Emir Ramić za Preporod.info: Na djelu je kontinuirana ofanziva antibosanske politike
- Pravosnažna presuda Ratku Mladiću je posljednja šansa da se utvrdi genocidna namjera zloÄina koji su poÄinjeni 1992. godine u više općina - kazao je u intervjuu za Preporod.info dr. Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada (IGK), komentarišući išÄekivanje izricanja presude nekadašnjem komandantu vojske VRS i ratnom zloÄincu, zakazano za 8. juni u Hagu.
On je, ovom prilikom, analizirao sve aspekte presude Haškog tribunala Ratku Mladiću.
- U novembru 2017. godine Haški tribunal osudio je Mladića na doživotni zatvor, proglasivši ga krivim za genocid nad Bošnjacima iz Srebrenice 1995. godine, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva tokom opsade grada i držanje pripadnika mirovnih snaga UN-a kao taoce. On je osloboÄ‘en taÄke optužnice koja ga je teretila za genocid u šest drugih opština u BiH 1992. godine.
Tako žrtve genocida nisu dobile od Haškog tribunala najviši nivo respekta. Jer kontinuitet Äinjenja kriviÄnog djela genocida u periodu od 1992. do 1995. u BiH nije presuÄ‘en. NauÄna Äinjenica koja se Äesto razlikuje od sudske Äinjenice je utvrdila da je genocid izvršen u svim okupiranim mjestima i mjestima pod opsadom u BiH – kaže dr. Ramić.
Naglašava da je utvrÄ‘ivanje genocida iz 1992. godine bilo bitno zbog kreiranja historijskih i pravnih Äinjenica i nužnosti postojanja sudske prakse koja će potvrditi da je unaprijed smišljenim i planskim radnjama i mjerama, poÄev od aprila 1992. godine, u opštinama Prijedor, Sanski Most, KljuÄ, Kotor Varoš, Vlasenica i FoÄa, poÄinjen genocid.
- U svojim istraživanjima sam došao do zakljuÄka da je Mladić bio jedan od kljuÄnih partnera u udruženom zloÄinaÄkom poduhvatu u kome su pored politiÄkih, vojnih i policijskih lidera entiteta Republika Srpska uÄestvovali i politiÄki, policijski i vojni lideri iz Srbije. Zajedno su radili na strateškom cilju, razdvajanju Srba od Bošnjaka i Hrvata i složili se da je to historijska šansa da se stvori srpska država sa što manje unutrašnjih neprijatelja, kao i oko sredstava kojim će to postići.
Nažalost prvostepenom presudom Mladiću uloga Srbije je svedena na propuštanje sprjeÄavanja genocida u Srebrenici. Izostavljanje šest opština iz presude, iako su elementi genocida prepoznati, ali nije utvrÄ‘ena genocidna namjera, svelo je genocid u BiH teritorijalno na Srebrenicu i vremenski na 1995. godinu. Sve ono što je prethodilo, straviÄni zloÄini poÄinjeni u šest općina, plan za koji je sam Mladić u maju 1992. godine ustvrdio da je genocid i Äijem je ostvarenju doprinio, ostalo je na razini progona i zloÄina protiv ÄovjeÄnosti. Nauka o genocidu to ne prihvata – istiÄe dr. Ramić.
Iako se sudska istina, koja je uvijek samo jedan dokumenat u prouÄavanju rata, uvijek ne poklapa sa nauÄnim Äinjenicama, Haški tribunal je Äesto donosio odluke poptuno suprotne utvrÄ‘enim nauÄnim Äinjenicama, što predstavlja najlošije poglavlje njegovog rada, stava je.
- VelikonacionalistiÄki plan srbijanskog politiÄkog, akademskog, duhovnog, vojnog i policijskog establishmenta koji se pokušao realizirati u tri razliÄita rata, koji je postao zloÄinaÄki nije nikada rezultirao presudom, što je u suprotnosti sa nauÄnim Äinjenicama. Sudije u prvostepenom postupku su pogrešno utvrdile da Mladić nije imao namjeru da izvrši genocid u navedenim općinama u sklopu udruženog zloÄinaÄkog poduhvata. Govori se o namjeri, ne o tome koliko je ljudi ciljano.
Lokalni poÄinioci u ovim općinama odgovorni su za hiljade ubistava Bošnjaka, od kojih su neki ubijeni u svojim domovima, masakrirani, zatvarani i izgladnjavani. Mladić je u svojim govorima Äesto širio mržnju prema Bošnjacima i sugerisao da su Bošnjaci „najgori ološ” i da mogu biti eliminisani. Želio je da se uspostavi etniÄki Äista srpska država, stalno prijetio Bošnjacima da će nestati ili biti istrebljeni – ukazao je dr. Ramić.
Navodi da svi nauÄni autoriteti koji se bave istraživanjem genocida saglasni su u ocjeni da genocid može izvršiti samo država sa svim svojim organima vlasti.
- Posebno istiÄem da su osnovni, strateški ciljevi srpskih vojnih, policijskih i politiÄkih lidera u dobroj mjeri ostvareni i Äak legalizovani Dejtonskim mirovnim sporazumom. Najmnogobrojniji bosanskohercegovaÄki narod, Bošnjaci su svedeni na jednu Äetvrtinu teritorija BiH. Na djelu je kontinuirana ofanziva antibosanske politike koja kontinuirano destabilizuje bosanskohercegovaÄku državu.
Upozoravam da proces stvaranja nacionalnih država na Balkanu još uvijek nije završen. Sa ofanzivom antibosanske politike, defanzivom bosanske politike i nezainteresovanom meÄ‘unarodnom zajednicom, posebno SAD i EU, BiH bi mogla biti žrtva stvaranja nacionalnih država na Balkanu. Poštovaoci ratnih zloÄinaca su prvi lideri antibosanke politike – naglašava direktor Instituta.
Još jednom je istakao nauÄnu Äinjenicu da entitet Republika Srpska predstavlja paradržavnu tvorevinu zloÄinaÄkog i genocidnog karaktera koja nije predstavljala nikakav samostalni subjekt.
- Ogroman broj dokumentacije potvrÄ‘uje da nije bilo Srbije ne bi bilo ni te paradržavne tvorevine. Projekat formiranja jedinstvene srpske države koji egzistira već puna dva stoljeća sadrži dva elementa, prvi je teritorijalna ekspanzija i drugi element je uništenje naroda, pri Äemu je na kraju 20. stoljeća nad Bošnjacima izvršen genocid u svim okupiranim mjestima, i u svim gradovima u opsadi – pojašnjava dr. Ramić.
Osvrnuo se i na to šta će presuda znaÄiti za porodice žrtava.
- Žrtve genocida žele da žive u BiH, koju smatraju zajedniÄkom državom graÄ‘ana i naroda, i to sa zloÄincima koji se slobodno kreću. Umjesto da zloÄinci to prihvate kao put ka boljoj zajedniÄkoj budućnosti putem institucionalizacije kulture sjećanja, ratni zloÄinci i dalje rade na ostvarivanju veliko nacionalistiÄkih projekata koji za cilj imaju uništavanje bosanskohercegovaÄke države – kaže dr. Ramić.
Kako navodi, pravosnažna presuda Mladiću je znaÄajna zbog toga što se završava jedan period u poslijeratnom razdoblju BiH.
- ZnaÄajna je i za meÄ‘unarodnu pravdu i meÄ‘unarodno pravo. Nažalost, ova presuda potvrÄ‘uje Äinjenicu o sporosti pravde. Primjena prava je izuzetno kasna prema nauÄnim i drugim Äinjenicama o genocidu. Osnovno pravo žrtava genocida je na brz postupak koji prije svega ukljuÄuje primjenu prava u skladu sa Äinjenicama.
U sluÄaju Haškog tribunala se to nije desilo. Haški tribunal je propustio uskladiti primjenu prava sa Äinjenicama o genocidnoj namjeri na teritoriji BiH od 1992. DO 1995. u sluÄajevima Slobodan Milošević i Radovan Karadžić. TakoÄ‘e Haški tribunal nije utvrdio vezu u genocidnoj namjeri izmeÄ‘u Srbije i entiteta Republika Srpska - istiÄe naš sagovornik.
Pravosnažna presuda Mladiću je posljednja šansa da se utvrdi genocidna namjera 1992 u više općina, tvrdi Ramić.
- Na osnovu svojih istraživanja smatram da Haški tribunal ima sve potrebne Äinjenice da utvrdi genocidnu namjeru 1992. godine u navedenim općinama, posebno za Prijedor. Istraživanjem genocida u Prijedoru se bavim više od 20 godina. Smatram da masovna grobnica Tomašica, koja je prvi put ukljuÄena u proces Haškog tribunala pruža relevantne dokaze za sudsko utvrÄ‘ivanje genocidne namjere u Prijedoru, što je nauka o genocidu potvrdila.
Haški tribunal je bio predmet kritike od strane bitnih nauÄnih faktora nauke o genocidu zbog toga što nije utvrdio postojanje genocidne namjere još od 1992. godine. Radilo se o kritici veoma relevantnih svijetskih nauÄnih ali i politiÄkih autoriteta. Imajući i to u vidu, posebno potrebu da na kraju Haški tribunal pokaže bar malo pijeteta prema žrtvama genocida, oÄekujem sudsko utvrÄ‘ivanje genocidne namjere i za 1992. godinu u navedenim općinama, posebno za Prijedor.
U tom sluÄaju svaka Älanica UN koja je imala svoje predstavnike u BiH 1992, godine ima odgovornost za ne spreÄavanje genocida. Na žalost ne oÄekujem u pravosnažnoj presudi Mladiću sudsko potvrÄ‘ivanje o uÄešÄ‡u u udruženom zloÄinaÄkom poduhvatu jer je general Momćilo Perišić koji je istinski bio nadreÄ‘en Mladiću, nepravedno i smišljeno iskljućen iz procesa Mladiću – kaže.
Nauka o genocidu, kako navodi, utvrdila je postojanje udruženog zoÄinaÄkog poduhvata, odnosno uÄešÄ‡e Srbije u agresiji na BiH.
- Haški Tribunal je dokazao da su mogući postupci protiv politiÄkih i vojnih moćnika, kao i da je moguće stati na kraj izbegavanju odgovornosti. Tako su pred lice pravde izvedene visoko rangirane liÄnosti iz vojske i politike, i otkriveni su odgovorni u zamršenim ratnim situacijama. Haški tribunal se pokušavao boriti protiv svakog vida revizionizma i krivotvorenja historije, jer zadatak takvog jednog meÄ‘unarodnog suda i jeste uspostavljanje mira i pravde i utvrÄ‘ivanje Äinjenica.
Ali jedno je utvrÄ‘ivanje Äinjenica pred sudom, a drugo je te Äinjenice i meÄ‘u stanovništvom utemeljiti kao istinu. Treba zaštititi izjavu da je u Srebrenici poÄinjen genocid. Poricanje te Äinjenice treba da bude kažnjivo. Kao u Ruandi, gde je za negiranje genocida zaprećena kriviÄna kazna – smatra Ramić.
Dodaje da je prvi put u historiji ustanovljen globalni sud koji je pokazao da je meÄ‘unarodna kriviÄna odgovornost moguća, ali samo ukoliko politika to dozvoli.
- Haški tribunal je znaÄajan za BiH naroÄito kad je reÄ o svim izjavama svedoka i dokazima kojima su potvrÄ‘eni postojanje koncentracionih logora smrti, etniÄko ÄišÄ‡enje, genocid i uloga silovanja. Ali, u BiH se pobija i poriÄe sve što se dešavalo u Haškom tribunalu. Narativi koji su važili još za vreme rata i dalje su dominantni. odbrambenom ratu.
OsuÄ‘eni ratni zloÄinci se slave se kao heroji, drugi su se vratili na javne funkcije na kojima su bili i tokom rata, iako ne bi imali pravo na to budući da su kažnjavani, a Haški tribunal to jednostavno ignoriše, predsjednici Srbije i Republike Srpske poriÄu genocid. Sve to zato što su ljudi koji su danas na vlasti tada uÄestvovali u ratnim zloÄinima. Oko 90 posto svih zloÄinaca i dalje su na funkciji.
OsuÄ‘eni ratni zloÄinci se doživljavaju kao moralni autoritet, a stranke ih pozivaju na binu kao govornike. Sve dok se ne dovede u pitanje ideje Velike Srbije i Velike Hrvatske zbog koje su ljudi ubijani u BiH nema istine i pravde – upozorava dr. Ramić.
Dodaje i da MeÄ‘unarodna zajednica ne želi da govori o genocidnoj namjeri 1992. godine, iako se ono što se te godine dogodilo u Prijedoru mora nazvati genocidom.
- MeÄ‘utim, Zapad je tada okrenuo glavu, nije htio time da se bavi. Time što su dogaÄ‘aji u Srebrenici 1995. okarakterisani kao genocid, trebalo je ispraviti historiju ‒ kao da je genocid nešto poput nezgode na kraju Äitavog rata. A zapravo je u Äitavoj BiH od samog poÄetka bio genocid. ÄŒitav niz intelektualaca i akademskih elita u poigrava se nasljedstvom Haškog tribunala i iskrivljuje sudske, historijske i nauÄne Äinjenice. Institut za istraživanje genocida Kanada se tome javno, bezkompromisno, upotrebom nauke supsrostavlja – poruÄio je Ramić u razgovoru za naš portal.
(A.N./Preporod.info)
smrtovnice osmrtnicama ba