Žrtve tortute – logoraši u BiH trčali maraton Bihać – Tomašica na Dan ljudskih prava da opomenu svijet da još nemaju nikavih prava u dejtonskoj državi BiH, te da je največa masovna grobnica poslije Drugog svijetskog rata - Tomajica dokaz genocida u Prijedoru

 

 

Žrtve tortute – logoraši u BiH trčali maraton Bihać – Tomašica na Dan ljudskih prava da opomenu svijet da još nemaju nikavih prava u dejtonskoj državi BiH, te da je največa masovna grobnica poslije Drugog svijetskog rata - Tomajica dokaz genocida u Prijedoru

 

 

Logoraši su doživjeli najveće torture i zločine za vrijeme agresije i genocida u Bosni i Hercegovini. U Bosni i Hercegovini  evidnetirano je 657 logora, a procjenjuje se da ima oko 200.000 logoraša - žrtava torture. Tokom agresije i genocida ubijeno je oko 30.000, a oko 25.000 osoba je silovano. Institut za istraživanje genocida Kanada još jednom podsječa da se ovakvi zločini više nikada i nikome ne smiju ponoviti, niti se smiju zaboraviti.

 

Institut za istraživanje genocida Kanada  podsječa da je apsurd da su Sud Bosne i Hercegovine i MeÄ‘unarodni krivični tribunal za područije bivše Juoslavije izrekli oko 2500 godina kazne zatvora za zločine počinjene u agresiji i genocidu u Bosni i Hercegovini, od čega se oko 90 % odnosi na zločine u koncentracionim logorima smrti, a da država  Bosna i Hercegovina uopće ne poznaje niti priznaje pojam i status žrtve torture - logoraša.

 

Institut za istraživanje genocida Kanada će još jednom pismeno upozoriti Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine, Parlamentarnu skupštinu entiteta Fedaracije Bosne i Hercegovine, Nardnu skupštinu entiteta Republika Srpska, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, Vjeće ministra Bosne i Hercegovine i druge nadležne organe da je krajnje vrijeme da Zakon o pravima žrtava torture u Bosni i Hercegovini ugleda svjetlo dana,  a žrtve torture ostvarenje i poštivanje elementarnih ljudskih prava koja im se, od 1992. godine, kontinuirano krše i narušavaju.

 

Potpuno je neodgovorno da politički establišment države Bosne i Hercegovine ne pokaže ljudsku i političku zrelost i odgovornost, i da podršku Zakonu o pravima žrtava torture u Bosni i Hercegovini. ÄŒinjenica da Zakon o pravima žrtava torture u Bosni i Hercegovini ne postoji, ukazuje na nastavak sistamatskog kršenja osnovnih ljudskih prava i sloboda žrtava torture, koje se, nakon 1992-1995., nastavlja u kontinuitetu sve do danas. Institut za istraživanje genocida, Kanada će upotrebiti sve demokratske metode da se  kroz zakon  osigura minimum prava jednoj od najugroženijih populacija u bosanskohercegovačkom  društvu - žrtvama torture.

Institut za istraživanje genocida Kanada podsječa da je težina tužbenih zahtjeva logoraša pred sudovima oko 2 milijarde KM, od čega se na entitet Republiku Srpsku odnosi 1,6 milijardi dok se na entitet Federaciju Bosne i Hercegovine odnosi oko 400 miliona KM. Evidentno je da je Zakon mnogo povoljnije rješenje za Bosnu i Hercegovinu i entitete, nego tužbe za naknadu nematerijalne štete logoraša, koje će, zasigurno, prije ili poslije doći na naplatu.

 

Pored ukazivanja na kršenje ljudskih prava žrtava torture, logoraši i prijatelji isitne i pravde su ovim maratonom poručili veoma kontraverznom predsjedniku MeÄ‘unarodnog krivičnog tribunala za područije bivše Jugoslavije, Theodoru Meronu da u Prijedoru nije jedna osoba ubila drugu osobu, već je u najtežim oblicima zločina poslije holokausta u Evropi, zločinima agresije i genocida u Prijedoru ubijano, protjerivano, mučeno u koncentracionom logirma smrti, silovano, uništavana materjalna i kulturna dobra. Agresiju i genocid nije učinilo nikakvo “ljudsko biće” već organizirana vojna, policijska i politička mašinerija u udruženom zločinačkom poduhvatu i pohodu za Veliku Srbiju na račun podjele države Bosne i Hercegovine i uništenja bošnjačkog naroda.

 

Institut za istraživanje genocida, Kanada

 

 

Ujedinjene nacije (UN) su 10. decembra 1948. godine usvojile Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima, u kojoj je istaknuto da su ta prava univerzalna i da ne zavise od nacionalne, državne, ideološke, socijalne i kulturne pripadnosti. Ovim dokumentom se štite graÄ‘anske, političke, ekonomske, socijalne i kulturne slobode i prava čovjeka – od prava na život i slobodu do prava na dostojanstvo, privatnost, socijalnu sigurnost i udruživanje. Usvajanje Deklaracije predstavljalo je krupan napredak u tom trenutku, a tom prilikom ostale su uzdržane zemlje sovjetskog bloka, Saudijska Arabija i Južnoafrička republika. U okviru Savjeta Evrope, 1950. godine donesena je Konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda koja, pored osnovnih prava, ustanovljava i mehanizme zaštite i nadzora nad njihovim ostvarivanjem. UN su 1966. godine donijele dva sporazuma, kojima su razraÄ‘ene slobode i prava proklamovana Deklaracijom o ljudskim pravima, a dokumente je prihvatilo 130 zemalja.