Predsjednik Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike prof. Emir Ramić u prvom dijelu opširnog intervjua za Sarajevo-x.com govori o problemima BošnjaÄke dijaspore na ameriÄkom kontinentu. Sve se, prema rijeÄima gdina Ramića, može svesti na to da je vlastima i graÄ‘anima BiH najbitniji novac i glasanje dijaspore. Novac stiže ali za izbore dijaspora nema interesa.
Gdine Ramiću, 350.000 Bošnjaka živi u Sjevernoj Americi i Kanadi, što je impozantna brojka. Kako bi vi danas opisali veze te dijaspore sa BiH i zbog Äega su takve?
Dijaspora je rijetko bila u prilici da sem davanja matici, utiÄe na bilo šta u politiÄkom, ekonomskom, kulturnom i nauÄnom razvoju matice, iako ona predstavlja najkompetentniju ciljnu grupu, spremnu, sposobnu i voljnu da uloži svoju emotivnu, moralnu i materijalnu komponentu u ekonomsku, pravnu, moralnu, socijalnu, kulturnu, nauÄnu, politiÄku i svaku drugu revitalizaciju matice. Od toga korist može imati ne samo država BiH, već cijela Evropa i svijet. Uvažavajući znaÄaj i mogućnosti dijaspore, država BiH stiÄe mogućnosti da tranzicioni proces sprovodi ne samo uz potrebnu pomoć demokratskog svijeta, već i uz pomoć koja se nudi od dijaspore. Ali dijaspora mora da osjeti da se nešto u matici promijenilo u odnosu na nju, a ne samo da se priÄa, a da suštinskih promjena zapravo nema. Takvo osjećanje moguće je izgraditi samo dugim, upornim i iskrenim radom. Dekreti tu ne pomažu. Ljudi iz dijaspore su Äisti jer ih nije pojeo sindrom samouništenja. To je rezultat Äinjenice da su ljudi u dijaspori izbjegli mentalnu manipulaciju i anomalije koje su ljudi u matici stekli teškim životom i preživljavanjem svega onoga što su preturili preko glave u agresiji i genocidu.
Šta to treba dijaspori
Dijaspori treba pružiti više od uobiÄajenog. Potpuno je pogrešno što se u svakom pristupu dijaspori u prvi plan istiÄe – „potrebni ste nam“, a pod tim se uglavnom misli na novac. Tek u novije vrijeme se govori o znanju i iskustvima koje ljudi donose iz dijaspore. Dijasporu, koja se dobrovoljno i snagom svog patriotizma stavila u službu države treba uvjeriti da je dobrodošla matici. Jer od tretmana dijaspore u matici zavisi i pozicija države BiH u svijetu. Svoditi državni odnos sa dijasporom na novac i investicije je površno. Ljudi iz dijaspore se moraju osjećati ravnopravnim graÄ‘anima BiH, a ne kao biznismeni koji su došli da ulože, zarade ili potroše. Institucije i graÄ‘ani BiH ne vide važnost dijaspore. BošnjaÄka dijaspora oÄekuje od države BiH da Bošnjaci u dijaspori budu ravnopravni graÄ‘ani svoje jedine domovine, a ne njeni stranci.
Interes bošnjaÄke dijaspore iz Amerike i Kanade za izborni proces u BiH više je nego loš. Šta je glavna smetnja da se pobudi interes ljudi, jer je jasno da bi oni svojim glasanjem mnogo toga mogli promijeniti u zemlji, posebno u dijelovima gdje je izvršeno etniÄko ÄišÄ‡enje?
Izbori su Äin na kome svaki graÄ‘anin, a posebno oni iz dijaspore prezentira svoju odluÄnost, istrajnost, ponos, moralni razvoj, znanje, informiranost, i odanost matici. Izborna scena spada meÄ‘u najvažnije, najozbiljnije i najprivlaÄnije scene uÄešÄ‡a dijaspore u djelovanju vlasti, jer uÄešÄ‡e dijaspore u kreiranju politike i funkcionisanju vlasti je znak njene državotvorne i patriotske solidarnosti. ÄŒinjenica da dijaspora na izbore izlazi u malom procentu, dovoljan je pokazatelj njene svijesti i osjećaja odgovornosti prema budućnosti BiH. Dijaspora ne koristi svoje pravo da uÄestvuju u kreiranju državne politike. Ona odbija obavezu da doprinosi opstanku osjećaja odgovornosti u bosanskohercegovaÄkom civilnom društvu. Time daje jasnu poruku neprijateljima države i društva u BiH, ideje Bosne i bosanskog duha. Istovremeno broj prijavljenih za glasanje u diplomatsko-konzularnim predstavništvima je odraz rada i odnosa diplomatije prema dijaspori. Većina ambasada i konzulata ne rade ništa da budu dio dijaspore i nemaju skoro nikakvu vezu sa organizacijama u dijaspori.
UÄešÄ‡e na izborima i sudjelovanje u izboru budućnosti vlastite domovine, na osnovu osjećaja odgovornosti i obaveze, predstavlja odraz ljubavi prema domovini, a znamo da ljubav prema domovini predstavlja pohvalno djelo. Izbori su najuticajniji instrument koji dijaspori nudi mogućnost da svoje ideale i zahtjeve stavi u okvire izvršne vlasti i tako ih približi realizaciji. Ali, zna li dijaspora odluÄivati o svojoj sudbini i sudbine svoje matice? Ko će odluÄivati za dijasporu i njena vitalna pitanja? Neizlazak na izbore je jaki glas protiv budućnosti dijaspore, protiv države i društva u BiH, glas za neprijatelje Bošnjaka i BiH, glas za oÄuvanje paradržavnih tvorevina izniklih na rezultatima agresije i genocida, koje i dan danas truju jedinstveno državno i društveno tkivo ideje Bosne i bosanskog duha. Društva matice i dijaspore trebaju da se zamisle nad budućnošÄ‡u BiH.
U izbornom procesu zakazala država
I pored propusta u izbornom procesu kao što su: zašto se dijaspora mora registrovati svaki put za izbore?, zašto je rok za registraciju bio kratak?, zašto pored CIPS liÄne karte, vozaÄke dozvole i bh. pasoša i rodni list bez obzira na datum vaÄ‘enja nije važeći dokument?, glavni propust je nedostatak svijesti da su izbori dozivanje bošnjaÄke svijesti za nacionalne, duhovne, državotvorne i teritorijalne vrijednosti na kojima se treba graditi bošnjaÄka i bosanskohercegovaÄka budućnost. Sudjelovanje u politiÄkom procesu i doprinos općem dobru osnovano je pravo i dužnost dijaspore. Temeljni naÄin ostvarivanja toga prava i dužnosti je izlazak na izbore, kao poseban zahtjev patriotske ljubavi prema domovini koja se baš sada suoÄava sa izazovima povijesnog iskoraka ka jaÄanju države i društva. Tko ne izvršava tu dužnost, neodgovorno prepušta drugima da odluÄuju o pitanjima koja se tiÄu dijaspore, Bošnjaka i BiH. I ako je postignut mali napredak u odnosu na izbore 2006. godine, razoÄarani smo u konaÄne rezultate i broj registriranih glasaÄa iz dijaspore za predstojeće lokalne izbore. Ovi rezultati pokazuju žalosnu sliku odnosa unutar dijaspore i dijaspore prema matici, ali i nemaran odnos bosanskohercegovaÄke vlasti prema dijaspori. Nijedan opravdan zahtjev dijaspore nije ispoštovan od strane politiÄkih organa u BiH. S druge strane razjedinjena dijaspora je nemarna prema izbornom pravu i obavezi da svojim glasom mijenja već ustaljeno mišljenje politiÄkog establišmenta u matici o dijaspori kao glasaÄkoj i turistiÄkoj mašineriji.
Vjerski i politiÄki lideri vas povremeno posjete, ima li ste takvih posjeta prošle godine. Je li bilo kakvih konkretnih rezultata tih posjeta, poÄetka nekih procesa saradnje i sliÄno?
Politika je rad za opće dobro i kao takva predstavlja Äasno i prijeko potrebno služenje zajednici. VeliÄina ljudi koji se bave politikom kao i njihova iskrena ljubav prema narodu i domovini oÄituju se na poseban naÄin poslije izbora u izvršavanju zadanih obećanja od onih koji su pobijedili, i u Äasnom prihvaćanju poraza od strane onih koji su izgubili. Služenje narodu i domovini i jednima i drugima je zajedniÄka obaveza i opće dobro, uvijek iznad privatnoga i stranaÄkog interesa. PolitiÄari ne mogu i ne smiju Äekati da im potencijalni glas doÄ‘e iz dijaspore na koljena. PolitiÄari treba da se bore za svoje glasaÄe, da trÄe za njima, da dijaspori u direktnom kontaktu sa njom prezentiraju svoje politiÄke programe. Svake godine KBSA na Susrete Bošnjaka Sjeverne Amerike pozove istaknute politiÄke, duhovne, kulturne i nauÄne lidere iz BiH. Razmjene se mišljenja o mnogim važnim stvarima ali nema pomaka kako prema zahtjevima dijaspore, tako i u oblasti saradnje dijaspore i matice.
S obzirom na veze takve kakve jesu između BiH i njene dijaspore, koliko je ozbiljan problem asimilacije posebno zbog skoro nepostojanja nastave na bosanskom jeziku?
Prvog maja 2006. godine navršilo se taÄno stotinu godina od kako je utemeljena prva bošnjaÄka nacionalna organizacija u Sjevernoj Americi pod imenom Uzajamno potpomagajuće muslimansko društvo Dzemijetul Hajrije Chicago. Kroz cijelo stoljeće u kojem je ovo udruženje iz Chicaga doživjelo svoju evoluciju i brojne transformacije možemo reći da je oÄuvalo do današnjeg dana i ostavilo Bošnjacima Sjeverne Amerike u nasljeÄ‘e svih pet elemenata specifiÄnog bošnjaÄkog nacionalnog bića: bošnjaštvo, islam, bosanski jezik, bošnjaÄku kulturu, tradiciju i obiÄaje. Na ovaj naÄin kao nacija kroz cio jedan vijek Bošnjaci Sjeverne Amerike su oÄuvali svoju posebnost i oduprli se negativnoj asimilaciji koja je tako snažno izražena u ameriÄkom Melting potu i kanadskom Kulturnom mozaiku. Tokom stogodišnje evolucije preko razliÄitih oblika bošnjaÄkog organizovanja poÄev od Dzemijetul Hajrije u Chicagu koja je je iznjedrila Bosansko-ameriÄku kuturnu asocijaciju {BACA} pa do KBSA, kroz oÄuvanje, jaÄanje i prezentiranje svih vrijednosti bošnjaÄkog nacionalnog bića na najbolji naÄin su nabrojane organizacije i mnoge druge bile ambasadori vrijednosti, dometa i dostignuća Bošnjaka i bošnjaštva u Sjevernoj Americi. Istovremeno su one promovirale pozitvni oblik integracije, to jest stepen pozitivnog uklopljenja bošnjaÄke zajednice u ameriÄki Melting pot i kanadski Kulturni mozaik. BošnjaÄke organizacije su svojim djelovanjem jasno pokazale još jednu vrijednost bošnjaÄke dijaspore Sjeverne Amerike. Kroz cijelo proteklo stoljeće Bošnjaci Sjeverne Amerike su ostali vjerni jedinstvenoj, nezavisnoj, demokratskoj, tolerantnoj državi BiH i otvorenom, slobodnom civilnom društvu, u kojima svaki narod i graÄ‘anin uživa jednakopravnost, mir, slobodu. One su svojim djelovanjem širile istinu o dogaÄ‘ajima u BiH tokom posljednje decenije 20. vijeka u ime postizanja pravde za sve žrtve agresije i genocida, tih strašnih zloÄina protov ÄovjeÄnosti, mira i slobode u Evropi i svijetu.
Raste broj Bošnjaka u Americi
Polazeći od toga da bez svijesti o pripadnosti bošnjaÄkom etnosu svaki Bošnjak - pojedinac, po dolasku u ameriÄki Melting pot i kanadski Kulturni mozaik se nalazi pred iskušenjem gubitka svoga nacionalnog identiteta što ima višestruke negativne ljudske i egzistencijalne reperkusije, potrebi svijesti o nacionalnoj posebnosti, sjevernoameriÄke Bošnjake je motiviralo da se udruže i izgrade nacionalnu instituciju koja će Äuvati i jaÄati zajedniÄke bošnjaÄke vrijednosti: naciju, vjeru, jezik, tradiciju, obiÄaje i kulturu. Tako je roÄ‘en KBSA. Bez identiteta Bošnjaci su bezliÄna amorfna masa koju svako može oblikovati po svome nahoÄ‘enju, po svojim potrebama i ciljevima, po svojim interesima. KBSA se pokušava tome organizovano suprostaviti.
Temeljac organiziranom, institucionalnom i stepenovanom organizovanju Bošnjaka na prostorima Sjeverne Amerike udaren je sa KBSA. Rastući broj Bošnjaka u Sjevernoj Americi prati i rast njihovih nacionalnih, patriotskih i vjerskih potreba i zahtjeva. Potrebe za odbranom i jaÄanjem svih komponenti bošnjaÄkog bića i svih pozitivnih vrijednosti multidimenzionalnog bh. društva i države u Sjevernoj Americi ne mogu ostaviti KBSA po strani. To je izazov na koji on svojim intelektualnim potencijalima, bar donekle, i sada može odgovoriti, ali i prilika za koju se treba dodatno osposobiti. Prvi korak, po meni, bio bi da se KBSA adekvatno predstavi sjevernoameriÄkim Bošnjacima kao njihov štit od svih aspekata negativne asimilacije u ameriÄki Melting pot i kanadski Kulturni mozaik. Da Bošnjaci znaju Äime raspolažu i na koje zahtjeve realno KBSA može odgovoriti. Zatim da KBSA predstavi Bošnjake i BiH u ameriÄkom i kanadskom društvu i na kraju KBSA i Bošnjaci moraju naći snage da pobjede unutarnacionalne podjele i mržnju koje im zamagljuju um. Danas postoje samo dvije taÄke mogućega progresa Bošnjaka; prva, unutarbošnjaÄki dijalog, ljudski, znanstveni, za koji je svaki onaj ko se humanim bićem ćuti i, druga, sukob unutar bošnjaÄkog bića za što je svaki onaj u Äijem tijelu animalna narav ÄuÄi. U prvo KBSA može uložiti pamet, mudrost, razboritost, uvažavanje drugog i lijepu rijeÄ, a u drugo dovu: Bože! uputi ih, jer ne znaju! Željeli su nas prikazati ne onakvim kakvi jesmo, već kakve su nas trebali za metu. I danas smo svjedoci da oni najmoćniji i najglasniji nemaju hrabrosti da stvari nazovu pravim imenom. KBSA treba širiti istinu i Bošnjacima i BiH.
Snažan otpor asimilaciji
Živimo u dinamiÄnom vremenu u kome KBSA mora prihvatiti ritam bržih promjena nego što je to bilo ranije. KBSA sada samo pokušava da održi korak. Za sada to uspijeva. Iskustvo steÄeno tokom dosadašnjeg rada KBSA poslužiće nam da izvršimo potrebne, ne samo formalne promjene i potpunije odgovorimo na zahtjeve Bošnjaka u Sjevernoj Americi.
Stradanje materijalne i biološke osnove bošnjaÄkog naroda je neosporna Äinjenica. Gubici Bošnjaka samo tokom zadnje agresije i genocida su 10% populacije, polovina preostalog stanovništva je protjerana iz vlastite zemlje diljem svijeta, a ostatak se nalazi na Äetvrtini teritorije BiH. Veliki dijelovi bošnjaÄkog naroda su u nezavidnom politiÄkom, ekonomskom i kulturnom položaju i okruženju, bez mogućnosti neposredne povezanosti s maticom. Razorenost bošnjaÄkih materjalnih i kulturnih dobara je ogromna. Preduvjet za biološki, ekonomski i teritorijalni oporavak Bošnjaka jeste jaÄanje njihove svijesti i duha. Unutar bošnjaÄkog naroda nema intelektualne snage koja bi odredila osnovna naÄela bošnjaÄke opstojnosti, strategiju nacionalnog razvoja na bazi realne analize nacionalnog stanja. Razlog za to je nedostatak politiÄkog prostora za razvoj kulture tolerancije i dijaloga unutar kojih neslaganja ideja ne znaÄe liÄna neslaganja. Bošnjacima treba uvezanost na principu jednakih mogućnosti za sve. Rastući broj Bošnjaka u dijaspori prati i rast njihovih nacionalnih, patriotskih i vjerskih potreba i zahtjeva. Potrebe za odbranom i jaÄanjem svih komponenti bošnjaÄkog bića i svih pozitivnih vrijednosti multidimenzionalnog bh društva i države u dijaspori je izazov na koji KBSA odgovara otvaranjem procesa za formiranje Kongresa Bošnjaka svijeta. Kongres Bošnjaka svijeta kao meÄ‘unarodna neprofitna, nevladina i nestranaÄka organizacija, ima za cilj okupljati i povezivati Bošnjake i bošnjaÄke organizacije i zajednice izvan BiH i tako stvarati uvjete njihovog uspješnijeg djelovanja za interese BiH i Bošnjaka. On djeluje na prezentiranju i povezivanju svekolike bošnjaÄke baštine, historije, kulture, tradicije, jezika i duhovnosti u velikoj porodici naroda svijeta. Istovremeno prezentira najbolje vrijednosti multidimenzionalnog bosanskohercegovaÄkog društva i države u prodici država svijeta.
Kao krovna organizacija dijaspore u tom dijelu svijeta, imate li podatke i pratite li statistiku o kretanjima naših graÄ‘ana? Koliko ih se vratilo u BiH, koliko je novopridošlih, koliko je ljudi odselilo u druge zemlje.
KBSA nema taÄne podatke o broju graÄ‘ana BiH van matice. Mi se služimo podacima dobivenim od institucija BiH koji kažu da više od 1,3 milona graÄ‘ana BiH živi u dijaspori. Kada je u pitanju Sjeverna Amerika i posebno Bošnjaci, KBSA operiše sa brojkom od oko 350.000 sjevernoameriÄkih Bošnjaka, od Äega oko 300.000 ameriÄkih i oko 50.000 kanadskih Bošnjaka. Prema procjeni KBSA više od 80 % od naznaÄenog broja sjevernoameriÄkih Bošnjaka su protjerani iz BiH kao rezultat agresije i zloÄina genocida.