Još jedna uvreda preživjelih žrtava i svijedoka genocida u Prijedoru – u gradu najveÄih masovnih grobnica poslije Holokausta u kome se slobodno šetaju zloÄinci koj i su proÄinili agresiju i genocid
ZloÄinac Darko MrÄ‘a, koji je 2004. godine u Haškom tribunalu osuÄ‘en na 17 godina zatvora zbog zloÄina na Korićanskim stijenama, pušten je na prijevremenu slobodu. Tako se još jedan ratni zloÄinac slobodno kreće u gradu u kome nisu postojale granice bizarnog entuzijazma za ubice, silovatelje progonitelje i muÄitelje koji su sa zadovoljstvom Äinili zloÄine agresije, genocida, ekocida, etnocida, urbicida, kulturocida, elitocida, silovanja, muÄenja u koncentracionim logorima smrti, nasilna, masovna protjerivanja.
ZloÄinac Darko MrÄ‘a koji je sudjelovao u straviÄnom pokolju nad više od 200 Bošnjaka likvidiranih na KoriÄanskim stijenama na padinama Vlašića je pušten na prijevremenu slobodu. Ovaj zloÄinac u agresiji i genocidu je bio pripadnik interventnog voda Specijalne srpske policijske jedinice i jedna od uzdanica prijedorskog šefa policije Sime Drljaće, kojeg je Haski tribunal optužio za ratne zloÄine, a koji je 1998. poginuo prilikom pokušaja hapšenja. Bio je jedan od najveÄih zloÄinaca uz Simu Drljaću. Pamtili su ga kao logorskog Äuvara koji je zatvorenike tukao do smrti. Svjedoci koji su preživjeli straviÄni masakr na KoriÄanskim stijenama na planini Vlašić kada je ubijeno više od 200 Bošnjaka imenovali su ga kao jednog od izvršilaca ovog zloÄina.
Institut za istraživanje genocida, Kanada podsjeća da je zloÄinac Darko MrÄ‘a bio komandir interventnog voda specijalne policijske jedinice koja je 21. augusta 1992. strijeljala više od 200 Bošnjaka na KoriÄanskim stijenama. Bošnjaci koji su tada pobijeni povedeni su iz logora Trnopolje uz objašnjenje da će autobusima biti prevezeni do Travnika i razmijenjeni nakon što su pod pritiskom meÄ‘unarodne javnosti srpske vlasti bile prisiljene raspustiti logore. Konvoju logoraša koji su pratili pripadnici srpske vojske i policije pridružilo se više od hiljadu stanovnika sela Tukovi. Kolona je zaustavljena kod sela Smetovi na planini Vlašić kada je zloÄinac Darko MrÄ‘a naredio da se izdvoje muškarci. Žene i djeca su nastavili putovanje do Travnika, a muškarci su prevezeni do planinskog lokaliteta KoriÄanske stijene. Dovedeni su do provalije i nareÄ‘eno im je da kleknu licem prema ambisu. Darko MrÄ‘a je izdavao zapovijedi i ispratio ih u smrt rijeÄima: “Ovdje Äemo obaviti razmjenu, živi za žive, a mrtvi… zna se”. Policajci su zapucali, njihove žrtve su padali niz strme ivice stijena. Ipak, šest zatvorenika je preživjelo da bi mogli svjedoÄiti o ovom straviÄnom pokolju. Svoja svjedoÄenja preživjeli su ispriÄali haškim istražiteljima. Prema njihovim procjenama, tada je strijeljano više od 200 ljudi ali taÄan broj još uvijek nije utvrÄ‘en.
Iz grada najveÄih masovnih grobnica poslije Holokausta, iz Prijedora je nasilno protjerano 35.405 Bošnjaka. Nešto više od 8.000 ostalo je u Bosni i Hercegovini, a protjerano je i oko 6.300 prijedorskih Hrvata. PriÄa o prijedorskim koncentracionim logorima smrti obišla je svijet. Haški tribunal je još 1995. meÄ‘u prvim optužnicama podigao optužnice protiv nekadasnjih Äuvara prijedorskih strašnih muÄilista.
Institut za istraživanje genocida Kanada je šokiran Äinjenicom da je još jedan ratni zloÄinac na slobodi. Oštro osuÄ‘ujući puštanje na prijevremenu slobodu ratnog zloÄinca koji je uživao ubijajući nevine Bošnjake i Bošnjakinje, Institut za istraživanje genocida, Kanada opominje da puštanje na slobodu ratnog zloÄinca u momentu kada je otkrivena najveća masovna grobnica u Evropi poslije Holokausta, masovna grobnica Tomašica, a za Äije postojanje dobar dio krivice snosi i zloÄinac Darko MrÄ‘a, je velika uvreda za žrtve i veliki i težak udarac istini i pravdine samo u Prijedoru i Bosni i Hercegovini, već i svijetu. Sve one koji su sudjelovali u puštanju na slobodu ratnog zloÄinca pitamo, dali mogu bar malo dokućiti svome pomućenom umu kako će se osjećati žrtve prijedorskog genocida kada pored njih se slobodno šetaju zloÄinci. Ne adekvatan odnos internacionalnih i nacionlnih sudova prema kažnjavanju ratnih zloÄinaca u agresiji i genocidu u Bosni i Hercegovini, tolerisanje zabrana na kolektivno sjećanje žrtava prijedorskog genocida od strane aktuelnog politiÄkog establišmenta u Prijedoru, ugrožavanje osnovnih ljudskih prava i sloboda povratnika u Prijedor i manji entitet je veliki korak nazad u svijetskoj borbi za istinu i pravdu i realizaciji svijetske zaboravljene zakletve nikada više genocid poslije Holokausta.
Porodice žrtava genocida u Prijedoru već 20 godina traže istinu i pravdu, traže svoje nestale. Tijela nedužnih žrtava genocida u Prijedoru na najbolji naÄin dokumentuju gorku istinu o zloÄinu genocida koga režimske vlasti manjeg entiteta i politiÄki establišment Prijedora na Äelu sa Markom Pavićem uporno negiraju i pokušavaju prikriti i predstaviti u drugom svjetlu.
Institut za istraživanje genocida, Kanada upozorava svijetsku javnost da Prijedorom i danas marširaju ÄetniÄki zloÄinci, a preživjele žrtve i svijedoci ne smiju ni cvijeće položiti mrtvima. I sve to po kriterijima licemjerja nije genocid.
U Prijedoru se dogodio genocid, i to treba otvoreno priznati i javno reći. Žrtve genocida moraju biti obeštećene a poÄinioci adekvatno kažnjeni.