IGC o genocidu u Visegradu

21 godinu nakon genocida  i presude Haškog tribunala, zločin nad Bošnjacima Višegrada se nastavlja negiranjem genocida i uništavanjem svih materjalnih dokaza za genocid. Kuća “Živa lomača” je dokaz genocida, dokaz verifikovan u presudi Haškog tribunala. Porodicama zvjerski ubijenih ovo je jedini podsjetnik na montruozne zločine, kako ih je okarakterisao i Tribunal u Hagu koji je, izričući jednu od presuda Milanu i Sredoju Lukiću, naveo: „Požar u Pionirskoj ulici i požar na Bikavcu primjer su najgorih postupaka nečovječnosti koju čovjek može nanijeti drugima. U previše dugoj, tužnoj i mizernoj povijesti ljudske nečovječnosti prema drugome čovjeku, požari u Pionirskoj ulici i na Bikavcu sigurno zauzimaju visoko mjesto.“

14. juna 1992. godine četnici su, na čelu sa najokrutnijim srpskim zločincima iz Višegrada Milanom Lukićem, Sredojem Lukićem i Mitrom Vasiljevićem, natjerali 65 bošnjačkih civila u kuću Adema Omeragića, u Pionirskoj ulici u Višegradu, većinom žena i djece, gdje ih zaključavaju, a nakon toga pale kuću. Većina žrtava je bila iz sela Koritnik, gdje su po njih došli Lukić i Vasiljević i naredili im da uÄ‘u u autobuse, koji su navodno trebali ići za slobodnu teritoriju - Kladanj. Samo jedna ososba je preživjela sa teskim tjelesnim i psihičkim posljedicama.  MeÄ‘unarodni tribunal za ratne zločine i Sud BiH do sada su za zločine u Višegradu krivim proglasili osam pripadnika vojnih, paravojnih i policijskih snaga Republike Srpske. Milan Lukić osuÄ‘en je na doživotnu robiju, Sredoje Lukić na 30 godina zatvora, Momir Savić na 18, Mitar Vasiljević  na 15, Boban Šimšić i Novo Rajak na 14 godina, Željko Lelelk na 13, a Nenad Tanasković na 12 (presuda mu je u žalbenom postupku smanjena na osam godina). Milana i Sredoja Lukića te Mitra Vasiljevića, Haški tribunal teretio je za "istrebljenje velikog broja civila, uključujući žene, djecu i starce".