Rezolucija ZAVNOBIH-a i nastanak Republike BiH predstavljaju kljuÄni datum novije historije BiH i osnovu koja pored ostalog, omogućava postizanje potpune samostalnosti, suverenosti i teritorijalnog integriteta BiH
Autor profesor Emir Ramić
Od vremena kada se "Zemlja Bosna" prvi put spominje u djelu "De administrando imperio", bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta sredinom X stoljeća, Bosna i Hercegovina {BiH} je do danas prolazila kroz razliÄite državne i politiÄke oblike organiziranja vlasti i tome odgovarajuće pravne sisteme. BiH ima višestoljetnu tradiciju susretanja i miješanja razliÄitih civilizacija i kultura koje su se sintetizovale u specifiÄnoj duhovnosti koja se ne može naći u njenih susjeda: Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori. Zato oni BiH ne razumiju i vrše nad njom agresije i genocide. Upravo ta njena specifiÄna duhovnost Äini bosanskohercegoaÄko društvo specifiÄnom i nedjeljivom politiÄkom zajednicom i državom. To joj je pomoglo da preživi do danas.
Zemaljsko antifašistiÄko vijeće narodnog osloboÄ‘enja Bosne i Hercegovine {ZAVNOBiH} je najznaÄajniji dogaÄ‘aj u historiji BiH. Svojom Rezolucijom na OsnivaÄkoj skupštini i Proglasom narodima BiH, ZAVNOBiH je taÄno prije 70 godina, a nakon 480 godina obnovio državnost BiH, potvrdio njen historijsko-politiÄki i državno-pravni individualitet i formirao državu BiH, što je najznaÄajnija tekovina antifašistiÄkog rata. To je historijski datum – Dan državnosti BiH. Rezolucija ZAVNOBIH-a i nastanak Republike BiH predstavlja kljuÄni datum novije historije BiH i osnovu koja, pored ostalog, omogućava postizanje potpune samostalnosti BiH. ZAVNOBIH je dokaz da je u BiH, ne samo moguć, nego i logiÄan zajedniÄki život njenih graÄ‘ana i naroda, da njihova zajedniÄka država može funkcionirati za dobro svih. Stoga je ZAVNOBIH najznaÄajniji datum naše historije, datum koji potvrÄ‘uju milenijsko postojanje BiH i pruža model po kojem se jedino BiH može razvijati, a svim njenim graÄ‘anima i narodima omogućiti punu ravnopravnost i slobodu.
Nezavisnost BiH je samo logiÄni slijed i rezultat onoga što je cijela historija BiH iskazala i za što je ZAVNOBiH ostavio bitne politiÄke i ustavno-pravne pretpostavke. Tekovine narodnooslobodilaÄkog pokreta i antifašistiÄke borbe u Drugom svjetskom ratu bile su znaÄajan temelj odbrambenog rata 1992.-1995. protiv fašizma, a za oÄuvanje BiH.
Bošnjaci su ostali vjerni svom imenu i svojoj zemlji
U izuzetno teškim uslovima višestruke agresije na Republiku BiH i genocida nad Bošnjacima, Bošnjaci su zamijenili dotadašnju vjersku osnovu svog identiteta (Musliman) sa identifikacijom kroz njihov historijski identitet, koji se temelji na postojanju zemlje i države BiH i njenog naroda Bošnjaka. Bošnjaci su ostali vjerni svom imenu i svojoj zemlji, jer nisu u drugim zemljama tražili osnov za svoju nacionalnu identifikaciju i politiÄku samostalnost. Uspjeli su se popisati pod imenom Bošnjaci – prvi put u povijesti, nakon stoljeća potiskivanja njihovog imena i identiteta. To je epohalni uspjeh bošnjaÄkog naroda.
Bošnjaci su životni prostor formirali u historijskim i meÄ‘unarodno priznatim granicama BiH. Svoje prirodno pravo na državu i teritoriju Bošnjaci su stoljećima gradili i izgraÄ‘ivali sa Srbima, Hrvatima, Jevrejima i drugim bosanskohercegovaÄkim narodima i graÄ‘anima. Oni to pravo komšijama nikada nisu uskraćivali. Smatrali su i danas smatraju da je zajedniÄki život u zajedniÄkoj državi historijska i civilizacijska tekovina i nužnost potvrÄ‘ena u višestoljetnom iskustvu. Bošnjaci stoga smatraju da je hiljadugodišnje duhovno i civilizacijsko iskustvo i nasljeÄ‘e osnova da se na bosanskohercegovaÄkim prostorima saÄuva smisao zajedniÄkog života.
U toku odbrambenog rata 1992.-1995. Republika BiH je, zahvaljujući hrabroj odbrani Armije Republike BiH i drugim antifašistima iz reda svih njenih graÄ‘ana i naroda, voÄ‘enoj na temelju antifašistiÄke, narodne i oslobodilaÄke borbe iz Drugog svjetskog rata, historijskih odluka ZAVNOBiH-a i steÄenog suvereniteta i nezavisnosti, odbranjena od brutalne velikosrpske i velikohrvatske agresije i njihovih kolaboracionista i petokolonaša.
Dejtonski mirovni sporazum je odgodio rat za budućnost
Dejtonski mirovni sporazum je, pod pritiskom tzv. meÄ‘unarodne zajednice, zaustavio potpuni završni uspjeh odbrambenog rata i, nažalost, legalizirao osvajaÄki rat protiv Republike BiH i genocid nad Bošnjacima, te nametnuo rješenja koja nisu u skladu sa meÄ‘unarodnim demokratskim standardima. Uvjereni smo da u BiH postoje brojni antifašisti koji su u stanju da ponovo obnove i uÄvrste demokratski, multietniÄki i multikulturalni karakter BiH, kao nezavisne, jedinstvene, održive, funkcionalne i prosperitetne države.
Na osnovu Dejtonskog mirovnog sporazuma BiH živi budući rat. Sporazum je u miru podržavljio entitet Republika Srpska {RS}, produkovao sukob u entitetu Fedarciji BiH izmeÄ‘u Bošnjaka i Hrvata, dezintegrirao društvenu svijest na kojoj je bazirana egzistencija Ideje Bosne i Bosanskog duha, arhaizirao i getoizirao kulturne i etniÄke identitete, klerikalizirao društvo. Ovim sporazumom su nagraÄ‘eni agresori i njihovi kolaboracionisti koji su uništavali državu BiH i izvršili genocid nad njenim graÄ‘anima. Današnja dejtonska BiH se sastoji od dva entiteta, od kojih je entitet RS, genocidna tvorevina velikosrpskog nacizma, nastala na teškim kršenjima meÄ‘unarodnog humanitarnog prava, obilježena i natopljena, uglavnom, bošnjaÄkom krvlju, te omeÄ‘ena i prekrivena brojnim masovnim grobnicama i koncentracionim logorima, u kojoj legalno djeluju fašistiÄke organizacije. Tu genocidnu tvorevinu meÄ‘unarodna zajednica je legalizovala i legitimirala kao ustavnu kategoriju. PolitiÄko rukovodstvo i druge strukture entiteta RS, u skladu sa velikosrpskom genocidnom ideologijom, politikom i praksom, na sve moguće naÄine prikrivaju, minimiziraju, relativiziraju i negiraju genocid nad Bošnjacima; permanentno i kontinuirano izjednaÄavaju žrtve genocida sa zloÄincima, osporavaju historijski, politiÄko-pravni i državni kontinuitet BiH, opstruiraju jaÄanje države BiH i konstantno sprovode secesiju, uništavanje države BiH, negirajući mogućnost održanja, razvoja i unapreÄ‘enja kvaliteta zajedniÄkog života, Äime se najozbiljnije dovode u pitanje univerzalne ljudske vrijednosti, slobode i prava, civilizacijske i kulturne tekovine. Entitet Federacija BiH, Äiji je temelj Vašingtonski sporazum, u suštini djeluje kao dva zasebna entiteta, od kojih u jednom u potpunosti djeluju snage kolaboracionistiÄke tvorevine Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, Äijem se rukovodstvu sudi (za udruženi zloÄinaÄki poduhvat) na MeÄ‘unarodnom kriviÄnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju {MKTJ}, a njihovi politiÄki istomišljenici se, u sadejstvu sa rukovodstvom RS, javno u državi BiH zalažu za takvu zloÄinaÄku tvorevinu.
Sedamdeset godina poslije Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a i 20 godina poslije agresije na Republiku BiH i genocida nad njenim graÄ‘anima i dalje se vrši politika eliminacije Bošnjaka sa teritorije zemlje BiH
Ta politika eliminacije Bošnjaka se vodi danas na privremeno okupiranom dijelu države BiH razliÄitim sredstvima i metodama. To se vidi i na preliminarnim rezultatima popisa stanovništva. U entitetu RS živi oko 195 hiljada Bošnjaka prema nezvaniÄnim, preliminarnim rezultatima popisa stanovništva 2013. Prema popisu iz 1991. godine, na prostoru današnjeg entiteta RS živjelo je 440 hiljada Bošnjaka, što znaÄi da je sa tog prostora od strane barbarskog velikosrpskog aparthejda praktiÄno nestalo (ubijeno, protjerano ili se iselilo) 245 hiljada osoba bošnjaÄke nacionalnosti.
Politika eliminacije Bošnjaka se vodi putem ponižavanja i depriviranja njihovih osnovnih ljudskih prava i sloboda, otvorenim kršenjem Deklaracije o ljudskim pravima i slobodama. Bošnjaci se pokušavaju tretirati kao manjina na teritoriji svoje države kroz duhovni, moralni, psihološki i politÄki teror koji se ogleda u sljedećem:
- prisiljavanje bošnjaÄke djece da se školuju po programima srbizacije,
- škole u entitetu RS su ne samo srbizirane nego i pravoslavizirane,
- bošnjaÄka djeca u entitetu RS se prisiljavaju na krsnu slavu i svece zaštitnike,
- u entitetu RS se slave samo srpski vjerski i nacionalni praznici.
Kroz duhovni, moralni, psihološki i politÄki teror Bošnjacima se pokušava izbiti svijest o njihovoj historijskoj, nacionalnoj, jeziÄkoj, vjerskoj, kulturnoj tradiciji. Bošnjaci se ne osjećaju slobodno i dostojanstveno i podvrgnuti su užasu odnaroÄ‘avanja u sopstvenoj zemlji. Nad Bošnjacima se vrši najgora vrsta psihološkog i ideološkog terora. Prema Deklaraciji o genocidu to je sastavni dio vršenja genocida.
BošnjaÄki predstvnici u Parlamentu BiH prestanite usvajati zakone kojima se dijeli država i zemlja BiH
BošnjaÄkog odgovora na duhovni, moralni, psihološki i politÄki teror nema jer Bošnjaci još nemaju izgraÄ‘ene nacionalne institucije koje bi istraživale, Äuvale i širile bošnjaÄku nacionalnu, državotvornu i teritorijalnu svijest koja se više ne treba i ne može bazirati samo na obrambenom smislu, kao svijest o nepristajanju da budu ono što se od njih zahtijevalo, tj. Srbi, Hrvati. Bošnjacima trebaju pozitivni sadržaji nacionalnosti, zašto je nužna društvena i intelektualna elita, te bošnjaÄko jedinstvo.
Dok glasnogovornici ljudskih prava i sloboda – meÄ‘unarodna zajednica šuti, dok bošnjaÄki i bosanskohercegovaÄki faktor mirno posmatra novu Sreberenicu u šatorima u Sarajevu, dok se 20 godina poslije agresije i genocida pronalazi najveÄa grobnica poslije Drugog svijetskog rata u Evropi – Tomašica, koja svjedoći:
- postojanje udruženog zloÄinaÄkog poduhvata i genocidne namjere protiv Bošnjaka u Prijedoru,
-zloÄin namjernog, organizovanog, tajnog skrivanja tijela ubijenih žrtava genocida kako ih njihovi najmiliji nebi nikada pronašli i dostojanstveno sahranili,
-zloÄin izmještanje posmrtnih ostataka s ciljem da se žrtve nikad ne pronaÄ‘u, zloÄin ne dokaže,
- zloÄin šutnje prijedorskih Srba o masovnim grobnicama, Äime se na primjeru genocida u Prijedoru potvrÄ‘uje odgovornost ne samo pojedinaca, već i masa za zloÄin genocida,
-elitocid kao poseban, sastavni dio genocida u Prijedoru, zloÄin koji obuhvata organizovano ubijanja intelektualne elite prijedorskih Bošnjaka
BošnjaÄka djeca gube nadu u svoju budućnost u vlastitoj državi. NajveÄa kazna za poÄinitelje genocida u Prijedoru bi bila kada bi bošnjaÄki predstvnici u Parlamentu BiH prestali usvajati zakone kojima se dijeli BiH, tj. kojima se daju sve veÄa ovlaštenja entitetu RS i nagraÄ‘uje genocid.
Razmjera agresije i genocida, broj ubijenih nedužnih civila, broj muÄenih u koncentraionim logorima smrti, broj silovanih žena, broj na silu protjeranih Bošnjaka, broj uništenih kulturnih i duhovnih dobara, segregacija bijelim trakama, su jasni dokazi da Prijedor mora dobiti mjesto gdje će se odavati poÄast žrtvama genocida. TaÄno je da se Prijedor još nalazi u genocidnom entitetu, taÄno je da genocid u Prijedoru još nije potvrÄ‘en odlukama meÄ‘unarodnih sudova, taÄno je da aktuelni gradonaÄelnik prijeti svima koji izgovore rijeÄ genocid, taÄno je da Prijedor nema ni obiÄnu ploÄu kao spomen žrtvama genocida. Zato pozivam sve PrijedorÄane, preživjele žrtve i svijedoke genocida da zajedo sa svim prijateljima istine i pravde u svijetu ne Äekajući sudske presude i milost gradonaÄelnika, dugnu svoj glas i izgrade memorijalni centar za žrtve genocida.
Sistem aparthejda u RS je totalni poraz meÄ‘unarodne zajednice, ali i poraz bošnjaÄkog i bosanskohercegovaÄkog faktora koji ne umije adekvatno odgovoriti na aparthejd
U privremeno okupiranim dijelom BiH koji je nastao legalizacijom rezultata agresije i genocida, u entitetu RS Äiji politiÄki establišment osniva lobistiÄke grupe i institute za promociju svoje antibosanskohercegovaÄke i antibošnjaÄke politike, bošnjaÄkom narodu, uz prešutnu podršku meÄ‘unarodnih organizacija i nemoć bošnjaÄkog politiÄkog establišmenta, se krše temeljna ljudska prava i slobode. Bošnjacima se ne priznaje pravo na bosanski jezik i pravo da ga zvaniÄno imenuje kao jezik kojim govore. Nepriznavanje bosanskog jezika znaÄi nepriznavanje bošnjaÄkog naroda, nepriznavanje bošnjaÄkog naroda je nepriznavanje BiH. Nepriznavanje prava na izuÄavanje maternjeg jezika, kao jednog od temeljnih ljudskih prava u svakoj državi je udar na osnovne postulate razuma, udar na Äovjeka i civilizaciju. U RS postoji otvoren animozitet prema Bošnjacima i to se mora zaustaviti. Sistem aparthejda u RS je totalni poraz meÄ‘unarodne zajednice, ali i poraz bošnjaÄkog i bosanskohercegovaÄkog faktora koji ne umije adekvatno odgovoriti na aparthejd.
Nakon izlaska na slobodu svim zloÄincima treba zabraniti bavljenje politikom i uÄestvovanje u javnom životu
U vijeku zaštite ljudskih prava i sloboda MKTJ koji je u svome osnivanju važio kao historijska svijetska pravna institucija, autoritet i šansa za pravdu, gubi bitku za istinu i pravdu, gubi bitku protiv nekažnjivosti, ostavlja tako mogućnost novih ljudskih i civilizacijskih tragedija u obliku novih genocida. Rad ove važne i potrebne svijetske pravne istitucije ozbiljno je doveden u pitanje, prije svega ponašanjem predsjednika Teodora Merona. Dešavaju se presude protivne meÄ‘unarodnom pravu. Poput pravne likvidacije danskog sudije Frederik Harhoff, koji je ukazao na utjecaj politike na MKTJ, te ocjene Apelacionog vijeća Specijalnog suda za Sierra Leone da je MKTJ prekršio meÄ‘unarodna pravila. To je poraz prava i pravde. Zar nije ponižavanje žrtava što su zloÄinci osuÄ‘eni na drastiÄno male kazne, zar se još prijevremeno moraju puštati na slobodu da bi nastavili širiti politiku agresije i genocida. Gospodin Meron mora znati da žrtve imaju pravo na kompenzaciju, reparaciju, istinu, pravdu. Krvnik Darko MrÄ‘a se vraća na mjesto zloÄina - u Prijedor, vraÄa se u momentu otkrivanja najveÄe masovne grobnice u Evropi, Tomašice. Teodor Meron je potpisao MrÄ‘i slobodu uz obrazloženje da je zloÄinac „znaÄajno saraÄ‘ivao s Tužilaštvom", a zatvorski psiholozi i specijalisti procijenili su da je „spreman voditi normalan društveni život u svom okruženju". Užasno, zar se može pomilovati onaj ko je na Pretresnom vijeću MKTJ priznao da je na planini Vlašić uÄestvovao u ubistvu 150 bošnjaÄkih zarobljenika. Priznao i dobio 17 godina zatvora, od kojih je odležao tek 11. Umanjenje kazne zloÄincima kakav je MrÄ‘a poniženje je i uvreda za žrtve.
Prijevremenim oslobaÄ‘anjem pojedinih zloÄina, MKTJ je svijetu poslao poruku da Äak i oni zloÄinci koji su poÄinili najgnusnije zloÄine mogu jednoga dana ugledati svjetlo slobode i ponovo djelovati u javnom životu kao bilo koji drugi graÄ‘anin. Sama kazna u obliku trajne etikete “ratnog zloÄinca” ne može biti dovoljna sankcija u dugoroÄnoj perspektivi, nego je MKTJ trebao donijeti kaznu kojom nakon izlaska na slobodu svim srpskim zloÄincima zabranjuje bavljenje politikom, Äak i bilo koji oblik uÄestvovanja u javnom životu.
Možda je i suvišno zapitati se koliko je pošteno i ispravno da zloÄinci koji su tokom rata u BiH protiv Bošnjaka poÄinili najteže ratne zloÄine za koje su kažnjeni zatvorskom kaznom budu osloboÄ‘eni prije odsluženja kazne? Jer je zasigurno da njihovo prijevremeno oslobaÄ‘anje proizvodi negativne i u dugoroÄnom smislu vrlo pogubne društvene, pa i politiÄke, posljedice za cijelo bosanskohercegovaÄko društvo. Žalosna je Äinjenica da su ratni zloÄinci doÄekani od strane naroda, ali i politiÄara bosanskih Srba, kao najveći heroji nacije. Time se jasno može shvatiti da većina pripadnika Srba nisu doživjeli tu moralnu, civilizacijsku, društvenu i politiÄku katarzu koja bi ih uÄinila graÄ‘anima spremnim za suživot i izgradnju društva utemeljenog na toleranciji i poštivanju drugog i drugaÄijeg. I sve dok postoji takav mentalitet meÄ‘u bosanskim Srbima nemoguće je govoriti o meÄ‘uetniÄkoj saradnji i pomirenju, pa Äak i o državi BiH, a ako se ne može govoriti o zajedniÄkoj zemlji, onda rat kao opcija visi o glavi svim narodima.
Možda najgore od svega je to što MKTJ nije imao dovoljno sluha o mogućim posljedicama oslobaÄ‘anja zloÄinaca jer su ih puštanjem na slobodu izjednaÄili sa bilo kojim drugim graÄ‘aninom u BiH, pa Äak i sa žrtvama zloÄina koje su poÄinili. Mislimo da je MKTJ, ali i cijela meÄ‘unarodna zajednica, ako takav koncept uopšte više i ima smisla, trebali uvesti zabranu za sve ratne zloÄince da se nakon odsluženja kazne bave politiÄkim i javnim životom.
ZloÄinci moraju biti udaljeni od mogućnosti obavljanja javnih funkcija jer samo tako se može smanjiti direktan utjecaj njihovih zloÄinaÄkih ideja i planova koje, oÄigledno, većina zloÄinaca ni nakon toliko vremena nisu uspjeli preoblikovati u humanost i ljudskost. OslobaÄ‘anje zloÄinaca je znak mlaÄ‘im naraštajima bosanskih Srba, ali i inaÄe ljudima u svijetu, da humanost nije na cijeni, a da se zloÄini ne kažnjavaju najtežim kaznama i sankcijama.
Pravne i sudske instance u BiH su poslale svijetu sramnu poruku da se agresija i genocid isplate
Normalnom ljudskom umu teško je zamisliti da osuÄ‘eni za najteži oblik zloÄina protiv Äovjeka i civilizacije, zloÄin genocida, budu osloboÄ‘eni prije odsluženja kazne. Njihovo prijevremeno oslobaÄ‘anje proizvodi negativne i vrlo pogubne društvene, pravne i politiÄke posljedice za cijelo bosanskohercegovaÄko društvo, a time i za Evropu i svijet. Žalosna je Äinjenica da Ustavni sud BiH i Sud BiH puštaju na slobodu organizatore i izvršioce genocida u vremenu kada još većina projektanata izvršilaca agresije i genocida nisu doživjeli moralnu, civilizacijsku, društvenu i politiÄku katarzu koja bi ih uÄinila graÄ‘anima spremnim za suživot i izgradnju društva utemeljenog na Ideji Bosne o Bosanskom duhu, odnosno na toleranciji, poštivanju, prihvatanju, priznavanju drugog i drugaÄijeg. Sve dok postoji takav mentalitet meÄ‘u idejnim tvorcima i izvršiocima agresije i genocida i svima onima koji ih podržavaju, negirajuÄi zloÄine, nemoguće je govoriti o meÄ‘uetniÄkoj saradnji i pomirenju, nemoguće je govoriti o državi BiH, nemoguće je govoriti o vraćanju Ideje Bosne i Bosanskog duha u zemlju, državu i društvu u BiH. A ako se ne može govoriti o zajedniÄkoj zemlji, državi i društvu onda rat kao opcija visi o glavi svim narodima.
Ustavni sud BiH i Sud BiH nisu imali dovoljno sluha o mogućim posljedicama oslobaÄ‘anja zloÄinaca jer su ih puštanjem na slobodu izjednaÄili sa bilo kojim drugim graÄ‘aninom u BiH, izjednaÄili su ih sa žrtvama i svjedocima zloÄina koje su poÄinili.
OslobaÄ‘anje zloÄinaca nije sam nagrada za agresiju i genocid, nije samo poniženje žrtava i svijedoka, već i znak, ovoga puta od pravne – sudske instance, znak svim ljudima, narodima i civlizacijama u svijetu, da humanost nije na cijeni, a da se zloÄini agresije i genocida ne kažnjavaju najtežim kaznama i sankcijama. To je dakle uvod u novu agresiju i novi genocid.
Nevjerovatno je da BiH na koju su izvršeni strašni zloÄini agresije i genocida još 2004. godine donose izmjene KriviÄnog zakona koje je u suprotnosti sa Evropskom deklaracijom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Još više je nevjerovatno da Ustavni sud BiH, koji treba biti najveÄi pravni autoritet u državi donosi odluke koje su u suprotnosti sa Evropskom deklaracijom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. I najviše je nevjerovatno i potpuno skandalozno da država na koju su izvršeni najveÄi zloÄini poslije Holokausta u Evropi ugrožava proces pravednog kažnjavanja zloÄinaca.
Nacionalni interes Bošnjaka je oÄuvanje BiH kao države svih njenih graÄ‘ana i naroda
To je kljuÄni, fundamentalni, najviši interes i vrhovni nacionalni cilj Bošnjaka. To je suštinska odredba nacionalnog programa Bošnjaka. U najtješnjoj povezanosti sa borbom za biološki opstanak jeste oÄuvanje Bošnjaka kao politiÄkog naroda, a ne samo vjerske grupe. Tu svoju karakteristiku Bošnjaci će zadržati sve dok postoje teritorijalna cjelovitost, nezavisnost, integritet i suverenitet BiH i njenih institucija preko kojih se oni ostvaruju. BošnjaÄki nacionalni interes je i uvoÄ‘enje pravnih kategorija jedinstvene države, te zamjena agresivne, zloÄinaÄke i genocidne ideologije, politike i prakse - postulatima graÄ‘anskog društva i države. Jedino u demokratiji Bošnjaci mogu živjeti sigurno i slobodno. Jedino tamo gdje je zagarantovana puna vjerska, nacionalna i kulturna sloboda Bošnjaci mogu živjeti Äovjeka dostojnim životom. Svako gaženje i ugnjetavanje politiÄkih, vjerskih ili nacionalnih prava ma koje vjerske ili nacionalne skupine ili pojedinca uvijek je pogaÄ‘alo i Bošnjake. Zato se svaki oblik državnog ureÄ‘enja BiH mora temeljiti na univerzalnim politiÄkim i ekonomskim principima demokratskih društava. Bošnjaci borbu za demokratiju uzimaju kao osnovu borbe za oÄuvanje i razvijanje državno-pravnog suvereniteta BiH i njene politiÄke nezavisnosti.
Na okupirnoj teritoriji BiH ne važe zakoni BiH, ne uvažava se konstitutivnost bošnjaÄkog naroda i krše im se elementarna prava na nacionalni, vjerski, kulturni i svakodnevni život dok se, sa druge strane, njihova sigurnost nalazi u rukama policije koja je odlukom MeÄ‘unarodnog suda pravde proglašena odgovornom za agresiju i genocid. Stvara de fakto stanje podjeljene bosanskohercegovaÄke države koja je prepuštena samodestrukciji sistema koji uništava državu i stvara tri etniÄka bazena koja su ekonomski i demografski neodrživa. Smatramo da se ovi politiÄki procesi svjesno rade kako bi odreÄ‘ene snage pokazale da je BiH nemoguća država te da je treba i de jure podijeliti.
BošnjaÄki kolektivni intelekt i posebno bošnjaÄki dijaspora ima obavezu i pravo da iskaže i sintetizuje težnje i interese svoga naroda. Krajnje je vrijeme i nužna potreba ujedinjavanja, te aktivnijeg angažovanja svih Bošnjaka u dijaspori, u borbi za oÄuvanje države BiH i uspostavljanje jedinstva bošnjaÄkog naroda. U ostvarivanju tih zadataka kljuÄno mjesto ima bošnjaÄka intelektualna elita (svjetovna i duhovna). Od njihovih pravilnih odluka, angažmana i djelovanja zavisi jedinstvo Bošnjaka u BiH i dijaspori. Stoga se od njih oÄekuje da trezveno, objektivno, realno, bez ljutnje, bez srdžbe, otvoreno, iskreno, bratski, civilizacijski, a s puno mudrosti, donesu samo i jedino ispravne odluke s kojima će biti zadovoljni svi Bošnjaci u BiH i dijaspori. Uvjeren sam da ćemo u tome uspjeti, na što nas, pored ostalog, obavezuju brojne žrtve genocida koje su ubijene samo zbog njihove nacionalne, etniÄke i vjerske pripadnosti, te osvajanja njihovog životnog prostora i što su branile BiH. To od nas oÄekuju i naša djeca i mole nas da, izjednaÄeni, bez regionalnih i stranaÄkih podjela, bez ikakve surevljivosti i suparniÄkih nakana, ugradimo ciglu po ciglu za naše jedinstvo, našu slogu i budućnost.
Dok god na privremeno okupiranom dijelu teritorije BiH ne važe zakoni za sve narode podjednako, dok god u institucijama manjeg entiteta nema Bošnjaka , dok god se u tom entitetu negira genocid sa jedne dok se sa druge strane bošnjaÄka djeca tjeraju da uÄe predmete koji su bili ideološka potka genocidu nad Bošnjacima poruÄujemo da entitet RS smatramo okupiranom teritorijom na kojoj država BiH i meÄ‘unarodna zajednica ne mogu sprovesti zakone BiH kao ni meÄ‘unarodne rezolucije i sporazume.
Autor je Direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada