Bosnjaci imaju pravo na

Bošnjaci imaju pravo na narodno samoodreÄ‘enje sa zajedničkom svijesti o:

1.     Drevnom, autohtonom, narodnom imenu Bošnjak.

2.     Bosanskom jeziku.

3.     Bosnjačkoj kulturi, historiji, tradiciji, duhovnosti.

4.     Bošnjačkom pamćenju. Pamćenje je sredstvo “preživljavanja” i važan element u izgradnji identiteta kako pojedinca tako i zajednice, stoga moramo učiti iz naše historije jer samo pamćenjem možemo se zaštiti od zla. Cilj je izgraditi kulturu pamćenja i prenošenja na mlade naraštaje prvenstveno kroz adekvatno obrazovanje. MeÄ‘utim samo znanje nije odreÄ‘ujući faktor našeg identiteta. Za razliku od znanja, sjećanja su dio nas jer imaju sposobnost da pokrenu emocije. Pamćenje ima za funkciju da osigura identitet tako što će prizvati zajedničku prošlost s kojom se možemo poistovjetiti kroz razne komemoracije, obrede i dr. sredstva prenošenja kulturnih vrijednosti. Uzroci genocida nad Bošnjacima su, u načelu, ideološki i osvajačkog karaktera, sa ciljem da se u potpunosti uništi bosnjački narod. Stoga nadolazećim generacijama moramo ostaviti infrastrukturu preko koje će pronositi sliku o svojoj historiji, genocidu, u skoli, na fakultetu, na poslu, u društvu, istinu o zlodjelima i zločincima. Ne zaboraviti, pamtiti i upozoriti.

5.     Intelektualnom dijalogu unutar bošnjačkog narodnog bića, kao i otvorenom dijalogu s Hrvatima i Srbima kao sagovornicima oko zajedničkog postojanja u zajedničkoj državi Bosni i Hercegovini.

6.     Konstitutivnosti za državu Bosnu i Hercegovinu, ali i konstitutivnosti države Bosne i Hercegovine za bošnjački narod.

7.     Bošnjačkoj dijaspori  kao globalnoj, najrasprostranijoj i društveno najorganiziranijoj iseljeničkoj grupaciji iz bivše SFRJ. Globalni profil i posebnost bošnjačke dijaspore kao deteritorijaliziranog dijela bošnjačkog naroda danas u svijetu je veoma bitna odrednica bošnjačkog narodnog bića. Primarni zadatak bošnjačke dijaspore je odgajiti generacije koje će biti u stanju da na temeljima bošnjačkih i bosanskohercegovačkih  vrijednosti produciraju i odgajaju nove generacije Bošnjaka  u dijaspori. Da bi ovo postigli potrebno je uvjeriti bošnjački narod da ukoliko ne bude radio zajedno i ne bude druži se kroz bošnjačke i bosanskohercegovačke  institucije neće se moći sačuvati bošnjački  identitet koji je već ozbiljno narušen. Bošnjaci u dijaspori ne smiju dozvoliti da bošnjačka djeca zaborave, svoju vjeru, bosanski jezik, kulturu, osjećaj narodnu pripadnosti i da vole BiH.

8.     Zanemarivanju slojevitosti bošnjačkog narodnog bića, što je siromašenje tog bića i njegovo populističko obezvrjeÄ‘ivanje.

9.     Značaju historijskog popisa stanovništva. Bošnjaci moraju biti u potpunosti jedinstveni po pitanju popisa. Ovo je u posljednjih 130 godina najvažniji momenat s kojim se Bošnjaci suočavaju. Nakon odbrane Bosne i Hercegovine 1992. godine, danas su ponovo pred jednim od najznačajnijih momenata u svojoj povijesti – momenat kada svima, i susjedima, a i Evropi moraju jasno kazati: Mi smo Bošnjaci koji govorimo bosanskim jezikom sa pravom na narodno samoodreÄ‘enje. I bez ustezanja uputiti jasnu poruku da ih neće dijeliti, rasipati i manipulirati.

Bosanskohercegovačka nacija ima pravo na samoopredjeljenje sa težnjom o jedinstvenoj državi Bosni i Hercegovini i sa zajedničkom svijesti o:

1.     Bosni i Hercegovini kao 177. članici OUN, postavljenoj  u internacionalni (meÄ‘udržavni) poredak prava i obaveza. To je apsolutno važna pravno-politička činjenica koju nikako ne smijemo izgubiti iz vida na kojoj se bazira političko-pravni pojam bosanskohercegovačke nacije, suverene u težnji za vlastitom, jedinstvenom, demokratskom državom, Bosnom i Hercegovinom.

2.     Bosna i Hercegovina je država i društvo pluralne nužnosti i poželjnosti u kojoj voÄ‘enje brige o zaštiti ljudskih prava i sloboda je ključni moment njene multidimenzionalne bitnosti i bitisanosti.

3.     Dejtonski ustav je rezultat okolnosti rata, agresije, genocida i zločina. On je još uvijek na snazi bez obzira što su nestale okolnosti u kojima je nastao. Sa stanovišta prirodog prava, koje stoji na stanovištu pravednosti i umnosti, dejtonski mirovni sporazum i ustav koji je u njega ubačen nisu ni pravedni ni umni. To nam kazuje da je Dejtonski mirovni ugovor loš po državu Bosnu i Hercegovinu, kao akt pozitivnog prava, te mora biti usklaÄ‘en s prirodnim pravom, odnosno mora biti izmijenjen i nadomješten legalnim ustavom.

U popisu stanovništva u BiH 2013.  godine podjednako je važno biti Bošnjak, ali i odbraniti državu BiH

Važno je izjasniti se kao Bošnjaci islamske vjere koji govore bosanski jezik, ali je takoÄ‘er važno sačuvati, odbraniti i ojačati  državu jedinstvenu, multidimenzionalnu, demokratsku dr\aavu BiH i otvoreno, slobodno, civilno društvo. Važno se suprostaviti se pokušajima legalizovanja državnosti genocidne tvorevine, Republike srpske.  Bošnjaci se moraju suprostaviti, uključujući i bojkot popisa, uništavanju autohtonog bosanskohercegovačkog i europskog naroda, Bošnjaka, njihove historije, kulture, tradicije, običaja, duhovnosti, pamćenja i njihove matične države BiH.