Vijesti

Rezolucija ZAVNOBIH-a i nastanak Republike BiH predstavljaju ključni datum novije historije BiH i osnovu koja pored ostalog, omogućava postizanje potpune samostalnosti, suverenosti i teritorijalnog integriteta BiH

 

Rezolucija ZAVNOBIH-a i nastanak Republike BiH predstavljaju ključni datum novije historije BiH i osnovu koja pored ostalog, omogućava postizanje potpune samostalnosti, suverenosti i teritorijalnog integriteta BiH

 

Autor profesor Emir Ramić

 

Od vremena kada se "Zemlja Bosna" prvi put spominje  u djelu "De administrando imperio", bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta sredinom X stoljeća, Bosna i Hercegovina {BiH} je do danas prolazila kroz različite državne i političke oblike organiziranja vlasti i tome odgovarajuće pravne sisteme. BiH ima višestoljetnu tradiciju susretanja i miješanja različitih civilizacija i kultura koje su se sintetizovale u specifičnoj duhovnosti koja se ne može naći u njenih susjeda: Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori. Zato oni BiH ne razumiju i vrše nad njom agresije i genocide. Upravo ta njena specifična duhovnost čini bosanskohercegoačko društvo specifičnom i nedjeljivom političkom zajednicom i državom. To joj je pomoglo da preživi do danas.

 

Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog osloboÄ‘enja Bosne i Hercegovine {ZAVNOBiH} je najznačajniji dogaÄ‘aj u historiji BiH. Svojom Rezolucijom na Osnivačkoj skupštini i Proglasom narodima BiH, ZAVNOBiH je tačno prije 70 godina, a nakon 480 godina obnovio državnost BiH, potvrdio njen historijsko-politički i državno-pravni individualitet i formirao državu BiH, što je najznačajnija tekovina antifašističkog rata. To je historijski datum – Dan državnosti BiH. Rezolucija ZAVNOBIH-a i nastanak Republike BiH predstavlja ključni datum novije historije BiH i osnovu koja, pored ostalog, omogućava postizanje potpune samostalnosti BiH. ZAVNOBIH je dokaz da je u BiH, ne samo moguć, nego i logičan zajednički život njenih graÄ‘ana i naroda, da njihova zajednička država može funkcionirati za dobro svih. Stoga je ZAVNOBIH najznačajniji datum naše historije, datum koji potvrÄ‘uju milenijsko postojanje BiH i pruža model po kojem se jedino BiH može razvijati, a svim njenim graÄ‘anima i narodima omogućiti punu ravnopravnost i slobodu.

 

Nezavisnost BiH je samo logični slijed i rezultat onoga što je cijela historija BiH iskazala i za što je ZAVNOBiH ostavio bitne političke i ustavno-pravne pretpostavke. Tekovine narodnooslobodilačkog pokreta i antifašističke borbe u Drugom svjetskom ratu bile su značajan temelj odbrambenog rata 1992.-1995. protiv fašizma, a za očuvanje BiH.

Bošnjaci su ostali vjerni svom imenu i svojoj zemlji

U izuzetno teškim uslovima višestruke agresije na Republiku BiH i genocida nad Bošnjacima, Bošnjaci su zamijenili dotadašnju vjersku osnovu svog identiteta (Musliman) sa identifikacijom kroz njihov historijski identitet, koji se temelji na postojanju zemlje i države BiH i njenog naroda Bošnjaka. Bošnjaci su ostali vjerni svom imenu i svojoj zemlji, jer nisu u drugim zemljama tražili osnov za svoju nacionalnu identifikaciju i političku samostalnost. Uspjeli su se popisati pod imenom Bošnjaci – prvi put u povijesti, nakon stoljeća potiskivanja njihovog imena i identiteta. To je epohalni uspjeh bošnjačkog naroda.

Bošnjaci su životni prostor formirali u historijskim i meÄ‘unarodno priznatim granicama BiH. Svoje prirodno pravo na državu i teritoriju Bošnjaci su stoljećima gradili i izgraÄ‘ivali sa Srbima, Hrvatima, Jevrejima i drugim bosanskohercegovačkim narodima i graÄ‘anima. Oni to pravo komšijama nikada nisu uskraćivali. Smatrali su i danas smatraju da je zajednički život u zajedničkoj državi historijska i civilizacijska tekovina i nužnost potvrÄ‘ena u višestoljetnom iskustvu. Bošnjaci stoga smatraju da je hiljadugodišnje duhovno i civilizacijsko iskustvo i nasljeÄ‘e osnova da se na bosanskohercegovačkim prostorima sačuva smisao zajedničkog života.

U toku odbrambenog rata 1992.-1995. Republika BiH je, zahvaljujući hrabroj odbrani Armije Republike BiH i drugim antifašistima iz reda svih njenih graÄ‘ana i naroda, voÄ‘enoj na temelju antifašističke, narodne i oslobodilačke borbe iz Drugog svjetskog rata, historijskih odluka ZAVNOBiH-a i stečenog suvereniteta i nezavisnosti, odbranjena od brutalne velikosrpske i velikohrvatske agresije i njihovih kolaboracionista i petokolonaša.

 

Dejtonski mirovni sporazum  je odgodio rat za budućnost

Dejtonski mirovni sporazum je, pod pritiskom tzv. meÄ‘unarodne zajednice, zaustavio potpuni završni uspjeh odbrambenog rata i, nažalost, legalizirao osvajački rat protiv Republike BiH i genocid nad Bošnjacima, te nametnuo rješenja koja nisu u skladu sa meÄ‘unarodnim demokratskim standardima. Uvjereni smo da u BiH postoje brojni antifašisti koji su u stanju da ponovo obnove i učvrste demokratski, multietnički i multikulturalni karakter BiH, kao nezavisne, jedinstvene, održive, funkcionalne i prosperitetne države.

Na osnovu Dejtonskog mirovnog sporazuma BiH živi budući rat. Sporazum je u miru podržavljio entitet Republika Srpska {RS}, produkovao sukob u entitetu Fedarciji BiH izmeÄ‘u Bošnjaka i Hrvata, dezintegrirao društvenu svijest na kojoj je bazirana egzistencija Ideje Bosne i Bosanskog duha, arhaizirao i getoizirao kulturne i etničke identitete, klerikalizirao društvo. Ovim sporazumom su nagraÄ‘eni agresori i njihovi kolaboracionisti koji su uništavali državu BiH i izvršili genocid nad njenim graÄ‘anima.  Današnja dejtonska BiH se sastoji od dva entiteta, od kojih je entitet RS, genocidna tvorevina velikosrpskog nacizma, nastala na teškim kršenjima meÄ‘unarodnog humanitarnog prava, obilježena i natopljena, uglavnom, bošnjačkom krvlju, te omeÄ‘ena i prekrivena brojnim masovnim grobnicama i koncentracionim logorima, u kojoj legalno djeluju fašističke organizacije. Tu genocidnu tvorevinu meÄ‘unarodna zajednica je legalizovala i legitimirala kao ustavnu kategoriju. Političko rukovodstvo i druge strukture entiteta RS, u skladu sa velikosrpskom genocidnom ideologijom, politikom i praksom, na sve moguće načine prikrivaju, minimiziraju, relativiziraju i negiraju genocid nad Bošnjacima; permanentno i kontinuirano izjednačavaju žrtve genocida sa zločincima, osporavaju historijski, političko-pravni i državni kontinuitet BiH, opstruiraju jačanje države BiH i konstantno sprovode secesiju, uništavanje države BiH, negirajući mogućnost održanja, razvoja i unapreÄ‘enja kvaliteta zajedničkog života, čime se najozbiljnije dovode u pitanje univerzalne ljudske vrijednosti, slobode i prava, civilizacijske i kulturne tekovine. Entitet Federacija BiH, čiji je temelj Vašingtonski sporazum, u suštini djeluje kao dva zasebna entiteta, od kojih u jednom u potpunosti djeluju snage kolaboracionističke tvorevine Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, čijem se rukovodstvu sudi (za udruženi zločinački poduhvat) na MeÄ‘unarodnom krivičnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju {MKTJ}, a njihovi politički istomišljenici se, u sadejstvu sa rukovodstvom RS, javno u državi BiH zalažu za takvu zločinačku tvorevinu.

 

Sedamdeset godina poslije Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a i 20 godina poslije agresije na Republiku BiH i genocida nad njenim graÄ‘anima i dalje se vrši politika eliminacije Bošnjaka sa teritorije zemlje BiH

 

Ta politika eliminacije Bošnjaka se vodi danas na privremeno okupiranom dijelu države BiH različitim sredstvima i metodama. To se vidi i na preliminarnim rezultatima popisa stanovništva. U entitetu RS živi oko 195 hiljada Bošnjaka prema nezvaničnim, preliminarnim rezultatima popisa stanovništva 2013. Prema popisu iz 1991. godine, na prostoru današnjeg entiteta RS živjelo je 440 hiljada Bošnjaka, što znači da je sa tog prostora od strane barbarskog velikosrpskog aparthejda praktično nestalo (ubijeno, protjerano ili se iselilo) 245 hiljada osoba bošnjačke nacionalnosti.

 

Politika eliminacije Bošnjaka se vodi putem ponižavanja i depriviranja njihovih osnovnih ljudskih prava i sloboda, otvorenim kršenjem Deklaracije o ljudskim pravima i slobodama. Bošnjaci se pokušavaju tretirati kao manjina na teritoriji svoje države kroz duhovni, moralni, psihološki i politčki teror koji se ogleda u sljedećem:

 

- prisiljavanje bošnjačke djece da se školuju po programima srbizacije,

- škole u entitetu RS su ne samo srbizirane nego i pravoslavizirane,

- bošnjačka djeca u entitetu RS se prisiljavaju na krsnu slavu i svece zaštitnike,

- u entitetu RS se slave samo srpski vjerski i nacionalni praznici.

 

Kroz duhovni, moralni, psihološki i politčki teror Bošnjacima se pokušava izbiti svijest o njihovoj historijskoj, nacionalnoj, jezičkoj, vjerskoj, kulturnoj tradiciji. Bošnjaci se ne osjećaju slobodno i dostojanstveno i podvrgnuti su užasu odnaroÄ‘avanja u sopstvenoj zemlji. Nad Bošnjacima se vrši najgora vrsta psihološkog i ideološkog terora. Prema Deklaraciji o genocidu to je sastavni dio vršenja genocida.

 

Bošnjački predstvnici u Parlamentu BiH prestanite usvajati zakone kojima se dijeli država i zemlja BiH

 

Bošnjačkog odgovora na duhovni, moralni, psihološki i politčki teror nema jer Bošnjaci još nemaju izgraÄ‘ene nacionalne institucije koje bi istraživale, čuvale i širile bošnjačku nacionalnu, državotvornu i teritorijalnu svijest koja se više ne treba i ne može bazirati samo na obrambenom smislu, kao svijest o nepristajanju da budu ono što se od njih zahtijevalo, tj. Srbi, Hrvati. Bošnjacima trebaju pozitivni sadržaji nacionalnosti, zašto je nužna društvena i intelektualna elita, te bošnjačko jedinstvo.

 

Dok glasnogovornici ljudskih prava i slobodameÄ‘unarodna zajednica šuti, dok bošnjački i bosanskohercegovački faktor mirno posmatra novu Sreberenicu u šatorima u Sarajevu, dok se 20 godina poslije agresije i genocida pronalazi največa grobnica poslije Drugog svijetskog rata u Evropi – Tomašica, koja svjedoći:

 

- postojanje udruženog zločinačkog poduhvata i genocidne namjere protiv Bošnjaka u Prijedoru,

-zločin namjernog, organizovanog, tajnog skrivanja tijela ubijenih žrtava genocida kako ih njihovi najmiliji nebi nikada pronašli i dostojanstveno sahranili,

-zločin izmještanje posmrtnih ostataka s ciljem da se žrtve nikad ne pronaÄ‘u, zločin ne dokaže,

- zločin šutnje prijedorskih Srba o masovnim grobnicama, čime se na primjeru genocida u Prijedoru potvrÄ‘uje odgovornost ne samo pojedinaca, već i masa za zločin genocida,

-elitocid kao poseban, sastavni dio genocida u Prijedoru, zločin koji obuhvata organizovano ubijanja intelektualne elite prijedorskih Bošnjaka

 

Bošnjačka djeca gube nadu u svoju budućnost u vlastitoj državi. Največa kazna za počinitelje genocida u Prijedoru bi bila kada bi bošnjački predstvnici u Parlamentu BiH prestali usvajati zakone kojima se dijeli BiH, tj. kojima se daju sve veča ovlaštenja entitetu RS i nagraÄ‘uje genocid.

Razmjera agresije i genocida, broj ubijenih nedužnih civila, broj mučenih u koncentraionim logorima smrti, broj silovanih žena, broj na silu protjeranih Bošnjaka, broj uništenih kulturnih i duhovnih dobara, segregacija bijelim trakama, su jasni dokazi da Prijedor mora dobiti mjesto gdje će se odavati počast žrtvama genocida. Tačno je da se Prijedor još nalazi u genocidnom entitetu, tačno je da genocid u Prijedoru još nije potvrÄ‘en odlukama meÄ‘unarodnih sudova, tačno je da aktuelni gradonačelnik prijeti svima koji izgovore riječ genocid, tačno je da Prijedor nema ni običnu ploču kao spomen žrtvama genocida. Zato pozivam sve Prijedorčane, preživjele žrtve i svijedoke genocida da zajedo sa svim prijateljima istine i pravde u svijetu ne čekajući sudske presude i milost gradonačelnika, dugnu svoj glas i izgrade memorijalni centar za žrtve genocida.

 

Sistem aparthejda  u RS je totalni poraz meÄ‘unarodne zajednice, ali i poraz bošnjačkog i bosanskohercegovačkog faktora koji ne umije adekvatno odgovoriti na aparthejd

 

U privremeno okupiranim dijelom BiH koji je nastao legalizacijom rezultata agresije i genocida, u entitetu RS čiji politički establišment osniva lobističke grupe i institute za promociju svoje antibosanskohercegovačke i antibošnjačke politike, bošnjačkom narodu, uz prešutnu podršku meÄ‘unarodnih organizacija i nemoć bošnjačkog političkog establišmenta, se krše temeljna ljudska prava i slobode. Bošnjacima se ne priznaje pravo na bosanski jezik i pravo da ga  zvanično imenuje kao jezik kojim govore. Nepriznavanje bosanskog jezika znači nepriznavanje bošnjačkog naroda, nepriznavanje bošnjačkog naroda je nepriznavanje BiH. Nepriznavanje prava na izučavanje maternjeg jezika, kao jednog od temeljnih ljudskih prava u svakoj državi je udar na osnovne postulate razuma, udar na čovjeka i civilizaciju.  U RS postoji otvoren animozitet prema Bošnjacima i to se mora zaustaviti. Sistem aparthejda  u RS je totalni poraz meÄ‘unarodne zajednice, ali i poraz bošnjačkog i bosanskohercegovačkog faktora koji ne umije adekvatno odgovoriti na aparthejd.

 

Nakon izlaska na slobodu svim zločincima treba zabraniti bavljenje politikom i učestvovanje u javnom životu

 

U vijeku zaštite ljudskih prava i sloboda MKTJ koji je u svome osnivanju važio kao historijska svijetska pravna institucija, autoritet i šansa za pravdu, gubi bitku za istinu i pravdu, gubi bitku protiv nekažnjivosti, ostavlja tako mogućnost novih ljudskih i civilizacijskih tragedija u obliku novih genocida. Rad ove važne i potrebne svijetske pravne istitucije ozbiljno je doveden u pitanje, prije svega ponašanjem predsjednika Teodora Merona. Dešavaju se presude protivne meÄ‘unarodnom pravu. Poput pravne likvidacije danskog sudije Frederik Harhoff, koji je ukazao na utjecaj politike na MKTJ, te ocjene Apelacionog vijeća Specijalnog suda za Sierra Leone da je MKTJ prekršio meÄ‘unarodna pravila. To je poraz prava i pravde. Zar nije ponižavanje žrtava što su zločinci osuÄ‘eni na drastično male kazne, zar se još prijevremeno moraju puštati na slobodu da bi nastavili širiti politiku agresije i genocida. Gospodin Meron mora znati da žrtve imaju pravo na kompenzaciju, reparaciju, istinu, pravdu. Krvnik Darko MrÄ‘a se vraća na mjesto zločina - u Prijedor, vrača se u momentu otkrivanja največe masovne grobnice u Evropi, Tomašice. Teodor Meron je potpisao MrÄ‘i slobodu uz obrazloženje da je zločinac „značajno saraÄ‘ivao s Tužilaštvom", a zatvorski psiholozi i specijalisti procijenili su da je „spreman voditi normalan društveni život u svom okruženju". Užasno, zar se može pomilovati onaj ko je na Pretresnom vijeću MKTJ priznao da je na planini Vlašić učestvovao u ubistvu 150 bošnjačkih zarobljenika. Priznao i dobio 17 godina zatvora, od kojih je odležao tek 11. Umanjenje kazne zločincima kakav je MrÄ‘a poniženje je i uvreda za žrtve.

Prijevremenim oslobaÄ‘anjem pojedinih zločina, MKTJ je svijetu poslao poruku da čak i oni zločinci koji su počinili najgnusnije zločine mogu jednoga dana ugledati svjetlo slobode i ponovo djelovati u javnom životu kao bilo koji drugi graÄ‘anin. Sama kazna u obliku trajne etikete “ratnog zločinca” ne može biti dovoljna sankcija u dugoročnoj perspektivi, nego je MKTJ trebao donijeti kaznu kojom nakon izlaska na slobodu svim srpskim zločincima zabranjuje bavljenje politikom, čak i bilo koji oblik učestvovanja u javnom životu.

Možda je i suvišno zapitati se koliko je pošteno i ispravno da zločinci koji su tokom rata u BiH protiv Bošnjaka počinili najteže ratne zločine za koje su kažnjeni zatvorskom kaznom budu osloboÄ‘eni prije odsluženja kazne? Jer je zasigurno da njihovo prijevremeno oslobaÄ‘anje proizvodi negativne i u dugoročnom smislu vrlo pogubne društvene, pa i političke, posljedice za cijelo bosanskohercegovačko društvo. Žalosna je činjenica da su ratni zločinci dočekani od strane naroda, ali i političara bosanskih Srba, kao najveći heroji nacije. Time se jasno može shvatiti da većina pripadnika Srba nisu doživjeli tu moralnu, civilizacijsku, društvenu i političku katarzu koja bi ih učinila graÄ‘anima spremnim za suživot i izgradnju društva utemeljenog na toleranciji i poštivanju drugog i drugačijeg. I sve dok postoji takav mentalitet meÄ‘u bosanskim Srbima nemoguće je govoriti o meÄ‘uetničkoj saradnji i pomirenju, pa čak i o državi BiH, a ako se ne može govoriti o zajedničkoj zemlji, onda rat kao opcija visi o glavi svim narodima.

Možda najgore od svega je to što MKTJ nije imao dovoljno sluha o mogućim posljedicama oslobaÄ‘anja zločinaca jer su ih puštanjem na slobodu izjednačili sa bilo kojim drugim graÄ‘aninom u BiH, pa čak i sa žrtvama zločina koje su počinili. Mislimo da je MKTJ, ali i cijela meÄ‘unarodna zajednica, ako takav koncept uopšte više i ima smisla, trebali uvesti zabranu za sve ratne zločince da se nakon odsluženja kazne bave političkim i javnim životom.

Zločinci moraju biti udaljeni od mogućnosti obavljanja javnih funkcija jer samo tako se može smanjiti direktan utjecaj njihovih zločinačkih ideja i planova koje, očigledno, većina zločinaca ni nakon toliko vremena nisu uspjeli preoblikovati u humanost i ljudskost. OslobaÄ‘anje zločinaca je znak mlaÄ‘im naraštajima bosanskih Srba, ali i inače ljudima u svijetu, da humanost nije na cijeni, a da se zločini ne kažnjavaju najtežim kaznama i sankcijama.

Pravne i sudske instance u BiH su poslale svijetu sramnu poruku da se agresija i genocid isplate

Normalnom ljudskom umu teško je zamisliti da osuÄ‘eni za najteži oblik zločina protiv čovjeka i civilizacije, zločin genocida, budu osloboÄ‘eni prije odsluženja kazne. Njihovo prijevremeno oslobaÄ‘anje proizvodi negativne i vrlo pogubne društvene, pravne i političke posljedice za cijelo bosanskohercegovačko društvo, a time i za Evropu i svijet. Žalosna je činjenica da Ustavni sud BiH i Sud BiH puštaju na slobodu organizatore i izvršioce genocida u vremenu kada još većina projektanata izvršilaca agresije i genocida nisu doživjeli  moralnu, civilizacijsku, društvenu i političku katarzu koja bi ih učinila graÄ‘anima spremnim za suživot i izgradnju društva utemeljenog na Ideji Bosne o Bosanskom duhu, odnosno na toleranciji, poštivanju, prihvatanju, priznavanju drugog i drugačijeg. Sve dok postoji takav mentalitet meÄ‘u idejnim tvorcima i izvršiocima agresije i genocida i svima onima koji ih podržavaju, negirajuči zločine, nemoguće je govoriti o meÄ‘uetničkoj saradnji i pomirenju, nemoguće je govoriti o državi BiH, nemoguće je govoriti o vraćanju Ideje Bosne i Bosanskog duha u zemlju, državu i društvu u BiH. A ako se ne može govoriti o zajedničkoj zemlji, državi i društvu onda rat kao opcija visi o glavi svim narodima.

Ustavni sud BiH i Sud BiH nisu imali dovoljno sluha o mogućim posljedicama oslobaÄ‘anja zločinaca jer su ih puštanjem na slobodu izjednačili sa bilo kojim drugim graÄ‘aninom u BiH, izjednačili su ih sa žrtvama i svjedocima  zločina koje su počinili.

OslobaÄ‘anje zločinaca nije sam nagrada za agresiju i genocid, nije samo poniženje žrtava i svijedoka, već i   znak, ovoga puta od pravne – sudske instance,  znak svim ljudima, narodima i civlizacijama u svijetu, da humanost nije na cijeni, a da se zločini agresije i genocida ne kažnjavaju najtežim kaznama i sankcijama. To je dakle uvod u novu agresiju i novi genocid.

Nevjerovatno je da BiH na koju su izvršeni strašni zločini agresije i genocida još 2004. godine donose izmjene Krivičnog zakona koje je u suprotnosti sa Evropskom deklaracijom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Još više je nevjerovatno da Ustavni sud BiH, koji treba biti največi pravni autoritet u državi donosi odluke koje su u suprotnosti sa Evropskom deklaracijom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. I najviše je nevjerovatno i potpuno skandalozno da država na koju su izvršeni največi zločini poslije Holokausta u Evropi ugrožava proces pravednog kažnjavanja zločinaca.

Nacionalni interes Bošnjaka je očuvanje BiH kao države svih njenih graÄ‘ana i naroda

To je ključni, fundamentalni, najviši interes i vrhovni nacionalni cilj Bošnjaka. To je suštinska odredba nacionalnog programa Bošnjaka. U najtješnjoj povezanosti sa borbom za biološki opstanak jeste očuvanje Bošnjaka kao političkog naroda, a ne samo vjerske grupe. Tu svoju karakteristiku Bošnjaci će zadržati sve dok postoje teritorijalna cjelovitost, nezavisnost, integritet i suverenitet BiH i njenih institucija preko kojih se oni ostvaruju. Bošnjački nacionalni interes je i uvoÄ‘enje pravnih kategorija jedinstvene države, te zamjena agresivne, zločinačke i genocidne ideologije, politike i prakse - postulatima graÄ‘anskog društva i države. Jedino u demokratiji Bošnjaci mogu živjeti sigurno i slobodno. Jedino tamo gdje je zagarantovana puna vjerska, nacionalna i kulturna sloboda Bošnjaci mogu živjeti čovjeka dostojnim životom. Svako gaženje i ugnjetavanje političkih, vjerskih ili nacionalnih prava ma koje vjerske ili nacionalne skupine ili pojedinca uvijek je pogaÄ‘alo i Bošnjake. Zato se svaki oblik državnog ureÄ‘enja BiH mora temeljiti na univerzalnim političkim i ekonomskim principima demokratskih društava. Bošnjaci borbu za demokratiju uzimaju kao osnovu borbe za očuvanje i razvijanje državno-pravnog suvereniteta BiH i njene političke nezavisnosti.

Na okupirnoj teritoriji BiH ne važe zakoni BiH, ne uvažava se konstitutivnost bošnjačkog naroda i krše im se elementarna prava na nacionalni, vjerski, kulturni i svakodnevni život dok se, sa druge strane, njihova sigurnost nalazi u rukama policije koja je odlukom MeÄ‘unarodnog suda pravde proglašena odgovornom za agresiju i genocid. Stvara de fakto stanje podjeljene bosanskohercegovačke države koja je prepuštena samodestrukciji sistema koji uništava državu i stvara tri etnička bazena koja su ekonomski i demografski neodrživa. Smatramo da se ovi politički procesi svjesno rade kako bi odreÄ‘ene snage pokazale da je BiH nemoguća država te da je treba i de jure podijeliti.

Bošnjački kolektivni intelekt i posebno bošnjački dijaspora ima obavezu i pravo da iskaže i sintetizuje težnje i interese svoga naroda. Krajnje je vrijeme i nužna potreba ujedinjavanja, te aktivnijeg angažovanja svih Bošnjaka u dijaspori,  u borbi za očuvanje države BiH i uspostavljanje jedinstva bošnjačkog naroda. U ostvarivanju tih zadataka ključno mjesto ima bošnjačka intelektualna elita (svjetovna i duhovna). Od njihovih pravilnih odluka, angažmana i djelovanja zavisi jedinstvo Bošnjaka u BiH i dijaspori. Stoga se od njih očekuje da trezveno, objektivno, realno, bez ljutnje, bez srdžbe, otvoreno, iskreno, bratski, civilizacijski, a s puno mudrosti, donesu samo i jedino ispravne odluke s kojima će biti zadovoljni svi Bošnjaci u BiH i dijaspori. Uvjeren sam da ćemo u tome uspjeti, na što nas, pored ostalog, obavezuju brojne žrtve genocida koje su ubijene samo zbog njihove nacionalne, etničke i vjerske pripadnosti, te osvajanja njihovog životnog prostora i što su branile BiH. To od nas očekuju i naša djeca i mole nas da, izjednačeni, bez regionalnih i stranačkih podjela, bez ikakve surevljivosti i suparničkih nakana, ugradimo ciglu po ciglu za naše jedinstvo, našu slogu i budućnost.

Dok god na privremeno okupiranom dijelu teritorije BiH ne važe zakoni za sve narode podjednako, dok god u institucijama manjeg entiteta nema Bošnjaka , dok god se u tom entitetu negira genocid sa jedne dok se sa druge strane bošnjačka djeca tjeraju da uče predmete koji su bili ideološka potka genocidu nad Bošnjacima poručujemo da entitet RS smatramo okupiranom teritorijom na kojoj država BiH i meÄ‘unarodna zajednica ne mogu sprovesti zakone BiH kao ni meÄ‘unarodne rezolucije i sporazume.

Autor je Direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada

 

Vijesti: