KALENDAR: Genocidni zločin u Biljanima, u općini Ključ - Emisija Kultura sjećanja

KALENDAR: Genocidni zločin u Biljanima, u općini Ključ - Emisija Kultura sjećanja

 NAJAVA: Prije 25. godina, 10. jula 1992. godine, velikosrpski agresor je na jednom mjestu, u jednom danu ubio 258 civila, muškaraca, žena i djece. Ubijeno je kompletno selo. Ovaj genocidni pohod dogodio se u Biljanima u općini Ključ.

 U cilju potpunog progona Bošnjaka sa prostora općine Ključ srpski Krizni štab je 27. maja 1992. osnovao Agenciju za prihvat i preseljenje izbjeglica iz jedne oblasti u drugu. Doneseni su kriteriji za odlazak sa prostora općine Ključ. Rezultat ove genocidne odluke je bilo ubistvo preko 700 civila sa područja općine Ključ. Masakr u Biljanima je najstrašniji u seriji masovnih zločina.

Prethodno su masovna ubijanja Bošnjaka izvršena i u selu Prhovu 1. juna 1992, kada su srpske snage pred trgovinom izvele sedam muškaraca i ubili ih naočigled mještana. Nakon odvajanja muškaraca poveli su ih prema naselju Peći i na tom putu ubili 15 lica, a ostale muškarce zatočili u logor u zgradi Osnovne škole “Nikola Mačkić“. Istog dana u Prhovu je pred jednom kućom ubijeno 38 Bošnjaka Prhova, od čega 17 žena. Za nekoliko sati u tom naselju je ubijeno preko 50 Bošnjaka. PrivoÄ‘enja, hapšenja i zatočenja nastavljena su istog dana i u naselju Velagići, odnosno u zaseocima Vojići, Nezići, Hasići i Hadžići, gdje su privedene zatvarali u školi u Velagićima. Iste noći pred školom je izvršeno masovno strijeljanje i tom prilikom ubijeno oko 130 civila. Ubijeni su bačeni u masovnu grobnicu Lanište II. Ubijanje je nastavljeno i 26. juna 1992. u naseljima Krasulje i Ramići, gdje je ubijen 21 Bošnjak, a oko 90 ih je zatočeno i odvezeno u logor Manjača. Kontinuirano od maja do septembra vršena su masovna ubijanja Bošnjaka u Ključu. Tako su 8. augusta 1992. u zaseoku Botonjići u jednoj kući mučili i spalili 11 Bošnjaka. 

Napad na civilno stanovništvo u Biljanima otpočeo je u četiri ujutro, 10 jula. Kompletno selo je pohapšeno i odvedeno pred školu, pred kojom su već počele egzekucije nemoćnih ljudi, u kojima je ubijeno oko 100 muškaraca, žena i djece. Srpski zločinci su 88 muškaraca odvezli u logor Manjača, a kako tamo više nije bilo mjesta, vratili su ih natrag, i pobili zajedno sa ostalim mještanima, te njihova tijela bacili u grobnicu Lanište. Kada su krajem rata snage Armije BiH oslobodile ovaj kraj, otkrivene su masovne grobnice na Laništu. Najstarija žrtva bio je Bećo Ćehić, koji je imao 85 godina, a najmlaÄ‘a 4-mjesečna beba Amila Džaferagić, koja je u jami umrla stežući flašicu za mlijeko, u zagrljaju ubijene majke. Iz ove grobnice je 1996. godine ekshumirano 188 tijela.  

Na lokalitetima masovnih grobnica Lanište I i II, Crvena zemlja, te grobnici Biljani, ekshumirano je 239 tijela Bošnjaka iz Donjih Biljana, Brkića, Osmanovića, Domazeta, Džaferagića, ÄŒehića, Mešana i Jabukovaca, a u godinama koje su uslijedile redovno su pronalažena tijela ubijenih i u manjim i pojedinačnim grobnicama, u šumama ili napuštenim i spaljenim objektima.

Sud BiH je za ove zločine u martu 2005. podigao optužnicu protiv Marka Samardžije, koji je u svojstvu komandira Treće čete saničkog bataljona srpske vojske naredio i učestvovao u masakru. Dana 3. novembar 2006. Marko Samardžija je osuÄ‘en na 26 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti, a presudom su potvrÄ‘eni navodi iz optužnice o masovnim zločinima protiv bošnjačkih civila.