Gruntocid je finale agresije i okupacije

Gruntocid je finale agresije i okupacije Agresija protiv BiH imala je za cilj stvaranje ?istih etni?kih teritorija po zamisli ideologa velikosrpskog nacionalizma, današnjim narativom reklo bi se stvaranju tzv. 'srpskog sveta'. Gruntocid je ubijanje budu?eg postojanja sljedbenika genocidom umorenih na projektiranoj teritoriji ratnog cilja, realizacije velikosrpske ideje. Gruntocid ma koliko bio osporavan, zakonski zabranjen se ipak bez posljedica i reakcije me?unarodne zajednice i dejtonskih državnih institucija u BiH, šaptom realizira i ostvaruje. Valja re?i da imovina, livade i njive, šume i privatni posjedi genocidom ubijenih bez nasljednika neosporeno po Zakonu o stvarnim pravima RS-a postaju ili su ve? postali vlasništvo onih koji su na direktan i indirektan na?in bili njihovi dželati! Ubistvo gruntocidom doga?a se živima, onima razbacanim širom svijeta s prostora genocida. Raznim birokratskim smicalicama živi ostaju bez svoje imovine u RS, s istim ciljem nastanka srpske zemlje ostaju bez svojih livada, njiva, pašnjaka i šuma i ponovo, nažalost, bez ikakve rekacije i pomo?i državnih institucija BiH, ali i me?unarodne zajednice. Pri?a se ponovo zaokužuje i potvr?uje, genocid gruntocidom dobija svoj danak. Genocid po svojoj podrazumijeva namjeru da se odre?ena skupina ljudi, odre?ena prema etni?kom, vjerskom ili nacionalnom kriteriju, istrijebi, odnosno uništi. Tu namjeru je dosta teško i komplikovano dokazati. Kao jedan od boljih kriterija dokazivanja namjere je djelovanje usmjereno prema nekoj društvenoj skupini, koje za ishod ima brisanje njihovog postojanja u prošlosti, sadašnjosti i budu?nosti. Ovo se postiže na razli?ite na?ine, od kojih su naj?eš?e prisutni: Brisanje historije, kulture i njihovih tekovina vezanih za ciljanu skupinu: rušenje spomenika, uništavanje historijskih dokumenata, uništavanje pisane i usmene predaje, uništavanje umjetni?kih djela koja se pripisuju toj skupini. Ovaj proces se može realizirati ne samo kroz uništavanje ve? i kroz prisvajanje, odnosno oduzimanje autenti?nosti dijela, njihovog porijekla, kulturološke pozadine i izvornosti. Ovo posljednje je, kada je u pitanju Bosna i Hercegovina otpo?elo još i prije sukoba devedesetih, negiranjem na primjer ?injenice, da su djela ?opi?a, Andri?a, Meše, Kusturice i sli?no, koja su nastala kao posljedica kulturnog miljea, tradicije, ambijenta i sinergija specifi?nih za porijeklo i najve?i dio života autora, negirana kao autenti?no bosanska i proglašavana srpskim ili hrvatskim kao u slu?aju Nikole Šopa ili Preloga i sli?no. Ta djela su, koliko autorska, toliko i kulturološki gledano bazi?no bosanska. Autor ne raste i ne oblikuje se u vakuumu, niti matrica kreativne produkcije, može nastati kao posljedica isklju?ivo unutarnjeg previranja, ve? je uvijek interakcija izvornog diskursa i individue autora. Nije se ovo dešavalo samo na planu velikana književne, filmske, sportske, muzi?ke i intelektualne tekovine, ve? je sveprisutno, na svim razinama identitetskog postojanja, te su nam preotimani psi, poput Posavskog goni?a, kraljevi, bureci i ?evapi, endemske biljke, pa i žrtve WWII, antifašisti?ka borba i uloga. Poseban udar na identitet u smislu njegovog negiranja i brisanja su revizionisti?ki pogledi na uloge Husein Kapetana i Gavrila Principa, koji su proglašeni teroristima a kod potonjeg se otišlo u negiranje njegovog ideološkog cilja definiranog u nazivu organizacije “Mlada Bosna”. Plansko i sistematsko uništavanje društvene elite, što je evidentno ve? pri lapidarnom pregledu profesija i karijera planski hapšenih i likvidiranih intelektualaca, umjetnika, sportskih zvijezda i talenata. Reproduktivno uništavanje i saka?enje, evidentno kroz desetine hiljada silovanih žena, djevojki i djevoj?ica, kao i kroz, uglavnom neevidentirano ili nedovoljno i neprecizno dokumentovano, seksualno saka?enje, silovanje, ponižavanje i traumatiziranje muškaraca i dje?aka. Moralno uništavanje i saka?enje, koje je sadržano u prethodno navedenim aspektima seksualnog ošte?ivanja, ali i kroz izjave svjedoka dokumentovano moralno osaka?ivanje koje je posljedica tjeranja zarobljenih lica da svjedo?e silovanjima, mu?enjima, saka?enjima i zlostavljanjima, kao i da pod prijetnjom smr?u u?estvuju u istima. Poseban vid moralnog uništavanja ogleda se u evidentiranim slu?ajevima prisilnog u?estvovanja u saka?enju, mu?enju, silovanju i seksualnom zlostavljanju ?lanova vlastite obitelji, kao i prisilnom pristanku da se odaju njihova skrovišta ili da se kao u poznatom slu?aju isti navedu u stupicu i zarobljeništvo, odnosno smrt. Ovaj aspekt je izuzetno snažno prisutan u tkz. “dobrovoljnim” konvertiranjima, mijenjanjima imena i vjere, uz ?esti zahtjev javnog odricanja od vlastitog identiteta i “pljuvanja” po svim aspektima istog. Sistematsko i plansko masovno ubijanje samo je pri svemu ovome, najo?itiji aspekt genocida. kroz kojeg je pak najteže i najupitnije i dokazivati isti, te su samim tim brojke ubijenih gotovo nevažan faktor u procjeni postojanja genocidne namjere, ukoliko su ostali aspekti prisutni u djelu i planiranoj nakani. Negiranje, relativiziranje i obezvrje?ivanje genocida i žrtava, te kontinuirano potenciranje na ispravnosti tog djela i uzdizanje po?inioca kao heroja, predstavlja nastavak tog genocida u mirnodopskim okolnostima, a pra?en je i prikrivanjem po?inioca, sakrivanjem mjesta ukopa žrtava, te onemogu?ivanjem da se okon?a proces žalovanja. Kako vidimo genocid podrazumijeva planirani proces u kojem se jedna društvena skupina otu?uje od svoje kulture, historije, povijesne uloge, svoga jezika, pisma, svojih povijesnih uloga, svojih velikana, svoga zdravlja, svoje mentalne, tjelesne, seksualne, reproduktivne, moralne i socijalne funkcionalnosti, svoga života, svoje i smrti svojih bližnjih. odnosno svoje prošlosti, sadašnjosti i budu?nosti. Kona?ni epilog ovog bosansko- hercegova?kog genocida je gruntocid, koji podrazumijeva da se posjed Bosne i Hercegovine kao države i njenih gra?ana, stavi na raspolaganje drugoj strani, odnosno onoj, koja je sve te etape genocida planirala i po?inila zbog ove posljednje, koja identitetsko odre?enje ome?eno prirodnim, najprirodnijim granicama Une, Save i Drine, želi izbrisati, ukinuti, u ime zlo?inca posvojiti, otimaju?i tlo natopljeno krvlju žrtve. Strašan bi to bio epilog za EU i UN, ukoliko bi se dozvolilo da na presu?enom genocidu i etni?kom ?iš?enju nastala, te na negiranju genocida i njegovom mirnodopskom produžavanju, kroz sve aspekte relativiziranja tog genocida održavan bosansko- hercegova?ki entitet Republika Srpska postane država, što ona jeste ukoliko se sprovede posljednja faza, faza gruntocida, u kojoj ?e se amnestirati, legalizirati i legitimizirati takav manir preuzimanja teritorija, jer ne zaboravimo da su na tom istom gruntu živjeli prije genocida i drugi, a ne samo bosanski Srbi. Pa na kraju krajeva, treba znati kako je prije komunisti?ke nacionalizacije, taj grunt ponajmanje bio upisan na te iste bosanske Srbe.