Bosnjaci manifest

Povodom dvadeset godina od Deklaracije o nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine {RBiH}, poštivajući Povelju Organizacije Ujedinjenih Nacija {OUN}, Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Evropsku Povelju o lokalnoj samoupravi,

 

A, na osnovu  potrebne implementacije pravosnažne presude Internacionalnog suda pravde {ISP} od 26. februara 2007. godine u slučaju BiH protiv Srbije i Crne Gore, kojom je presuÄ‘eno: „Da je Srbija prekršila obavezu da spriječi genocid na što je bila obavezna na osnovu Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, koji se odnosi na genocid počinjen u Srebrenici u julu 1995. godine, kada je Sud utvrdio da su genocid počinile vlasti i institucije tkz."Republike srpske" posebno Vojska i Policija  tzv."Republike srpske" i da je Srbija imala obavezu da spriječi genocid“,

 

Na osnovu potrebnih implementacija pravosnažnih presuda Internacionalnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju {IKTJ}  i pravosnažnih presuda više nacionalnih sudova o genocidu u RBiH,

 

U cilju odbrane i jačanja jedinstvene, samostalne, nezavisne, suverene, demokratske BiH i otvorenog, slobodnog, civilnog društva, i prava graÄ‘ana BiH da sami odlučuju o svojoj državi i svome društvu.

 

Institut za istraživanje genocida Kanada {IGK} objavljuje

 

Manifest Bošnjaka

 

 1. Bošnjaci kao suveren narod na svim nivoima političkog organizovanja u BiH  se trebaju odlučno suprotstave svim neprijateljima države BiH

 

Snage, koje su već referendumom 1992. godine bile poražene u činjenici da je RBiH nezavisna i suverena, i dalje se suprotstavljaju toj historijskoj činjenici iako ju je kao takvu priznao čitav svijet. Postoji očigledna kolizija izmeÄ‘u referendumske i dejtonske BiH kada je u pitanju interpretacija njenog suvereniteta. Dejtonska BiH nije suverena u punom kapacitetu, a takvom stanju doprinosi sve agresivnija antibosanska politika meÄ‘unarodne zajednice kao i antibosansko djelovanje bošnjačkog političkog establišmenta unutar BiH. Ne postoji odlučnost vladajućih struktura, posebno bošnjačkih da dejtonsku BiH ponište. Bošnjaci moraju odmah blokirati sve što ugrožava državu BiH.  Oni moraju koristiti veto u Parlamentarnoj skupštini BiH i tako odraditi posao spasavanja države BiH, osporavajući Rs-u da se legalizuje i osporavajući da se usvajaju novi zakoni kojima se dijeli država BiH.

 

2.Hitna i bezuvjetna primjena pravosnažnih presuda ISP i IKTJ

 

Izvršenje navedenih presuda je obaveza prema graÄ‘anima BiH, posebno prema žrtvama agresije i genocida. Izvršenje presuda je obaveza prema internacionalnom pravu. Izvršenje presuda podrazumjeva stavljanje van snage diskriminirajućeg dejtonskog ustava BiH i privremeni povratak Ustava RBiH do donošenja novog ustava. Pitanje izvršenja ovih presuda je ujedno i pitanje budućnosti BiH i sudbine svih njenih graÄ‘ana. Navedene presude, a posebno presuda ISP u Hagu je nadreÄ‘ena svim ustavnim aranžmanima koji se danas nude žrtvama agresije i genocida, uključujući i Aneks IV Dejtonskog sporazuma koji je upakovan u mirovni sporazum bez legane ustavne procedure.

 

3 GraÄ‘ane BiH, a posebno Bošnjaci moraju izboriti u Parlamentarnoj skupštini BiH usvojanje zakon o zabrani i kažnjavanju djelovanja neofašističkih organizacija, te zakon o zabrani i kažnjavanju poricanja holokausta, genocida i zločina protiv čovječnosti

 

Dvadeset godina od proglašenja nezavisnosti RBiH, dvadeset godina od agresije na RBiH, dvadeset godina od početka genocida nad graÄ‘anima RBiH, žrtve genocida još nas obavezuju da, u ime budućnosti čovječanstva i najviših ljudskih i društvenih vrijednosti, sloboda i prava, civilizacijskih i kulturnih tekovina i dobara, ne dozvolimo, odnosno osujetimo sve namjere i pokušaje kojima se zločin genocida nagraÄ‘uje, a žrtva i dalje kažnjava. Historijska je istina je da je na RBiH izvršena višestruka agresija i nad njenim graÄ‘anima zločin genocida. IGK poziva sve graÄ‘ane BiH na akciju da se što prije u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine usvoji zakon o zabrani i kažnjavanju djelovanja neofašističkih organizacija, te zakon o zabrani i kažnjavanju poricanja holokausta, genocida i zločina protiv čovječnosti.  GraÄ‘ani BiH se moraju izboriti da se ovi antifašistički zakoni usvoje u državi koja počiva na temeljima antifašizma.

 

4. Bošnjaci se sami trebaju izboriti za svoje narodne institucije

 

Bošnjaci trebaju narodne institucije, a posebno Muzej genocida, oni trebaju  istinu o svome stradanju kao uslov svoga  opstanka i prosperiteta, trebaju se kaniti poltronisanja sa velikosrpskim i velikohrvatskim mentorima. Bošnjaci trebaju znati da je uspjeh dejtonske podvale  proporcionalan stupnju bošnjačke odroÄ‘enosti od svojih bosanskohercegovačkih interesa. Frensis Bojl, autor Tužbe RBiH za agresiju i genocid pred Svjetskim sudom pravde, i član Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada upozorava na dejtonsku podvalu, po kojoj je planirano da se BiH raspadne iznutra za 15 dejtonskih godina. A za tih 15 godina Bošnjaci više neće imati realnih pretpostavki za otpor, ako budu pasivni, ako ih budu vodili politički poltroni, ako budu nejedinstveni, i ako zaborave na nasvoje narodne institucije i ako zaborave  svoju največu snagu - dijasporu.

Obrazloženje

Dejtonski ustav je dizajniran tako da državu BiH i vlast postavi na način da oni ne funkcionišu

Dejtonski ustav dopušta unutrašnju disoluciju i dezintegraciju države i programiran je ka ostvarenju velikosrpskog i velikohrvatskog cilja, rastakanju i preoblikovanju bošnjačkog identiteta kao glavne prepreke definitivnom uništenju državnosti BiH. U bosanskohercegovačkoj dejtonskoj šemi, Bošnjaci kao evropski narod su osuÄ‘eni na nestajanje sa svjetske karte naroda. Zato je Dejtonski ustav nelegitiman, nelegalan, usmjeren protiv graÄ‘anskih i ljudskih prava, i protiv Internacionalnog prava.  Usmjeren je protiv opstanka i razvoja države i graÄ‘ana BiH, suprotan je ustavnom ureÄ‘enju i internacionalnom statusu države za koje su se graÄ‘ani RBiH izjasnili na uspješno obavljenom i svjetski priznatom Referendumu, zaključenom 1.3.1992., a na osnovu kojeg je RBiH svjetski priznata i 22.5.1992. postala 177. država-članica OUN.  Dejtonski ustav je prihvatio i nagradio negaciju RBiH i nametnuo priznavanje rezultata agresije i genocida. Najmanje osam gradova u kojima je izvršen sudski dokazan genocid, još uvijek se nalaze pod kontrolom agresora, priznatog pod okriljem Dejtonskog ustava.  Tvorci tog ustava, nametnutog graÄ‘anima RBiH protivno njihovoj volji i Internacionalnom pravu su odbili spriječiti agresiju i genocid i uvažili argumente i zahtjeve počinitelja tih zločina. 

Koristeći Dejtonski ustav srpski agresori  svoje "mirnodopske osvajačke projekte" ostvarajuju kroz entitet Rs,  i dejtonsku BiH

Entitet Rs, koji je agresijom i genocidom privremeno okupirana teriotrija BiH sistematski i ciljano blokira djelovanje države BiH. To se pokazalo prilikom donošenja niza zakona, koji su važni za funkcioniranje BiH, ali i prilikom formiranja Vijeća ministara. U posljednje vrijeme to je najvidljivije kroz pritiske, koji dolaze od strane Dodikovog establišmenta i kroz pokrenutu proceduru u Parlamentu BiH za ukidanje Suda i Tužilaštva BiH. Umjesto pokretanja inicijative za formiranje Vrhovnog suda BiH pokušava se ukinuti Sud i Tužilaštvo BiH, koji se bave procesuiranjem počinjenih ratnih zločina i procesuiranjem počinitelja organiziranog kriminala. Te institucije potrebno je ojačati, a ne ukidati. Nakon što je primjena Zakona o katastru entiteta Rs obustavljena odlukom Ustavnog suda BiH, Narodna skupština entiteta Rs je po hitnom postupku usvojila modificiranu verziju, ili Zakon o premjeru i katastru entiteta Rs. MeÄ‘utim, ni u novom zakonu nije napušten koncept da zemljišno-knjižne evidencije budu u nadležnosti entitetske geodetske uprave. Na taj način je onemogućio povratnicima u entitet Rs da efikasno zaštite privatno vlasništvo, čime se potvrÄ‘uju rezultati agresije i genocida. Planskom opstrukcijom državnih institucija entitet Rs pokušava stvoriti stanje bez zakonske regulative na nivou države BiH i entitet Rs prezentirati kao državu. Na taj način se pokušava završiti dejtonska faza uništenja institucija BiH. Taj scenarij direktno vodi u konflikt neslućenih razmjera i novo ugrožavanje mira u regionu.

Popis stanovništva bez člana 48. pokazat će da su Bošnjaci u Rs svedeni na Karadžićevih tri posto, da je teritorij na kojem žive Bošnjaci u poslijeratnoj BiH sužen na toliko uzak prostor da on podsjeća na današnje granice Palestine. Nakon 2013. bit će izgubljene sve nade da će se povratnici ikada vratiti u svoje domove, a posebno brine činjenica da će ih nestati iz vlasti. Do sada se nekako i čuo njihov glas. Ranijim članom 48. bilo je predviÄ‘eno da se rezultati o etničkoj strukturi stanovništva popisa iz 1991. primjenjuju pri formiranju vlasti u BiH sve do potpune primjene Aneksa 7 Dejtonskog sporazuma, odnosno završetka povratka izbjeglih i raseljenih lica. Kada se utvrdi da se Bošnjaci u velikom broju gradova manjeg  entiteta mogu nabrojati na prste, nekada većinskog naroda nestat će i iz izvršne i zakonodavne vlasti te entitetskih i općinskih institucija. Rs će tada i zvanično biti jednonacionalni, srpski entitet.  Svi Bošnjaci  koji su glasali za ovakav zakon o popisu u Parlamentarnoj skupštini BiH, glasali su  protiv bošnjačkog naroda i države BiH.  Etnički čist entitet bio je cilj Radovana Karadžića koji je provodio koncept Miloševića i TuÄ‘mana, prema kojem posebno u pograničnim dijelovima BiH od Bihaća do Neuma, s jedne strane, i uz rijeku Drinu, s druge, "ne smije biti bošnjačkog uha". Prvi dio ovog plana proveden je u agresiji i genocidu. Drugi dio je pravno i faktičko cementiranje rezultata etničkog čišÄ‡enja, koje je pri kraju. Ostalo je još da se popiše ono malo preživjelih Bošnjaka u Rs i tako ozvaniče rezultati najvećeg genocida u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Popisom stanovništva stvaraju se uvjeti da se Dejtonski ustav još više ozakoni, kao i da se dejtonska tvorevina Rs, još više ozakoni i učvrsti kao srpska država u kojoj praktično nema nesrpskog stanovništva.  Planirani popis bi i u Federaciji BiH takoÄ‘er stvorio još goru od ove, i inače loše, situacije. 

Unošenje entitetskog državljanstva u lične karte je potkopavanje i obezvrjeÄ‘ivanje BiH, budući da se entitetska obilježja izjednačavaju po važnosti s državnim. Dejtonske tvorevine, entiteti, nisu države, već tvorevine nastale na rezultatima agresije i genocida.  Zloupotreba entitetskog glasanja je redovita pojava u Parlamentarnoj skupštini BiH, koja uglavnom dolazi iz entiteta Rs. Koristi se svaka prigoda, da se opstruira djelovanje BiH i tako pokaže, da je BiH nefunkcionalna i neodrživa država, a da je entitet Rs ureÄ‘ena (funkcionalna) država. Ne treba zaboraviti da je zločinima agresije i genocida taj entitet pretvoren u okupiranu srpsku teritoriju na tlu BiH. Ciljevi sistematske planirane izdaje, agresije i genocida u BiH su stvaranje nove demografske slike države u kojoj su narodi homogenzirani na ratom zaokruženim teritorijama. To je samo korak do „nove volje naroda“ i definitivno uništenje stare zemlje BiH. Za očekivati je da će slijedeći udar na državnost BiH biti iskazan u zahtjevu srpske strane za knjiženje državne imovine na entitete. Tu će vjerovatno političari iz reda bošnjačkog naroda ponovo zašutiti pred „velikosrpskom navalom“.

U skladu sa velikohrvatskom ideologijom, praksom i programom o formiranju “Velike Hrvatske”, još uvijek traje agresija Republike Hrvatske na BiH

Današnje teze o Mostaru kao hrvatskom gradu potvrÄ‘uju nastavak hrvatske agresije na BiH putem namjere o uvoÄ‘enju trećeg entiteta. Pakleni plan koji je prije rata skovan, a za vrijeme rata  proveden agresijom i genocidom koje su izvršile regularne snage Hrvatske vojske u saradnji sa njihovim kvislinzima u vidu Hrvatskog vijeća odbrane {HVO}, danas se nadgraÄ‘uje tvrdnjama da je Mostar apsolutno hrvatski grad. Te su teze apsolutno neutemeljene i opasne, jer hrvatska populacija nije bila dominantnija prije rata u Mostaru, niti je Mostar bilo kada u povijesti bio ekskluzivno hrvatski grad. Pokušaji etničkog čišÄ‡enja Hercegovine i Srednje Bosne od strane Hrvatske vojske i HVO-a, razaranje Mostara i rušenje historijskog Starog mosta, te plan o trećem entitetu pokazuju neskrivenu osvajačku namjeru odreÄ‘enih elemenata hrvatskog političkog establišmenta prema BiH i Bošnjacima. To bi moralo biti ozbiljna smetanja na evropskom putu današnje Hrvatske, a valjalo bi znati da Bošnajci nikada neće ostaviti grad Mostar.

Dok se velikosrpski i velikohrvatski projekat nastavlja na različite načine i na različitim razinama društvene zbilje, bošnjački politički establišment šuti

MeÄ‘unarodna zajednica je podržala velikodržavnu Miloševićevu i TuÄ‘manovo zavjeru i dogovor za podjelu RBiH. To što je uvažila meÄ‘unarodna zajednica prihvatili su i politički predstavnici bošnjačkog naroda, koji je najveća žrtva velikosrpskog i velikohrvatskog projekta.  Danas velikosrpski i velikohrvatski zločinci rade na dva načina: prvi je ratni vidljivi zločin koji svojom bestijalnošÄ‡u raspamećuje ljudski um, a drugi način je tiho i nevidljivo, moglo bi se reći "administrativno", preko papira sprovode zločin nad BiH i Bošnjacima. Zato se danas u "miru" bore da se državna imovina pretvori u entitetsku, tj. da se ono što su srpski i hrvatski barbari zauzeli u ratu legalizira kao "srpska ili hrvatska teritorija". Velikosrpski i velikohrvatski osvajači već dvadeset godina otvoreno prave srpske i hrvatske  teritorije na tlu BiH. U tome im pomažu odreÄ‘eni bošnjački politički krugovi. Bošnjački izdajnici to rade prikriveno, svojim neznanjem, kvazimuslimanstvom, nedozrelim bošnjaštvom, poluobrazovanošÄ‡u, malograÄ‘anskom pohlepom, dok srpski i hrvatski zločinci  svoje "mirnodopske osvajačke projekte" ostvarajuju preko institucija dejtonske, genocidne tvorevine entiteta Rs, kao okupiranog dijela državnog i društvenog tkiva BiH.

Ovo se može zaustaviti odlučnom političkom voljom nove, nadolazeće bošnjačke politike koju sada bošnjački političari nemaju, niti je mogu demonstrirati, budući su korumpirani  jeftinim ciframa i aferama. Dozrelo je vrijeme da se unutar bošnjačke politike rašÄisti prostor i da se pošalje u povijest ono što je dalo svoje kao i Dejtonski mirovni sporazum u koji je podvaljen Ustav (Anex IV). Karadžiću i Mladiću se sudi na MKTJ u Hagu, a njihovo genocidno djelo ostaje da postoji na tlu dejtonske BiH. To ne može proći. To se ne može prihvatiti ni pod koju cijenu. Osnovni kriterijumi za izbor bošnjačkog političkog liderstva trebaju biti: očuvanje i zaštita bošnjačkog narodnog interesa, izgradnja bošnjačkih narodnih institucija, poništavanje Dejtonskog ustava i povratak RBiH, implementacija presuda MSP, MKTJ i nacionalnih sudova po pitanju agresije na RBiH i genocida nad njenim graÄ‘anima.

Niko nema pravo da izjednači žrtve i zločince

U vremenu sramne bošnjačke gluhoće, utihlosti i šutnje pred novim pokušajima rušenja BiH, povodom 20 godina od proglašenja nezavisnosti BiH poručujemo da nećemo više tolerisati sramnu bošnjačku pasivnost i šutnju na uporne četničke i ustaške pokušaje uništenja BiH i Bošnjaka.

Jer, niko nema pravo da izjednači žrtve i zločince.

Niko nema pravo da ponižava borce koji se bore za pobjedu istine o agresijama na RBiH i genocidu nad građanima RBiH.

Niko nema pravo da ponižava borce koji se bore za dostizanje pravde za žrtve zločina.

Niko nema pravo da amnestira zločince od zlodjela koja su uradili u RBiH, a da istina o tim zločinima i pravda za žrtve nije dokučena.

Niko nema pravo da prizna ili potpiše kapitulaciju, niti da prihvati ili prizna okupaciju RBiH ili pojedinog njenog dijela, bez obzira što je velikosrpski osvajački projekt okupirao pola današnje države.

Niko nema pravo da spriječi graÄ‘ane RBiH da se bore protiv neprijatelja koji je napao i okupirao RBiH i koji i dan danas pokušava srušiti njen suverenitet, teritorijalni integritet i nezavisnost.

Niko nema pravo da spriječi graÄ‘ane RBiH da se bore protiv nepravednog, nemoralnog, nelegitimnog i ilegalnog Dejtonskog „ustava“ koji je legalizirao rezultate agresije i genocida nad RBiH i njenim graÄ‘anima.

Takvi akti su izdaja države, društva, naroda, porodice i čovjeka. Odlučni smo da zaustavimo daljnje urušavanje našeg naroda i naše  države i domovine RBiH.