O4. 03. 2013
Saopćenje Instituta za istraživanje genocida, Kanada povodom oslobaÄ‘ajuće presude za Momćila Perišića
OslobaÄ‘ajućom presudom za Momćila Perišića, MeÄ‘unarodni kriviÄni suda za bivšu Jugoslaviju još više gubi kredibilitet, želeći da relativizira krivicu svih strana, što je strašan udarac za žrtve i svijedoke agresije i genocida koje su oÄekivale zadovoljenje istine i pravde. Istovremeno ova politiÄka odluka je veliki udarac za meÄ‘unarodnu pravdu i meÄ‘unarodno pravo.
Žalbeno vjeće MeÄ‘unarodnog kriviÄnog suda za bivšu Jugoslaviju u sastavu sudija Theodor Meron, predsedavajući, Carmel Agius, Liu Daqun, Arlette Ramaroson i Andrésia Vaz je većinom glasova, uz djelimiÄno suprotno mišljenje sudije Liua, ukinulo osuÄ‘ujuće presude MomÄilu Perišiću za zloÄine protiv ÄoveÄnosti i kršenja zakona i obiÄaja ratovanja. Pretresno vjeće je 6. septembra 2011. godine, uz suprotno mišljenje sudije Molota, MomÄila Perišića proglasilo krivim za pomaganje i podržavanje zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i kršenja zakona ili obiÄaja ratovanja poÄinjene od avgusta 1993. do novembra 1995. u Sarajevu i Srebrenici, Bosna i Hercegovina. Pretresno vjeće MeÄ‘unarodnog kriviÄnog suda za bivšu Jugoslaviju je, uz suprotno mišljenje sudije Molota, MomÄila Perišića takoÄ‘e proglasilo krivim kao nadreÄ‘enog, zbog toga što nije kaznio za zloÄine protiv ÄoveÄnosti i kršenja zakona ili obiÄaja ratovanja poÄinjene u Zagrebu, Hrvatska, 2. i 3. maja 1995. godine. MomÄilo Perišić je osuÄ‘en na 27 godina zatvora.
Institut za istraživanje genocida, Kanada smatra da postoji dovoljno dokaza da je pomoć koju je MomÄilo Perišić usmjeravao korišÄ‡ena za Äinjenje zloÄina od strane Vojske Republike Srpske u Sarajevu i Srebrenici. TakoÄ‘e postoji dovoljno dokaza da je MomÄilo Perišić imao efektivnu kontrolu nad pripadnicima Srpske vojske Krajine u vrijeme granatiranja Zagreba.
Na MeÄ‘unarodnom kriviÄnom suda za bivšu Jugoslaviju već ranije je utvrÄ‘ena odgovornost Srbije za zloÄine u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. U predmetu Milan Martić dokazano je da je Srbija bila umiješana u udruženi zloÄinaÄki pothvat u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, koji je ukljuÄio ne samo Slobodana Miloševića nego i generale Veljka Kadijevića i Blagoja Adžića. Presuda Vijeća u sluÄaju Milan Martić utvrdila je da je politiÄki cilj ujedinjenja srpskih podruÄja u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj sa Srbijom proveden rasprostranjenim i sustavnim oružanim napadima na pretežno nesrpska podruÄja, kao i djelima nasilja i zastrašivanja. Presudom je vijeće tada utvrdilo da su Vojska Republike Srpske. Srpska vojska Krajine i Vojska Jugoslavije u stvarnosti bile jedna te ista organizacija, samo što se nalazila na zasebnim lokacijama kao i da su Äitavo vrijeme rata pobunjena srpska vodstva u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj suraÄ‘ivala s politiÄkim i vojim vodstvom Srbije. U provoÄ‘enju zloÄinaÄkog pothvata sudjelovali su, po toj presudi, uz bivšeg srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića i Blagoje Adžić, Milan Babić, Radmilo Bogdanović, Veljko Kadijević, Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Vojislav Šešelj, Franko Simatović zvani Frenki, Jovica Stanišić i kapetan Dragan Vasiljković.
Slijedom toga Institut za istraživanje genocida, Kanada smatra da postoje sasvim validni dokazi o uÄešÄ‡u Vojske Jugoslavije u zloÄinima agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim graÄ‘anima. Mnogi važni dokumenti Vrhovnog savjeta odbrane Jugoslavije su pod velom vojne i državne tajne sakriveni od Žalbenog vijeća. Institut za istraživanje genocida, Kanada smatra da postoje dokazi da je Vojska Republike Srpske bila kriminalna organizacija. To je vojska koja je vodila agresiju i genocid.
U izdvojenom mišljenju Žalbenog vjeća MeÄ‘unarodnog kriviÄnog suda za bivšu Jugoslaviju stoji, ako bi se primijenili standardi iz prvostepene presude MomÄilu Perišiću, da bi svaki komandant ili politiÄki lider morao biti odgovoran u ratu. Stoga je vrlo jasno da je ovo klasiÄna politiÄka poruka. Sve ono što je pisalo u odvojenom mišljenju sudije Bakonea Molotoa je i prihvaćeno u konaÄnoj odluci. U tom mišljenju Moloto je govorio o budućoj politici koju bi meÄ‘unarodna zajednica trebala provoditi u svijetu. Žalbeno vjeće MeÄ‘unarodnog kriviÄnog suda za bivšu Jugoslaviju u sluÄaju MomÄilo Perišića je tu politiÄku konstataciju prihvatilo kao pravno tumaÄenje. Zaista je teško vjerovati da MomÄilo Perišić nije znao za zloÄin genocida u Bosni i Hercegovini.
I ako je Žalbeno vijeće MeÄ‘unarodnog kriviÄnog suda za bivšu Jugoslaviju utvrdilo da dokumenti Vrhovnog savjeta odbrane Jugoslavije dokazuju da Srbija i Crna Gora nisu vodile zloÄinaÄku politiku te da je pomoć Srbije i Crne Gore koju su pružale Republici Srpskoj bila pomoć u voÄ‘enju rata, a nikako u Äinjenju zloÄina, Institut za istraživanje genocida, Kanada smatra da takva politiÄka, a ne pravna odluka, uopšte ne abolira kriviÄnu odgovornost politiÄkog i vojnog vrha Srbije i Crne Gore za agresiju na Bosnu i Hercegovinu i genocid nad njenim grÄ‘anima. Presuda “Perišić” ne znaÄi “oslobaÄ‘anje” srbijanskog vojnog i politiÄkog vodstva u zajedniÄkoj namjeri stvaranja velike Srbije zloÄinaÄkim sredstvima. Sud može utvrditi zloÄinaÄku namjeru u izjavama i djelima Karadžića i Mladića, Simatovića, Stanišića i Šešelja koja pokazuju da su podupirali politiku uklanjanja nesrpskog stanovništva s okupiranih podruÄja agresijom i genocidom.
Imajući to u vidu Institut za istraživanje genocida, Kanada će putem svoga Internacionalnog ekspertnog tima tražiti da se ubrzaju aktivnosti oko obnavljanja tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid na MeÄ‘unarodnom sudu pravde. Institut za istraživanje genocida, Kanada će putem svoga Internacionalnog ekspertnog tima pozvati bosanskohercegovaÄku i svijetsku akademsku zajednicu, posebno onu u oblasti Anglosaksonskog prava da se aktivno ukljući u ovaj proces.
Na kraju Institut za istraživanje genocida, Kanada sa žaljenjem konstatuje da se MeÄ‘unarodni kriviÄni sud za bivšu Jugoslaviju od nezavisnog svijestkog suda pretvorio u zavisni politiÄki sud koji donisi politiÄke presude. Time gubi svijestka pravda, nagraÄ‘uje se zloÄin i još jednom kažnjava žrtva.
Emir Ramić
Direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada