U desetom, julskom, izdanju emisije Kultura sjećanja, prve bh. emisije koja je posvećena kontinuitetu genocida nad Bošnjacima i imperativu historijskog sjećanja, koju realizuje TV Sarajevo u saradnji sa nekoliko partnerskih medija i institucija, objavljen je prilog Instituta za istraživanje genocida, Kanada:
KALENDAR: Genocidni zloÄin u Biljanima, u općini KljuÄ - Emisija Kultura sjećanja
Prije 25. godina, 10. jula 1992. godine, velikosrpski agresor je na jednom mjestu, u jednom danu ubio 258 civila, muškaraca, žena i djece. Ubijeno je kompletno selo. Ovaj genocidni pohod dogodio se u Biljanima u općini KljuÄ. U cilju potpunog progona Bošnjaka sa prostora općine KljuÄ srpski Krizni štab je 27. maja 1992. osnovao Agenciju za prihvat i preseljenje izbjeglica iz jedne oblasti u drugu. Doneseni su kriteriji za odlazak sa prostora općine KljuÄ. Rezultat ove genocidne odluke je bilo ubistvo preko 700 civila sa podruÄja općine KljuÄ. Masakr u Biljanima je najstrašniji u seriji masovnih zloÄina. Prethodno su masovna ubijanja Bošnjaka izvršena i u selu Prhovu 1. juna 1992, kada su srpske snage pred trgovinom izvele sedam muškaraca i ubili ih naoÄigled mještana. Nakon odvajanja muškaraca poveli su ih prema naselju Peći i na tom putu ubili 15 lica, a ostale muškarce zatoÄili u logor u zgradi Osnovne škole “Nikola MaÄkić“. Istog dana u Prhovu je pred jednom kućom ubijeno 38 Bošnjaka Prhova, od Äega 17 žena. Za nekoliko sati u tom naselju je ubijeno preko 50 Bošnjaka. PrivoÄ‘enja, hapšenja i zatoÄenja nastavljena su istog dana i u naselju Velagići, odnosno u zaseocima Vojići, Nezići, Hasići i Hadžići, gdje su privedene zatvarali u školi u Velagićima. Iste noći pred školom je izvršeno masovno strijeljanje i tom prilikom ubijeno oko 130 civila. Ubijeni su baÄeni u masovnu grobnicu Lanište II. Ubijanje je nastavljeno i 26. juna 1992. u naseljima Krasulje i Ramići, gdje je ubijen 21 Bošnjak, a oko 90 ih je zatoÄeno i odvezeno u logor ManjaÄa. Kontinuirano od maja do septembra vršena su masovna ubijanja Bošnjaka u KljuÄu. Tako su 8. augusta 1992. u zaseoku Botonjići u jednoj kući muÄili i spalili 11 Bošnjaka. Napad na civilno stanovništvo u Biljanima otpoÄeo je u Äetiri ujutro, 10 jula. Kompletno selo je pohapšeno i odvedeno pred školu, pred kojom su već poÄele egzekucije nemoćnih ljudi, u kojima je ubijeno oko 100 muškaraca, žena i djece. Srpski zloÄinci su 88 muškaraca odvezli u logor ManjaÄa, a kako tamo više nije bilo mjesta, vratili su ih natrag, i pobili zajedno sa ostalim mještanima, te njihova tijela bacili u grobnicu Lanište. Kada su krajem rata snage Armije BiH oslobodile ovaj kraj, otkrivene su masovne grobnice na Laništu. Najstarija žrtva bio je Bećo Ćehić, koji je imao 85 godina, a najmlaÄ‘a 4-mjeseÄna beba Amila Džaferagić, koja je u jami umrla stežući flašicu za mlijeko, u zagrljaju ubijene majke. Iz ove grobnice je 1996. godine ekshumirano 188 tijela. Na lokalitetima masovnih grobnica Lanište I i II, Crvena zemlja, te grobnici Biljani, ekshumirano je 239 tijela Bošnjaka iz Donjih Biljana, Brkića, Osmanovića, Domazeta, Džaferagića, ÄŒehića, Mešana i Jabukovaca, a u godinama koje su uslijedile redovno su pronalažena tijela ubijenih i u manjim i pojedinaÄnim grobnicama, u šumama ili napuštenim i spaljenim objektima. Sud BiH je za ove zloÄine u martu 2005. podigao optužnicu protiv Marka Samardžije, koji je u svojstvu komandira Treće Äete saniÄkog bataljona srpske vojske naredio i uÄestvovao u masakru. Dana 3. novembar 2006. Marko Samardžija je osuÄ‘en na 26 godina zatvora za zloÄine protiv ÄovjeÄnosti, a presudom su potvrÄ‘eni navodi iz optužnice o masovnim zloÄinima protiv bošnjaÄkih civila.