Uz šutnju bošnjaÄkog politiÄkog establišmenta, uz orkestriranu nezainteresovanost i pasivnost internacionalnog politiÄkog establišmenta, u uslovima neizgraÄ‘ene bošnjaÄke društvene i intelektualne elite vodi se politika eliminacije Bošnjaka putem ponižavanja i depriviranja njihovih osnovnih ljudskih prava i sloboda
Sedamdeset godina poslije Prvog zasjedanja Zemaljskog antifašistiÄkog vijeća narodnog OsloboÄ‘enja Bosne i Hercegovine i 20 godina poslije agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim graÄ‘anima i dalje vrši politika eliminacije Bošnjaka sa teritorije zemlje Bosne i Hercegovine.
Ta politika eliminacije Bošnjaka se vodi putem nastavka etniÄkog ÄišÄ‡enja koje se provodi na teritoriji entiteta Republika Srpska i dijelovima teritorije u kojima vlada hrvatska većina. To se posebno vidi na preliminarnim rezultatima popisa stanovništva. U entitetu Republika Srpska živi oko 195 hiljada Bošnjaka prema nezvaniÄnim, preliminarnim rezultatima popisa stanovništva 2013. Prema popisu iz 1991. godine, na prostoru današnjeg entiteta Republika Srpska živjelo je 440 hiljada Bošnjaka, što znaÄi da je sa tog prostora praktiÄno nestalo (ubijeno, protjerano ili se iselilo) 245 hiljada osoba bošnjaÄke nacionalnosti.
Politika eliminacije Bošnjaka se takoÄ‘e vodi i putem ponižavanja i depriviranja njihovih osnovnih ljudskih prava i sloboda, otvorenim kršenjem Deklaracije o ljudskim pravima i slobodama. Bošnjaci se pokušavaju tretirati kao manjina na teritoriji svoje države.
Politika eliminacije Bošnjaka se vodi kroz duhovni, moralni, psihološki i politÄki teror koji se ogleda u sljedećem:
- prisiljavanje bošnjaÄke djece da se školuju po programima srbizacije,
- škole u entitetu Republika Srpska su ne samo srbizirane nego i pravoslavizirane,
- bošnjaÄka djeca u entitetu Republika Srpska se prisiljavaju na krsnu slavu i svece zaštitnike,
- u entitetu Republika Srpska se slave samo srpski vjerski i nacionalni praznici.
Kroz duhovni, moralni, psihološki i politÄki teror Bošnjacima se pokušava izbiti svijest o njihovoj historijskoj, nacionalnoj, jeziÄkoj, vjerskoj, kulturnoj tradiciji. Bošnjaci se ne osjećaju slobodno i dostojanstveno i podvrgnuti su užasu odnaroÄ‘avanja u sopstvenoj zemlji. Nad Bošnjacima se vrši najgora vrsta psihološkog i ideološkog terora. Prema Deklaraciji o genocidu to je sastavni dio vršenja genocida.
BošnjaÄkog odgovora na duhovni, moralni, psihološki i politÄki terror nema jer Bošnjaci još nemaju izgraÄ‘ene nacionalne institucije koje bi istraživale, Äuvale i širile bošnjaÄku nacionalnu, državotvornu i teritorijalnu svijest koja se više ne treba i ne može bazirati samo na obrambenom smislu, kao svijest o nepristajanju da budu ono što se od njih zahtijevalo, tj. Srbi, Hrvati. Bošnjacima trebaju pozitivni sadržaji nacionalnosti, zašto je nužna društvena i intelektualna elita, te bošnjaÄko jedinstvo.