04. 12. 2013.
SAOPĆENJE ZA JAVNOST INSTITUTA ZA ISTRAŽIVANJE GENOCIDA, KANADA U POVODU NEMORALNE, SRAMNE PRESUDE GOSPODINU ILIJI JURIŠIĆU
Presuda gospodinu Iliji Jurišiću je još jedan pokušaj revizije historijskih Äinjenica o agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim graÄ‘anima i nepravda za sve patriote i branioce države Bosne i Hercegovine
U ime žrtava i svijedoka agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim graÄ‘anima, u ime ameriÄkih i kanadskih Bošnjaka od kojih je veÄina na silu protjerana iz svoje domovine, Institut za istraživanje genocida, Kanada oštro osuÄ‘uje presudu Odjeljenja za ratne zloÄine Specijalnog suda u Beogradu, koji je osudio bosanskohercegovaÄkog graÄ‘anina i patriotu gospodina Iliju Jurišića na 12 godina zatvora, neprihvatljivom, sramnom i skandaloznom, politiÄkom presudom koja ugrožava istinu i pravdu, atakuje na državu Bosnu i Hercegovinu i sve njene graÄ‘ane, atakuje na dobrosusjedske odnose, mir i suživot u regionu i šire i pokušava reviziju historije. Na ovaj naÄin žrtva i agresor su izjednaÄeni u smislu da se napad na Ideju Bosne i bosanski duh prikazuje kao odbrana, a patrioti koji su branili tu ideju meÄ‘u kojima je i Ilija Jurišić, prikazuju kao zloÄinci. Odluka je sramna i skandalozna i u funkciji je scenarija zamagljivanja izvršenih zloÄina nad žrtvama Prijedora i iskopina posmrtnih ostataka u najvećoj, masovnoj grobnici u Evropi posalije Drugog svijetskog rata, Tomašica, a posebno je sraÄunata da se olakša pozicija pred MeÄ‘unarodnim kriviÄnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju ratnim zloÄincima Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću
Ova sramna presuda predstavlja još jednu u nizu politiÄkih presuda, kroz koje Srbija u oÄima svjetske ali i domaće javnosti nastoji izjednaÄiti ulogu ubijenog i ubice. Presuda pokazuje dvoliÄnost pravosuÄ‘a u Srbiji koje umjesto utvrÄ‘ivanja istine i pravde proganja bosanskohercegovaÄke graÄ‘ane i patriote u pokušaju da izjednaÄi odgovornost za agresiju i genocid u Bosni i Hercegovini. Presuda je i primjer napada na graÄ‘ane i graÄ‘anke Bosne i Hercegovine, ljude koji su bili nosioci njene odbrane u agresiji i genocidu, kada je napadnuta Ideje Bosne i bosanski duh. Ideja Bosne i bosanski duh se i danas napadaju kroz oslobaÄ‘anje ratnih zloÄinaca, osude i teror nad nevinim, diskriminaciju i maltretiranje povratniÄke manjine u manjem entitetu, kršenju i oduzimanju osnovnih ljudskih prava i sloboda Bošnjaka u manjem entitetu.
I pored raznih meÄ‘udržavnih sporazumima Srbija ne želi Bosnu i Hercegovinu kao ravnopravnog državnog partnera. Srbija takvim odnosom negira suverenitet, nezavisnost i državni integritet Bosne i Hercegovine. Smatramo da ova Äinjenica treba biti sasvim dovoljna da organi države Bosne i Hercegovine odmah reaguju. Zato pozivamo nadležne organe države Bosne i Hercegovine da stave van snage potpisane protokole sa Srbijom i da se odrede prema kontinuiranom negiranju državnosti Bosne i Hercegovine od strane Srbije.
Kada je Bosna i Hercegovina postala nezavisna, suverena, meÄ‘unarodno piznata država i punopravna Älanica Ujedinjenih nacija, beogradski Generalštab bivše Jugoslovenske narodne armije je trebao odmah prestati kontrolirati vojnu opremu u Bosni i Hercegovini. Pošto to nije uradio Generalštab snosi punu kriviÄnu odgovornost za žrtve na BrÄanskoj Malti u Tuzli ili u DobrovoljaÄkoj ulici u Sarajevu, pogotovo što su istu takvu vojnu imovinu u drugim krajevima Bosne i Hercegovine ostavili lokalnom stanovništvu, u brojnim sluÄajevima i pripadnicima raznih paravojnih formacija. Ako je vojna oprema bivše Jugoslovenske narodne armije stacionirana u Banjoj Luci pripala civilima isto pravilo je moralo važiti i za Tuzlu, Sarajevo i druge gradove u Bosni i Hercegovini. Da se nešto tako desilo ne bi bilo "Tuzlanske kolone". Zbog toga pravi krivci za pogibiju nedužnih mladića na BrÄanskoj Malti 15. maja 1992. godine su generali stacionirani u beogradskom Generalštabu bivše Jugoslovenske narodne armije, koji su svjesno zakljuÄili da vojna oprema iz tuzlanske kasarne pripada njima, a ne graÄ‘anima Bosne i Hercegovine. To jasno govori da Apelaciono vijeće Okružnog suda u Beogradu mora odmah poništiti presudu protiv Ilije Jurišića i pokrenuti novi proces, ali ovaj put protiv generala koji su te mladiće poslali u smrt.
Pozivamo Srbiju da se suoÄi sa svojom krvavom agresivno-genocidnom prošlošÄ‡u, te da njeno pravosuÄ‘e se u žalbenom postupku protiv gospodina Ilije Jurišića bavi Äinjenicama a ne politikanstvom. Istovremeno pozivamo pravosuÄ‘e u Srbiji da sankcionira zloÄine koje su poÄinili graÄ‘ani Bosne i Hercegovine u vrijeme agresije i genocida, a zatim se sklonili u Srbiju i preuzeli državljanstvo te zemlje, gdje su sada slobodni graÄ‘ani. Ovakvim radom srbijansko pravosuÄ‘e pokazuje da još uvijek funkcionira na naÄin koji je bio uobiÄajan za vrijeme agresije i genocida. Ova nemoralna presuda je dokaz da u Srbiji ne funkcioniše pravna država, a zbog politiÄke pozadine ove kazne Sud u Beogradu je izgubio kredibilitet.
Pozivamo politiÄke lidere države Bosne i Hercegovine da odamh sprjeÄe kontinuirano ponižavanje i ugrožavanje slobode kretanja graÄ‘ana Bosne i Hercegvin. Iste subjekte pozivamo da sprjeÄe pravosudni linÄ graÄ‘ana koji su se usudili braniti Bosnu i Hercegovinu od agresora. Nikakve montirane presude ne mogu i neće ukaljati obraz bosanskohercegoaÄkih branioca koji su Äasno branili svoje porodice, svoje gradove i svoju državu.
Ova presuda takoÄ‘e pokazuje da Srbija ne polaže znaÄaj u odnosima sa susjedima u regionu, te da Srbija nije spremna da se odredi prema agresorsko – genocidnoj prošlosti, što postaje glavna opstrukcija u normalizaciji državnih odnosa u regionu, a što se mora imati u vidu prilikom odobravanja statusa Srbiji za ulazak u evroatlanse integracije.
Institut zaistraživanje genocida, Kanada poruÄuje da će ostati na strani istine i pravde, te da će se zajedno sa kanadskim i ameriÄkim organizacijama za zaštitu ljudskih prava i sloboda boriti da se konaÄno naÄ‘u i zažive mehanizmi zaštite bosanskohercegovaÄkih graÄ‘ana od ovakvih i sliÄnih montiranih procesa pred pravosuÄ‘em Srbije. Krajnje je vrijeme da patrioti Bosne i Hercegovine prestanu biti progonjeni od strane srbijanskog pravosuÄ‘a.
Na kraju Institut za istraživanje genocida, Kanada konstatuje da je žalosno i poražavajuće za Evropu da Hrvatska i Srbija postaju dio Evrope prije Bosne i Hercegovine, koja je Idejom Bosne i bosanskim duhom genetski povezana sa temeljnim idealima koje slijedi ujedinjena Evropa I svijet. Zato će Institut za istraživane genocida, Kanada zajedno sa partnerskim organiyacijama tražiti od kanadskih i ameriÄkih inistucija mnogo veÄi angažman kako bi Bosna i Hercegovina što prije ušla u Evropsku uniju. Je li moguće da će Srbija i Hrvatska koje se još nisu oslobodile agresivno-genocidnog nasljeÄ‘a Miloševića i TuÄ‘mana postanu dio Evropske unije? Odgovor na ovo pitanje je da Evropa ne može biti potpuna bez Bosne i Hercegovine.
Infromativna služba Instituta za istraživanje genocida, Kanada
OBRAZLOŽENJE
Presuda gospodinu Jurišiću se ne zasniva na istini i pravilnoj primjeni zakona
1. Odjeljenja za ratne zloÄine Specijalnog suda u Beogradu nije postupilo po uputama Apelacionog suda i ne osvrćući se na te upute je de facto ponovilo svoju presudu iz 2009. godine. Ovom sudu je bilo naloženo da kaže zašto se poziva na sporazum Republike Bosne i Hercegovine sa SR Jugoslavijom iz aprila 1992. godine.
2. Sud je ostao pri tome da sporazum postoji, iako je u sudu Westminster u Londonu u predmetu Ejuba Ganića neosporno utvrÄ‘eno i u presudi tog suda navedeno da je Milan Petrović, zamjenik okružnog tužioca za ratne zloÄine u Beogradu, kao svjedok pred navedenim sudom, priznao da sporazum ne postoji. Ne postoji i niÄim nije ni mogao biti dokazan sporazum izmeÄ‘u lokalne vlasti i tadašnjeg komandanta kasarne Jugoslovenske narodne armije "Husinjska buna" u Tuzli pukovnika Mile Dubajića.
3. Okružni sud u Beogradu je zanemario Äinjenicu da JNA od 27. aprila 1992. godine de jure ne postoji, jer je od tog datuma, a na osnovu Ustava SR Jugoslavije, ona je regularna vojna sila samo na teritoriji Srbije i Crne Gore.
4. Sud je zanemario i dokazanu Äinjenicu u spisu da su se vojnici bivše JNA povukli iz Tuzle prije 15. maja 1992. godine i da su u kasarni na dan 15. maja 1992. bili samo pripadnici paravojske tadašnje samoproglašene srpske republike koja je osnovana 12. maja 1992. godine u Banjoj Luci.
5. Sud je zanemario i Äinjenicu da su pripadnici vojske tzv. srpske republike otvorili vatru na pripadnike MUP-a Republike Bosne i Hercegovine koji su u toj situaciji postupili u nužnoj odbrani.
6. Sud je zanemario oÄiglednu krivicu Mile Dubajića koji je na kamione protivpravno natovario burad s gorivom, sanduke s razliÄitom municijom i na sve to poredao svoje vojnike što je izazvalo pogibiju velikog broja ljudi.