.  Institut za istraživanje genocida, Kanada će putem svoga Internacionalnog ekspertnog tima pozvati bosanskohercegovačku i svijetsku akademsku zajednicu, posebno onu u oblasti Anglosaksonskog prava da se aktivno ukljući u ovaj proces.

 

Na kraju Institut za istraživanje genocida, Kanada sa žaljenjem konstatuje da se MeÄ‘unarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju od nezavisnog svijestkog suda  pretvorio u zavisni politički sud koji donisi političke presude. Time gubi svijestka pravda, nagraÄ‘uje se zločin i još jednom kažnjava žrtva.

 

Emir Ramić

Direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada