Komentar povodom sve uÄestalijih pokušaja osporavanja pojedinih segmenata bošnjaÄkog identiteta
Bošnjaci imaju pravo na svoj bosanski jezik, kao meÄ‘unarodnu, historijsku, nauÄnu Äinjenicu
Autor Emir Ramić
Pitanje oÄuvanja bosanskog jezika jeste pitanje oÄuvanja bošnjaÄkog identiteta i bosanskohercegovaÄke teritorijalne, državne i društvene pripadnosti. Tako je pitanje oÄuvanja bosanskog jezika I pitanje oÄuvanja države Bosne I Hercegovine
Ovaj kometar posveÄujem pokušaju osporavanja jednog od najbitnijih segmenata bošnjaÄkog identiteta, bosanskog jezka. Namjera komentara nije da uÄestvujem u apsurdnim polemikama sa onima koji nastavljaju agresivno genocidnu politiku ratnih zloÄinaca Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića, Ratka Mladića i drugih, koji se po ko zna koji put drsko usuÄ‘uju da Äitavom jednom narodu, njegovoj historiji, kulturi, tradiciji i državi u kojoj taj narod ponosno živi, nameću fasiziodne ideje i norme koje za cilj imaju uništenje bošnjaÄkog naroda u cilju podjele zemlje i države Bosne i Hercegovine. Nemam namjeru polemizirati ni sa pojedinim bošnjaÄkim politiÄkim establišmentom koji uporno šuti na sve glasnija osporavanja bošnjaÄkog identiteta i zbog kojih se bosanski standardni jezik nalazi u teškoj situaciji bez bilo kakve strategije države i nacije u odnosu na jezik, što otežava oÄuvanja jeziÄkog, a time i nacionalnog identiteta. Jer standardni jezik bez države, a ono što je u Dejtonu napravljeno od Bosne i Hercegovine ne liÄi na državu, zapravo da gotovo ne može funkcionirati.
Želim se obratiti svome napaćenom narodu, rasutim kako u svojoj državi, tako i diljem svijeta. Narodu koji je sebe i svoju državu spasio u agresiji i genocidu, kada su ga na milost i nemilost agresora ostavili razni subjekti internacionalne zajednice, oduzimajući mu osnovno pravo, pravo na odbranu.
U pogledu bosanskog jezika nema se šta ubjeÄ‘ivati i dokazivati. Bošnjaci su svoj identitet davno vezali za bosanski jezik. Historija je tu vezu ostavila u amanet bošnjaÄkom narodu. « Bosanski jezik jeste jezik Bošnjaka i svih onih koji ga pod tim imenom osjećaju svojim. KorišÄ‡enjem naziva bosanski jezik Bošnjaci slijede nominaciju svoga jezika Äiji se kontinuitet može pratiti od bosanskog srednjovjekovlja do danas, a koji je bezbroj puta potvrÄ‘en u upravno-pravnim spisima, narodnim govorima, bošnjaÄkoj usmenoj i pisanoj književnosti te u razliÄitoj literaturi na slavenskim i drugim jezicima”.{1}
Zato poruÄujemo jasno i glasno našem bošnjaÄkom narodu, sve dileme oko jezika su vještaÄki nametnute. Bošnjaci govore bosanskim jezikom, bošnjaÄka historija, književnost, kultura, filmska, pozorišna i druga umjentost je pisana na bosanskom jeziku. {2}
Normiranje jezika je histrorijsko, nauÄno, lingvistiÄko, ne politiÄko pitanje. Sama historija je odredila naziv jezika kojim govore Bošnjaci. Zato Bošnjaci svoje historijsko pamćenje, svoju kulturnu tradiciju, svoju jeziÄku i drugu baštinu baziraju na jednoj i jedinoj vezi, sa svojom zemljom i državom Bosnom i Hercegovinom. Bosanski jezik je meÄ‘unarodna, historijska Äinjenca, Äinjenica priznata na svim slavenskimm katedrama u svijetu, Äinjenica koja je kodifirana u svijetu, Äinjenica koja je kanonizirana u književnosti, filmskoj, pozorišnoj i svakoj drugoj umjetnosti. Na popisu stanovništva 1991. godine više od 1.640,000 graÄ‘ana Bosne i Hercegovine se izjasnilo da im je maternji jezik bosanski.
BošnjaÄksa dijaspora ulaže napore da se odupre jeziÄkoj asimilaciji. Svjesni da je bosanski jezik, ovakav kakav je sada, vrlo podložan asimilaciji jer je praktiÄki državno nezaštićen jezik, svjesni da bosanski jezik nema onaj tretman koji u civiliziranom svijetu jedan jezik ima, svjesni da u bošnjaÄkom mentalitetu postoje nedoumice u odnosu na vlastiti jezik, sjevernoameriÄki Bošnjaci su se organizovano i institucionalno suprostavili nemilosrdnim mehanizmima asimilacionih procesa u ameriÄkom Melting potu i kanadskom Kulturnom mozaiku, koji su kao usisivaÄi zaprijetili usisavanju jeziÄkog identiteta ameriÄkih i kanadskih Bošnjaka. A, izgubiti jeziÄki identitet znaÄi izgubiti nacionalni identitet, ali što je još važinije izgubiti i vlastiti kulturni identitet.
SjevernoameriÄka bošnjaÄka dijaspora, organizovanom akcijom svojih organizacija je zaštitila svoj jeziÄki identitet i oduprijela se asimilaciji. U Sjevernoj Americi bosanski jezik je priznat od ameriÄke i kandske vlade kao “World Heritage Language”. Po osnovu tog priznanja u SAD i Kanadi je pod pokroviteljstvom ameriÄke i kanadske vlade otvoreno oko 30 škola bosanskog jezika u kojima mladi Bošnjaci i svi drugi koj to žele, uÄe bosanski jezik. Tako su ameriÄki i kanadski Bošnjaci našli svoju maticu u svome bosanskom jeziku, ako je već nemaju u matici. Tako su sjevernoameriÄki Bošnjaci kroz priznanje svoga jezika u zemljama u kojima se privremeno nalaze, kroz svoje škole bosanskog jezika bar usporili, ako ne zaustavili samoišÄašenje od svog vlastitog duhovnog, kulturnog, tradicijskog i svakog drugog žilišta, omoguÄili da bošnjaÄki Äovjek ne izgubi spremnost da prihvatiti drugog sa svim njegovim drugostima, te drugosti jednako uvaži kao i vlastitos, te saÄuvali vezu bošnjaÄkog Äovjeka sa cjelinom svijeta koji ga okružuje u ameriÄkom i kanadskom društvu. Kroz borbu za priznanje bosanskog jezika, kao sredstva komunikacije i govora, sjevernoameriÄki Bošnjaci su na jednom od najrazvijenijih teritorija ljudske bitisanosti svjedoÄili da je Bosna i Hercegovina dragocjena planetarna multilateralnost života koja je milenijski sedimentirana i kao takva morala bi biti, po prirodi stvari, tako tretirana kod svih kljuÄnih centara moći na planeti Zemlji. Kroz borbu za priznavanje i oÄuvanje bosanskog jezika, ameriÄki i kanadski Bošnjaci su svjedoÄili da Bosna i Hercegovina nije parÄe planete na kome su se susrele pa onda sukobile razliÄite vjere, kulture i tradicije, već obrnuto – planetarno Ävorište na kome su se one srele i plodonosno uvezale.
Prema relevantnim istraživanjima oÄekivati je da se više od 60 posto graÄ‘ana izjasni da govori bosankim jezikom. Na taj naÄin će bosanski jezik biti domaćim i meÄ‘unarodnim aktima verifikovan kao jezik kojim govori većina graÄ‘ana Bosne i Hercegovine, a to će dodatno uÄvrstiti ostale atribute države Bosne I Hercegovine. Zato su negatori države Bosne i Hercegovine krenuli u akciju da što manji broj graÄ‘ana svoj jezik naziva bosanskim jezikom. Ali istinski graÄ‘ani i patriote Bosne i Hercegovine neće pasti pred pritiscima i svoj jezik će imenovati stvarnim imenom - bosanski jezik.
Na kraju poruka svima onima koji bezuspješno pokušavaju negirati bošnjaÄki identitet. BošnjaÄki identitet je vrlo stabilan. Ta stabilnost je izrasla iz agresije i genocida, iz kulturocida, ekocida, etnocida urbicida, elitocida, iz strašnih, Äovjeku i civilizacijie nepojmljivih mućenja, u koncentracionim logorima smrti, iz nezamislivih zloÄina silovanja. U strašnim mukama Bošnjaci su fiziÄki sebe odbranili, odbranili svoj identitet, saÄuvali svoju zemlju, odbranili svoju državu, saÄuvali društvo Äiju okosnicu Äini Ideja Bosne i Bosanski duh. Zato će se Bošnjaci na sljedećem popisu izjasniti kao Bošnjaci koji govore, pišu i Äitaju bosanski jezik.
Autor je direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada
Izvori
{1} Povodom sve ucestalijih osporavanja prava Bošnjacima da svoj jezik imenuju njegovim historijskim imenom, okupljeni u Institutu za bošnjaÄke studije pri MatiÄnom odboru BZK "Preporod" u Sarajevu, saopćavamo javnosti da naš zajedniÄki stav o tom pitanju – koji ovjeravamo svojim potpisima – iskazuje sljedeća
P O V E L J A o bosanskom jeziku
1. Bosanski jezik jeste jezik Bošnjaka i svih onih koji ga pod tim imenom osjećaju svojim.
2. KorišÄ‡enjem naziva bosanski jezik Bošnjaci slijede nominaciju svoga jezika Äiji se kontinuitet može pratiti od bosanskog srednjovjekovlja do danas, a koji je bezbroj puta potvrÄ‘en u upravno-pravnim spisima, narodnim govorima, bošnjaÄkoj usmenoj i pisanoj književnosti te u razliÄitoj literaturi na slavenskim i drugim jezicima.
3. Bez obzira na sliÄna ili razliÄita mišljenja o zajedniÄkom i posebnom u standardnim jezicima nastalim na temelju srednjojužnoslavenskog dijasistema – a koji Äini glavninu južnoslavenske jeziÄke zajednice – smatramo da je u svakom od narodnosnih tokova rijeÄ o jeziku koji Srbi odvajkada nazivaju srpskim, Hrvati hrvatskim, a Bošnjaci bosanskim.
4. Manipuliranja nazivom bosanski jezik u politiÄke svrhe – kojih je u pojedinim razdobljima prošlosti Bosne bilo, uporedo s manipulacijama imenom bošnjaÄkog naroda – kao ni upotreba ove sintagme u regionalnom znaÄenju, ne dovode u pitanje vjerodostojnost korišÄ‡enja ovog naziva kod Bošnjaka u narodnosnom smislu..
5. Istrajavajući na upotrebi historijskog imena za svoj jezik, Bošnjaci u Bosni i Hercegovini i šire ne ugrožavaju niÄija prava niti prisvajaju nešto što im ne pripada. U tom smislu, korišÄ‡enje naziva bosanski jezik ne ukljuÄuje nikakvu težnju ka unifikaciji i unitarizaciji na prostoru Bosne i Hercegovine.
6. Pokušaji da se Bošnjacima, umjesto historijski potvrÄ‘enog te u praksi usvojenog naziva bosanski jezik nametne bošnjaÄka nominacija jezika predstavljaju politiziranje koje je posljedica preživjelog a neprevladanog srpskog i hrvatskog paternalizma i negiranja bošnjaÄke nacionalne samosvojnosti.
7. IstiÄući legitimno pravo da svoj jezik nazivaju njegovim historijskim i u narodu ukorijenjenim imenom, Bošnjaci podržavaju jednaka prava drugih naroda u Bosni i Hercegovini i šire, a smatraju dobrodošlim lingvistiÄka istraživanja i zalaganja u kulturi koja će omogućiti naše bolje upoznavanje i meÄ‘usobno uvažavanje.
Potpisnici Povelje pozivaju politiÄke predstavnike, vjerske prvake, kulturne djelatnike i sve sudionike javne rijeÄi, a naroÄito prosvjetne radnike na svim razinama obrazovanja da podrže te u praksi zastupaju i provode naÄela iznesena u ovom dokumentu.
Sarajevo, 21. 3. 2002.
Potpisnici Povelje (ukupno 60 potpisnika):
Ahmed AliÄić, Nijaz Alispahić, Azra Begić, Äenana Buturović, Mustafa Cerić, Ibrahim Cedić, Srebren Dizdar, Enes Duraković, Ferida Duraković, Nijaz Duraković, Ibrahim Festić, Šaćir Filandra, Muhamed Filipović, Lamija Hadžiosmanović, Sabira Hadžović, Rešid Hafizović, Hadžem Hajdarević, Adil Hajrić, Senahid Halilović, Hivzija Hasandedić, Irfan Horozović, Dževad Hozo, Ahmet Hromadžić, Muhamed Huković, Meliha Husedžinović, Omer Ibrahimagić, Nedžad Ibrisimović, Mustafa Imamović, Dževad Jahić, Ibrahim Kajan, Dževad Karahasan, Enes Karić, Ibrahim Kemura, Zilhad KljuÄanin, Ibrahim Krzović, Enes Kujundžić, Tvrtko Kulenović, Džemaludin Latić, Amir Ljubović, Munib Maglajlić, Rusmir Mahmutcehajić, Emina Memija, Teufik Muftić, Hasnija Muratagić-Tuna, Jasmina Musabegović, Sadudin Musabegović, Zaim Muzaferija, Fehim Nametak, Muhamed Nezirović, Enes Pelidija, Midhat RiÄ‘anović, Abdulah Sidran, Adnan Silajdžić, Avdo Sofradžija, Abdulah ŠarÄević, Arif Tanović, Ilijaš Tanović, Elbisa Ustamujić, Esad Zgodić, Jusuf Ziga.
{2} Bosanskim jezikom je pisao pismo dubrovaÄkim vlastima bosanski vladar Kulin ban još 1189. godine, bosankim je svoj jezik nazivao Ivan Frano Jukić, bosanko-turski rijeÄnik je 1631. godine napisao Muhamed Hevaji Uskufi, bosanski jezik je zvaniÄno ime jezika u BiH u vrijeme Austro-ugarske vladavine, a 1890. godine je saÄinjena i Gramatika bosanskog jezika za srednje škole. To su neizbrisive historijske Äinjenice, kao što je neizbrisiva i istina da je bosanski jezik sastavni dio bošnjaÄkog i bosanskog identiteta od pamtivijeka kao i danas u Bosni i Hercegovini.