Dok glasnogovornici ljudskih prava i sloboda – meÄ‘unarodna zajednica šuti, dok bošnjaÄki i bosanskohercegovaÄki faktor mirno posmatra novu Sreberenicu u šatorima u Sarajevu – bošnjaÄka djeca gube nadu u svoju budućnost u vlastitoj državi.
U privremeno okupiranim dijelom BiH koji je nastao legalizacijom rezultata agresije i genocida, u entitetu RS Äiji politiÄki establišment osniva lobistiÄke grupe i institute za promociju svoje antibosanskohercegovaÄke politike, bošnjaÄkom narodu, uz prešutnu podršku meÄ‘unarodnih organizacija i nemoć bošnjaÄkog politiÄkog establišmenta, se krše temeljna ljudska prava i slobode. Bošnjacima se ne priznaje pravo na bosanski jezik i pravo da ga zvaniÄno imenuje kao jezik kojim govore. Nepriznavanje bosanskog jezika znaÄi nepriznavanje bošnjaÄkog naroda, nepriznavanje bošnjaÄkog naroda je nepriznavanje BiH. Nepriznavanje prava na izuÄavanje maternjeg jezika, kao jednog od temeljnih ljudskih prava u svakoj državi je udar na osnovne postulate razuma, udar na Äovjeka i civilizaciju.
U RS-u postoji otvoren animozitet prema Bošnjacima i to se mora zaustaviti. Sistem aparthejda u RS je totalni poraz meÄ‘unarodne zajednice, ali i poraz bošnjaÄkog i bosanskohercegovaÄkog faktora koji ne umije adekvatno odgovoriti na aparthejd.