Povodom dvadeset godina od Deklaracije o nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine {RBiH}, poštivajući Povelju Organizacije Ujedinjenih Nacija {OUN}, Konvenciju o spreÄavanju i kažnjavanju zloÄina genocida, Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Evropsku Povelju o lokalnoj samoupravi,
A, na osnovu potrebne implementacije pravosnažne presude Internacionalnog suda pravde {ISP} od 26. februara 2007. godine u sluÄaju BiH protiv Srbije i Crne Gore, kojom je presuÄ‘eno: „Da je Srbija prekršila obavezu da sprijeÄi genocid na što je bila obavezna na osnovu Konvencije o spreÄavanju i kažnjavanju zloÄina genocida, koji se odnosi na genocid poÄinjen u Srebrenici u julu 1995. godine, kada je Sud utvrdio da su genocid poÄinile vlasti i institucije tkz."Republike srpske" posebno Vojska i Policija tzv."Republike srpske" i da je Srbija imala obavezu da sprijeÄi genocid“,
Na osnovu potrebnih implementacija pravosnažnih presuda Internacionalnog kriviÄnog suda za bivšu Jugoslaviju {IKTJ} i pravosnažnih presuda više nacionalnih sudova o genocidu u RBiH,
U cilju odbrane i jaÄanja jedinstvene, samostalne, nezavisne, suverene, demokratske BiH i otvorenog, slobodnog, civilnog društva, i prava graÄ‘ana BiH da sami odluÄuju o svojoj državi i svome društvu.
Institut za istraživanje genocida Kanada {IGK} objavljuje
Manifest Bošnjaka
1. Bošnjaci kao suveren narod na svim nivoima politiÄkog organizovanja u BiH se trebaju odluÄno suprotstave svim neprijateljima države BiH
Snage, koje su već referendumom 1992. godine bile poražene u Äinjenici da je RBiH nezavisna i suverena, i dalje se suprotstavljaju toj historijskoj Äinjenici iako ju je kao takvu priznao Äitav svijet. Postoji oÄigledna kolizija izmeÄ‘u referendumske i dejtonske BiH kada je u pitanju interpretacija njenog suvereniteta. Dejtonska BiH nije suverena u punom kapacitetu, a takvom stanju doprinosi sve agresivnija antibosanska politika meÄ‘unarodne zajednice kao i antibosansko djelovanje bošnjaÄkog politiÄkog establišmenta unutar BiH. Ne postoji odluÄnost vladajućih struktura, posebno bošnjaÄkih da dejtonsku BiH ponište. Bošnjaci moraju odmah blokirati sve što ugrožava državu BiH. Oni moraju koristiti veto u Parlamentarnoj skupštini BiH i tako odraditi posao spasavanja države BiH, osporavajući Rs-u da se legalizuje i osporavajući da se usvajaju novi zakoni kojima se dijeli država BiH.
2.Hitna i bezuvjetna primjena pravosnažnih presuda ISP i IKTJ
Izvršenje navedenih presuda je obaveza prema graÄ‘anima BiH, posebno prema žrtvama agresije i genocida. Izvršenje presuda je obaveza prema internacionalnom pravu. Izvršenje presuda podrazumjeva stavljanje van snage diskriminirajućeg dejtonskog ustava BiH i privremeni povratak Ustava RBiH do donošenja novog ustava. Pitanje izvršenja ovih presuda je ujedno i pitanje budućnosti BiH i sudbine svih njenih graÄ‘ana. Navedene presude, a posebno presuda ISP u Hagu je nadreÄ‘ena svim ustavnim aranžmanima koji se danas nude žrtvama agresije i genocida, ukljuÄujući i Aneks IV Dejtonskog sporazuma koji je upakovan u mirovni sporazum bez legane ustavne procedure.
3 GraÄ‘ane BiH, a posebno Bošnjaci moraju izboriti u Parlamentarnoj skupštini BiH usvojanje zakon o zabrani i kažnjavanju djelovanja neofašistiÄkih organizacija, te zakon o zabrani i kažnjavanju poricanja holokausta, genocida i zloÄina protiv ÄovjeÄnosti
Dvadeset godina od proglašenja nezavisnosti RBiH, dvadeset godina od agresije na RBiH, dvadeset godina od poÄetka genocida nad graÄ‘anima RBiH, žrtve genocida još nas obavezuju da, u ime budućnosti ÄovjeÄanstva i najviših ljudskih i društvenih vrijednosti, sloboda i prava, civilizacijskih i kulturnih tekovina i dobara, ne dozvolimo, odnosno osujetimo sve namjere i pokušaje kojima se zloÄin genocida nagraÄ‘uje, a žrtva i dalje kažnjava. Historijska je istina je da je na RBiH izvršena višestruka agresija i nad njenim graÄ‘anima zloÄin genocida. IGK poziva sve graÄ‘ane BiH na akciju da se što prije u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine usvoji zakon o zabrani i kažnjavanju djelovanja neofašistiÄkih organizacija, te zakon o zabrani i kažnjavanju poricanja holokausta, genocida i zloÄina protiv ÄovjeÄnosti. GraÄ‘ani BiH se moraju izboriti da se ovi antifašistiÄki zakoni usvoje u državi koja poÄiva na temeljima antifašizma.
4. Bošnjaci se sami trebaju izboriti za svoje narodne institucije
Bošnjaci trebaju narodne institucije, a posebno Muzej genocida, oni trebaju istinu o svome stradanju kao uslov svoga opstanka i prosperiteta, trebaju se kaniti poltronisanja sa velikosrpskim i velikohrvatskim mentorima. Bošnjaci trebaju znati da je uspjeh dejtonske podvale proporcionalan stupnju bošnjaÄke odroÄ‘enosti od svojih bosanskohercegovaÄkih interesa. Frensis Bojl, autor Tužbe RBiH za agresiju i genocid pred Svjetskim sudom pravde, i Älan Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada upozorava na dejtonsku podvalu, po kojoj je planirano da se BiH raspadne iznutra za 15 dejtonskih godina. A za tih 15 godina Bošnjaci više neće imati realnih pretpostavki za otpor, ako budu pasivni, ako ih budu vodili politiÄki poltroni, ako budu nejedinstveni, i ako zaborave na nasvoje narodne institucije i ako zaborave svoju najveÄu snagu - dijasporu.
Obrazloženje
Dejtonski ustav je dizajniran tako da državu BiH i vlast postavi na naÄin da oni ne funkcionišu
Dejtonski ustav dopušta unutrašnju disoluciju i dezintegraciju države i programiran je ka ostvarenju velikosrpskog i velikohrvatskog cilja, rastakanju i preoblikovanju bošnjaÄkog identiteta kao glavne prepreke definitivnom uništenju državnosti BiH. U bosanskohercegovaÄkoj dejtonskoj šemi, Bošnjaci kao evropski narod su osuÄ‘eni na nestajanje sa svjetske karte naroda. Zato je Dejtonski ustav nelegitiman, nelegalan, usmjeren protiv graÄ‘anskih i ljudskih prava, i protiv Internacionalnog prava. Usmjeren je protiv opstanka i razvoja države i graÄ‘ana BiH, suprotan je ustavnom ureÄ‘enju i internacionalnom statusu države za koje su se graÄ‘ani RBiH izjasnili na uspješno obavljenom i svjetski priznatom Referendumu, zakljuÄenom 1.3.1992., a na osnovu kojeg je RBiH svjetski priznata i 22.5.1992. postala 177. država-Älanica OUN. Dejtonski ustav je prihvatio i nagradio negaciju RBiH i nametnuo priznavanje rezultata agresije i genocida. Najmanje osam gradova u kojima je izvršen sudski dokazan genocid, još uvijek se nalaze pod kontrolom agresora, priznatog pod okriljem Dejtonskog ustava. Tvorci tog ustava, nametnutog graÄ‘anima RBiH protivno njihovoj volji i Internacionalnom pravu su odbili sprijeÄiti agresiju i genocid i uvažili argumente i zahtjeve poÄinitelja tih zloÄina.
Koristeći Dejtonski ustav srpski agresori svoje "mirnodopske osvajaÄke projekte" ostvarajuju kroz entitet Rs, i dejtonsku BiH
Entitet Rs, koji je agresijom i genocidom privremeno okupirana teriotrija BiH sistematski i ciljano blokira djelovanje države BiH. To se pokazalo prilikom donošenja niza zakona, koji su važni za funkcioniranje BiH, ali i prilikom formiranja Vijeća ministara. U posljednje vrijeme to je najvidljivije kroz pritiske, koji dolaze od strane Dodikovog establišmenta i kroz pokrenutu proceduru u Parlamentu BiH za ukidanje Suda i Tužilaštva BiH. Umjesto pokretanja inicijative za formiranje Vrhovnog suda BiH pokušava se ukinuti Sud i Tužilaštvo BiH, koji se bave procesuiranjem poÄinjenih ratnih zloÄina i procesuiranjem poÄinitelja organiziranog kriminala. Te institucije potrebno je ojaÄati, a ne ukidati. Nakon što je primjena Zakona o katastru entiteta Rs obustavljena odlukom Ustavnog suda BiH, Narodna skupština entiteta Rs je po hitnom postupku usvojila modificiranu verziju, ili Zakon o premjeru i katastru entiteta Rs. MeÄ‘utim, ni u novom zakonu nije napušten koncept da zemljišno-knjižne evidencije budu u nadležnosti entitetske geodetske uprave. Na taj naÄin je onemogućio povratnicima u entitet Rs da efikasno zaštite privatno vlasništvo, Äime se potvrÄ‘uju rezultati agresije i genocida. Planskom opstrukcijom državnih institucija entitet Rs pokušava stvoriti stanje bez zakonske regulative na nivou države BiH i entitet Rs prezentirati kao državu. Na taj naÄin se pokušava završiti dejtonska faza uništenja institucija BiH. Taj scenarij direktno vodi u konflikt neslućenih razmjera i novo ugrožavanje mira u regionu.
Popis stanovništva bez Älana 48. pokazat će da su Bošnjaci u Rs svedeni na Karadžićevih tri posto, da je teritorij na kojem žive Bošnjaci u poslijeratnoj BiH sužen na toliko uzak prostor da on podsjeća na današnje granice Palestine. Nakon 2013. bit će izgubljene sve nade da će se povratnici ikada vratiti u svoje domove, a posebno brine Äinjenica da će ih nestati iz vlasti. Do sada se nekako i Äuo njihov glas. Ranijim Älanom 48. bilo je predviÄ‘eno da se rezultati o etniÄkoj strukturi stanovništva popisa iz 1991. primjenjuju pri formiranju vlasti u BiH sve do potpune primjene Aneksa 7 Dejtonskog sporazuma, odnosno završetka povratka izbjeglih i raseljenih lica. Kada se utvrdi da se Bošnjaci u velikom broju gradova manjeg entiteta mogu nabrojati na prste, nekada većinskog naroda nestat će i iz izvršne i zakonodavne vlasti te entitetskih i općinskih institucija. Rs će tada i zvaniÄno biti jednonacionalni, srpski entitet. Svi Bošnjaci koji su glasali za ovakav zakon o popisu u Parlamentarnoj skupštini BiH, glasali su protiv bošnjaÄkog naroda i države BiH. EtniÄki Äist entitet bio je cilj Radovana Karadžića koji je provodio koncept Miloševića i TuÄ‘mana, prema kojem posebno u pograniÄnim dijelovima BiH od Bihaća do Neuma, s jedne strane, i uz rijeku Drinu, s druge, "ne smije biti bošnjaÄkog uha". Prvi dio ovog plana proveden je u agresiji i genocidu. Drugi dio je pravno i faktiÄko cementiranje rezultata etniÄkog ÄišÄ‡enja, koje je pri kraju. Ostalo je još da se popiše ono malo preživjelih Bošnjaka u Rs i tako ozvaniÄe rezultati najvećeg genocida u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Popisom stanovništva stvaraju se uvjeti da se Dejtonski ustav još više ozakoni, kao i da se dejtonska tvorevina Rs, još više ozakoni i uÄvrsti kao srpska država u kojoj praktiÄno nema nesrpskog stanovništva. Planirani popis bi i u Federaciji BiH takoÄ‘er stvorio još goru od ove, i inaÄe loše, situacije.
Unošenje entitetskog državljanstva u liÄne karte je potkopavanje i obezvrjeÄ‘ivanje BiH, budući da se entitetska obilježja izjednaÄavaju po važnosti s državnim. Dejtonske tvorevine, entiteti, nisu države, već tvorevine nastale na rezultatima agresije i genocida. Zloupotreba entitetskog glasanja je redovita pojava u Parlamentarnoj skupštini BiH, koja uglavnom dolazi iz entiteta Rs. Koristi se svaka prigoda, da se opstruira djelovanje BiH i tako pokaže, da je BiH nefunkcionalna i neodrživa država, a da je entitet Rs ureÄ‘ena (funkcionalna) država. Ne treba zaboraviti da je zloÄinima agresije i genocida taj entitet pretvoren u okupiranu srpsku teritoriju na tlu BiH. Ciljevi sistematske planirane izdaje, agresije i genocida u BiH su stvaranje nove demografske slike države u kojoj su narodi homogenzirani na ratom zaokruženim teritorijama. To je samo korak do „nove volje naroda“ i definitivno uništenje stare zemlje BiH. Za oÄekivati je da će slijedeći udar na državnost BiH biti iskazan u zahtjevu srpske strane za knjiženje državne imovine na entitete. Tu će vjerovatno politiÄari iz reda bošnjaÄkog naroda ponovo zašutiti pred „velikosrpskom navalom“.
U skladu sa velikohrvatskom ideologijom, praksom i programom o formiranju “Velike Hrvatske”, još uvijek traje agresija Republike Hrvatske na BiH
Današnje teze o Mostaru kao hrvatskom gradu potvrÄ‘uju nastavak hrvatske agresije na BiH putem namjere o uvoÄ‘enju trećeg entiteta. Pakleni plan koji je prije rata skovan, a za vrijeme rata proveden agresijom i genocidom koje su izvršile regularne snage Hrvatske vojske u saradnji sa njihovim kvislinzima u vidu Hrvatskog vijeća odbrane {HVO}, danas se nadgraÄ‘uje tvrdnjama da je Mostar apsolutno hrvatski grad. Te su teze apsolutno neutemeljene i opasne, jer hrvatska populacija nije bila dominantnija prije rata u Mostaru, niti je Mostar bilo kada u povijesti bio ekskluzivno hrvatski grad. Pokušaji etniÄkog ÄišÄ‡enja Hercegovine i Srednje Bosne od strane Hrvatske vojske i HVO-a, razaranje Mostara i rušenje historijskog Starog mosta, te plan o trećem entitetu pokazuju neskrivenu osvajaÄku namjeru odreÄ‘enih elemenata hrvatskog politiÄkog establišmenta prema BiH i Bošnjacima. To bi moralo biti ozbiljna smetanja na evropskom putu današnje Hrvatske, a valjalo bi znati da Bošnajci nikada neće ostaviti grad Mostar.
Dok se velikosrpski i velikohrvatski projekat nastavlja na razliÄite naÄine i na razliÄitim razinama društvene zbilje, bošnjaÄki politiÄki establišment šuti
MeÄ‘unarodna zajednica je podržala velikodržavnu Miloševićevu i TuÄ‘manovo zavjeru i dogovor za podjelu RBiH. To što je uvažila meÄ‘unarodna zajednica prihvatili su i politiÄki predstavnici bošnjaÄkog naroda, koji je najveća žrtva velikosrpskog i velikohrvatskog projekta. Danas velikosrpski i velikohrvatski zloÄinci rade na dva naÄina: prvi je ratni vidljivi zloÄin koji svojom bestijalnošÄ‡u raspamećuje ljudski um, a drugi naÄin je tiho i nevidljivo, moglo bi se reći "administrativno", preko papira sprovode zloÄin nad BiH i Bošnjacima. Zato se danas u "miru" bore da se državna imovina pretvori u entitetsku, tj. da se ono što su srpski i hrvatski barbari zauzeli u ratu legalizira kao "srpska ili hrvatska teritorija". Velikosrpski i velikohrvatski osvajaÄi već dvadeset godina otvoreno prave srpske i hrvatske teritorije na tlu BiH. U tome im pomažu odreÄ‘eni bošnjaÄki politiÄki krugovi. BošnjaÄki izdajnici to rade prikriveno, svojim neznanjem, kvazimuslimanstvom, nedozrelim bošnjaštvom, poluobrazovanošÄ‡u, malograÄ‘anskom pohlepom, dok srpski i hrvatski zloÄinci svoje "mirnodopske osvajaÄke projekte" ostvarajuju preko institucija dejtonske, genocidne tvorevine entiteta Rs, kao okupiranog dijela državnog i društvenog tkiva BiH.
Ovo se može zaustaviti odluÄnom politiÄkom voljom nove, nadolazeće bošnjaÄke politike koju sada bošnjaÄki politiÄari nemaju, niti je mogu demonstrirati, budući su korumpirani jeftinim ciframa i aferama. Dozrelo je vrijeme da se unutar bošnjaÄke politike rašÄisti prostor i da se pošalje u povijest ono što je dalo svoje kao i Dejtonski mirovni sporazum u koji je podvaljen Ustav (Anex IV). Karadžiću i Mladiću se sudi na MKTJ u Hagu, a njihovo genocidno djelo ostaje da postoji na tlu dejtonske BiH. To ne može proći. To se ne može prihvatiti ni pod koju cijenu. Osnovni kriterijumi za izbor bošnjaÄkog politiÄkog liderstva trebaju biti: oÄuvanje i zaštita bošnjaÄkog narodnog interesa, izgradnja bošnjaÄkih narodnih institucija, poništavanje Dejtonskog ustava i povratak RBiH, implementacija presuda MSP, MKTJ i nacionalnih sudova po pitanju agresije na RBiH i genocida nad njenim graÄ‘anima.
Niko nema pravo da izjednaÄi žrtve i zloÄince
U vremenu sramne bošnjaÄke gluhoće, utihlosti i šutnje pred novim pokušajima rušenja BiH, povodom 20 godina od proglašenja nezavisnosti BiH poruÄujemo da nećemo više tolerisati sramnu bošnjaÄku pasivnost i šutnju na uporne ÄetniÄke i ustaške pokušaje uništenja BiH i Bošnjaka.
Jer, niko nema pravo da izjednaÄi žrtve i zloÄince.
Niko nema pravo da ponižava borce koji se bore za pobjedu istine o agresijama na RBiH i genocidu nad građanima RBiH.
Niko nema pravo da ponižava borce koji se bore za dostizanje pravde za žrtve zloÄina.
Niko nema pravo da amnestira zloÄince od zlodjela koja su uradili u RBiH, a da istina o tim zloÄinima i pravda za žrtve nije dokuÄena.
Niko nema pravo da prizna ili potpiše kapitulaciju, niti da prihvati ili prizna okupaciju RBiH ili pojedinog njenog dijela, bez obzira što je velikosrpski osvajaÄki projekt okupirao pola današnje države.
Niko nema pravo da sprijeÄi graÄ‘ane RBiH da se bore protiv neprijatelja koji je napao i okupirao RBiH i koji i dan danas pokušava srušiti njen suverenitet, teritorijalni integritet i nezavisnost.
Niko nema pravo da sprijeÄi graÄ‘ane RBiH da se bore protiv nepravednog, nemoralnog, nelegitimnog i ilegalnog Dejtonskog „ustava“ koji je legalizirao rezultate agresije i genocida nad RBiH i njenim graÄ‘anima.
Takvi akti su izdaja države, društva, naroda, porodice i Äovjeka. OdluÄni smo da zaustavimo daljnje urušavanje našeg naroda i naše države i domovine RBiH.