Silovanje je sastavni dio strategije agresije i genocida
ZnaÄaj UN Deklaracije o seksualnom nasilju u ratovima
Ratno silovanje Äesto onemogućava daljnju reprodukciju, a zbog svojih psiholoških utjecaja žene Äini nesposobnima da budu majke. To je neoprostiv i užasavajući Äin protiv ÄovjeÄnosti. Žene ne bi trebalo promatrati kao sredstvo pri izvršavanju vojne dominacije. Žene su sposobne osobe, ne predmeti okrutnosti. To je genocid u svojem najgorem obliku, onom u kojem žrtva i potencijalni potomci moraju ostati živi i nastaviti živjeti s prošlim brutalnim djelima. To je svakako naÄin stvaranja psihiÄkih trauma i seksualne stigme stanovništva.
ÄŒlanice UN-a podržale su Deklaraciju kojom se želi eliminisati seksualno nasilje u sukobima. Njome se silovanje u ratu podiže na nivo ratnog zloÄina, poput genocida i terorizma. Deklaraciju su potpisali predstavnici 113 država, a povod su bili zloÄini silovanja u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim graÄ‘anima.
Institut za istraživanje genocida, Kanada podržava deklaraciju kojom se obvezuju na novu akciju za eliminiranje seksualnog nasilja u sukobima. Deklaracija zabranjuje da se u okviru mirovnih sporazuma amnestira seksualno nasilje i omogućuje da se osumnjiÄeni za takvo nasilje uhapse bilo gdje u svijetu. Dokument traži usvajanje novog MeÄ‘unarodnog protokoa 2014. koji bi osigurao da prikupljeni dokazi o seksualnom nasilju budu upotrebljivi pred sudovima.
Više od 50.000 žrtava zloÄina silovanja u Bosni i Hercegovini i dan danas sreću svoje silovatelje na ulici. Žrtvama silovanja u Bosni i Hercegovini se još ne prizna status ratnih žrtava iako moraju živjeti sa strašnom traumom. Institu za istraživanje genocida Kanada je zgrožen malim brojem presuda za silovanja, jer je samo 30 muškaraca izvedeno pred sud, a registrirano je više od 50.000 silovanja. Problem seksualnog nasilja treba dići na najvišu politiÄku razinu problema, uz bok genocidu i terorizmu, jer je seksualno nasilje jedno od najtežih kršenja Ženevske konvencije. Takav tretman zloÄina silovanja bi omogućio hapšenje poÄinitelja u svim državama svijeta i procesuiranje na svim sudovima.
Institut za istraživanje genocida, Kanada vidi deklaraciju kao prekretnicu u borbi protiv nekažnjavanja poÄinitelja tog užasnog ratnog zloÄina, te podržava održavanje svjetske konferencije o seksualnom nasilju u sukobima.
Haški tribunal nije uvrstio zloÄin masovnog silovanja kao djela ratne strategije, Äime je ženske žrtve stavio na marginu i relativizovao i negirao iskustvo silovanih žena i ostalih žena žrtava rata. Sud je nastavio svoju praksu neuvršÄ‡ivanja kao posebne taÄke zloÄina silovanja kao ratne strategije još od optužnice u sluÄaju Lukić. Haški tribunal je 1993. godine, na pritisak globalnih feministiÄkih i aktivistiÄkih mreža i pravnih ekspertkinja, proglasio silovanje zloÄinom protiv ÄoveÄnosti, i do sada je u Tribunalu donesena jedna presuda u sluÄaju FoÄa, koja se bavi seksualnim nasiljem. U agresiji i genocidu u Bosni i Hercegovini tjela žena su bila bojišta, dok poslije rata zloÄini protiv žena ostaju nevidljivi i neimenovani kao takvi. IskljuÄivanje seksualnog zloÄina iz meÄ‘unarodnog kriviÄnog prava predstavlja okrutnu i ciniÄnu uvredu za osobe preživele žrtve seksualnog nasilja. IskljuÄiti procesuiranje rodno zasnovanih zloÄina, predstavljalo bi izdaju preživelih žrtava, žena iz Bosne i Hercegovine. Ta odluka Tribunala ozbiljno narušava povjerenje žrtava u meÄ‘unarodnu pravdu. Institut za istraživanje genocida, Kanada će od Haškog tribunal zahtjevati da u optužnicu kao posebna taÄka uÄ‘e zloÄin silovanja kao dio ratne strategije, jer bi time Sud u Hagu dao svoj doprinos zadovoljenju istine, pravde i vraćanju dostojanstva žrtvama.
Bosna i Hercegovina je jedina zemlja u okruženju, koja nije na najvišem (državnom) nivou osudila genocid. Bosna i Hercegovina ne može ustanoviti dan borbe protiv genocida. Bosna i Hercegovina ne može usvojiti deklaraciju kojom će osuditi genocid i zloÄin silovanja. Institut za istraživanje genocida, Kanada nikada neće prihvatiti na žalost u Dejtonu legalizovanu Äinjenicu, da projektanti i izvršioci agresije i genocida otmu pola države i zemlje Bosne i Hercegovine. PolitiÄki i akademski establišment u Bosni i Hercegini ostaje i dalje pasivan na ove Äinjenice. Vrijeme je da patrioti iz dijaspore snagom svoga patriotskog uma urade konkretne korake u odbrani države Bosne i Hercegovine, njene jedinstvene teritorije, suvereniteta i integriteta, Ideje Bosne i Bosanskog duha. U historiji ima mnogo dobrih primjera da je dijaspora ne samo spasila svoju državu, već je i ojaÄala. Brojnost, patritoska svijest, znanje, ekonomska sreÄ‘enost omoguÄuje i bosanskohercegovaÄkoj dijaspori da to uÄini sa svojom maticom.
Silovanja u vrijeme agresije na bosnu i hercegovinu (1992-1995)
Silovanja u ratu u Bosni i Hercegovini bila su sastavni dio strategije -etniÄkog ÄišÄ‡enja-. ZnaÄi bila su jedan od naÄina realizacije agresije na teritorij Bosne i Hercegovine. Predmet nasilja bila je žena koja je po svemu temelj porodice i društvene zajednice, a njenim poniženjem i uništenjem uništava se i porodica i društvena zajednica (država). Silovanje je bilo instrument putem kojeg je izvršen genocid nad bošnjaÄkim narodom u Bosni i Hercegovini u periodu od 1992. do 1995. godine.
Logori u kojim su poÄinjena najveća silovanja imali su ulogu da ostave neizbrisive tragove u svijesti žrtava, a krajnja namjera je da se žrtve nikada više ne vrate u mjesta u kojim su terorizirane. Silovanje je bilo sredstvo psihološkog pritiska pomoću kojeg su realizirani vojni i politiÄki ciljevi – Äiste teritorije bez pripadnika drugih etniÄkih skupina.
EtniÄka silovanja bila sastavni dio vojne strategije “etniÄkog ÄišÄ‡enja”, što potvrÄ‘uju sljedeći navodi:
- da je u ratu u Bosni i Hercegovini za period od aprila 1992. do juna 1993. godine silovano oko 50.000 žena; da su velika većina žrtava bile Bošnjakinje muslimanke, a većina prijavljenih zloÄinaca bosanski Srbi;
- da su silovanja bila “etniÄka” i sastavni dio strategije “etniÄkog ÄišÄ‡enja”;
- da su silovanja bila planska, sistematska i organizirana i da su silovanja bila politiÄki motivirana.
Navedeno potvrÄ‘uje i dr. Meliha Kreitmeyer (Krajtmajer), koja je bila rukovodilac ginekološkog tima u Tuzli koji je pregledao izmeÄ‘u 25 i 40 silovanih žena, žrtava iz Brezovog Polja, i koja je svoje zakljuÄke iznijela na sljedeći naÄin: “Ove žene nisu silovane po muškom instinktu. One su silovane zato što je to bio ratni cilj”, rekla je ona. “Moj utisak je da je neko izdao nareÄ‘enje da se djevojke siluju.” Iz prethodno navedenog, oÄigledno je da silovanja žena u ratu u Bosni i Hercegovini od pripadnika jugoslavenske srbo-ÄetniÄke i hrvatske vojske nisu popratna pojava rata, već su bila iskljuÄivo politiÄki motivirana, planska, organizirana, sistematska i provedena u najvećem obimu, na najbrutalniji naÄin, u podruÄjima koja su agresori planirali osvojiti i prikljuÄiti svojim državama, nakon što ih prethodno etniÄki “oÄiste”.
Silovanje se u etniÄkim sukobima Äesto koristi kao naÄin kojim napadaÄi produžuju svoju društvenu kontrolu i kojim ponovo ocrtavaju etniÄke granice,“ rekla je. Dakle, ako jedna grupa želi kontrolirati drugu, ona to Äesto Äini tako što oplodi ženu iz druge zajednice jer to vidi kao naÄin uništavanja protivniÄke zajednice. Kao vojna strategija, ratno se silovanje koristi u svrhu osvajanja teritorija istjerivanjem stanovništva, desetkovanjem preostalog stanovništva uništavanjem njihove pripadnosti širenjem AIDS-a i eliminiranjem kulturnih i religioznih tradicija. Ratno se silovanje može opisati kao „ratno oružje“ ili „sredstvo za borbu“ u medijima. Ratno je silovanje svakako oblik genocida zbog ozbiljnog utjecaja na nevine žrtve. Žrtve silovanja bivaju ne samo fiziÄki ozlijeÄ‘ene i unakažene, nego Äesto i zaražene seksualno prenosivim bolestima. Ponekad silovanja rezultiraju i neželjenom trudnoćom. Teško je zamisliti dijete roÄ‘eno iz tako strašnog Äina, ali pristup kontracepciji i mogućnost pobaÄaja je u zonama sukoba onemogućen. Uz fiziÄke, postoje i psihološke posljedice koje ukljuÄuju strah, nemoć, depresiju i tjeskobu. Potomci roÄ‘eni iz ratnog silovanja takoÄ‘er žive izoliranim životima uz osjećaj da su neželjeni. PriÄa o njihovom vlastitom roÄ‘enju i zaÄeću može odagnati te osobe od sudjelovanja u intimnim Äinovima i vezama, kao i dobivanja vlastitih potomaka kasnije u životu. Ratno silovanje Äesto onemogućava daljnju reprodukciju, a zbog svojih psiholoških utjecaja žene Äini nesposobnima da budu majke. To je neoprostiv i užasavajući Äin protiv ÄovjeÄnosti. Žene ne bi trebalo promatrati kao sredstvo pri izvršavanju vojne dominacije. Žene su sposobne osobe, ne predmeti okrutnosti. To je genocid u svojem najgorem obliku, onom u kojem žrtva i potencijalni potomci moraju ostati živi i nastaviti živjeti s prošlim brutalnim djelima. To je svakako naÄin stvaranja psihiÄkih trauma i seksualne stigme stanovništva.
Srbi su silovali 50,000 bošnjaÄkih žena i djevojÄica tokom agresije i genocida. Sljedeći linkovi pokazuju neke od žrtava brutalnog silovanja (u to vrijeme, neke su imale samo 12 godina):
Some Acts are Not Forgivable (photos).
Bosnia Rape – Tuzla Hospital (photos)
Bosniak Women Brutally Raped by Serbs (photos)