BITNI POJMOVI ZA POPIS U BOSNI I HERCEGOVINI

BITNI POJMOVI ZA POPIS U BOSNI I HERCEGOVINI

 

BOSNA I HERCEGOVINA

 

Bosna i Hercegovina je domovina, država i zemlja Bošnjaka i svih drugih naroda i graÄ‘ana koji u njoj žive. Višestoljetna državna tradicija Bosne I Hercegovine nije upitna. Upitan je politički i pravni sIstem koji je kreiran nepravednim, ilegalnim nelegitimnim Dejtonskim ustavom koji je uspostavio entitet Republika Srpska na osnovama legalizacije rezultata agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim graÄ‘anima.

 

BOSANSKOHERCEGOVAÄŒKA NACIJA

 

Bosanskohercegovačka nacija je priznata kao 177. članica Ujedinjenih Nacija, 22. maja 1992. godine, prijemom Republike Bosne i Hercegovine u Ujedinjene Nacije. Bosanskohercegovačka nacija je ustavno pravna i državna kategorija koju čine svi narodi i građani koji imaju bosanskohercegovačko državljanstvo.

 

BOŠNJACI

 

Bošnjaci su autohtoni narod Bosne i Hercegovine  sa milenijskim kulturno – političkim kontinuitetom

 

Slavenski mit koji se protežira kad se govori o porijeklu Bošnjaka bio je i ostao pokretačka sila u pokušaju da se zatre Bošnjačke ime da se posrbe i pohrvate Bošnjaci i da se prikažu kao pridošlice svoju matičnu zemlju Bosnu i Hercegovinu te u Sandžak

 

Revolucionarna otkrića evropskih genetičara svrstavaju Bošnjake u red najstarijih i najautohtonijih stanovnika Evrope. Do tog otkrića došlo se otkrivanjem autohtone evropske Haplogrupe I koja je do skora smatrana da se nalazi i da joj je izvorište u Skandinaviji. MeÄ‘utim detaljnim ispitivanjem naroda Balkana došlo se do revolucionarnog otkrića da se u Bosni i Hercegovini i dijelu Dalmacije koji gravitira Bosni i Hercegovini  nalazi najveća koncentracija Haplogrupe I u rasponu od 55% do 70% čime su stanovnici Bosne i Hercegovine dobili primat genetski najčišÄ‡ih i najautohtonijih Evropljana. Usporede radi do sada su se kao najautohtoniji Evropljani uzimali Skandinavci sa učešÄ‡em Haplogrupe I u stanovništvu oko 40% dok je učešÄ‡e Haplogrupe I u Bosni i Hercegovini i meÄ‘u Bošnjacima i do 70% što je naučnu Evropu i historičare ostavilo bez riječi. Trougao Sarajevo-Maglaj-Tuzla nastanjeno je narodom koji tu živi zadnjih 11000 godina čime je definitivno otklonjena svaka sumnja u autohtonost i vezanost Bošnjaka za svoju jedinu pradomovini Bosnu i Hercegovinu.

 

Izvorno ime Bošnjanin (u latinskim vrelima sing. Bosnensis) prvobitno označava pripadnika srednjovjekovnog bosanskog teritorija, kasnije države

 

Prva zabilježena upotreba riječi Bošnjak desila se 1440. godine kada je Tvrtko II Kotromanić poslao bosansku delegaciju u Budim radi čestitanja poljskom kralju Vladislavu Varnenčiku na izboru za kralja Ugarske i Hrvatske. Tada je voÄ‘a bosanske delegacije rekao da su: "Bošnjakom isti pradjedovi bili kao i Poljakom". U počecima osmanlijske vladavine polako dolazi do promjena u bosanskom jeziku te se narodna imena na ak kao Poljak, Slovak više upotrebljavaju pa i riječ Bošnjak. Sa stabilizacijom osmanlijske vlasti, riječ Bošnjak upotpunosti zamjenjuje srednjovjekovno Bošnjanin. Riječi kao Bošnjak-kavmi i Bošnjak-milleti su označavali pripadnika bošnjačkog naroda odnosno potomke srednjovjekovnih Bošnjana. Dok istovremeno riječ Bošnjak-taifesi označava svakog pripadnika Bosanskog ejaleta bez obzira na narodnost, kulturu i jezik. Bošnjak-kavmi i Bošnjak-milleti je označavalo čovjeka koji je pripadao bošnjačkom narodu, govorio bosanski jezik, slijedio bošnjačku i bosanskohercegovačku kulturu. Kod većine pravoslavaca i katolika u Bosni i Hercegovini u 19. vijeku, pod uticajem susjednih zemalja Srbije i Hrvatske su nadvladala srpska i hrvatska nacionalna imena, potisnuvši starije narodne, konfesionalne i regionalne označitelje. Bošnjački narod je od sredine 19. vijeka prošao kroz niz faza nametnutih imenovanja i preimenovanja (Bošnjaci, Hrvati, Srbi, Jugoslaveni-muslimani, Muslimani), što je najčešÄ‡e bilo uzrokovano hegemonističkim ambicijama susjednih zemalja i političkom slabošÄ‡u i malim uticajem Bošnjaka tog doba na društvena zbivanja, da bi na koncu vijeka konačno prevladalo bošnjačko nacionalno ime za autohtoni narod Bosne i Hercegovine odnosno za pripadnike tog naroda izvan domovine. Danas sama riječ Bošnjak označava pripadnika bošnjačkog naroda, koji govori bosanski jezik, slijedi bošnjačku i bosanskohercegovačku kulturu, te vodi porijeklo od naroda srednjovjekovne Bosne koji su se nazivali Bošnjanima.

 

Na Bošnjačkom saboru 1993. vratili smo svoje narodno ime Bošnjak

 

Na Bošnjačkom saboru 1993. godine, kada smo vratili svoje narodno ime Bošnjak, Alija Isaković je kazao "Termin Musliman predstavlja samo jednu prolaznu političku igru bivšeg režima", a mi trebamo znati i prisjetiti se da su mnogi bošnjački prvaci u proteklom stoljeću životima platiti borbu za naše narodno ime, te jasno bili protiv nametnutih nam imena. Bošnjaci danas i Muslimani do septembra 1993. godine su jedan narod koji svoju egzistenciju i prisutnost već stoljećima baštini u zemlji i državi Bosni i Hercegovini, ima svoje vjerovanje, način ophoÄ‘enja, svoj jezik i iz njega izvedene forme književnost, filozofije i nauke, svoju umjetničku produkciju, način kulturnog postojanja meÄ‘u drugim narodima i kulturama. 

 

Tada je, dr Muhamed Filipović, obraćajući se sabornicima rekao: "Mi Bošnjaci smo onaj dio našeg prvobitnog bosanskohercegovačkog naroda koji kontinuira svojstvo narodnoga bića ove zemlje, ostvaruje unutar toga bića povijesni smisao i sadržaj ove zemlje i nosi njeno povijesno i državno pravo. Mi smo, dakle, nasljednici onoga što je Bosna i Hercegovina kao zemlja, kao država i kao povijesni subjekt bila i jeste. To naše svojstvo nikoga ne isključuje iz sudjelovanja u tom naslijeÄ‘u i njegovoj perpetuaciji, ali neće da bude žrtva parcijalnih odluka dijelova prvobitnog bošnjačkog naroda da se identificira i veže za narodnosnu ideju, interese i državno pravo nekih drugih država i naroda".

 

20 godina od tog historijskog trenutka za Bošnjake, i tada je bilo pitanja kakva je razlika kako jezička, tako i stvarna, izmeÄ‘u Bošnjaka i Bosanaca i Hercegovaca. Možda najbolje, izvanvremenski, tada je odgovor dao sam Alija Isaković: "Bosanac i Hercegovac je svako ko je roÄ‘en u Bosni i Hercegovini. Bošnjak je sinonim za ono što je do sada imenovano riječju Musliman.

 

Jezik je živa materija, te je vremenom došlo do ove terminološke diferencijacije. Razumije se da smo u prošlosti svi koji smo živjeli ovdje bili Bošnjani, i Bosanci i Bošnjaci. Ovo razlučivanje rezultat je nacionalnih opredjeljenja u drugoj polovini XIX vijeka, kada su se bosanskohercegovački pravoslavci iskazali kao Srbi, a katolici kao Hrvati. Muslimani su ostali Bošnjaci, držeći se svog narodnog imena jer se nisu nacionalno opredjeljivali ni kao Srbi ni kao Hrvati, mada je bilo i takvih sporadičnih slučajeva. Poslije je došao period potpunog nacionalnog negiranja s nadom da će se naš narod ipak opredijeliti. Pošto se to nije dogodilo, krajem 60-tih godina uveden je termin Musliman sa velikim M, kao nacionalna kategorija, što je prvi put primijenjeno u popisu stanovništva 1971. godine. Da je tada neko predlagao termin Bošnjak smatralo bi se da zastupa tzv. kalajevštinu i bio bi politički deklasiran.

 

Danas, u slobodi, nema više razloga za bilo kakvu političku mimikriju”. Nakon stotinu i petnaest godina na Saboru ime Musliman promovisano u ime Bošnjak a u Deklaraciji stoji sljedeće: "Svjesni povijesnog značenja momenta u kojem se sastajemo, kao i iskušenja koja nas čekaju, odlučni smo da našem narodu vratimo njegovo povijesno i narodno ime Bošnjak, da se na taj način čvrsto vežemo za našu zemlju Bosnu I njenu državnopravnu tradiciju, za naš bosanski jezik i sveukupnu duhovnu tradiciju naše povijesti".  Dok Alija Isaković za samu Deklaraciju navodi: "Mi ovom Deklaracijom o narodnom imenu definitivno skidamo sa dnevnog reda nova neslaganja, kolebanja i nedoumice. Dalja objašnjenja vlastitog imena bila bi naprosto neozbiljna, da ne kažem neku drugu riječ. Vlastito nacionalno ime može se objašnjavati samo onome ko ništa ne zna o svojoj prošlosti".

 

Bošnjaštvo se ne zatvara za ateiste, agnostike, djecu iz mješovitih brakova, ili bilo koju političku opciju ili ideologiju.

 

Stoga je na predstojećem popisu, kada je u pitanju ime našeg naroda neophodno biti jasan i odlučan, i reći BOŠNJAK.

 

BOSANSKI JEZIK

 

Pored jasno definisane ustavne važnosti, odabir i očuvanje imena našeg jezika ima neizmjernu suštinsku važnost. Pod pokroviteljstvom Bošnjačke zajednice kulture "Preporod", 2002. godine potpisana je Povelja o Bosanskom jeziku. Potpisnici Povelje, njih 60, tada su pozvali političke predstavnike, vjerske prvake, kulturne djelatnike i sve sudionike javne riječi, a naročito prosvjetne radnike na svim razinama obrazovanja, da podrže te u praksi zastupaju i provode načela iznesena u samoj Povelji. Upravo radi važnosti ovog pitanja prenosimo cjeloviti sadržaj potpisane Povelje:

1. Bosanski jezik jeste jezik Bošnjaka i svih onih koji ga pod tim imenom osjećaju svojim.

2. Korištenjem naziva bosanski jezik Bošnjaci slijede nominaciju svoga jezika čiji se kontinuitet može pratiti od bosanskog srednjovjekovlja do danas, a koji je bezbroj puta potvrÄ‘en u upravno-pravnim spisima, narodnim govorima, bošnjačkoj usmenoj i pisanoj književnosti te u različitoj literaturi na slavenskim i drugim jezicima.

3. Bez obzira na slična ili različita mišljenja o zajedničkom i posebnom u standardnim jezicima nastalim na temelju srednjojužnoslavenskog dijasistema – a koji čini glavninu južnoslavenske jezičke zajednice –

smatramo da je u svakom od narodnosnih tokova riječ o jeziku koji Srbi odvajkada nazivaju srpskim, Hrvati hrvatskim, a Bošnjaci bosanskim.

4. Manipuliranja nazivom bosanski jezik u političke svrhe – kojih je u pojedinim razdobljima prošlosti Bosne bilo, uporedo s manipulacijama imenom bošnjačkog naroda – kao ni upotreba ove sintagme u regionalnom značenju, ne dovode u pitanje vjerodostojnost korišÄ‡enja ovog naziva kod Bošnjaka u narodnosnom smislu.

5. Istrajavajući na upotrebi historijskog imena za svoj jezik, Bošnjaci u Bosni i Hercegovini i šire ne

ugrožavaju ničija prava niti prisvajaju nešto sto im ne pripada. U tom smislu, korišÄ‡enje naziva bosanski jezik ne uključuje nikakvu težnju ka unifikaciji i unitarizaciji na prostoru Bosne i Hercegovine.

6. Pokušaji da se Bošnjacima, umjesto historijski potvrÄ‘enoga te u praksi usvojenog naziva bosanski jezik nametne bošnjačka nominacija jezika predstavljaju politiziranje koje je posljedica preživjeloga

neprevladanog srpskog i hrvatskog paternalizma i negiranja bošnjačke nacionalne samosvojnosti.

 

Ističući legitimno pravo da svoj jezik nazivaju njegovim historijskim i u narodu ukorijenjenim imenom. Bošnjaci podržavaju jednaka prava drugih naroda u Bosni i Hercegovini i šire, a smatraju dobrodošlim lingvistička istraživanja i zalaganja u kulturi koja će omogućiti naše bolje upoznavanje i meÄ‘usobno uvažavanje. Na ovim popisu, na pitanje o maternjem jeziku treba jasno reći BOSANSKI JEZIK, narodni i književni jezik ostaje ono što je bio u bošnjačkom narodu, njegov moral, njegova duševnosti i njegovo utočište.

 

ISLAM

 

Pitanje "vjeroispovijesti" u  Popisu se ne odnosi na oblik i stepen pojedinačnog vjerovanja, već prvenstveno na koje kulturne vrijednosti graÄ‘anin baštini. U tom kontekstu, odgovor ISLAMSKA prvenstveno se odnosi na islamske kulturne vrijednosti a ne da li je neko redovan posjetilac džamija, te da li ili ne – ili koliko je – neko vjernik. Kulturne vrijednosti odreÄ‘ene religije predstavljaju set normi koje pojedinac uvažava i respektuju, i to se ne mora nužno odnositi na njegovu posvećenost različitim oblicima vjerske prakse, te formalnim oblicima prakticiranje vjere.

 

Za Bošnjake predstojeći popis predstavlja završnu tačku naših historijskih nastojanja za priznanjem našeg imena iidentiteta. Popis je prva prilika da se Bošnjaci zvanično mogu izjasniti narodnim imenom kojeg su sami odabrali. Stoga, svi mi na predstojećem popisu bez ustezanje i straha, trebamo svima, i našim susjedima I Europi, jasno i glasno reći Bošnjak/Bošnjakinja sam, a materinji jezik mi je kao i domovina – Bosanski.

 

POPIS GRAĐANA KOJI ŽIVE/RADE U INOSTRANSTVU I DIJASPORE

 

Građani koji žive u inostranstvu mogu se popisati na tri različita načina.

 

1) Popis graÄ‘ana koji žive u inostranstvu obavit će se putem Web obrasca ali ova lica će se evidentirati isključivo u državljane Bosne i Hercegovine i ni na koji način ne mogu biti dio neke teritorijalne jedinice. Ovako popisani bosanskohercegovački graÄ‘ani neće imati ikakvu ulogu u svim unutrašnjim bosanskohercegovačkim odnosima, neće bit će dio socioekonomskih i demografskih analiza, a njihova imovina može biti predmetom različitih špekulacija na lokalnoj i entitetskoj razini.

 

2) Ukoliko su graÄ‘ani dio nekog domaćinstava u Bosni i Hercegovini, neovisno da li imaju svoju imovinu u državi, oni se trebaju popisati kao članovi tog domaćinstva koji se u trenutku popisa nalazi van BiH na radu ili naškolovanju. Popis ovih lica će izvršiti nosilac domaćinstava koji u trenutku popisa boravi u državi. Ovako popisani bosanskohercegovački graÄ‘ani, zajedno sa njihovom imovinom, imat će svoje mjesto i ulogu u svim unutrašnjim bosanskohercegovačkim odnosima, bit će dio različitih statističkih analiza.

 

3) Treća opcija odnosi se na one graÄ‘ane koji nisu dio nekog domaćinstava u Bosni i Hercegovni (većina njihove obitelji se takoÄ‘er nalazi u inostranstvu ili su stradali u prethodnom ratu) tada mogu odabrati opciju da doÄ‘u u Bosnu i Hercegovinu u periodu provoÄ‘enja popisa, te u saradnji sa Popisnim komisijama lokalne samouprave obave popis u svojim trenutnim ili prijeratnim prebivalištem. U konačnici ovi graÄ‘ani će biti dio stanovništva Bosne i Hercegovine.

 

Treba jasno naglasiti jedini podatak koji će se tražiti na popisu, pored imena i prezimena, je jedinstveni matični broj graÄ‘anina – JMBG. TakoÄ‘er, graÄ‘ane treba upoznati da popis predstavlja davanje izjave, odnosno odgovora na postavljena pitanja, te da popisivač ne smije tražiti bilo kakav dokument kojim bi popisivana osoba dokazivala svoj odgovor.

 

Pored toga, u komunikaciji sa našim sugraÄ‘anima važno je istaći da u praksi najčešÄ‡e i susrećemo situacije gdje jedna osoba daje podatke za ostale članove domaćinstva, te da ostali članovi domaćinstava mogu biti privremeno odsutni iz domaćinstva radi posla (u BiH i inostranstvu), školovanja ili bilo kojeg drugog razloga. Vrijeme odsustva osoba nije faktor da li su oni članovi domaćinstva ili ne, i oni obavezno popisuju kao i svi ostali članovi domaćinstva. Jedino vrijeme njihovog odsustva determinira da li će ili ne ta osoba biti dio stalno nastanjenog stanovništa Bosne I Hercegovine (ukoliko je osoba odsutna iz domovine duže od 12 mjeseci neprekidno ili planira da bude odsutna duže od 12 mjeseci neprekidno tada ta osoba neće biti dio stalno nastanjeno stanovništvo Bosne i Hercegovine).

 

Pripremio

Profesor Emir Ramić

Direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada