Deklaracija o strategiji kolektivnog bosnjackog pamcenja

Kao što su se u vrijeme genocidne agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, Bošnjaci časno borili da spase svoje živote, danas se moraju časno boriti da spase bošnjački identitet, kulturu, historiju, tradiciju, jezik, zemlju i državu Bosnu i Hercegovinu i pravo na pamćenje i sjećanje.

 

Polazeći od:

 

1. Kontinuiranih odbijanja vodećih srpskih političara u  i van Bosne i Hercegovine da prihvate meÄ‘unarodno utvrÄ‘ene nalaze o agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu, suverenu, nezavisnu, meÄ‘unarodno priznatu državu, članicu Ujedinjenih nacija, te utvrÄ‘ene nalaze o genocidu na njenim graÄ‘anima, što pokazuju  koliko smo još daleko od uvažavanja žrtava agresije i genocida.

 

2. Kontinuiranih nastojanja takozvanih  interpretatora prošlosti da oni odrede "karakter rata" u Bosni i Hercegovini previÄ‘ajući činjenice utvrÄ‘ene na internacionalnim i nacionalnim sudovima, koje pokazuju kako većina žrtava nisu ubijeni u ratnim sukobima već u masovnim smaknućima, dakle u agresiji i genocidu.

 

3. Da se uzroci, karakter i posljedice agresije i genocida nemogu odreÄ‘ivati prema tome šta o njima kažu ili prećute kvazi interpretatori historije, već da internacionalna zajednica o tome ima sudski utvrÄ‘ene činjenice koje uključuju i nalaze o agresiji i genocidu.

 

4. Kontinuiranog poricanja genocida koji se sve više uzdiže na nivo nacionalističke dužnosti.

 

5. Da ideja Velike Srbije na raćun uništenja države Bosne i Hercegovine i Bošnjaka putem poricanju genocida doživljava vrhunce istorijskog, političkog i civilizacijskog autizma

 

Na Komemorativnoj akademiji povodom 18 godina od genocida u Srebrenici, Institut za istraživanje genocida Kanada je iz Toronta poslao svim Bošnjacima u matici i dijaspori

 

DEKLARACIJU O STRATEGIJI KOLEKTIVNOG BOŠNJAÄŒKOG PAMĆENJA

 

1.      Bošnjačko kolektivno pamćenje mora biti odreÄ‘eno bošnjačkom nacionalnom i narodnom potrebom, mora biti kolektivna strategija, namjera i sistem.

 

2.      Osnovni elementi strategije pamćenja su: očuvanje sjećanja na genocid nad Bošnjacima , djelovanje na suzbijanju negacije genocida, antibošnjaštva, dehumanizacije bošnjačkog identiteta kao osnovnih preduvjeta za opstanak Bošnjaka na svojoj pradjedovskoj zemlji Bosni i Hercegovini.

 

3.      Bošnjačko kolektivno pamćenje zauvjek kazuje ne zaboravu agresiji i genocidu, osuÄ‘uje negatore genocida, trasira put poništavanja legalizovanih rezultata agresije i genocida na bosanskohercegovačkoj zemlji i kolektivno radi da se Bosna i Hercegovina počne graditi na moralnom, političkom, znanstvenom i kulturno umjetničkom odnosu prema genocidu.

 

4.      U kolektivnoj strategiji kulture pamćenja Bošnjaci se neće svetiti oružijem. Osveta  je kolektivno, sistematsko, na svim nivoima bošnjačke egzistencije poštovanje, sjećanje i zaštita  žrtava koje su dale svoje živote za odbranu Bošnjaka i Bosne i Hercegovine.

 

5.      Bošnjaci su narod koja ima obavezu na samopoštovanje i pravo na poštovanje od drugih na temelju bošnjačke povijesne autohtonosti, nacionalne samosvjesnosti, kulturne , historijske i tradicijske samobitnosti i moralne samoodgovornosti. Na taj način Bošnjaci imaju pravo i odgovornos na sjećanje i pamaćenje.

 

6.      Genocid nad Bošnjacima je kontinuitet koji se danas ne realizira ubistvima, već sistemskim napadima na bošnjački identitet. Genocid je usaÄ‘en u ustavno biće dejtonske Bosne i Hercegovine, samim tim što su Bošnjaci stjerani na geto u kome su u ekonomskom, kulturnom i političkom smislu  minorizirani i potlačeni. Zločini genocida nad Bošnjacima su dio njihove historije. Oni traju blizu četiri vjeka (1683 - 1995), a porijeklom su i sa Istoka i sa Zapada, zavisno od toga o kojem se historijskom periodu radi. Uzroci genocida nad Bošnjacima su ideološkog i agresivno osvajačkog karaktera, sa ciljem da se u potpunosti unisti bošnjački narod podjelom države Bosne i Hercegovine za stvaranje velike Srbije i velike Hrvatske.

 

7.       Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu od marta i aprila 1992 do novembra 1995 godine značila je napad na meÄ‘unarodno priznatu zemlju, koja je po Povelji UN-a imala pravo na samoodbranu. Ali, meÄ‘unarodne sile su  odlučile da se u Bosni i Hercegovini primijeni embargo na oružje, te su time bile vezane, ionako prazne ruke Bošnjacima, koji su se našli u vrlo teškom i kritičnom položaju.

 

8.      Genocid u Srebrenici je mjesto stravičnog zločina genocida, ali i simbola stradanja graÄ‘ana u Bosni i Hercegovini, simbola stradanja svih nevinih ljudi u  Evropi i svijetu.

 

9.      U nemanju sistemske strategije u kulturi pamćenja, genocid nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini se svodi na genocid u Srebrenici, a genocid u Srebrenici  se svodi na  vjersko političku manifestaciju. Time se iskrivljuje i prikriva sadržina genocida. Svi oni koji genocid u Bosni i Hercegovini reduciraju samo na genocid u Srebrenici, a genocid u Srebrenici reduciraju na vjersko politički čin ne razumiju suštinu genocida niti suštinu kulture pamćenja genocida.

10 .U Srebrenici se zaokružuje i dovršava agresivni, genocidni barbarski pohod ekspanzionističkog režima koji je ognjem i mačem pravio veliku Srbiju. Srebrenica je čvorno mjesto mape i mreže zločina nad Bošnjacima. Pravosnažne presude internacionalnih i nacionalnih sudova za genocid u Srebrenici su sasvim dovoljan materjalno-pravni razlog da se ukine Republika Srpska.

11. Genocid nad Bošnajcima u Bosni i Hercegovini ne tiče se samo Bošnjaka, on je sastavni dio evropske i svijetske svijesti i savjesti

12. Entitet Republika Srpska se pokazuje kao čuvar ostvarenog agresivno, genocidnog zlodjela kojim se priprema stvaranje „srpske države“ na tlu države Bosne i Hercegovine. A to je novi rat, nova agresija, novi genocid. Entitet Republika Srpska nije nastalo kao izraz demokratske volje i političkih prava njenih graÄ‘ana i naroda, nije prirodna tvorevina nastala na postulatima demokratskih ideala, poštivanja ljudskih prava i uvažavanja sloboda graÄ‘ana i naroda.Takvo djelo agresije i genocida ne može postojati na tlu države i zemlje Bosne i Hercegovine.

13. Država Bosna i Hercegovina  će se graditi na moralnom, političkom i kulturnom odnosu prema genocidu nad njenim graÄ‘anima. Bosna i Hercegovina mora iskoristiti svoje pravo i obnoviti tužbu protiv Srbije i Crne Gore za gencod. To je moralna obveza države Bosne i Hercegovine, kako zbog  žrtava i dijsapore, tako i zbog sljedećih bosanskohercegovačkih generacija. MeÄ‘unarodni sud pravde je presudio da Republika Srpska odgovorna za genocid u području Srebrenice 1995. godine.  U sudskim postupcima koji su u toku pred MeÄ‘unarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju iskrsle su nove činjenice koje pokazuje da se u Srebrenici završava genocid počet 1992. godine na teritoriju Republike Bosne i Hercegovine. Srebrenica je samo okončanje procesa udruženog zločinačkog poduhvata protiv države Bosne i Hercegovine i njenih graÄ‘ana.Bosanskohercegovačke generacije koje dolaze će se pitati zašto nismo ništa poduzeli kada smo očito bili žrtva i kada je cijeli svijet vidio što se agresiju i genocid u Bosni i Hercegovini.

14. Strategija bošnjačke kulture pamćenja podrazumijevalo uključenje akademskih i umjetničkih potencijala u naučno i kreativno osmišljavanje formi putem kojih bi se Bošnjaci saživjeli sa cijenom svoga opstanka. Dostojanstvo bošnjačke žrtve se brani i jača od bošnjački individue preko bošnjačke porodice, do bošnjačkih ustanova, zajednica, društva.   Kultura pamćenja nije u suprotnosti sa antifašističkim tekovinama Ideje Bosne i Bosanskog duha, ali jeste u suprotnosti sa dejtonskom Bosnom i Hercegovinom koja je zarobila tu ideju i taj duh. Genocid nad Bošnjacima gradi novu Bosnu i Hercegovinu u kojoj će Ideja Bosne i Bosanski duh ponovo imati svoju bitnost i bitisanost.