IGK: Žrtve, a posebno logoraši, zaslužuju da budu tretirani kao moralni pobjednici, kao ljudi sposobni da žive u skladu sa standardima pravde i istine. A da bi se to desilo suditi treba ne samo zločincima, već i agresivno genocidnim idejama i projektima iza kojih stoji državni apart. Zato politički establišment žrtve nema pravo da ostane indiferentan na agresiju i genocid, na preživjele žrtve i logoraše. Jer svjedoci smo političkih poziva da se prošlost zaboravi, odnosno da se gradi “blistava budućnost”, koja neće uopće podrazumjevati razgovor o istini i pravdi. Takva politika za rezultat imala samo nove genocide koji su se ciklično dogaÄ‘ali na ovim prostorima. Takva politika je davno isključila logoraše iz svoga interesa. Tako je največa pravna institucija države BiH, Ustavni sud,  prepustila pravnu sudbinu logoraša entitetima. Bosanskohercegovački politički establišment, sve njegove političke koalicije, pozicije i opozicije, su napustile logoraše, žrtvujući pravdu za krivdu, istinu za laž. Bez istinskog političkog glasa, bez pravne zaštite, logoraši će kroz dugove koje moraju platiti ponovo proživljavati torturu i ekonomski jačati enititet nastao legalizacijom rezultata agresije i genocida.