SAOPĆENJE SJEVERNOAMERIÄŒKIH BOŠNJAKA ZA REVIZIJU TUŽBE BOSNE I HERCEGOVINE ZA AGRESIJU I GENOCID PROTIV SRBIJE I CRNE GORE
Agresija i genocid su bili jasna i planirana namjera i udruženi zloÄinaÄki poduhvat vlasti Srbije i Crne Gore protiv države Bosne i Hercegovine i posebno protiv Bošnjaka
U ime sjevernoameriÄkih Bošnjaka, žrtava agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim graÄ‘anima zahtijevamo reviziju tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore. Državne institucije Bosne i Hercegovine, kao i u svim drugim pitanjima koji se tiću istine o zloÄinima i pravde za žrtve tih zloÄina su potpuno zakazale. Zato Äemo mi iz dijaspore raditi na aktiviranju tužbe zajedno sa ameriÄkim i kanadskim ekspertima iz oblasti meÄ‘unarodnog prava i organizacijama iz Bosne i Hercegovine koje podržavaju reviziju tužbe.
Revizijom tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore treba se dokazati da su ove države na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine poÄinile agresiju i genocid. Znamo da je MeÄ‘unarodni sud pravde presudio da se u Srebrenici 1995. godine desio genocid. Sada treba dokazati da se genocid desio na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine, zašto postoje sasvim kredibilni elementi. Tražimo da Srbija i Crna Gora budu kažnjene zbog agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim graÄ‘anima. Znamo da Srbija i Crna Gora i dalje imaju teritorijalne pretenzije na Bosnu i Hercegovinu. One će to imati sve dok istina o zloÄinima agresije i genocida u Bosni i Hercegovini ne bude dostignuta, a pravda za žrtve tih najveÄih zloÄina poslije Holokausta u Evropi potpuno zadovoljena.
Neki od dokaza za reviziju tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore
1. Genocid je bio jasna i planirana namjera u vidu udruženog zloÄinaÄkog poduhvata vlasti Srbije i Crne Gore. S tim ciljem provoÄ‘eno je i etniÄko ÄišÄ‡enje, a zvjerstva koja su raÄ‘ena imala su samo cilj da osvojene bosanskohercegovaÄke teritorije budu kompaktne i oÄišÄ‡ene od Bošnjaka. Do temelja su rušeni objekti koji bi podsjeÄali na prisustvo Bošnjaka, a nekada su i sami temelji kopani i tragovi zatirani, uništavane su škole, biblioteke, vjerski objekti, kulturni objekti i druge utanove.
2. Od poÄetka agresije na Bosnu i Hercegovinu Bošnjaci su bili osuÄ‘eni na nestanak. Politika etniÄkog ÄišÄ‡enja i zloÄina agresije i genocida isplanirana je u Srbiji i Crnoj Gori i odatle je rukovoÄ‘eno aktivnostima na njenoj realizaciji. Ta je politika je Bošnjacima, uskratila pravo na opstanak na vlastitoj teritoriji, u vlastitoj državi i društvu.
3. Izvjestaj izaslanika Ujedinjenih naroda Tadeusa Mazovjeckog, te priznanje osuÄ‘enog ratnog zloÄinca Biljane Plavsic, nekadašnje predsjednice entiteta Republike Srpske. Oboje su istakli da su Bošnjaci proganjani, muÄeni, zlostavljani i ubijani samo zato sto su nesrbi. To nisu bili akti nasumiÄnih zlodjela, već udruženi zloÄinaÄki poduhvat, koordinirana i isplanirana politika iza koje je svim sredstvima stajala Srbija i Crna Gora.
4. U Bosni i Hercegovini u 50 općina sa srpskom veÄinom od 1992. do 1995. godine bilo je registrirano više od 520 koncentracionih logora smrti. Veliki broj tih stratišta formirala je i držala bivša Jugoslovenska narodna armija dugo vremena nakon što je Bosna i Hercegovina meÄ‘unarodno priznata kao nezavisna država. Zatvorenici iz tih koncentracionih logora smrti potom su predati bosanskim Srbima, kao i kompletna imovina bivše Jugoslovenske narodne armije. Neki od zatvorenika Äak su prebaÄeni u Srbiju gdje su zatvoreni i muÄeni. Bivša Jugoslovenska narodna armija je snagama bosanskih Srba ostavila svu opremu i imovinu, te koncerntracione logore smrti u kojima je u zatoÄeništvu držala na desetine hiljada ljudi, uglavnom Bošnjaka.
5. ZloÄin agresije i genocida nije završen etniÄkim ÄišÄ‡enjem, već se nastavilo s barbarskim razaranjem kulturno-historijskih objekata. To je bio drugi naÄin za ubijanje bošnjaÄke nacije i bosanskohercegovaÄkog duha i ideje Bosne.
6. Sistematsko seksualno nasilje srpskih snaga nad bošnjaÄkim ženama i muškarcima širom Bosne i Hercegovine je bilo instrument agresije i genocida. Generalna skupstina Ujedinjenih naroda utvrdila je 1993. godine da je sistematsko seksualno nasilje u Bosni i Hercegovini primjenjivano kao instrument etniÄkog ÄišÄ‡enja Bošnjaka. To znaći da je seksualno nasilje bilo instrument agresije i genocida. MeÄ‘unarodni kriviÄni tribunal za podruÄije bivše Jugoslavije je u više procesa protiv bosanskih Srba kao nepobitnu Äinjenicu utvrdio da su brojne bošnjaÄke djevojÄice i žene bile višestruko silovane širom Bosne i Hercegovine, a naroÄito u zarobljeniÄkim koncentracionim logorima smrti. Prema nalazima bivšeg specijalnog izvjestioca Ujedinjenih naroda za ljudska prava Tadeusa Mazovjeckog, tokom rata u Bosni i Hercegovini poÄinjeno je najmanje 12 hiljada silovanja, ali je i taj broj mali zato što se mnoge žene nisu usudile da prijave da su silovane. Srpske snage su podvrgavale seksualnom zlostavljanju i muškarce Bošnjake. Seksualno nasilje tokom rata u Bosni i Hercegovini je bilo poÄinjeno s diskriminatornom namjerom, žrtve napadane samo zato što su Bošnjaci.
Imajući u vidu gore navedene I mnoge druge Äinjenice, dokazane kako od strane MeÄ‘unarodnog kriviÄnog tribunala za podruÄije bivše Jugoslavije i mnogih nacionalnih sudova širom svijeta, tako i od mnogih nauÄno istraživaÄkih institucija i eksperata meÄ‘unarodnog pravau u svijetu, u ime žrtava agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim graÄ‘anima, u ime istine o tim zloÄinima i pravde za žrtve tih zloÄina, te u ime bolje budućnosti Bosne i Hercegovine, njenih naroda i graÄ‘ana, tražimo i uÄinićemo sve što je u našoj moći da se obnovi tužba Bosne i Hercegovine za agresiju i genocid protiv Srbije i Crne Gore.