20 juli, 2013
Prijedor je i dalje u rukama onih koji su izvršili agresiju i genocid
Autor Emir Ramić
Ako se u cijeloj Bosni i Hercegovini traži grad koji je prošao kroz najteže, ljudskom umu nezamislive muke, Äije su stanovnike zloÄinci krvavih ruku, u kilometrima dugoj koloni mrtvih tijela otpremili sa ovog svijeta, grad kojemu su ubili dužu i pretvorili ga u pustinju, onda je to svakako Prijedor.
Genocid u Prijedoru je potvrda da je historija svijeta, historija krvnika i žrtve, u kojoj krvnik svim sredstvima, a prije svega ubijanjem i zatiranjem žrtve, hoće gospodariti žrtvom, a da za to ne snosi nikakvu odgovornost, pravdajući zloÄin Äinom povijesnog osvješcenja i katarze, za koga treba još biti nagraÄ‘en.
Genocid u Prijedoru je svojom okrutnošÄu najbolje pokazao agresorsko, genocidne ciljeve Srbije i Crne Gore prema državi Bosni i Hercegovini, prema bosanskohercegovaÄkom društvu oliÄenom u Ideji Bosne i Bosanskom duhu i prema njenom najbrojnijem narodu, Bošnjacima. Zato genocid u Prijedoru sa svojim sastavnim dimenzijama kulturocida, ekocida, etnocida, urbicida i elitocida, silovanja, mućenja u koncentracionim logorima smrti, nasilnim protjerivanjima predstavlja najefektnije sredstvo za spoznaju srpsko-crnogorskog zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i zloÄina protiv humanitarnog i ratnog prava za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima. Upotrebom nezamislivih metoda ubijanja, muÄenja, silovanja, protjerivanja, rušenja i uništavanja materjalnih i duhovnih dokaza o postojanju bošnjaÄkog i hrvatskog naroda i uništavanju vrijednosti ideje Bosne i Bosanskog duha na kojima se zapravo temelji ujedinjena Evropa i civilizovani svijet, rušio se jedan grad i ljudi toga grada.
Na 21. godišnjicu od poÄetka genocida u Prijedoru u ime žrtava toga zloÄina poruÄujemo negatorima genocida u Prijedoru, a posebno gradonaÄelniku Marku i Paviću i njegovom establišmentu da će najgori oblik zloÄina protiv Äovjeka i civilizacije, zloÄin genocida biti sudski dokazan i u Prijedoru. Jer nepravda i zloÄin najveće vrste jeste što su PrijedorÄani ni krivi ni dužni usmrćeni u najtežim mukama, još veća nepravda prema žrtvama bi bila ako ubice Prijedora i PrijedorÄana ostanu nepronaÄ‘ene, nekažnjene, ako istina i pravda ne pobijede. Zato imamo velik dug prema prijedorskim žrtvama, koje su ubijene zarad velikosrpskih nacionalistiÄkih ciljeva, jer tim ciljevima smetaju Bošnjaci, muslimani, ljudi, graÄ‘ani, PrijedorÄani.
GradonaÄelnik Marko Pavić i njegove pristalice se još uvijek suoÄavaju sa nedostatkom ljudske dosljednosti i moralne dostojanstvenosti o priznavanju istine o genocidu, pokajanju za genocid, materjalnoj nadoknadi za žrtve genocida i hapšenju idejnih tvoraca i realizatora genocida koji se još uvijek šetaju, nekada divnim prijedorskim korzom. Pavić zabranjuje obilježavanja godišnjica od poÄetka zloÄina agresije i genocida zbog korištenja rijeÄi ‘genocid’, te nalaže prijedorskoj policiji da podnese kriviÄne prijave protiv organizatora. To je nastavak genocida u Prijedoru drugim sredstvima. Pavić javno ponižava organizacije koje okupljaju žrtve i svijedoke genocida i tako namjerno, organizovano i ciljano širi strah meÄ‘u porodicama ubijenih i nestalih prijedorÄana. Istovremeno se Prijedorom slobodno šetaju ratni zloÄinci zauzimajući pozicije u lokalnoj vlasti. Pavić dozvoljava skupove fašistiÄkih grupa protiv kojih su se PrijedorÄani i svi antifašisti borili u Drugom svjetskom ratu, a žrtvama zabranjuje pravo na sjećanje, istinu i pravdu. Pavić ignoriše zahtjeve predstavnika meÄ‘unarodne zajednice koji su mu jasno dali do znanja da diskriminacija po nacionalnoj i vjerskoj osnovi mora biti obustavljena, da istina o genocidu mora biti dokućena, da se zloÄinci moraju osuditi i pravda zadovoljiti, te da se stradanja svih prijedorskih žrtava moraju obilježiti jednako, bez obzira na njihovu etniÄku pripadnost.
Mark Pavić treba znati da žrtve neće odustati od borbe za istinu i pravdu sve dotle dok istina o agresiji i genocidu ne pobijedi, dok se ne postigne pravda za žrtve, ne donese mir za preživjele i ne izgradi prihvatljiva i ljudski snošljiva budućnost za bošnjaÄku i hrvatsku djecu u Prijedoru. Nećemo dopustiti da genocid u Prijedoru bude zaboravljen jer je strah od zaborava prijedorskog genocida veći od užasa srpskog zloÄina u Prijedoru.
Prijedor je danas, 21 godinu poslije poÄetka genocida dio genocidnog entiteta, grad koji se 1992. na zloÄinaÄki naÄin “oslobodio”, zloÄinom genocida, najboljih svojih grÄ‘ana. Tu su nastali najgori koncentracioni logori smrti u Bosni i Hercegovini. Tu je izvršeno najveće ubojstvo bošnjaÄkih i hrvatskih intelektualaca. Tu je izvršen najgnusniji oblik zloÄina na ženi, zloÄin silovanja i seksualnog zlostavljanja. Tu je izvrešeno gotovo u cjelosti namjerno organizovano etniÄko ÄišÄ‡enje Bošnjaka i Hrvata. Tu su gotovo u cjelosti uništena materjalna i duhovna dobra Bošnjka i Hrvata. U Prijedoru je zaista postojala namjera i udruženi zloÄinaÄki poduhvat da se uništi cijela bošnjaÄka i hrvatska zajednica. Bošnjaci i Hrvati su i danas poniženi graÄ‘ani drugog reda.
Danas na dan sjećenja na poÄetak genocida u Prijedoru u ime mnogih prijedroÄana u Sjevernoj Americi, preživjvelih svijedoka i žrtava agresije i genocida poruÄujemo. Mi nikada nećemo zaboraviti u ime onih koji su protjerani iz voljenog grada, u ime onih javno u više navrata silovanih PrijedorÄanki, u ime onih koji su Äekali smaknuće svake sekunde u koncentracionim logorima smrti, u ime onih koji su bespomoćno gledali zloÄin nad svojim najbližim, u ime prijedorskih mrtvih, u ime grada koji je izgubio obrise grada. Prijedorske žrtve imaju pravo na pravdu i istinu. Prijedorski zloÄinci imaju pravo na kaznu.
Genocid u Prijedoru je oliÄenje o tome dokle mogu ići granice bezumlja, mržnje, netolerancije, neljudskosti, nepriznavanja, nepoštovanja, neprihvatanja drugaÄijeg i drugog. Vratit ćemo školovanu i pametnu bošnjaÄku mladost na prijedorsko korzo jer Prijedor oÄekuje bošnjaÄku ljudsku ruku da svojim radom ponovo obnovi gradsku ljepotu, srušenu genocidom od ljudi bez Äasti.
Dižemo svoj glas za odbranu prava žrtava i svjedoka agresije i genocida u Prijedoru, upozoravamo na kontinuirano kršenje odredaba meÄ‘unarodnih pravnih normi od strane predstavnika općinske vlasti i tražimo da se isti procesuiraju i adekvatno kazne. Niko nema pravo da žrtvama i svjedocima genocida zabranjuje sjećanje na zloÄin, pravo na istinu i pravdu. Dok se ne ispoštuje pravedna borba žrtava i svjedoka agresije i genocida nema pomirenja i sretnije zajedniÄke budućnosti graÄ‘ana Prijedora. Žrtve date za slobodu se ne smiju i neće ponižavati.
Autor je direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada
...........................................................................................................
Dokazi za genocid u Prijedoru
Slobodan Milošević
Optužen za genocid,{ i u Prijedoru} suÄesništvo u genocidu, deportacije, ubojstva, progone na politiÄkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi, nehumana . MeÄ‘unarodni kriviÄni sud za bivšu Jugoslaviju {MKTJ} (Predmet br. IT-01-51-I) podigao je 22. novembra 2001. optužnicu protiv Slobodana Miloševića za genocid, zloÄine protiv Äovjećnosti, teške povrede Ženevskih konvencija i kršenja zakona i obiÄaja ratovanja u Bosni i Hercegovini. Ova optužnica je izmijenjena 22. novembra 2002. SuÄ‘enje je pošelo 12. februara 2002., pod predsjedavanjem sudije Richarda May. Optuženi je umro 11. marta 2006. Postupak protiv njega je okonÄan 14. marta iste godine. U sluÄaju Milošević MKTJ je donio takozvanu meÄ‘upresudu 16. juna 2004. Tom presudom potvrÄ‘ena je genocidna namjera i postojanje genocidnog plana da se unište Bošnjaci kao nacionalna grupa i postoji dovoljno dokaza je u BrÄkom, Prijedoru, Sanskom Mostu, Srebrenici, Bijeljini, Kljuću i Bosanskom Novom izvršen genocid, (paragrafi 246, 288-289 i 323. Milošević je bio uÄesnik u udruženom zloÄinaÄkom poduhvatu, koji je ukljuÄivao i rukovodstvo bosanskih Srba, Äiji su cilj i namjera bili da se djelimiÄno unište Bosanski muslimani kao grupa, (paragrafi 289 I 323).
Radovan Karadžić
Optužen za genocid (i u Prijedoru), istrebljenje, ubojstva, progone, deportaciju, nehumana djela i akata nasilja primarna svrha što je za širenje terora meÄ‘u civilnim stanovništvom i protuzakoniti napad na civile i uzimanje talaca. Progone na politiÄkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, istrebljenja, ubojstva, deportaciju ineÄovjeÄna djela, zloÄini protiv ÄovjeÄnosti. On je poÄinio u dogovoru s drugima, planirao, poticao, naložio i / ili pomagali i podržavali Progone na politiÄkoj i / ili vjerskoj osnovi protiv bosanskih Muslimana i / ili bosanskih Hrvata u sljedećim općinama: Banja Luka, Bijeljina, Bosanski Novi,Bratunac, BrÄko, FoÄa, Hadžići, Ilidža, KljuÄ, Novi Grad, Novo Sarajevo, Pale, Prijedor, Rogatica, Sanski Most, Sokolac, Višegrad, Vlasenica, VogošÄ‡a i Zvornik, kao i progona bosanskih Muslimana u Srebrenici.
Proces je u toku.
Ratko Mladić
Optužen za genocid (i u Prijedoru), progone, istrebljenje, ubojstva, deportacije, nehumana djela, teror, nezakonitih napada, uzimanje talaca. Progone na politiÄkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, istrebljenja, ubojstva, deportaciju i neÄovjeÄna djela, zloÄini protiv ÄovjeÄnosti poÄinjeno na podruÄju Banja Luke, Bijeljine, FoÄe, Ilidža, Kalinovik, KljuÄu, Kotor Varoši, Novi Grad, Pale, Prijedor, Rogatica, Sanski Most, Sokolac i Trnovo iVlasenica.
Milomir Stakić, bivši našelnik opštine Prijedor
OsuÄ‘en za istrebljenje, ubojstva i progone na 40 godina zatvora. OsuÄ‘en za zloÄine: Progoni (zloÄini protiv ÄovjeÄnosti): Kao vodeća figura prijedorske općinske vlasti, Milomir Stakić je odigrao važnu ulogu u kampanji u cilju etniÄkog ÄišÄ‡enja općine Prijedor deportacijom i progonom bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata. On je planirao i naredio deportaciju oko 20.000 gradjana prije svega nesrpskog stanovništva iz općine Prijedor. Aktivno je sudjelovao u stvaranju logora Omarska, Keraterm i Trnopolje, gdje su zatoÄenici bili su podvrgnuti ozbiljnom maltretiranju i zlostavljanju i muÄenju, na dnevnoj bazi: zatoÄenici su bili pretuÄeni, Äesto s oružjem poputkabela, palicama i lancima. Istrebljenje (zloÄin protiv ÄovjeÄnosti), ubojstvo (kršenje zakona i obiÄaja ratovanja): Milomir Stakić je bio Älan u udruženom zloÄinaÄkom pothvatu, cilj je bio da konsolidira srpsku kontrolu nad opštinom Prijedor, po svaku cijenu, što je rezultiralo rasprostranjenim ubojstvima poÄinjenih od strane srpskih snaga u gradu i okolnim podruÄjima, te u zatoÄeniÄkim objektima u cijeloj općini. Bio je odgovoran za ubojstvo više od 1.500 ljudi u općini Prijedor, ukljuÄujući i ubojstvo oko 120 ljudi u logoru Keraterm 5. kolovoza 1992 i pogubljenja oko 200 ljudi na Korićanskim stijenama na planini Vlašić, 21. augusta 1992.
Milan KovaÄević
Na poÄetku suÄ‘enja Milanu KovaÄeviću tužilaštvo je prezentiralo "statistiku genocida", odnosno podatke o izmeni demografske strukture opštine Prijedor tokom 1992. i 1993. godine. Prema popisu stanovnika iz 1991. godine u Prijedoru je živelo oko 50.000 Muslimana i malo više od 6.000 Hrvata. Dve godine kasnije, objavio je jula 1993. "Kozarski vjesnik" pozivajući se na Opštinsku komisiju za popis, u Prijedoru i okolnim selima bilo je još samo 6.000 muslimana i oko 3.000 katolika, dok je procenat pravoslavnog stanovništva opštine sa 42,5 odsto u 1991. za samo dve godine skoÄio na 96,3 odsto. Takva promena etniÄkog sastava stanovništva se, smatra tužilaštvo, ne može objasniti ni na koji drugi naÄin nego genocidom nad nesrpskim stanovništvom opštine Prijedor.
Za genocid u Prijedoru je do sada osuÄ‘eno 28 zloÄinaca.
Žrtve genocida u Prijedoru
- ubijeno 102 djece
- ubijeno 256 žena
- ubijeno 3550 bošnjaÄkih civila, 186 hrvatskih civila i 1 srpski civil
- žrtve muÄenja u koncentracionim logorima smrti 31.000
- žrtve nasilnih progona i deportacije 53. 000
- porušene sve džamije i katoliÄke crkve