Intervju za senzor.ba

Akademik, Emir Ramić – Užas genocida u Prijedoru!
Intervju za senzor.ba

Slike užasa u Prijedoru u kome je ljudski život ponižen kao rijetko kad u historiji civilizacije vječno su ostale u mome pamćenju, ali i trajno trasirale moj put borbe za istinu i pravdu. Taj moj put borbe simbolično sam nazvao: „Genocid u Prijedoru, Srebrenica u kontinuitetu“. Zaista ljudska i civilizacijska budućnost mora biti prinuÄ‘ena da sebe odredi prema genocidu u Prijedoru. Općina Prijedor zbog velikog broja ekonomski moćnih Bošnjaka i Hrvata, zbog velikog broja bošnjačkih i hrvatskih intelektualaca i zbog geografskog položaja u srcu Bosanske krajine, koja je trebala biti jezgro buduće zapadne srpske države, bila je velika smetnja velikosprskim nacionalističkim planovima. Prijedor se našao na putu realizacije ideje tzv. Velike Srbije.

Srpski politički, vojni i policijski establišment je 29. aprila 1992. godine nasilno preuzeo apsolutnu vlast u Prijedoru. Na taj način općina Prijedor je i formalno pristupila „Srpskoj Republici“. Po čitavom gradu vojne jedinice su postavile kontrolne punktove. Ispred zgrade općine postavljena su mitraljeska gnijezda. Na krovovima kuća postavljeni su snajperisti. Na svim zgradama postavljene su srpske zastave, tako da su ovim činom derogirani državni simboli Republike BiH. Radio Prijedor je čitav dan emitovao Proglas o preuzimanju vlasti. Bošnjacima i Hrvatima je zabranjen ulaz u preuzete institucije. Cilj srpske vlasti bio je da uspostavi potpunu kontrolu nad područijem općine, izvrši razoraužanje bošnjačkog i hrvatskog stanovništva, postavi kadrove SDS-a na rukovodeće pozicije i otpočne sa hapšenjem, mučenjem, ubijanjem, protjerivanjem bošnjačkog i hrvatskog stanovništva iz Prijedora. Prijedor je postao tadašnji najveći koncentracioni logor smrti u svijetu u kome je bošnjačko i hrvatsko stanovništvo bijelim trakama označeno za odstrijel.

NAUKA O GENOCIDU JE NAUČNO-ISTRAŽIVAČKI DOKAZALA GENOCID U PRIJEDORU

Genocid u Prijedoru je istina o ponižavanju ljudskog dostojanstva i nacionalnog identiteta bića Bošnjaka i Hrvata, istina o uništavanju svega postojećeg što odražava bošnjački i hrvatski nacionalni identitet, istina o getoizaciji Bošnjaka i Hrvata u cilju stvaranja „Velike Srbije“, istina o pokušaju uništenja Bošnjaka i Hrvata kao nacija i prisvajanju teritorija gdje su živjeli, podjeli njihovih imanja Srbima i instaliranju države svih Srba na tuÄ‘oj teritoriji. Genocid u Prijedoru je bio način ostvarivanja ratnih ciljeva. Radi se o namjernim, planiranim, masovnim zločinima nad prijedorskim civilima i o planskom uništavanju svakog osnova njihovog kolektivnog ili individualnog života. Osnovni razlog zvjerstva koga su počinili zločinci u Prijedoru leži u kulturi antiislamstva, antibošnjaštva, antibosanstva. Genocid u Prijedoru je sastavni dio agresije na Republiku BiH kao udruženog zločinačkog poduhvata zauzimanja bosansko-hercegovačke teritorije i nasilnog, neustavnog preuzimanja vlasti u opštini od strane bosanskih Srba uz pomoć i podršku jedinica Jugoslovenske narodne armije i paravojnih formacija iz Srbije. Rušenje Prijedora, silovanje Prijedorčanki, ubijanje Prijedorčana, svakojaka poniženja, paljevine, mučenja i logori nisu bili samo plod razmišljanja plitikih barbarskih mozgova, već i dio razraÄ‘ene osvajačke strategije osvetničkog srpskog pamćenja koje ima samo jedan ishod ponavljanje zla. Dakle, u Prijedoru se dogodio genocid jer se nije se radilo o pojedinačnom incidentu, već o masovnom zločinu širih razmjera koji je imao za posljedicu masovnu povredu proklamiranih univerzalnih ljudskih prava i sloboda. Genocid u Prijedoru je bio usmjeren protiv osnovnih načela humanizma, protiv prava i sloboda čovjeka, protiv meÄ‘unarodnog humanitarnog prava. Genocid u Prijedoru je zapravo vrhunac čovječije nehumanosti prema čovjeku, civilizaciji. Zbog izvršenog genocida općina Prijedor je prva u BiH po veličini zločina, po broju nestalih osoba, po broju masovnih grobnica, po broju koncentracionih logora smrti, po broju sudskih predmeta na meÄ‘unarodnim sudovima. Genocid u Prijedoru je trajao kontinuirano od 1992. do 1995. godine. Zašto govorimo o genocidu u Prijedoru? Zato što je u Prijedoru izvršeno svakodnevno organizovano, planirano, masovno, namjerno ubijanje i nasilno protjerivanje Bošnjaka i Hrvata. U Prijedoru je izvršeno uništenje tragova kulture, duhovnosti i vjerskih obilježja Bošnjaka i Hrvata. U Prijedoru je izvršen masovni zločin namjernog i organizovanog mučenja u ubijanja u koncentracionim logorima smrti. U Prijedoru je izvršen masovni zločin silovanja. U Prijedoru je izvršen masovni zločin organizovanog i namjernog ubijanja bošnjačke i hrvatske inteligencije. Nauka o genocidu je sve navedeno naučno istraživački dokazala.

PRIJEDOR SE BRANI ISTINOM I PRAVDOM O PATNJI, ZAPISOM O PATNJI

Masovna pogubljenja Bošnjaka i Hrvata u Prijedoru, masovna mučenja u koncentracionim logorima smrti, masovne grobnice, masovna silovanja, masovna protjerivanja, masovna uništenja historijskih, kulturnih i vjerskih dobara su opomena čovjeku i civilizaciji, ali i meÄ‘unarodnim sudovima, velikim silama i meÄ‘unarodnim organizacijama da je u Prijedoru izvršen najveći zločin poslije Drugog svjetskog rata u Evropi – genocid. Preživjele žrtve genocida u Prijedoru svjedoče o neuništivosti ideje Bosne i bosanskog duha i pobjedi istine, pravde i razuma. Genocid u Prijedoru je i podsjetnik na ono šta se može dogoditi kada voÄ‘e jednog naroda izgube dignitet i pokrenu narod u zločin. Preživjele žrtve genocida u Prijedoru trebaju napraviti ispit savjesti i pitati se jesu li kao pojedinci učinili sve što su trebali? Rade li danas ono što je za njihovo opće dobro ili se beznadno predaju osjećajima rezignacije, te svojim postupcima nesvjesno i neželjeno pomažu onima koji nisu za vraćanje Prijedora tamo gdje on istinski i pripada, ideji Bosne i bosanskom duhu. Prijedorčani su kroz povijest imali udjela u oblikovanju BiH. Pridonijeli su razvoju svoje države, sudjelujući u stvaranju nauke i kulture, ali, i kad je trebalo, braneći jedinstvenu, demokratsku BiH. Prijedorski Bošnjaci i Hrvati su svoj nacionalni identitet očuvali i učvrstili u agresiji i genocidu. Sada se trebaju pripremiti za novu obranu vlastitoga identiteta u novom zajedništvu prijatelja ideje Bosne i bosanskog duha. To je ozbiljni izazov koji se mora pretočiti u neku vrstu kulturne promocije prijedorskog bića, u politički, ekonomski i kulturni preporod, u agresiji i genocidu osakaćenog grada. Preživjele žrtve genocida u Prijedoru su pozvane da se odgovorno uključe u kreiranje novog Prijedora, a time i nove BiH. Preživjele žrtve genocida imaju budućnost zato što imaju svoju državu, naciju, vjeru, kulturu, tradiciju i jezik, zato što vjeruju u pobjedu istine i pravde i zato što imaju svoj grad. Sjećanje na prijedorski genocid nije sjećanje koje pobuÄ‘uje osvetu, već je sjećanje na neuništivost Prijedora, Prijedorčana i ideje Bosne i bosanskog duha, oličenih u susretištu mudrosti Istoka i razuma Zapada, što je bosansko-hercegovčki odgovor i doprinos svjetskoj pobjedi mira i slobode, unutar kojeg kao takovog je jedino moguće prihvatati, poštovati, priznavati i tolerisati drugo i drugačije na osnovama dijaloga različitih vjera, kultura i civilizacija. Jesu li Prijedorčani zaboravili genocid i fašizam koji su se desili u njihovom gradu? Jesu li spremni opet, zarad osobnih trivijalnih životnih interesa, okrenuti leÄ‘a istini i pravdi, a glavu pognuti lažnoj historiji, nepravdi i zaboravu, što ih uporno u daytonskoj nedržavi BiH hoće još uvijek nametnuti oni koji su uništavali srce i dušu Prijedora? Genocid protiv Prijedorčana traje u kontinuitetu. Patnjom je branjen Prijedor, danas se Prijedor brani istinom o toj patnji, zapisom o patnji. Zašto Prijedorčani moraju još uvijek podnositi pogled pun mržnje i podsmijeha od strane zločinaca koji se slobodno kreću gradom? Preživjele žrtve genocida u Prijedoru su obavezne svjedočiti istinu, zbog vlastite budućnosti, budućnosti njihove djece, budućnosti njihovog grada i budućnosti BiH.

PONIŽAVANJE ŽRTAVA GENOCIDA U PRIJEDORU OD STRANE GRADSKOG POLITIÄŒKOG ESTABLIŠMENTA

Danas se kontinuitet fašističke ideje u Prijedoru ogleda u masovnom kršenju osnovnih ljudskih prava i sloboda prognanika i povratnika, preživjelih žrtava i svjedoka genocida. Frustrirane općinske vlasti Prijedora nikada nisu javno priznale djela tadašnjih fašističkih vlasti i odale pokajanje za patnje kroz koje su prošle na hiljade Bošnjaka i Hrvata, te pružile ruku pomirenja i pokajanja. Prijedorski Bošnjaci i Hrvati su i dalje poniženi graÄ‘ani drugog reda. Javno se ponižavaju organizacije koje okupljaju žrtve i svjedoke genocida i tako namjerno, organizovano i ciljano širi strah meÄ‘u porodicama ubijenih i nestalih Prijedorčana. Istovremeno se Prijedorom slobodno šetaju ratni zločinci zauzimajući pozicije u lokalnoj vlasti. Dozvoljavaju se skupovi fašističkih grupa protiv kojih su se Prijedorčani i svi antifašisti borili u Drugom svjetskom ratu, a žrtvama zabranjuje pravo na sjećanje, istinu i pravdu. Ignorišu sezahtjevi predstavnika meÄ‘unarodne zajednice koji su jasno dali do znanja da diskriminacija po nacionalnoj i vjerskoj osnovi mora biti obustavljena, da istina o genocidu mora biti dokučena, da se zločinci moraju osuditi i pravda zadovoljiti, te da se stradanja svih prijedorskih žrtava moraju obilježiti jednako, bez obzira na njihovu etničku pripadnost. Ovi i mnogi drugi ataci na osnovna ljudska prava i slobode ruše ugled Prijedora i BiH, napadaju na osnovne temelje savremene demokratije i posebno teško krše temeljne odrednice meÄ‘unarodnog prava. Niko nema pravo da žrtvama genocida zabranjuje sjećanje na zločin. U Prijedoru je izdan ljudski rod – i ta izdaja još traje.

KONTINUIRANA BORBA ZA SPOMENIK ŽRTVAMA GENOCIDA U PRIJEDORU

Institut za istraživanje genocida Kanada {IGK} ima kontinuiranu aktivnost kako u pogledu upoznavanja svijetske javnosti sa sramnom ulogom gradskog političkog establišmenta. Nastavićemo sa mobilizacijom prijatelja istine i pravde u svijetu protiv svih onih koji svojim radom nastavljaju genocid u Prijedoru drugim sredstvima. Stalno upozoravajući svijet na razmjere i posljedice genocida u Prijedoru, IGK nastavlja meÄ‘unarodnu kampanju da se žrtvama genocida u Prijedoru omogući dostojanstveno sjećanje i obilježavanje, kao i podizanje adekvatnog spomen obilježja, kao opomene na strahote genocida u Prijedoru koje se ne bi trebale nikad ponoviti. U saradnji sa američkim i kanadskim organizacijama za zaštitu ljudskih prava i sloboda, putem našeg Internacionalnog ekspertnog tima, radimo da žrtve genocida u Prijedoru dobiju pravo da se zloglasni koncentracioni logori obilježe kao spomen-stratišta Bošnjaka i Hrvata u Prijedoru, te da 31. maj postane trajno datumsko obilježje prijedorskih „bijelih traka“, kao izraza najrigidnijeg fašističkog apartheida. Stalno podsjećamo svjetsku javnost da se genocid u Prijedoru mora okarakterisati kao krajnje nečovječna radnja, činjena u režiji parainstitucionalnog režima u namjeri potčinjavanja, dehumaniziranja i stvaranja nepodnošljivih uslova za život, kako bi se što brže i što okrutnije izvršilo etničko čišÄ‡enje bošnjačkog i hrvatskog etničkog elementa.

SPOMENIK ŽRTVAMA GENOCIDA U PRIJEDORU

Uspješan poslovni čovjek iz ÄŒikaga gospodin Mirsad ÄŒaušević, preživjela žrtva koncentraconog logora smrti Omarska i autor knjige “Smrt u bijeloj kući”, čiji prihod u cjelosti ide za izgradnju spomenika žrtvama genocida u Prijedoru u saradnji sa mnom, sa našim Internacionalnim ekspertnim timom i sa Udruženjem Prijedorčana ÄŒikago su pokrenuli inicijativu za izgradnju spomen obilježja žrtvama genocida u Prijedoru. Incijativa podrazumjeva izgradnju spomenika u Prijedoru ili ÄŒikagu i jednom kanadskom gradu. Idejno rješenje spomenika je javnosti predstavljeno ove godine na MeÄ‘unarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta. Uradio ga je istaknuti sarajevski arhitekta Faruk Pirić, koji je takoÄ‘e uradio idejno rješenje spomen obilježja u Potočarima. Na spomeniku će biti uklesana riječ genocid. Iako meÄ‘unarodni sudovi nisu potvrdili da je bio genocid u Prijedoru za istraživače genocida i nauku o genocidu je potvrÄ‘en genocid. Istraživačima genocida i žrtvama genocida ne treba ničija potvrda šta se to stvarno desilo u Prijedoru. Već su ostvareni mnogobrojni razgovori sa predstavnicima političkog života ÄŒikaga, uključujući i nekoliko kongresmenena, koji su izrazili pozitivno mišljenje o samoj ideji, tako da smo optimistični u smislu rješavanja odobrenja za izgradnju spomenika. Njima smo se obratili jer imamo namjeru spomenik graditi u ÄŒikagu i kasnije u jednom kanadskom gradu, jer dozvolu za isti ne možemo dobiti u našem gradu Prijedoru, gdje bi ovaj spomenik ustvari i trebao biti podignut. Ova inicijativa pokušava kroz izgradnju spomenika ovjekovičiti kulturu sjećanja u ime bolje ljudske budućnosti bez genocida. Ubistvo prijedorskih civila je pobjeda nečovječnosti u gradu koji je u agresiji i genocidu dehumaniziran. Grad koji je upotrebom sile i najstrašnijih zločina poslije holokausta u Evropi isključio iz gradskog identiteta, bosanskohercegovačku smisao egzistencije ideje Bosne i Bosanskog duha čiju najvažniju komponentu čini priznavanje, poštovanje i prihvatanje drugog i drugačijeg. Spomenik prijedorskim žrtvama je najbolji korak za ponovnu humanizaciju Prijedora, za ponovno vraćanje ideje Bosne i Bosanskog duha u Prijedor. Ubijene prijedorske žrtve zaslužuju spomen obilježje kao opomenu čovjeku i civilizaciji da se više nikada i nikome ne ponovi strašni zločin genocida. Pozivamo bosanskohercegovački, posebno bošnjački politički establišment da učine dodatne napore u smislu izdavanja dozvole za izgradnju spomenika, tamo gdje mu je ustvari i mjesto, u gradu Prijedoru. Smatramo da je krajnije vrijeme da se nevino stradalim žrtvama Prijedora ukaže adekvatna počast, da se ovim spomenikom zabilježi zlo koje se dogodilo, da se obezbijedi mjesto gdje će se majke, sestre, sinovi, kćeri, ubijenih žrtava dostojanstveno sjećati i zauvijek njegovati kulturu sjećanja na svoje namlilije. Ukoliko proradi svijest onih koji su nadležni za odobrenje izgradnje spomenika u Prijedoru, i ako doÄ‘e do toga da se izgradnja dozvoli u Prijedoru, mi ćemo u tom slučaju odustati od izgradnje spomenika u ÄŒikagu i Kanadi.

O IDEJNOM RJEŠENJU

Idejno rješenje spomenika simbolizuje univerzalnost, svetost i vječnost. Simbolika kruga je višeznačna, a označava mjesto gdje nema početka i nema kraja. Bol koju su preživjele žrtve genocida diže se na nivo univerzalne kosmičke boli, te opominje vječno na sva zla koja je ljudska ruka u stanju da napravi. Poruka spomenika je pored dokumentovanog izvještavanja o stvarnom genocidu koji se dogodio na području Prijedora, i opomena čovječanstvu da se takvo zlo više nikad ne dozvoli. Tri figure napravljene od pločastog čelika, materijala koji se (svjesno) mijenja kroz godine, razdvojene velikim zidom koji stremi prema nebu, simbolizuju jednu od mnogih ubijenih i razdvojenih prijedorskih porodica. Otac, bespomoćan klonule glave, sa jedne strane, i majka sa djetetom ispružene ruke prema ocu, osjete njegovu prisutnost i kroz zid koji ih dijeli od „zemlje do svemira“. Slika koja zasigurno nikoga neće ostaviti ravnodušnim, te će potaknuti prolaznike da više saznaju o tom tužnom i mračnom trenutku ljudske historije. Obavezan dio spoem obilježija čini i sadnja čempresa u neposrednoj blizini spomenika. Osim što vizuelno čini pandan visokom zidu i upotpunjuje ga, takoÄ‘er je i izuzetno snažan i internacionalan simbol vječnog života (kao što mu i ime kaže). On je jedno od najstarijih stabala na svijetu koje simboliše vječni život i duše umrlih.

Biografija autora:

Akademik, Emir Ramić, je roÄ‘en u Prijedoru. Kao direktor ugledne naučno istraživačke institucije, Instituta za istraživanje genocida, Kanada razotkrio je i svijetu pokazao razmjere zločina kanadskog generala Lewisa MacKenzia za vrijeme njegove misije u BiH. Dao je veliki naučno istraživački doprinos da se genocid u BiH izučava u kanadskim školama. Poslije pet godina intezivnog lobiranja Kanadski parlament je jednoglasno usvojio prvu, a nešto kasnije i drugu Rezoluciju o genocidu u BiH. Pušten u parlamentarnu proceduru Zakon o genocidu u BiH – Bill -C – 533, {Kanada će biti jedina zemlja u svijetu koja će prava žrtava genocida u BiH, a koji žive u Kanadi, regulisati sopstvenim državnim zakonom}. Pokrenut multidimenzionalni naučno istračivački i lobistički projekat borba protiv negatora genocida. Učestovao u osnivanju Klub Prijatelja BiH u Kanadskom Parlamentu. Organizovao stalnu postavku o genocidu u BiH u Kanadskom muzeju za ljudska prava. Genocid u BiH prezentirao kanadskim univerzitetima. Učestvovao u projektu izgradnje spomen obilježje žrtvama genocida u Srebrenici u kanadskom gradu Windsoru, prvom takvom spomen obilježju u dijaspori. Naučno istraživačkim i lobostičkim radom učinio da kanadska vlada podrži  MeÄ‘unarodni dana bijelih traka. Uradio i prezentirao elaborat nadležnim kanadskim organima o priznavanju bosanskog jezika i nacionalnog imena Bošnjaka u kanadskom Kulturnom mozaiku. Rezultate fundamentalnih naučnih istraživanja genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i meÄ‘unarodnog prava naučno je prezentirao u naučnim djelima.
Na više naučnih i drugih skupova prezentirao fundamentalna empirijska naučna istraživanja iz oblasti genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i meÄ‘unarodnog prava, posebno genocid u Srebrenici i genocid u Prijedoru na područiju Sjeverne Amerike, Evrope i Australije. Svojim radovima, a posebno učešÄ‡em na meÄ‘unarodnim skupovima, uticao i izborio se i na donošenje na meÄ‘unarodnom planu, posebno Kanade, dokumenata koji imaju historijski značaj za BiH, naročito u vezi sa utvrÄ‘ivanjem karaktera oružanog sukoba u RBiH (imenovanje agresora) i odgovornosti za zločine. U svojstvu istraživača i direktora Instituta za istraživanje genocida Kanada povodom desetogodišnjice genocida nad Bošnjacima u sigurnoj zoni UN-a, Srebrenici, jula 1995, je organizovao naučni skup za usvajanje rezolucije o genocidu u Srebrenici u Kanadskom parlamentu. Isti skup je organizovao prilikom usvajanja druge rezolucije o genocidu u Srebrenici i BiH u Kanadskom parlamentu. Zahvaljujući rezultatima istraživanja Emira Ramića i ugleda koji ima Institut za istraživanje genocida Kanada organizovano je više naučnih konferencija na univerzitetima u Kanadu na temu genocid u BiH. Recenzirao je i ureÄ‘ivački pripremio za štampu veći broj publikacija. Održao je više predavanja na mnogim univerzitetima u svijetu, posebno u SAD i Kanadi. Objavio je više tekstova u sredstvima informisanja. Kao poznavalac predmeta nauke, odnosno naučne discipline i predmeta istraživanja, kao i zahvaljujući velikom poznavanju metodologije naučnog istraživanja i odgovornom i savjesnom primjenom naučnih metoda u procesu naučnog istraživanja holokausta, genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i meÄ‘unarodnog prava, Emir Ramić je ostvario naučne rezultate, kojima, pored ostalog, derogira “rezultate” kvaziistraživanja i kvaziistraživača. ÄŒlan je  MeÄ‘unarodne asocijacije istraživača genocida, Komiteta memorilanog muzeja holokausta SAD i Kanade, Kandskog muzeja za ljudska prava, Asocijacije “ Svijet bez genocida”. Udruženja za ugružene narode, i mnogih drugih organizacija za zaštitu ljudskih prava i sloboda širom svijeta. Dobitnik je više nagrada i priznanja: Posebne plakete Kanadskog parlamenta za doprinos nauci o genocidu i zaštiti ljudskih prava i sloboda, zlatne značke Univerziteta u Sarajevu, za posebne zasluge na planu naučnog istraživanja i prezentovanja rezultata naučnih istraživanja o genocidu u Srebrenici i BiH u Kanadi, velike plakete Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i meÄ‘unarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, velike Plakete Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, velike plakete kanadske bosanskohercegovačke zajednice i mnogih drugih. Po obimu i naučnoj vrijednosti on je svojim radovima ostvario značajne naučne rezultate iz oblasti savremene nauke o genocidu. Ukupnim naučnim i društvenim angažmanom za Emir Ramića može se reći da je jedan od velikih istinskih boraca za slobode, ljudska prava, ljudsko dostojanstvo i ljudsku i društvenu istinu i pravdu. Kao istraživač genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i meÄ‘unarodnog prava, istovremeno je i svjedok najdramatičnijih i najtežih dogaÄ‘aja u historiji BiH na kraju XX stoljeća i žrtva genocida. Kod Ramića je prisutna integracija i prožimanje bogatog istraživačkog iskustva i osjećanja bola i tuge za žrtve genocida, koji ga snažno inspirišu, podstiču i hrabre da nepokolebljivo, istrajno, odvažno i sa potpunim odsustvom mržnje, primjenom naučne metodologije, istražuje i istraži genocid, kao ljudsku sramotu i jednu od najvećih prijetnji savremenom svijetu, ljudskoj civilizaciji, kulturama i tradiciji naroda na planeti Zemlji.