In memoriam: Tadeusa Mazowiecki (1927 – 2013)
THANK YOU MR. MAZOWIECKI
Mazowiecki, a man who could not tolerate aggression against the Republic of Bosnia and Herzegovina and genocide against its citizens
Institute for Research of Genocide Canada would like to thank Mr. Tadeusa Mazowiecki for a major contribution to peace worldwide. Special thanks for his great contribution to the truth about the aggression against the Republic of Bosnia and Herzegovina and genocide against its citizens, and for justice for the victims of these worst crimes in Europe since the Holocaust.
In memoriam: Tadeuš Mazovjecki (1927 – 2013)
Mazowiecki, Äovjek koji nije mogao podnijeti agresiju na Republiku BiH I genocid nad njenim graÄ‘anima
Institut za istraživanje genocida Kanada se zahvaljuje gospodinu Tadeuš Mazovjecki za veliki doprinos svijetskom miru. Posebno se zahvaljujemo za njegov veliki doprinos istini o agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad njenim graÄ‘anima, i za pravdu za žrtve tih najvÄcih zloÄina u Evropi poslije Holokausta.
Tadeusz Mazowiecki, prvi nekomunistiÄki premijer Poljske, umro je u 86. godini. Tokom svoje politiÄke karijere bio je i specijalni izaslanik Komisije za ljudska prava UN-a za Bosnu i Hercegovinu.
Advokat po struci, književnik i mislilac po temperamentu, Mazovjecki je bio dobro pripremljen za svoju životnu ulogu: svrgavanje komunizma i oblikovanje demokratske Poljske. Kao premijer se, meÄ‘utim, nije dugo održao na funkciji, svega godinu dana. Smijenjen je jer je uporno zahtijevao da nova demokratska država mora dati jednaku šansu svim Poljacima, bez obzira na njihovu “komunistiÄku prošlost”. Mnogi su mu zamjerili “premekan odnos” prema komunistima, a on samo nije htio izazvati “lov na vještice”. Najvažniji potez u politiÄkoj karijeri, Mazovjecki je napravio u augustu 1980.godine kada se pridružio štrajku hiljada radnika u brodogradilištu u Gdanjsku. Tražio je tada da se na posao vrati otpuštena koleginica Ana Valentinovic, bolje plate i spomenik radnicima koji su poginuli na protestima 1970.godine. U nekoliko dana ovaj je protest prerastao u veliki val štrajkova iz kojih se rodio pokret SolidarnošÄ‡. Bio je to prvi nezavisni sindikat u cijeloj istoÄnoj Evropi, na Äelu s karizmatiÄnim elektriÄarem Lehom Valesom, Äije ime je ubrzo postalo poznato širom svijeta. U jednom intervjuu, Valesa je izjavio da je upravo sprega radnika i intelektualaca poslala vlastima važan signal koliko je stvar ozbiljna. Od poÄetka štrajka do kasnih devedesetih, Mazovjecki je bio Valesin savjetnik, Äak i u mraÄno vrijeme spornih zakona generala Vojćeha Jaruzelskog, kada je SolidarnošÄ‡ zabranjena, a Valesa i Mazovjecki završili u zatvoru. Kada je pušten, Mazovjecki je ostao uz Valesu i pisao analitiÄke izvještaje o dubokoj stagnaciji društvenog i ekonomskog života pod vojnom upravom. Teškoće, siromaštvo i besperspektivnost inspirisali su novi val štrajkova, 1988. Mazovjecki je, rame uz rame, išao s Valesom na Äelu gnjevnih radnika koji su marširali ulicama Gdanjska. Ovi su protesti doveli komuniste za pregovaraÄki sto, što je rezultiralo i prvim djelimiÄno slobodnim istoÄnoevropskim parlamentarnim izborima, 4.juna 1989.godine. To je utrlo put “pucanju” svih komunistiÄkih režima u bivšem Varšavskom paktu. ObiÄno ozbiljan i zamišljen, Mazovjecki je imao istanÄan smisao za humor. Kada mu je u parlamentu pozlilo za govornicom, kazao je da su mu stres i naporan rad organizam doveli u stanje u kojem se nalazi ruševna poljska ekonomija.
Godine 1992. Mazovjecki je izabran za prvog izaslanika UN-a u ratom razorenoj BiH, kako bi ispitao masovne zloÄine koje su srpske snage poÄinile u toj zemlji. Razljućen nedostatkom meÄ‘unarodne reakcije na ubistva, koje je nazvao ratnim zloÄinom, on je, nakon pada Srebrenice, 1995.godine, dao ostavku na prestižnu funkciju. U svom obraćanju, jula 1995.godine, Mazovjecki je ostavku objasnio rijeÄima: “ovo je jedino što mogu uraditi za jadne ljude u BiH. Cilj mi je svijetu, zapadnim i UN liderima ukazati da se ovakva situacija ne smije dalje trpjeti!”
Mazowiecki je bio veliki zagovornik zaustavljanja krvoprolića i genocida u Bosni i Hercegovini. U augustu 1992. godine Ujedinjene nacije su ga izabrale da prati dešavanja u našoj zemlji i osigura da ljudska prava ne budu kršena.
MeÄ‘utim, nešto manje od tri godine kasnije, nakon pada zaštićene zone Srebrenice, Mazowiecki je podnio neopozivu ostavku na mjesto na koje je izabran zbog toga što, kako je tada kazao, nije mogao uÄestvovati u samo teoretskom procesu zaštite ljudskih prava u BiH.
“Želim reći da svoju ostavku tretiram kao protest protiv bespomoćnosti i pomirenja sa tom bespomoćnosti. Dosegli smo vrlo kritiÄnu taÄku i meÄ‘unarodna zajednica ne može ovo tretirati kao egzotiÄnu materiju koja je daleko od njih, jer su principi meÄ‘unarodnog suživota ugroženi”, kazao je Mazowiecki u intervjuu koji je dao u augustu 1995. godine, nedugo nakon što je Srebrenica pala u ruke Ratka Mladića i njegovih krvnika.
U tom intervjuu on je žestoko kritikovao meÄ‘unarodnu zajednicu, prvenstveno SAD i Veliku Britaniju, koje su odugovlaÄile kada je rijeÄ o akciji u našoj zemlji u periodu od 1992. do 1995. godine.
“Ne volim prognozirati, niti sam prorok. Naš cilj je mir i samo mir. Ali, mislim da smo dosegli taÄku kada pregovori i mir ne mogu biti postignuti bez reorganizacije. Dosegli smo taÄku kada ova grupa (bosanskih Srba) ucjenjuje cijelu meÄ‘unarodnu zajednicu i bez reogranizacije tamo neće biti mira”, poruÄio je tadašnji specijalni izaslanik Komisije za ljudska prava UN-a za Bosnu i Hercegovinu.
“Ne želimo umrijeti za Sarajevo”
Nadalje, Mazowiecki je govorio i o klimi koja je u to vrijeme vladala u međunarodnoj zajednici.
“Kada bi neko od predstavnika oružanih snaga iz BiH zatražio aktivnije uÄešÄ‡e meÄ‘unarodne zajednice i ukljuÄivanje u sukobe, politiÄari su govorili u smislu ‘Ne želimo umrijeti za Sarajevo’. Imamo situaciju u kojoj mala grupa voÄ‘a bosanskih Srba potresa supermoćne zemlje. Želim reći da bez jedinstvenog stava, bez dosljednog stava i dosljedne odluÄnosti, tamo neće biti mira”, kazao je Mazowiecki 1995. godine.
U novembru, u drugom intervjuu, bivši premijer Poljske govorio je i o rezoluciji kojom su Srebrenica i Žepa proglašene “sigurnim zonama”.
“Rugali su se svim meÄ‘unarodnim pravilima. Zaštićene zone su pravi primjer toga. UN-ova rezolucija je bila samo komad papira. NATO, najmoćnija svjetska organizacija, nije ih mogla efikasno braniti. Kako ljudi poput Radovana Karadžića, lidera bosanskih Srba, mogu proći bez kazne meÄ‘unarodne zajednice? SuoÄavamo se sa ozbiljnim korakom unazad kada je rijeÄ o meÄ‘unarodnom poretku”, govorio je Mazowiecki prije 23 godine.
On je izrazio veliku sumnju u meÄ‘unarodnu zajednicu i pitao se Äemu 78 rezolucija za bivšu Jugoslaviju kada se nijedna od njih ne poštuje.
“Može li meÄ‘unarodna zajednica šutjeti pred licem agresije? Ne! Zbog Äega onda prihvatamo dešavanja u sluÄaju Bosne?”, pitao se tada Mazowiecki.
“Cilj je istrebljenje muslimana”
U svom pismu ostavke tadašnjem predsjedniku Komisije za ljudska prava UN-a Musi Hitamu, pad Srebrenice i Žepe naveo je kao glavni razlog napuštanja pozicije na koju je došao ’92. godine.
“SuoÄavamo se sa borbom jedne države, Älanice UN-a, za preživljavanje i multietniÄki karakter. Stvarnost ljudskih prava je ilustrirana kroz tragediju ljudi iz Žepe i Srebrenice. Ja nisam uvjeren da će se prekretnica, kojoj smo se nadali, desiti i ne mogu nastaviti uÄešÄ‡e u pretvaranju da se štite ljudska prava”, napisao je Mazowiecki 27. jula 1995. godine.
U razgovoru za agenciju Associated Press krajem oktobra 1992. godine, Mazowiecki je kazao da je cilj agresije na BiH istrebljenje muslimana.
“Ovaj cilj postižu kroz ubijanja, premlaćivanja, silovanja, uništavanja i prijetnje. Muslimani su primarne žrtve”, napisao je bivši poljski premijer u izvještaju Komisiji za ljudska prava UN-a.
Mazowiecki, dokazani prijatelj koji je mnogo doprinio u zaštiti istine o proteklim ratnim dešavanjima u BiH, postao je poÄasni doktor na Tuzlanskom univerzitetu. Kao Äovjek koji je u teškim trenucima bio uz BiH, ostao je vezan za našu zemlju sve do smrti. Godine 2002. je odlukom Gradskog vijeća Grada Sarajeva Mazowiceki postao poÄasni graÄ‘anin Sarajeva.
“Gospodin Mazowiecki je jedna od malobrojnih meÄ‘unarodnih liÄnosti koja je ostavila dubok i veoma pozitivan trag u nedavnoj prošlosti naše zemlje. Izuzetne su njegove zasluge za mir u Bosni i Hercegovini, njegovo ogromno zalaganje da se Äuje istina o onome što se ovdje dogaÄ‘alo, kao i i njegovo izuzetno Äasno i moralno držanje u okvirima institucija meÄ‘unarodne zajednice u kojima je istrajno djelovao u korist naše zemlje”, naveli su iz graske Uprave u obrazloženju odluke.