Žrtve nemaju vremena da to čekaju.

Žrtve nemaju vremena da to čekaju.

U vijeku  zaštite ljudskih prava i sloboda MeÄ‘unarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju {MKTJ} koji je u svome osnivanju važio kao historijska svijetska pravna institucija, autoritet i šansa za pravdu, gubi bitku za istinu i pravdu, gubi bitku protiv nekažnjivosti, ostavlja tako mogućnost novih ljudskih i civilizacijskih tragedija u obliku novih genocida. Rad ove važne i potrebne svijetske pravne istitucije ozbiljno je doveden u pitanje, prije svega ponašanjem predsjednika Teodora Merona. Dešavaju se presude protivne meÄ‘unarodnom pravu. Poput pravne likvidacije danskog sudije Frederik Harhoff, koji je ukazao na utjecaj politike na MKTJ, te ocjene Apelacionog vijeća Specijalnog suda za Sierra Leone da je MKTJ prekršio meÄ‘unarodna pravila. To je poraz prava i pravde. Zar nije ponižavanje žrtava što su zločinci osuÄ‘eni na drastično male kazne, zar se još prijevremeno moraju puštati na slobodu da bi nastavili širiti politiku agresije i genocida. Gospodin Meron mora znati da žrtve imaju pravo na kompenzaciju, reparaciju, istinu, pravdu.  Krvnik Darko MrÄ‘a se vraća  na mjesto zločina - u Prijedor, vrača se u momentu otkrivanja največe masovne grobnice u Evropi, Tomašice. Teodor Meron je  potpisao je MrÄ‘i slobodu uz obrazloženje da je zločinac „značajno saraÄ‘ivao s Tužilaštvom", a zatvorski psiholozi i specijalisti procIjenili su da je „spreman voditi normalan društveni život u svom okruženju". Užasno zar se može pomilovati onaj ko je na Pretresnom vijeću Haškog tribunala priznao da je na planini Vlašić učestvovao u ubistvu 150 bošnjačkih zarobljenika. Priznao i dobio 17 godina zatvora, od kojih je odležao tek 11.

Umanjenje kazne zločincima kakav je Mrđa poniženje je i uvreda za žrtve

Masovna grobnica Tomašica je zapisana u dnevniku optuženika za zločin genocida i druge ratne zločine protiv čovječnosti, Ratka Mladića, koji je opisao jedan sastanak u Bosanskoj Krajini, gdje je prijedorska policija zatražila od njega da da logistiku za uklanjanje, kako u njegovom dnevniku piše, oko 5.000 tijela sa područja Tomašice.