Intervju za Stav

Ako dijaspora želi da kreira budućnost BiH mora se registrovati i glasati. Ne registrovanje i ne glasanje na lokalnim izborima u BiH, oduzima pravo dijapsori da bilo šta priča o budućnosti BiH. Zar čemo to dozvoliti? Zar se uopšte smijemo odrići prava da kreiramo budućnost naše domovine? Zar čemo dozvoliti da se ne čuje glas dijaspore u našoj domovini u velikoj borbi za istinu o zločinima protiv BiH i pravdi za žrtve tog zločina? Zar možemo dopustiti da našu državu vode oni kojih uopšte ne interesuje budućnost države, već vlastita budućnost. I na kraju zar čemo dozvoliti da se ne čuje glas onih koji su na silu protjetarni. Ukidanje rezultata agresije i genocida nije moguće bez aktivnog učešÄ‡a dijaspore, a jedini put aktivnog učešÄ‡a dijaspore jeste regitracija i glasanje na izborima.

Na žalost matica još nije prepoznala potencijal dijaspore. Mladi akademski kadar u dijaspori, vrlo uspješni poslovni ljudi, istaknuti istraživači, cjenjeni umjetnici u skoro svim poljima društvene djelatnosti, značajni kulturni radnici, sve uspješniji političari u zemljama u kojima žive, sav taj potencijal država BiH ne koristi za promociju svojih vitalnih interesa. Bošnjačka dijaspora bolje ilustrira unutrašnji svijet ideje Bosne i Bosanskog duha, preciznije osjeća probleme, dileme i potrebe matice, brže naslućuje puteve i stranputice matice. Dijaspora je očuvala tradicionalni kontinuitet bosanskog duha, oličenog u humanizmu, toleranciji, solidarnosti, pluralizmu i multilateralizmu. Duhovni genij bosanskoga čovjeka je 1.000 godina stvarao neponovljivu kulturu, raznolike jezike, literaturu, književnost, umjetnost, filozofiju i teologiju, neprocjenjivu humanističku političku i socijalnu filozofiju, te odveć inspirativnu i nadahnutu kulturu dijaloga koja se može mjeriti sa najvišim duhovnim i civilizacijskim ostvarenjima velikih kulturnih naroda u ljudskoj povijesti. Bošnjačka dijaspora je potvrdila sposobnost, adaptibilnost i moć održavanja tradicionalnog, prihvatanje multietičnosti, ne odbacivanje sopstvenog identiteta i kosmopolitsku predispoziciju multikulturalizma. Bošnjačka dijaspora se uspješno integrisala u društva ali i odbranila od asimilacije. MeÄ‘utim, dijaspora se osjeća odbačenom, neshvaćenom, usamljenom i suvišnom od svoje matice. Dijaspora zna da uklanjanjem prepreka u matici može svojim idejama, uticajem, obrazovanjem i kapitalom produkovati demokratsku i prosperitetnu državu BiH u koju će se sa ponosom vraćati treća ili četvrta generacija izbjeglica. Zato dijaspora insistira da nadležne vlasti pod hitno donesu Zakon o dijaspori. Taj zakon trebalo bi da bude pripremljen od strane eksperata, uključujući svakako i one iz dijaspore. Stvaranje demokratske, jedinstvene i prosperitetne BiH, u kojoj će svi značajni resursi matice i dijaspore biti usmjereni ka ekonomskom, kulturnom, naučnom i duhovnom prosperitetu države BiH, trebalo bi da budu osnovna ideja ovog zakona. Dijaspori treba pružiti više od uobičajenog. Potpuno je pogrešno što se u svakom pristupu dijaspori u prvi plan ističe – „potrebni ste nam“, a pod tim se uglavnom misli na novac. Tek u novije vrijeme se govori o znanju i iskustvima koje ljudi donose iz dijaspore. Dijasporu, koja se dobrovoljno i snagom svog patriotizma stavila u službu države treba uvjeriti da je dobrodošla matici. Jer od tretmana dijaspore u matici zavisi i pozicija države BiH u svijetu. Svoditi državni odnos sa dijasporom na novac i investicije je površno. Ljudi iz dijaspore se moraju osjećati ravnopravnim graÄ‘anima BiH, a ne kao biznismeni koji su došli da ulože, zarade ili potroše. Institucije i graÄ‘ani BiH ne vide važnost dijaspore. Zaista je nezamislivo da zemlja s tako velikom dijasporom nema konkretan državni organ koji bi se njome bavio. Da bi se ostvarila politička, duhovna, kulturna i ekonomska simbioza dijaspore i matice potrebno je formirati Ministarstvo za dijasporu. Prve akcije Ministarstva bi trebale biti popis dijaspore i formiranje stručnih i profesionalnih logističkih i lobističkih timova. Tako bi kontakt sa maticom postao organizovan, sistematičan, a ne samo privatni kao do sada. Bošnjačka dijaspora u Kanadi nije zaboravila svoju maticu. Dokaz za to je aktivnost na planu priznavanju bosanskog jezika u kanadskom Kulturnom mozaiku na osnovu čega je otvoreno više škola bosanskog jezika sa više desetina polaznika naše djece. Istina o agresiji i genocid na BiH je prezentirana u Kanadi. Kanadski parlament je usvojio više rezolucija o genocidu Srebrenici i BiH. Pokrenuti su mnogi multidimenzionalni naučno istraživački, umjetnički i lobistički projekat na osnovu kojih su najbolje vrijednosti BiH prezentirane KanaÄ‘anima.