Na javnoj tribini o popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini, održanoj 6 septembra 2013. godine u Torontu u organizaciji Instituta za istraživanje genocida Kanada i Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, na prijedlog kanadskih Bošnjaka i njihovih organizacija i zajednica usvojen je
PROGLAS
SJEVERNOAMERIÄŒKIH BOŠNJAKA PO PITANJU POPISA STANOVNIŠTVA U BOSNI I HERCEGOVINI
1 . Institut za istraživanje genocida Kanada {IGK} i Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike {KBSA} su u više navrata upozoravali bošnjaÄki politiÄki, akademski i kulturni establišment, bosanskohercegovaÄke državne organe i meÄ‘unarodnu zajednicu o diskriminirajuÄim odredbama Zakona o popisu. Prava Bošnjaka su ozbiljno ugrožena konceptom, idejom i postavljenim popisnim pitanjima pripremljenim za popis stanovništva. Kreatori popisa, a posebno oni koji su formulirali popisna pitanja su jedino prema Bošnjacima postupili tako da su pitanjima o njihovom nacionalnom, zemaljskom i vjerskom identitetu dovela u koliziju koja može zbuniti ispitanika i voditi ka stvaranju pogrešne statistiÄke slike Bosne i Hercegovine. Kreatori pitanja nisu ni jednom drugom narodu postavili sliÄne dileme u odnosu na njihov nacionalni identitet koje su postavili Bošnjacima.
Posebno smo skretali pažnju da je tokom niza decenija Bošnjacima bilo oduzeto njihovo nacionalno ime. Kao nastavak prakse poricanja bošnjaÄkog nacionalnog imena izvršena je i agresija sa elementima genocida na Bosnu i Hercegovinu, taÄnije na Bošnjake, jer agresori, kao i današnji bosanskohercegovaÄki secesionisti znaju da nema Bosne i Hercegovine bez Bošnjaka, niti može biti Bošnjaka bez Bosne i Hercegovine. RijeÄ je, dakle, o kontinuiranju iste ideje i cilja. Bošnjake je trebalo djelomiÄno eliminirati i dezorijentirati oduzimanjem njihovog nacionalnog imena prije agresije i genocida, potom ih agresijom i genocidom djelomiÄno pobiti i jednim dijelom ih protjerati. Te kroz diskriminirajuÄi Zakon o popisu, krojen po mjeri neprijatelja Bošnjaka i Bosne i Hercegovine u ime nastavka procesa pravne legalizacije rezultata agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim graÄ‘anima, konfuzan popisni materijal i dobro plaÄene "popisne misionare", konaÄno ih dokrajÄiti.
Ponovo se afirmiše tendencija da se stanje nacionalne identifikacije Bošnjaka vrati stotinu godina unazad u situaciju dilema oko njihovog identiteta, kada im je nuÄ‘ena svaka druga identifikacija osim historijske, narodne i nacionalne identifikacije u imenu Bošnjak.
Dijaspora je predmet manipulacije Zakonom o popisu. Lica koja žive u inostranstvu duže od dvanaest mjeseci neće se raÄunati u ukupan broj stanovnika Bosne i Hercegovine, a time im se onemogućava da budu birani u organe lokalne i javne samouprave. Popis se neće obavljati u nijednom diplomatsko-konzularnom predstavništvu Bosne i Hercegovine u inostranstvu.
Razlika izmeÄ‘u ovog popisa i popisa sprovedenog 1991. godine je u tome što se lica koja su odsutna iz Bosne i Hercegovine duže od 12 mjeseci neće raÄunati u ukupan broj stanovništva. Ova promjena je bez ikakvog osnova i djelo je onih snaga u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine koji kontinuirano imaju diskriminirajući odnos prema dijaspori. ÄŒinjenica je da se popis sprovodi a da Aneks 7 Dejtnoskog sporazuma o povratku raseljenih i izbjeglih lica nije sproveden, premda je to bila obaveza meÄ‘unarodne zajednice i državnih organa. Vladajuće parlamentarne stranke su poništile Älan 48 Zakona o popisu stanovništva koji je predviÄ‘ao da će prilikom formiranja vlasti i dalje važiti etniÄka struktura prema popisu iz 1991. godine i to sve do potpunog provoÄ‘enja Aneksa 7 Dejtonskog sporazuma. Ovim popisom se može definitivno staviti taÄka na etniÄko ÄišÄ‡enje. Aneks 7 nikada neće biti sproveden dok god se državi Bosni i Hercegovini ne vrati njen neotuÄ‘ivi suverenitet koga su današnji politiÄki akteri prenijeli na nivo entiteta.
Izražavamo žaljenje i nezadovoljstvo što su bošnjaÄki poslanici u Parlmenaternoj skupštini Bosne i Hercegovine glasali za zakon koji negira osnovna prava i slobode Bošnjaka. AmeriÄki i kanadski Bošnjaci smatraju da je usvojeni zakon o popisu, genocidni zakon po mjeri velikosrba i velikohrvata, po mjeri neprijatelja Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. Zakon o popisu može biti pravna legalizacija rezultata agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim graÄ‘anima.
2. Zato ameriÄki i kanadski Bošnjaci pozivaju sve bošnjaÄke nacionalne, politiÄke institucije, intelektualce, kulturne i javne radnike, organizacije i zajednice u i van Bosne i Hercegovine na nacionalnu moblizaciju u cilu adekvtanog odgovora na veliki historijski izazov - popis stanovništva koji će se raditi po pravnoj regulativi koja je diskriminirajuća za Bošnjake, u uslovima jakog djelovanja „popisnih misionara“.
Bošnjaci moraju biti u potpunosti jedinstveni i bez popustljivosti prema bilo kome i jedinstveno, kolektivno odgovoriti na proklamovan cilj „popisnih misionara“ - smanjenje broja Bošnjaka u Bosni i Hercegovini po svaku cijenu.
3. Pravilno, vjerodostojno, nacionalno izjašnjavanje u popisu stanovništva treba da bude slobodno, što znaÄi da Bošnjaci mogu biti samo Bošnjaci. Takvim izjašnjavanjem oni održavaju svoj historijski, kulturni, tradicijski, politiÄki kontinuitet, uvažavaju vlastitu povijest ostvarenu pod tim imenom, ispoljavaju odgovornost prema Bošnjacima i drugim nacijama, izražavaju samopoštovanje i samosvijest.
Pod povijesnim imenom Bošnjaci, oni su kreirali svoje nacionalne, politiÄke, društvene, ekonomske, nauÄne, kulturne, sportske i druge rezultate, kreirali su svoju bogatu povijest.
4. IstiÄući legitimno pravo da svoj jezik nazivaju njegovim historijskim i u narodu ukorijenjenim imenom, na ovim popisu, na pitanje o maternjem jeziku treba jasno reći bosanski jezik kao bošnjaÄko utoÄište i veza sa Bosnom i Hercegovinom i drugim nacijama i državama.
5. Bošnjak treba i može biti svako ko osjeća starosjedilaÄku vezanost za zemlju, teritoriju, državnu i društvenu bosanskohercegovaÄku zajednicu.
Nema straha da bi oni koji nisu u islamu mogli etniÄko bošnjaštvo odvojiti od islamske kulturološke osnovice. Samo je bošnjaštvo sposobno da zaštiti i bosanstvo i muslimanstvo, jer ni jednog ni drugog nema bez kritiÄne mase Bošnjaka.
Povlaćenje znaka jednakosti izmeÄ‘u nacionalnog i vjerskog je kontraproduktivno. Treba uvažavati Äinjenicu da ima Bošnjaka koji uopće nisu vjernici. Uostalom, tokom proteklih nepunih dvadesetak godina razvijana je upravo ta tendencija poistovjećivanja nacionalnog i vjerskog, što ide u prilog brojnim faktorima, posebno onim agresijskim i genocidnim, da se Bošnjaci svedu u okvire vjerske zajednice.
Stoga je važno isticati osnovne faktore politiÄkog subjektiviteta – nacionalnu pripadnost (Bošnjak) i jezik (bosanski), a vjeroispovijest, ostaje stvar najvišeg izraza važne ali individualne posebnosti.
6. Budući da je historija nasilja nad bošnjaÄkim narodom trajala gotovo cijelih stotinu godina i da su svježe traume u odnosu na to pitanje i nedavne historije, te pogotovo u uvjetima nedovoljne informiranosti graÄ‘ana o toku nacionalnog opredjeljivanja Bošnjaka i teškim borbama koje su morali voditi da dobiju svoje temljeno pravo da se nazivaju svojim imenom, budući da ove dileme mogu realno dovesti u zabludu i navesti na pogrešnu identifikaciju veliki broj ljudi, ameriÄki i kanadski Bošnjaci pozivaju sve bošnjaÄke politiÄke stranke i njihove lidere, sve bošnjaÄke organizacije i zajednice, intelektualce, kulturne i javne radnike da odmah dogovore i objave proglas o svestranaÄkom, svebošnjaÄkom nacionalnom konsenzusu kojim će dati podršku realizaciji ustavnog naÄela da je narod koji se, tuÄ‘om voljom pisao kao Muslimani, danas, svojom voljom, piše kao Bošnjaci.
Bošnjaci su kroz historiju, na prethodnih 12 popisa, imali nametnuto ime. Tako su neki postali Muslimani u etniÄkom smislu, što nikada i nigdje u svijetu nije zabilježeno, jer je to svuda oznaka za vjersku pripadnost, neki se izjašnjavaju kao Srbi ili Hrvati, ili kao neopredijeljeni. Biti neopredijeljen u nacionalnom smislu je individualno i kolektivno poniženje.
Bošnjaci su 1993. godine u ratnom Sarajevu na BošnjaÄkom saboru jasno odluÄili da im niko više neće nametati imena i vratili staro narodno ime Bošnjak.
Bježanjem od povijesnog nacionalnog imena Bošnjak, mnogi pokušavaju na potpuno pogrešan naÄin "izraziti" svoj navodni internacionalizam, kosmopolitizam, navodnu svijest o nadnacionalnom, taÄnije o anacionalnom kao vrlini. AmeriÄki i kanadski Bošnjaci smatraju da treba najprije jasno izraziti svoju, autentiÄnu, nacionalnu opredijeljenost i osviještenost da bi Äovjek mogao postati internacionalist.
Oni Bošnjaci koji su smeteni u tom pogledu forsiraju svoj navodni internacionalizam kao anacionalnost na lokalnoj razini, izjašnjavanjem kao Bosanac i sl., ne znajući da je to oznaka pripadnosti državi, a da ta država, nažalost funkcionira upravo po kljuÄu etniÄkoga.
AmeriÄki i kanadski Bošnjaci istiću da se u vezi s nacionalnim izjašnjavanjem ne smije vršiti prisila. MeÄ‘utim Äin slobodne volje se ograniÄava potrebama društva i zajednice u kojoj ostvarujemo svoja individualna i kolektivna prava. Svojim izjašnjavanjem o nacionalnoj pripadnosti kao zbir slobodnih individua utjeÄemo na ostvarivanje individualnih i kolektivnih prava drugih, dakle i na prava svoje djece, roditelja, svih svojih sunarodnika. Skup individua Äini društvo, i stoga je pogrešno misliti kako se liÄno izjašnjavanje tiÄe samo individue, ono se tiÄe i individue, ali i cijele zajednice. Dakle, nacionalno izjašnjavanje u popisu stanovništva nije proizvoljan, neobavezujući individualni Äin, već je to Äin krajnje odgovornosti prema društvu i državi.
7. AmeriÄki i kanadski Bošnjaci predlažu da se svestranaÄki, svebošnjaÄki, nacionalni proglas i konsenzus obajavi 28. septembra ove godine kada se navršava 20 godina od BošnjaÄkog sabora, kada je Bošnjacima vraćeno njihovo nacionalno ime.
8. SvebošnjaÄki, nacionalni proglas i konsenzus na taj datum bio bi najbolji izraz bošnjaÄkog nacionalnog jedinstva i najbolja poruka svim Bošnjacima u svijetu za popis stanovništva, najbolji odgovor neprijateljima Bošnjaka i Bosne i Hercegovine, te najbolji odgovor na sluÄajno ili namjerno planirane zablude i orkestrirana alternativna rješenja i imenovanja nacionalnog identiteta koja su izvedena iz nasilne historije nacionalne identifikacije Bošnjaka tokom cijelog XX stoljeća sa ciljem da slika o broju Bošnjaka i o njima kao narodu, a time i o stanju njihovih prava bude ponovno falsificirana.
Nema nijednog razumskog razloga da Bošnjaci budu bilo šta osim ono što jesu - Bošnjaci. Narod, koji je sam odabrao svoje ime, koji ima svoju kulturu, svoj jezik, obiÄaje, mitove i ne razlikuje se od ostalih evropskih naroda zaslužuje konsenzus svojih politiÄkih, akademiskih, javno kulturnih predstavnika u predveÄerje najvažnije aktivnosti poslije odbrane u agresiji i genocidu.
9. Dvadeset godina poslije historijskog vraćanja nacionalnog imena Bošnjaka, Bošnjaci na popisu stanovništva potvrÄ‘uju i zauvijek peÄate suverenitet nad svojom zemljom, teritorijom, državom i društvom u Bosni i Hercegovini i svojim nacionalnim imenom. U želji da žive u miru platili su cijenu genocida širom Bosne i Hercegovine. Sada imaju situaciju gdje im se pravnom silom pokušavaju nametnuti standardi koji nigdje u svijetu ne bi bili prihvaceni. BošnjaÄki odgovor na to treba da bude svebošnjaÄki, svestranaÄki, nacionalni proglas, kao izraz bošnjaÄkog nacionalnog jedinstva.
10. BošnjaÄka dijaspora koja je kao rezultat agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim graÄ‘anima bila primorana pronaći dom daleko od svoje domovine, obnovila je svoje prijeratne domove i tako uÄestvovala u svim vitalnim projektima zajednice u prijeratnom prebivalištu. Zakon o popisu odobrava da se osobe koje na ovaj naÄin gledaju na odnos života u dijaspori i domovini doÄ‘u u Bosnu i Hercegovinu i popišu kao dio stalnog stanovništva domovine. GraÄ‘ani koji u vrijeme popisa ne mogu doći u domovinu, mogu se popisati putem web-obrasca, ali to je klasiÄni popis dijaspore i te popisnice će biti bitno kraće i neće sadržavati znaÄajan broj važnih pitanja. Ogromna je razlika izmeÄ‘u popisivanja putem interneta i popisivanja u domovini. Osoba koje se popišu u Bosni i Hercegovini bit će dio stalnog stanovništva, determinirat će unutrašnje odnose, te biti dio svih socio-ekonomskih i demografskih analiza. Ljudi koji se popišu putem web-obrasca su jednostavna evidencija i ni na koji naÄin ne mogu utjecati na odnose u Bosni I Hercegovini, od socio-ekonomskih i demografskih do etniÄkih itd. Važno je znati da jedini podatak koji graÄ‘ani, pored imena i preziemena trebaju znati, jeste jedinstveni matiÄni brojevi Älanova porodica. TakoÄ‘er, ne treba zaboraviti da nosilac domaćinstva (roditelji, amidža, brat/sestra, itd.) može popisati cjelokupno domaćinstvo ukoliko su ostali Älanovi domaćinstva na radu u inozemstvu.
Pozivamo sve bošnjaÄki organizacije u dijaspora koje su svjesne znaÄaja popisa da u skladu sa svojim mogućnostima organizuju prevoz zainteresovanih Bošnjaka u Bosnu i Hercegovinu u cilju obavljanja popisa.
Koliko će Bošnjaci u dijaspori razumjeti važnost ovog popisa i odazvati se popisu, toliko će budućim generacijama, svojoj djeci, pokazati koliko im znaÄi njihov zaviÄaj, narod i domovina. Rezultate ovog popisa će upravo buduće generacije osjetiti i sjećati se 2013. godine kada su njihovi roditelji (ne)uÄestvovali u popisu.
Istitut za istraživanje genocida Kanada i Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike, zajedno sa drugim bošnjaÄkim organizacijama i zajednicama će formirati štabove ili povjerenike u svim gradovina u Sjevernoj Americi gdje ima veći broj Bošnjaka sa ciljem pomoći ameriÄkim i kanadskim Bošnjacima oko popisa.