Povodom 25. godišnjice od zatvaranja koncentracionog logora smrti Omarska
Permanentna borba protiv genocida ne obavezuje samo poslije koncentracionog logora smrti Aušvic, nego i poslije koncentracionog logora smrti Omarska
Pripremio akademik Emir Ramić
Direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada
Ovaj tekst je zasnovan na nauÄno verifikovanim saznanjima i bitnim rezultatima nauÄnih istraživanja brojnih i eminentnih istraživaÄa genocida i drugih oblika zloÄina protiv Äovjećnosti i meÄ‘unarodnog prava. Izvori nauÄnih saznanja korištenih u izradi ovog teksta su: Institut za istraživanje zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Institut za istraživanje genocida, Kanada, MeÄ‘unarodni kriviÄni tribunal za podruÄije bivše Jugoslavije, MeÄ‘unarodni sud pravde i nauÄno istraživaÄko djelo akademika Smaila ÄŒekića.
06. augusta 1992. godine poznati ameriÄki i britanski novinari Roy Gutman, Penny Marshall, Ed Vulliamy i Ian Williams otkrili su koncentracioni logora smrti Omarska. Zbog zloÄina poÄinjenih u koncentracionom logoru smrti Omarska došlo je do formiranja MeÄ‘unarodnog kriviÄnog suda za bivšu Jugoslaviju u Den Hagu. Prvi proces i prva presuda pred tim sudom bili su upravo za zloÄine poÄinjene u ovome logoru. Iz razloga masovnog silovanja u ovom logoru nad zatvorenim logorašicama silovanje je po prvi put u sudskoj praksi okarekterisano kao ratni zloÄin.U logoru Omarska bilo je zatoÄeno preko 3334 logoraša a oko 700 logoraša Omarske je ubijeno.
Otvaranje logora Omarska, kao i drugih, predstavljalo je, po ocjeni Pretresnog vijeća ICTY-a u predmetu Predrag Banović, “jednu od kljuÄnih karakteristika udruženog zloÄinaÄkog poduhvata, Äiji je cilj bilo trajno uklanjanje nesrpskog stanovništva s teritorije planirane srpske države unutar Bosne i Hercegovine. Raspoloživi validni, vjerodostojni i autentiÄni izvori saznanja i potpuno nepobitni dokazi Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada potvrÄ‘uju da su nad Bošnjacima i Hrvatima u koncentracionom logoru Omarska s namjerom izvršeni svi oblici zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava. Na taj naÄin su ispunjeni svi uslovi koji se tiÄu materijalnog elementa genocida: svi akti genocida (actus reus), definirani u Älanu II (a-e) Konvencije o spreÄavanju i kažnjavanju zloÄina genocida. Svi zloÄini u koncentracionom logoru smrti Omarska izvršeni su s namjerom da se unište Bošnjaci i Hrvati, pripadnici nacionalne, etniÄke i vjerske grupe kao takve, što potvrÄ‘uje i dokazuje da je rijeÄ o zloÄinu genocida.
Srpski agresor je u noći 27/28. maja 1992. u prostorijama Upravne zgrade rudnika željezne rude u Omarskoj otvorio koncentracioni logor (sastojao se od dvije velike zgrade, hangara, Upravne zgrade i dvije manje zgrade, poznate kao “bijela kuća” i “crvena kuća”). Milicija (Stanica milicije Omarska) bila je zadužena “za neposredno obezbjeÄ‘enje samog objekta Upravne zgrade, radionica i garaža za radne mašine, a vojska je preuzela dubinsko obezbjeÄ‘enje u vidu stražarskih mjesta i miniranja odreÄ‘enih površina prema vlastitom nahoÄ‘enju”.[1]
U Omarsku su “skupa sa zarobljenicima prešli i mješoviti timovi operativnih radnika sa istim zadatkom, tako da je isti dobio radni naziv Istražni centar ratnih zarobljenika Omarska”.[2] Upravnik logora bio je Željko Mejakić, komandir Stanice policije Omarska, a zamjenici Miroslav KvoÄka i Drago PrcaÄ.[3]
U Omarskoj je od 28. maja do 16. augusta 1992. bilo zatoÄeno 3.334 osobe, od Äega 3.197 Bošnjaka, 125 Hrvata, 11 Srba i 1 Ostalih.[4] MeÄ‘u logorašima je od ukupnog broja (3.334) 3.297 muškaraca i 37 žena, ukljuÄujući i one sa maloljetnom djecom, pri Äemu je “bilo 28 lica ispod 18 i 68 lica preko 60 godina”. MeÄ‘u zatoÄenicima logora bilo je i hendikepiranih lica.[5]
Uslovi u logoru bili su užasni. Veliki broj zatoÄenika “držan je u veoma skuÄenom prostoru tako da su jedva imali gdje sjediti ili leći spavati. Ponekad je po 200 ljudi bilo zatvoreno u prostoriji od 40 kvadratnih metara. U jednoj maloj prostoriji bilo je zatoÄeno tristo zatvorenika. Neki zatvorenici bili su zbijeni po nužnicima. U nužnicima su zatvorenici bili tako nagurani da su Äesto morali ležati i usred izmeta. Tokom vrelih ljetnih mjeseci pretrpane prostorije bile su zagušljive, a stražari Äesto nisu dopuštali da se otvore prozori ili su tražili da im zatvorenici daju šta god su uspjeli zadržati u zamjenu za otvaranje prozora ili za plastiÄni kanister vode”.[6] “Do 600 zatoÄenika moralo je potrbuške ležati napolju na ’pisti’, poneki neprekidno danima i noćima, bez obzira na vremenske prilike, a poneki Äak i mjesec dana. Za sve vrijeme na njih su bili upereni mitraljezi.”[7]
ZatoÄenici su “prozivani na isljeÄ‘ivanje obiÄno nekoliko dana poslije dolaska, a stražar bi ih vodio do prvog sprata upravne zgrade, sve vrijeme ih udarajući rukama i nogama. Tokom isljeÄ‘ivanja neki zatvorenici vrlo su teško pretuÄeni. Stražar bi stajao iza zatvorenika, udarajući ga rukama i nogama, Äesto ga rušeći sa stolice na kojoj je sjedio. Bilo je sluÄajeva kada su stražari gazili oborene zatvorenike ili skakali po njima i na taj naÄin im nanijeli teške povrede. Sve se to dogaÄ‘alo pred isljednikom, koji je to samo gledao. Postupak se razlikovao od zatvorenika do zatvorenika, a Äini se da je više zavisio od grubosti pojedinog isljednika i stražara nego na ponašanje samog zatvorenika. Nakon isljeÄ‘ivanja zatvorenici su Äesto morali potpisati lažne izjave o svom uÄestvovanju u djelima protiv Srba”.[8]
ZatoÄenici “nisu prozivani samo na isljeÄ‘ivanje. NaveÄe bi se pojavljivale grupe koje su dolazile izvan logora, prozivale odreÄ‘ene zatvorenike iz prostorije, zatim ih napadale raznim motkama, željeznim šipkama ili komadima teškog elektriÄnog kabla. Ponekad je ovo oružje imalo eksere koji bi probijali kožu. U nekim sluÄajevima zatvorenici su zasijecani noževima. Svi zatvorenici više su se bojali grupa ljudi koji su dolazili izvan logora nego redovnih stražara u logoru. Izgleda da su takve grupe imale slobodan pristup u logor i njihove posjete uveliko su pojaÄavale atmosferu straha koja je vladala u logoru. Prozvani zatvorenici Äesto se nisu vraćali, a svjedoci koji su im bili bliski roÄ‘aci svjedoÄili su da otada više nikad nisu viÄ‘eni i da se pretpostavlja da su ubijeni”.[9]
ZatoÄenici u Omarskoj “kontinuirano su bili izloženi najstrašnijim muÄenjima: vaÄ‘ene su im oÄi, odsijecani organi, lomljeni ekstremiteti; prisiljavali su ih da se meÄ‘usobno tuku, da jedni drugima odgrizaju genitalije, da jedni druge siluju; žive su ih bacali u vatru, posebno djecu; rastezali ih pomoću posebnih sprava za muÄenje (tzv. škripova) ...”.[10] ZatoÄenike su “gonili kroz špalir i tukli ih svim i svaÄim”.[11] Sakaćenje logoraša “bila je specijalnost, posebno vaÄ‘enje oÄiju i odsijecanje spolnih organa”.[12] Ratni zloÄinac Duško Tadić “imao je poseban užitak da žive zatoÄenike sjecka na komade i vrhom noža ispisuje srpske simbole po njihovom tijelu”.[13]
ZatoÄenici su bili “stalno izgladnjeli. Obroke su dobijali u grupama po trideset, s tim da su svakog dana, kada su išli jesti i pri povratku, morali trÄati, a stražari su ih, kada su dolazili i odlazili, Äesto tukli. Neki zatvorenici izgubili su od dvadeset do trideset kilograma tokom boravka u Omarskoj, a neki i znatno više... ”.[14]
Logoraši u Omarskoj, “logoru smrti, u koji su srpske vlasti otpremile na hiljade Muslimana”, ubijani su “gotovo na svakom mjestu: u golemoj zgradi sliÄnoj hangaru, u kojoj je smještena oprema za odgrtanje zemlje, naoružani stražari nareÄ‘ivali su bolna muÄenja prijeteći oružjem, ponekad prisiljavajući zatvorenike da jedan drugoga kastriraju. Asfaltna pista je predstavljala zatvor na otvorenom, gdje je 500 do 1.000 muškaraca moralo od zore do mraka ležati potrbuške. Još hiljade zatvorenika bile su natrpane u kancelarijama, radionicama, u hangarskim skladištima i upravnoj zgradi izgraÄ‘enoj od stakla i cigli. Svi su izgladnjivani.
Dva mjesta od kojih se najviše strahovalo, bile su dvije zgrade, podalje od glavnog dijela rudnika: ’Crvena kuća’, iz koje se ni jedan zatvorenik nije vratio, i ’Bijela kuća’, u kojoj je bila soba za muÄenje gdje su stražari danima tukli zatvorenike, sve dok ne bi izdahnuli”.[15]
U Omarskoj su zatoÄenike sistematski (danju i noću) tukli, Äak i do smrti: elektriÄnim kablovima, kundacima, pendrecima, drvenim toljagama, palicama za bejzbol, lancima, šakama i Äizmama.[16]
Stražari su u Omarskoj, “tvornici smrti”, gdje su bile zatoÄene kompletne porodice, u “bijeloj kući”, logoraše “tukli drvenim palicama i željeznim šipkama obiÄno ciljajući u glavu, polne organe, kiÄmu i bubrege. Ponekad bi zatvorenicima glave razbijali o radijatore”, gdje su se “mogli vidjeti komadići mesa ili mozga”. Najgore muÄenje je “bilo kad bi zatvorenika stjerali uza zid i tukli ga debelim užetom od žice”. Tim “debelim žiÄanim užetom ubili su barem 50 ljudi”.[17]
U logoru Omarska svakodnevno su na najmonstruozniji naÄin vršena ubistva, egzekucije logoraša. Mnoga ubistva izvršena su u zgradama poznatim pod nazivom “bijela kuća” i “crvena kuća”.[18] Svake noći stražari su “prozivali pet do deset muškaraca i odvodili”.[19]
Logoraši su “svako jutro iznosili leševe na asfaltni put ispred ’Bijele kuće’. Drugi su potom leševe ukrcavali u mali žuti kamion koji je neposredno prije toga korišten za dovoženje hrane u logorsku kuhinju. Odred za sahranu, u kojem su bila Äetiri muškarca, zatim bi slijedio kamion, ali samo jedan od njih bi se vratio živ”.[20]
U logoru Omarska je (samo) u toku jedne noći ubijeno “izmeÄ‘u 200 i 300 ljudi”. ZatoÄenici su Äuli “jauke, lupu, viku stražara, premlaćivanje, pucnjavu … uz rijeÄi ’nemojte, nisam ništa kriv’ … utovarivaÄ je tijela utovarao na žuti kamion, koji je bio napunjen do vrha, tijela su odvožena u dvije ture, i to puna dva šlepera. …, vidjela tijela ispred bijele kuće, uz procjenu da je bilo preko 240 tijela. …, da je bilo oko 200 leševa koji su bili poredani i da se sve dobro moglo vidjeti. …, prevezene su 3-4 ture kamiona sa mrtvim tijelima …, jer je vidio da niz kamione curi krv, …”[21]
Srpski vojnici su u logoru Omarska, jula 1993, prilikom proslave Petrovdana, srpskog pravoslavnog praznika, “brojne zatoÄenike žive spalili”.[22] U Omarskoj su obješena dvojica braće.[23]
Agresor je iz logora Omarska 6. augusta 1992. godine 1.331 logoraša premjestio u logor na ManjaÄi i 1.773 u logor Trnopolje. Sredinom augusta u Omarskoj se, “na kriminalistiÄkoj obradi”, još uvijek nalazilo 179 logoraša (muškarci starosti izmeÄ‘u 18 i 60 godina).[24]
________________________________
[1] AIIZ, inv. br. 2-4676, Srpska republika Bosna i Hercegovina, Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar službi bezbjednosti Banja Luka, Stanica javne bezbjednosti Prijedor, Str. pov. br. 11-12-20; 31. maj 1992. – Kriznom štabu i drugima, NAREDBA; AIIZ, inv. br. 2-4674, Srpska republika, Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar službi bezbjednosti Banja Luka, Banja Luka, 18. august 1992, IZVJEŠTAJ o zateÄenom stanju i pitanjima u vezi sa zarobljenicima, sabirnim centrima, iseljavanju i ulozi SJB u vezi sa ovim aktivnostima, str. 3-4; AIIZ, inv. br. 2-4688, Srpska republika Bosna i Hercegovina, Ministarstvo Banja Luka, Stanica javne bezbjednosti Prijedor, Službena tajna, Strogo povjerljivo, 16. august 1992, IZVJEŠTAJ, str. 4-5; AIIZ, inv. br. 2-4687, Srpska Republika Bosna i Hercegovina, VLADA, Komisija za obilazak sabirnih centara i drugih objekata za zarobljenike u Srpskoj republici Bosni i Hercegovini, Str. pov., IZVJEŠTAJ Komisije o obilasku sabirnih centara i drugih objekata za zarobljenike u Autonomnoj regiji Krajina, Pale, 17. august 1992. godine, str. 2; T. Mazowiecki, nav. dj., str. 63; ICTY, Predmet br. IT-94-1, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM, TUŽILAC PROTIV DUŠKA TADIĆA, PRESUDA, 16. juli 1997, paragraf 155; ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM, TUŽILAC PROTIV SLOBODANA MILOŠEVIĆA, ODLUKA PO PRIJEDLOGU ZA DONOŠENJE OSLOBAÄAJUĆE PRESUDE, 16. juni 2004, paragraf 190; * * * MILOŠEVIĆU DOKAZAN GENOCID U BOSNI ..., str. 116; ICTY, Predmet br. IT-97-24, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM II, TUŽILAC PROTIV MILOMIRA STAKIĆA, PRESUDA, 22. mart 2006, paragraf 166; ICTY, Predmet br. IT-00-39-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM I, TUŽILAC PROTIV MOMÄŒILA KRAJIŠNIKA, PRESUDA, 27. septembar 2006, paragrafi 489-900; * * * VRIJEME BEŠÄŒAŠÄ†A …, str. 235-238; * * * MOLILA SAM IH DA ME UBIJU ..., str. 234-238; Sud Bosne i Hercegovine, Broj: X-KR/06/200, TUŽILAC PROTIV ŽELJKA MEJAKIĆA, MOMÄŒILA GRUBANA I DUŠKA KNEŽEVIĆA, PRESUDA, Sarajevo, 30. maj 2008, paragraf 160 i str. 71-74 i 89; M. Begić, nav. dj., str. 113-138 i 521-522.
U logor Omarska su u noći 27/28. maja 1992. “poÄeli pristizati prvi zatoÄenici”. Sljedećeg dana je “veliki broj autobusa sa zatoÄenicima pristigao u logor”. Tada je “oko 1.000 ljudi prebaÄeno iz logora Keraterm u logor Omarska”. Nakon formiranja logora, svakodnevno su pristizali novi zatoÄenici (Sud Bosne i Hercegovine, Broj: X-KR/06/200, TUŽILAC PROTIV ŽELJKA MEJAKIĆA, MOMÄŒILA GRUBANA I DUŠKA KNEŽEVIĆA, PRESUDA, Sarajevo, 30. maj 2008, str. 71-72 i 89).
Koncentracioni logor Omarska faktiÄki je poÄeo funkcionisati 28. maja 1992, a naredba o formiranju tog logora smrti je donesena tri dana kasnije - 31. maja 1992. Naime, Simo DrljaÄa, naÄelnik Stanice javne bezbjednosti Prijedor, je, u skladu sa Odlukom Kriznog štaba, 31. maja 1992. izdao nareÄ‘enje o formiranju koncentracionog logora Omarska (AIIZ, inv. br. 2-4676, Srpska Republika Bosna i Hercegovina, Ministarstvo za unutrašnje poslove, Centar službi bezbjednosti Banja Luka, Stanica javne bezbjednosti Prijedor, Str. pov. broj: 11-12-20, 31. maj 1992. – Kriznom štabu i drugima; ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM III, TUŽILAC PROTIV SLOBODANA MILOŠEVIĆA, DRUGI PRETPRETRESNI PODNESAK TUŽILAŠTVA (OPTUŽNICE U VEZI SA HRVATSKOM I BOSNOM I HERCEGOVINOM), 31. maj 2002, paragraf 272; ICTY, Predmet br. IT-98-30/1-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM, TUŽILAC PROTIV MIROSLAVA KVOÄŒKE, DRAGE PRCAÄŒA, MLADE RADIĆA, MILOJICE KOSA I ZORANA ŽIGIĆA, PRESUDA, 2. novembar 2001, paragraf 17; Sud Bosne i Hercegovine, Broj: X-KR/06/200, TUŽILAC PROTIV ŽELJKA MEJAKIĆA, MOMÄŒILA GRUBANA I DUŠKA KNEŽEVIĆA, PRESUDA, Sarajevo, 30. maj 2008, paragraf 156 i str. 71-72 i 89), Äime je tom naredbom pravno legalizovano postojanje logora; M. Begić, nav. dj., str. 114).
“Hangar je bio velika pravougaona zgrada, postavljena u smjeru sjever-jug, a duž njene istoÄne strane bio je niz pomoćnih vrata koja su vodila u prostor duž cijele zgrade, s tim što je prizemlje bilo namijenjeno za održavanje teških kamiona i strojeva koji su se koristili u rudniku željezne rude. Na zapadnoj strani hangara nalazila su se dva sprata prostorija, preko Äetrdeset sve skupa, koje su se protezale cijelom dužinom zgrade po strani sjever-jug i koje su zauzimale manje od polovine ukupne širine hangara. Pristup ovim prostorijama bio je moguć ili kroz vrata na zapadnoj strani ili sa unutrašnje strane, iz velikog prostora za održavanje kamiona koje smo gore opisali. Većina zatvorenika bila je smještena u ovoj zgradi. Sjeverno od hangara i odvojena od njega otvorenim betoniranim prostorom poznatim kao ’pista’, nalazila se upravna zgrada, gdje su zatvorenici jeli i gdje su neki od njih bili smješteni, sa prostorijama na spratu gdje su bili isljeÄ‘ivani. ’Bijela kuća’ služila je za posebno surovo postupanje prema odabranim zatvorenicima. Druga manja zgrada, poznata kao ’Crvena kuća’, bila je takoÄ‘e mjesto na koje su zatvorenici odvoÄ‘eni na teška premlaćivanja i odakle se najÄešÄ‡e nisu vraćali živi. Upravna zgrada bila je djelomiÄno jednospratnica, s tim da se kuhinja i trpezarija nalazila u prizemnom zapadnom dijelu. Dvije manje garaže predstavljale su krajnju sjevernu taÄku zgrade. Zapadno od hangara bio je travnjak, na Äijoj se zapadnoj strani nalazila ’Bijela kuća’, mala pravougaona prizemna zgrada sa hodnikom u sredini, dvije prostorije sa svake strane i jednom malom prostorijom na kraju koja nije bila šira od samog hodnika. Mala ’Crvena kuća’ nalazila se na istoj strani kao i ’Bijela kuća’, preko puta kraja hangara” (ICTY, Predmet br. IT-94-1, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM, TUŽILAC PROTIV DUŠKA TADIĆA, PRESUDA, 16. juli 1997, paragraf 156; ICTY, Predmet br. IT-98-30/1-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM, TUŽILAC PROTIV MIROSLAVA KVOÄŒKE, DRAGE PRCAÄŒA, MLADE RADIĆA, MILOJICE KOSA I ZORANA ŽIGIĆA, PRESUDA, 2. novembar 2001, paragraf 46; Sud Bosne i Hercegovine, Broj: X-KR/06/200, TUŽILAC PROTIV ŽELJKA MEJAKIĆA, MOMÄŒILA GRUBANA I DUŠKA KNEŽEVIĆA, PRESUDA, Sarajevo, 30. maj 2008, paragraf 161).
Sjeverno od hangara “i odvojena od njega otvorenim betonskim prostorom, poznatim kao ’pista’ nalazila Upravna zgrada, gdje su zatoÄenici jeli i gdje su neki od njih bili smješteni, sa prostorijama na spratu, gdje su bili isljeÄ‘ivani” (ICTY, Predmet br. IT-94-1, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM, TUŽILAC PROTIV DUŠKA TADIĆA, PRESUDA, 16. juli 1997, paragraf 47; Sud Bosne i Hercegovine, Broj: X-KR/06/200, TUŽILAC PROTIV ŽELJKA MEJAKIĆA, MOMÄŒILA GRUBANA I DUŠKA KNEŽEVIĆA, PRESUDA, Sarajevo, 30. maj 2008, paragraf 162).
Zapadno od hangara “bio je travnjak, na Äijoj se zapadnoj strani nalazila ’bijela kuća’, mala pravougana prizemna zgrada sa hodnikom u sredini, dvije prostorije sa svake strane i jednom malom prostorijom sa svake strane i jednom malom prostorijom na kraju, koja nije bila šira od samog hodnika” (ICTY, Predmet br. IT-94-1, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM, TUŽILAC PROTIV DUŠKA TADIĆA, PRESUDA, 16. juli 1997, paragraf 156; Sud Bosne i Hercegovine, Broj: X-KR/06/200, TUŽILAC PROTIV ŽELJKA MEJAKIĆA, MOMÄŒILA GRUBANA I DUŠKA KNEŽEVIĆA, PRESUDA, Sarajevo, 30. maj 2008, paragraf 164).
“Mala ’crvena kuća’ nalazila se na istoj strani kao i ’bijela kuća’, preko puta kraja hangara” (ICTY, Predmet br. IT-94-1, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM, TUŽILAC PROTIV DUŠKA TADIĆA, PRESUDA, 16. juli 1997, paragraf 156; Sud Bosne i Hercegovine, Broj: X-KR/06/200, TUŽILAC PROTIV ŽELJKA MEJAKIĆA, MOMÄŒILA GRUBANA I DUŠKA KNEŽEVIĆA, PRESUDA, Sarajevo, 30. maj 2008, paragraf 165).
[2] AIIZ, inv. br. 2-4674, Srpska Republika, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Centar službi bezbjednosti Banja Luka, Banja Luka, 18. avgust 1992, IZVJEŠTAJ o zateÄenom stanju i pitanjima u vezi sa zarobljenicima, sabirnim centrima, iseljavanju i ulozi SJB u vezi sa ovim aktivnostima, str. 4.
[3] ICTY, Predmet br. IT-99-36-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM II, TUŽILAC PROTIV RADOSLAVA BRÄANINA, PRESUDA, 1. septembar 2004, paragraf 837; M. Omerdić, nav. dj., str. 249.
[4] AIIZ, inv. br. 2-4688, Srpska Republika Bosna i Hercegovina, Ministarstvo Banja Luka, Stanica javne bezbjednosti Prijedor, Službena tajna, Strogo povjerljivo, 16. avgust 1992, IZVJEŠTAJ, str. 5-6; AIIZ, inv. br. 2-4674, Srpska Republika, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Centar službi bezbjednosti Banja Luka, Banja Luka, 18. avgust 1992, IZVJEŠTAJ o zateÄenom stanju i pitanjima u vezi sa zarobljenicima, sabirnim centrima, iseljavanju i ulozi SJB u vezi sa ovim aktivnostima, str. 4; AIIZ, inv. br. 2-4687, Srpska Republika Bosna i Hercegovina, VLADA, Komisija za obilazak sabirnih centara i drugih objekata za zarobljenike u Srpskoj Republici Bosni i Hercegovini, Str. pov., IZVJEŠTAJ Komisije o obilasku sabirnih centara i drugih objekata za zarobljenike u Autonomnoj regiji Krajina, Pale, 17. avgusta 1992. godine, str. 2; ICTY, Predmet br. IT-94-1, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM, TUŽILAC PROTIV DUŠKA TADIĆA, PRESUDA, 16. juli 1997, paragraf 155; ICTY, Predmet br. IT-99-36-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM II, TUŽILAC PROTIV RADOSLAVA BRÄANINA, PRESUDA, 1. septembar 2004, paragrafi 840-841; ICTY, Predmet br. IT-98-30/1-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM, TUŽILAC PROTIV MIROSLAVA KVOÄŒKE, DRAGE PRCAÄŒA, MLADE RADIĆA, MILOJICE KOSA I ZORANA ŽIGIĆA, PRESUDA, 2. novembar 2001, paragraf 21; Sud Bosne i Hercegovine, Broj: X-KR/06/200, TUŽILAC PROTIV ŽELJKA MEJAKIĆA, MOMÄŒILA GRUBANA I DUŠKA KNEŽEVIĆA, PRESUDA, Sarajevo, 30. maj 2008, paragrafi 74-75, 166 i 184; M. Begić, nav. dj., str. 118 i 611. Navedena lica su, prema Izvještaju Komisije za obilazak opština i SJB Prijedor, Bosanski Novi i Sanski Most, od sredine avgusta 1992, “zarobljena od strane vojske u neposrednim oružanim sukobima ili se zatekla na prostorima gdje su izvoÄ‘ena borbena dejstva, kao i lica koja su privedena na osnovu rezultata operativne obrade u Istražnom centru” (AIIZ, inv. br. 2-4674, Srpska Republika, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Centar službi bezbjednosti Banja Luka, Banja Luka, 18. avgust 1992, IZVJEŠTAJ o zateÄenom stanju i pitanjima u vezi sa zarobljenicima, sabirnim centrima, iseljavanju i ulozi SJB u vezi sa ovim aktivnostima, str. 4). OÄigledno je rijeÄ o lažima u stilu nacistiÄke propagande - u pitanju su civili i civilno stanovništvo.
[5] AIIZ, inv. br. 4899, Srpska Republika Bosna i Hercegovina, Ministarstvo za unutrašnje poslove Sarajevo, Centar službi bezbjednosti Banja Luka, Stanica javne bezbjednosti Prijedor, juni 1993, Izvještaj o radu za prvo polugodište 1992. godine; AIIZ, inv. br. 2-4674, Srpska Republika, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Centar službi bezbjednosti Banja Luka, Banja Luka, 18. avgust 1992, IZVJEŠTAJ o zateÄenom stanju i pitanjima u vezi sa zarobljenicima, sabirnim centrima, iseljavanju i ulozi SJB u vezi sa ovim aktivnostima, str. 5; AIIZ, inv. br. 2-4688, Srpska Republika Bosna i Hercegovina, Ministarstvo Banja Luka, Stanica javne bezbjednosti Prijedor, Službena tajna, Strogo povjerljivo, 16. avgust 1992, IZVJEŠTAJ, str. 5-6; ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM III, TUŽILAC PROTIV SLOBODANA MILOŠEVIĆA, DRUGI PRETPRETRESNI PODNESAK TUŽILAŠTVA (OPTUŽNICE U VEZI SA HRVATSKOM I BOSNOM I HERCEGOVINOM), 31. maj 2002, paragraf 859; ICTY, Predmet br. IT-94-1, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM, TUŽILAC PROTIV DUŠKA TADIĆA, PRESUDA, 16. juli 1997, paragraf 155; ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM, TUŽILAC PROTIV SLOBODANA MILOŠEVIĆA, ODLUKA PO PRIJEDLOGU ZA DONOŠENJE OSLOBAÄAJUĆE PRESUDE, 16. juni 2004, paragraf 190; * * * MILOŠEVIĆU DOKAZAN GENOCID U BOSNI ..., str. 116; ICTY, Predmet br. IT-99-36-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM II, TUŽILAC PROTIV RADOSLAVA BRÄANINA, PRESUDA, 1. septembar 2004, paragrafi 840-842; ICTY, Predmet br. IT-98-30/1, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM, TUŽILAC PROTIV MIROSLAVA KVOÄŒKE, DRAGE PRCIĆA, MLAÄE RADIĆA, MILOJICE KOSA I ZORANA ŽIGIĆA, PRESUDA, 2. novembar 2001, paragraf 21; Sud Bosne i Hercegovine, Broj: X-KR/06/200, TUŽILAC PROTIV ŽELJKA MEJAKIĆA, MOMÄŒILA GRUBANA I DUŠKA KNEŽEVIĆA, PRESUDA, Sarajevo, 30. maj 2008, str. 76; M. Omerdić, nav. dj., str. 252-253; * * * MOLILA SAM IH DA ME UBIJU ..., str. 105-106; M. Begić, nav. dj., str. 118 i 667.
U logoru je je od 28. maja do 16. avgusta 1992. “kriminalistiÄki obraÄ‘eno 3.334 lica” (AIIZ, inv. br. 2-4688, Srpska Republika Bosna i Hercegovina, Ministarstvo Banja Luka, Stanica javne bezbjednosti Prijedor, Službena tajna, Strogo povjerljivo, 16. avgust 1992, IZVJEŠTAJ, str. 6; Sud Bosne i Hercegovine, Broj: X-KR/06/200, TUŽILAC PROTIV ŽELJKA MEJAKIĆA, MOMÄŒILA GRUBANA I DUŠKA KNEŽEVIĆA, PRESUDA, Sarajevo, 30. maj 2008, str. 74-75). Nakon što su “angažovani operativni radnici”, “nakon kriminalistiÄke obrade, zavisno od rezultata, privedena lica svrstali u tri kategorije po stepenu liÄne odgovornosti” u navodnoj oružanoj pobuni i za “svakog pojedinca formirali prikupljenu dokumentaciju sa materijalnim dokazima”. (AIIZ, inv. br. 2-4674, Srpska Republika, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Centar službi bezbjednosti Banja Luka, Banja Luka, 18. avgust 1992, IZVJEŠTAJ o zateÄenom stanju i pitanjima u vezi sa zarobljenicima, sabirnim centrima, iseljavanju i ulozi SJB u vezi sa ovim aktivnostima, str. 5; AIIZ, inv. br. 2-4688, Srpska Republika Bosna i Hercegovina, Ministarstvo Banja Luka, Stanica javne bezbjednosti Prijedor, Službena tajna, Strogo povjerljivo, 16. avgust 1992, IZVJEŠTAJ, str. 6; AIIZ, inv. br. 2-4687, Srpska Republika Bosna i Hercegovina, VLADA, Komisija za obilazak sabirnih centara i drugih objekata za zarobljenike u Srpskoj Republici Bosni i Hercegovini, Str. pov., IZVJEŠTAJ Komisije o obilasku sabirnih centara i drugih objekata za zarobljenike u Autonomnoj regiji Krajina, Pale, 17. avgusta 1992. godine, str. 2; ICTY, Predmet br. IT-99-36-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM II, TUŽILAC PROTIV RADOSLAVA BRÄANINA, PRESUDA, 1. septembar 2004, paragrafi 443 i 843).
“Ispitivanja u Omarskoj vodili su, uglavnom, službenici prijedorskog SUP-a. Neki su bili iz CSB-a Banja Luka, a neki iz vojske. Policija je znala za loše uslove u Omarskoj, Keratermu i Trnopolju” (ICTY, Predmet br. IT-99-36-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM II, TUŽILAC PROTIV RADOSLAVA BRÄANINA, PRESUDA, 1. septembar 2004, paragraf 838).
U julu 1992. Radoslav BrÄ‘anin je, “zajedno s više drugih lica, meÄ‘u kojima su bili i Radoslav Vukić, Stojan Župljanin i Predrag Radić, posjetio logor Omarska. ZatoÄene muškarce su postrojili, prisilili ih da pjevaju srpske pjesme i pozdravljaju srpskim pozdravom sa tri prsta” (Isto, paragraf 839).
[6] ICTY, Predmet br. IT-94-1, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM, TUŽILAC PROTIV DUŠKA TADIĆA, PRESUDA, 16. juli 1997, paragrafi 157-162: ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM III, TUŽILAC PROTIV SLOBODANA MILOŠEVIĆA, DRUGI PRETPRETRESNI PODNESAK TUŽILAŠTVA (OPTUŽNICE U VEZI SA HRVATSKOM I BOSNOM I HERCEGOVINOM), 31. maj 2002, paragraf 859; ICTY, Predmet br. IT-98-30/1, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM, TUŽILAC PROTIV MIROSLAVA KVOÄŒKE, DRAGE PRCIĆA, MLAÄE RADIĆA, MILOJICE KOSA I ZORANA ŽIGIĆA, PRESUDA, 2. novembar 2001, paragrafi 58 i 67; ICTY, Predmet br. IT-99-36-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM II, TUŽILAC PROTIV RADOSLAVA BRÄANINA, PRESUDA, 1. septembar 2004, paragraf 931; ICTY, Predmet br. IT-00-39-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM I, TUŽILAC PROTIV MOMÄŒILA KRAJIŠNIKA, PRESUDA, 27. septembar 2006, paragraf 490; ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, TUŽILAC PROTIV SLOBODANA MILOŠEVIĆA, ODLUKA PO PRIJEDLOGU ZA DONOŠENJE OSLOBAÄAJUĆE PRESUDE, 16. juni 2004, paragrafi191-192; Sud Bosne i Hercegovine, Broj: X-KR/06/200, TUŽILAC PROTIV ŽELJKA MEJAKIĆA, MOMÄŒILA GRUBANA I DUŠKA KNEŽEVIĆA, PRESUDA, Sarajevo, 30. maj 2008, paragraf 177 i str. 76-83; * * * MILOŠEVIĆU DOKAZAN GENOCID U BOSNI ..., str. 116-117; M. Begić, nav. dj., str. 118 i 119. “Muškarci, Bošnjaci - logoraši, ležali su na betonu u lokvama vode. Bili su prljavi, neuredni, ušljivi, pretuÄeni, polomljenih ruku i nogu ...” (* * * MOLILA SAM IH DA ME UBIJU ..., str. 235; ICTY, Predmet br. IT-99-36-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM II, TUŽILAC PROTIV RADOSLAVA BRÄANINA, PRESUDA, 1. septembar 2004, paragraf 930). “Mnogo ih je bilo zatvoreno u garažama, na skuÄenom prostoru bez zraka … Dva mlada muškarca usljed uslova” u jednoj od garaža “smrtno su stradala od gušenja” (ICTY, Predmet br. IT-99-36-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM II, TUŽILAC PROTIV RADOSLAVA BRÄANINA, PRESUDA, 1. septembar 2004, paragrafi 930-931).
U logoru Omarska bilo je “veoma vruće, ljudi su vapili za vodom, a da bi je dobili morali su pjevati srpske pjesme. ÄŒak ni tada vode ne bi bilo dovoljno i morali su se meÄ‘u sobom izboriti za gutljaj …” (ICTY, Predmet br. IT-99-36-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM II, TUŽILAC PROTIV RADOSLAVA BRÄANINA, PRESUDA, 1. septembar 2004, paragraf 931).
U logoru Omarska zatoÄenici su “držani u nehumanim uslovima i u logoru je vladala atmosfera ekstremnog duševnog i fiziÄkog nasilja. Zastrašivanje, iznuÄ‘ivanje, batinanje i muÄenje je bila uobiÄajena praksa. Dolazak novih zatvorenika, saslušavanje, vrijeme za obrok i korišÄ‡enje sanitarija pružali su ponovo šansu za maltretiranje. Ljudi sa strane dolazili su u logor i bilo im je dopušteno da napadaju zatvorenike nasumice i koga su htjeli …” (ICTY, Predmet br. IT-98-30/1-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM, TUŽILAC PROTIV MIROSLAVA KVOÄŒKE, DRAGE PRCAÄŒA, MLADE RADIĆA, MILOJICE KOSA I ZORANA ŽIGIĆA, PRESUDA, 2. novembar 2001, paragraf 45).
[7] ICTY, Predmet br. IT-94-1, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM, TUŽILAC PROTIV DUŠKA TADIĆA, PRESUDA, 16. juli 1997, paragraf 159; ICTY, Predmet br. IT-00-39-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM I, TUŽILAC PROTIV MOMÄŒILA KRAJIŠNIKA, PRESUDA, 27. septembar 2006, paragraf 796.
[8] ICTY, Predmet br. IT-94-1, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM, TUŽILAC PROTIV DUŠKA TADIĆA, PRESUDA, 16. juli 1997, paragraf 163; ICTY, Predmet br. IT-98-30/1, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM, TUŽILAC PROTIV MIROSLAVA KVOÄŒKE, DRAGE PRCIĆA, MLAÄE RADIĆA, MILOJICE KOSA I ZORANA ŽIGIĆA, PRESUDA, 2. novembar 2001, paragraf 68; Sud Bosne i Hercegovine, Broj: X-KR/06/200, TUŽILAC PROTIV ŽELJKA MEJAKIĆA, MOMÄŒILA GRUBANA I DUŠKA KNEŽEVIĆA, PRESUDA, Sarajevo, 30. maj 2008, str. 85-87 i 167-179.
[9] ICTY, Predmet br. IT-94-1, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM, TUŽILAC PROTIV DUŠKA TADIĆA, PRESUDA, 16. juli 1997, paragraf 164.
[10] ICTY, Predmet br. IT-94-1, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM, TUŽILAC PROTIV DUŠKA TADIĆA, PRESUDA, 16. juli 1997, paragrafi 155 i 157; ICTY, Predmet br. IT-97-24, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM II, TUŽILAC PROTIV MILOMIRA STAKIĆA, PRESUDA, 22. mart 2006, paragrafi 208, 210 i 230; ICTY, Predmet br. IT-99-36-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM II, TUŽILAC PROTIV RADOSLAVA BRÄANINA, PRESUDA, 1. septembar 2004, paragrafi 441-448; * * * MEÄUNARODNI SUD PRAVDE, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA …, paragrafi 262-264; M. Omerdić, nav. dj., str. 248; T. Mazowiecki, nav. dj., str. 63-64; ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM III, TUŽILAC PROTIV SLOBODANA MILOŠEVIĆA, DRUGI PRETPRETRESNI PODNESAK TUŽILAŠTVA (OPTUŽNICE U VEZI SA HRVATSKOM I BOSNOM I HERCEGOVINOM), 31. maj 2002, paragraf 859; Sud Bosne i Hercegovine, Broj: X-KR/06/200, TUŽILAC PROTIV ŽELJKA MEJAKIĆA, MOMÄŒILA GRUBANA I DUŠKA KNEŽEVIĆA, PRESUDA, Sarajevo, 30. maj 2008, str. 99-110; H. IÄić, nav. dj., str. 36-42; * * * TORTURE U BOSNI I HERCEGOVINI …, str. 196; M. Begić, nav. dj., str. 131. Preživjeli logoraš Omarske Hese IÄić, iznosi potresne scene o teškim muÄenjima, poniženjima i fiziÄkim zlostavljanjima: “… Nisam ni stigao do kraja dovršiti pozdrav, a jedan od njih mi nabaci uže na vrat, poteže tako jako da izgubih ravnotežu i padoh pored starih nosila. Još dok sam padao poÄeše me tući svim i svaÄim. Cijelo vrijeme uže mi je sve više stezalo vrat, tako da sam se poÄeo gušiti. Dugo su me muÄili i tukli. (…) ÄŒim bih se poÄeo gušiti i gubiti svijest, popuštao bi uže da uhvatim zraka i da tako ponovo poÄnem osjećati nesnosnu bol od udaraca” (H. IÄić. nav. dj., str. 36-42; M. Begić, nav. dj., str. 131).
“Kada su zatvorenici autobusima stizali u Omarsku, obiÄno bi ih pretražili, oduzeli im svu imovinu, zatim bi ih tukli rukama i nogama dok su oni stajali, raširenih nogu i uvis podignutih ruku, okrenuti prema istoÄnom zidu upravne zgrade. Novopridošli su zatim upućivani ili napolje na ’pistu’ ili u prostorije u hangaru ili u male garaže u upravnoj zgradi ili, ako su za to bili izdvojeni, u ’bijelu kuću’” (ICTY, Predmet br. IT-94-1, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM, TUŽILAC PROTIV DUŠKA TADIĆA, PRESUDA, 16. juli 1997, paragraf 158).
[11] M. Omerdić, nav. dj., str. 249; ICTY, Predmet br. IT-00-39-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM I, TUŽILAC PROTIV MOMÄŒILA KRAJIŠNIKA, PRESUDA, 27. septembar 2006, paragraf 490.
[12] M. Omerdić, nav. dj., str. 251.
[13] Isto, str. 250. Na taj naÄin ubio je Emira Karabašića, policajca. Envera Alića zloÄinci su “danima muÄili, da bi, na koncu, jednog zatoÄenika natjerali da mu zubima odgrize mošnje. Umro je u nesnosnim mukama” (Isto, str. 250-251).
U logoru Omarska zatoÄenike su “sistematski tukli prilikom dolaska u logor. Premlaćivanja su se vršila kao dio logorskog režima i prilikom ispitivanja, a tuklo se predmetima svih vrsta, npr. elektriÄnim kablovima, kundacima, pendrecima, drvenim toljagama, palicama za bejzbol, lancima, šakama i Äizmama. Tukli su i zatoÄene žene. Premlaćivanja su se odvijala danju, prilikom odlaska na obroke i noću.
ZatoÄenike su ponižavali: jednog zatoÄenika su prisilili da udara glavom o zid. Drugi je morao lizati vlastitu krv. Jednog je stražar sa biÄem tjerao da nag hoda po ’pisti’. FiziÄki i psihiÄki hendikepirani zatoÄenici, takoÄ‘er su bili ponižavani, a neki su na kraju ubijeni. ZatoÄenicima su redovno prijetili smrću, ne izuzimajući ni žene. ZatoÄenike su vrijeÄ‘ali na nacionalnoj osnovi.
U nekim sluÄajevima premlaćivanja su bila tako teška da su im posljedice bile teške povrede, trajno unakaženje ili smrt. ZatoÄenike su tukli do smrti pred drugim zatoÄenicima” (ICTY, Predmet br. IT-99-36-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM II, TUŽILAC PROTIV RADOSLAVA BRÄANINA, PRESUDA, 1. septembar 2004, paragrafi 843-846).
U logoru Omarska u premlaćivanjima su “uÄestvovali logorski stražari, na primjer Milutin Popović zvani Pop i Žarko Marmat. Premlaćivanja bi bila gora na vjerske praznike ili ako bi na frontu poginuo roÄ‘ak od nekog stražara. Komandir smjene MlaÄ‘o Radić zvani Krkan prisustvovao je premlaćivanjima, ali nije Äinio ništa da ih sprijeÄi i upravo je on jednom prilikom organizovao špalir stražara koji će tući zatoÄenike. Štaviše, prilikom prozivanja imena zatoÄenika predviÄ‘enih za premlaćivanje bili su prisutni Žigić i KvoÄka. ZatoÄenike su tukli i ljudi izvana koji su dolazili u logor, meÄ‘u njima srpski vojnici sa fronta, prilikom Äega su logorski stražari stajali po strani” (Isto, paragraf 848).
[14] ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, TUŽILAC PROTIV SLOBODANA MILOŠEVIĆA, ODLUKA PO PRIJEDLOGU ZA DONOŠENJE OSLOBAÄAJUĆE PRESUDE, 16. juni 2004, paragraf 193; * * * MILOŠEVIĆU DOKAZAN GENOCID U BOSNI ..., str. 117; ICTY, Predmet br. IT-99-36-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM II, TUŽILAC PROTIV RADOSLAVA BRÄANINA, PRESUDA, 1. septembar 2004, paragraf 932; Sud Bosne i Hercegovine, Broj: X-KR/06/200, TUŽILAC PROTIV ŽELJKA MEJAKIĆA, MOMÄŒILA GRUBANA I DUŠKA KNEŽEVIĆA, PRESUDA, Sarajevo, 30. maj 2008, str. 81-83 i 167-179; M. Begić, nav. dj., str. 120 i 581. U logoru Omarska “umiralo se i od gladi, od bolesti koje Srbi nisu htjeli da lijeÄe.
Davali su nam samo jedan obrok dnevno. To nije bila hrana. To su bile nekakve splaÄine. Ponekad bi u porciji našli list kupusa ili 2-3 krompira. Sve je bilo neukusno i prokislo. Kruha su nam davali veoma malo, ponekad Äetvrtinu, a ponekad samo osminu od kriške. RuÄak je trajao svega jednu minutu ... U prostoriju za objed ulazilo je po 30 logoraša. Kada bismo ulazili, stražari su stajali na vratima i svaki put nas tukli. Udarali su nas: tojagama, motkama, šinama, kundacima ... Po prostoriji bi sipali motorno ulje, tako da bi ljudi padali jedan preko drugog. Kretali smo se trÄećim korakom.
U logoru se moglo vidjeti svašta: ljudi izbijenog oka, izbodeni noževima, pretuÄeni, krvavi ... Stajali smo u red da bismo uzeli tanjir, trÄećim korako išli na mjesto, pojeli jelo i samo ako bi jedan pogriješio i ne bi sjeo na stolicu, svima bi zabranili jelo. Supa je bila samo malo zamašÄ‡ena voda. Kada bismo je pokusali, trÄećim korakom smo vraćali porciju i izlazili ...” (* * * MOLILA SAM IH DA ME UBIJU ..., str. 236).
“U pravilu, hrana u Omarskoj jedva je bila dovoljna da se preživi. ZatoÄenici su dobijali samo jedan obrok dnevno: manji komad hljeba, Äorbu i nešto kupusa. Hrana je obiÄno bila pokvarena. Naprotiv, osoblje logora se dobro hranilo. ZatoÄenike su prisiljavali da pojedu veoma brzo, za koju minutu, u protivnom bi ih tukli. Usljed takvih uslova, zatoÄenici su znatno gubili na težini.
Voda koju su davali zatoÄenicima nije bila primjerena za ljudsku upotrebu: zapravo je posrijedi bila voda za industrijske potrebe. ZatoÄenici su usljed toga patili od crijevnih tegoba.
Nije bilo uslova za održavanje liÄne higijene. Nužnici su bili zaÄepljeni i odvratno prljavi. Umjesto kupanja, zatoÄenike su jednom polili šmrkom. Nisu dobijali nikakve lijekove” (ICTY, Predmet br. IT-99-36-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM II, TUŽILAC PROTIV RADOSLAVA BRÄANINA, PRESUDA, 1. septembar 2004, paragrafi 931-934).
U logoru Omarska zatoÄenici su “dobijali samo jedan obrok dnevno, koji se sastojao od tanjira razvodnjene Äorbe od krompira i lahke kriške kruha ili samo od pokvarenog graha i svi su gladovali. Zatvorenici su obroke dobijali u grupama od po trideset, s tim da su kada su išli da jedu i pri povratku morali trÄati, dok su ih stražari pri ulasku i izlasku Äesto tukli. Imali su samo minutu ili dvije da pojedu obrok. MeÄ‘utim, po dolasku u logor neki zatvorenici nisu dobijali ni vodu ni hranu po nekoliko dana. Mnogi od onih koji su bili zatvoreni u ’bijeloj kući’ nisu uopšte dobijali hranu za vrijeme dok su tamo bili. Poneki zatvorenici, naroÄito oni koji su bili teško povrijeÄ‘eni nakon premlaćivanja u logoru, Äesto nisu ni išli na obrok iz straha od novog batinanja na odlasku i povratku sa obroka. Neki zatvorenici izgubili su dvadeset ili trideset kilograma na težini tokom vremena provedenog u Omarskoj, a neki i znatno više.
Zatvorenicima u Omarskoj Äesto i dugo je uskraćivana voda za piće, koja ni inaÄe nije bila za ljudsku upotrebu, te su se od nje razboljevali. Bilo je sasvim malo toaleta; zatvorenici su satima morali Äekati da im se dozvoli da ih koriste, riskirajući ponekad batine ako bi sami tražili da idu. Zatvorenici su Äesto prisiljavani da veliku i malu nuždu obavljaju u prostorijama u kojima su boravili. Nije bilo mogućnosti za pranje, tako da su muškarci i njihova odjeća ubrzo bili prljavi. Kožna oboljenja bila su Äesta, kao i akutni prolivi i dizenterija” (ICTY, Predmet br. IT-94-1, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM, TUŽILAC PROTIV DUŠKA TADIĆA, PRESUDA, 16. juli 1997, paragrafi 160-161).
[15] * * * OPTUŽNICE …, str. 225, 288, 346 i 404; R. Gutman, nav. dj., str. 78 i 134-135; M. Omerdić, nav. dj., str. 364; ICTY, Predmet br. IT-94-1, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM, TUŽILAC PROTIV DUŠKA TADIĆA, PRESUDA, 16. juli 1997, paragrafi 166-167; ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM III, TUŽILAC PROTIV SLOBODANA MILOŠEVIĆA, DRUGI PRETPRETRESNI PODNESAK TUŽILAŠTVA (OPTUŽNICE U VEZI SA HRVATSKOM I BOSNOM I HERCEGOVINOM), 31. maj 2002, paragraf 859; ICTY, Predmet br. IT-97-24, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM II, TUŽILAC PROTIV MILOMIRA STAKIĆA, PRESUDA, 22. mart 2006, paragraf 231; ICTY, Predmet br. IT-00-39-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM I, TUŽILAC PROTIV MOMÄŒILA KRAJIŠNIKA, PRESUDA, 27. septembar 2006, paragraf 490; Sud Bosne i Hercegovine, Broj: X-KR/06/200, TUŽILAC PROTIV ŽELJKA MEJAKIĆA, MOMÄŒILA GRUBANA I DUŠKA KNEŽEVIĆA, PRESUDA, Sarajevo, 30. maj 2008, str. 4-5, 7-12, 78, 87-89 i 167-179; M. Begić, nav. dj., str. 123, 300 i 584. U Omarskoj su “težak fiziÄki rad, izgladnjelost, ÄetniÄko orgijanje i silovanje svaku veÄer, premlaćivanja, muÄenja, ubijanja” bila “turobna svakodnevnica” (* * * MOLILA SAM IH DA ME UBIJU ..., str. 106).
U Omarskoj su “ubistva, teško zlostavljanje, seksualno zlostavljanje i opšte zlostavljanje bili svakodnevna pojava. Premlaćivanje, muÄenje i drugo okrutno postupanje i ponižavanje u naÄelu je vršeno pred drugim zatoÄenicima i zatoÄenike su prisiljavali da jedan drugog tuku”. “ZatoÄenici su gladovali i uslovi su bili krajnje nezadovoljavajući” (ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM III, TUŽILAC PROTIV SLOBODANA MILOŠEVIĆA, DRUGI PRETPRETRESNI PODNESAK TUŽILAŠTVA (OPTUŽNICE U VEZI SA HRVATSKOM I BOSNOM I HERCEGOVINOM), 31. maj 2002, paragraf 859). “Bijela kuća je bila “mjesto posebnih grozota. Jedna od prostorija u ’bijelo kući’ bila je rezervisana za surovo zlostavljanje zatvorenika, koji bi Äesto bili razodijeveni, udarani rukama i nogama i na drugi naÄin zlostavljani. Mnogi su umrli od posljedica ovakvih uÄestalih zlostavljanja. Zatvorenici koji su morali Äistiti nakon tih premlaćivanja govorili su kako su po podu nalazili krv, zube i kožu žrtava. Hrpe leševa Äesto su se mogle vidjeti na travi pored ’bijele kuće’. Tijela bi se izbacivala iz ’bijele kuće’ i kasnije tovarila na kamione i odvozila iz logora” (ICTY, Predmet br. IT-94-1, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM, TUŽILAC PROTIV DUŠKA TADIĆA, PRESUDA, 16. juli 1997, paragraf 166).
“Crvena kuća” bila je “druga mala zgrada u koju su zatvorenici odvoÄ‘eni radi premlaćivanja i ubijanja. Kada su zatvorenici morali Äistiti ’crvenu kuću’, Äesto su nalazili kosu, dijelove odjeće, krv, obuću i prazne Äahure od metaka. TakoÄ‘er su na kamione tovarili tijela zatvorenika koji su bili premlaćeni i ubijeni u ’crvenoj kući’” (Isto, paragraf 167).
[16] T. Mazowiecki, nav. dj., str. 63; ICTY, Predmet br. IT-99-36-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM II, TUŽILAC PROTIV RADOSLAVA BRÄANINA, PRESUDA, 1. septembar 2004, paragrafi 844-848; * * * MOLILA SAM IH DA ME UBIJU ..., str. 133 i 135; M. Begić, nav. dj., str. 119-120 i 318-319. Logoraše su danima tukli na smrt (“palicama, željeznim šipkama, nogama, drvenim letvama, kablovima od rasvjete, gumenim cijevima u kojima je bila bakrena žica ili olovo, kundacima ...”), posebno “kada dolaze na ruÄak i kada se vraćaju. Dolazili su trÄeći i tako se vraćali. Imali su samo 2-3 minute da pojedu svoj prokisli obrok” (* * * MOLILA SAM IH DA ME UBIJU ..., str. 136).
U ljeto 1992. (“u junu ili julu 1992”) “jedan stražar bosanski Srbin u logoru Omarska u maskirnoj uniformi tukao je Rizu Hadžalića teškim vojniÄkim Äizmama i kundakom puške. Stražar je skakao po tijelu Rize Hadžalića dok ga nije usmrtio. Taj incident su vidjeli ostali zatoÄenici logora. Još jedan zatoÄenik, koji se prezivao Sulić, usmrćen je batinanjem ispred logorskog restorana” (ICTY, Predmet br. IT-99-36-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM II, TUŽILAC PROTIV RADOSLAVA BRÄANINA, PRESUDA, 1. septembar 2004, paragraf 506).
[17] R. Gutman, nav. dj., str. 19 i 140-141; M. Mazowiecki, nav. dj., str. 63-64; M. Omerdić, nav. dj., str. 385-386; * * * MOLILA SAM IH DA ME UBIJU ..., str. 106. U tzv. “bijeloj kući” je “bilo užasno. Prostorija 16 m2, a 50 osoba. Tokom noći vršili smo nuždu u jednu kantu koju bi ujutro ispraznili i oprali, te tokom dana pili vodu iz te iste posude. Ni u snu nismo smjeli tražiti da idemo u WC, jer ko bi to uÄinio dobio bi takve batine da se ne bi mogao vratiti sam” (M. Omerdić, PRILOZI IZUÄŒAVANJU GENOCIDA ...., str. 364).
[18] ICTY, Predmet br. IT-94-1, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM, TUŽILAC PROTIV DUŠKA TADIĆA, PRESUDA, 16. juli 1997, paragrafi 155-158, 163-167 i 194-206; ICTY, Predmet br. IT-98-30/1, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM, TUŽILAC PROTIV MIROSLAVA KVOÄŒKE, DRAGE PRCIĆA, MLAÄE RADIĆA, MILOJICE KOSA I ZORANA ŽIGIĆA, PRESUDA, 2. novembar 2001, paragrafi 21-50, 98-108 i 114; ICTY, Predmet br. IT-97-24, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM II, TUŽILAC PROTIV MILOMIRA STAKIĆA, PRESUDA, 22. mart 2006, paragrafi 208, 210 i 229-336; ICTY, Predmet br. IT-99-36-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM II, TUŽILAC PROTIV RADOSLAVA BRÄANINA, PRESUDA, 1. septembar 2004, paragrafi 441-442, 448 i 515-517; T. Mazowiecki, nav. dj., str. 63-64; * * * VRIJEME BEŠÄŒAŠÄ†A …, str. 236-237; Sud Bosne i Hercegovine, Broj: X-KR/06/200, TUŽILAC PROTIV ŽELJKA MEJAKIĆA, MOMÄŒILA GRUBANA I DUŠKA KNEŽEVIĆA, PRESUDA, Sarajevo, 30. maj 2008, str. 3-6, 8-9, 11, 89-108, 167-179 i 185-186; M. Omerdić, nav. dj, str. 249 i 385; * * * MOLILA SAM IH DA ME UBIJU ..., str. 136 i 235; W. Tochman, nav. dj., str. 146; M. Begić, nav. dj., str. 123-128, 664, 722 i 724. “Crvena kuća” i “bijela kuća” su “bile samo za masakre. Gledala sam kako logoraši kupe mrtva tijela i odnose ih prema živici, gdje je dolazio kamion da ih odveze ...” (* * * MOLILA SAM IH DA ME UBIJU ..., str. 136).
[19] R. Gutman, nav. dj., str. 89 i 131; T. Mazowiecki, nav. dj., str. 63-64; M. Omerdić, nav. dj., str. 249. Agresor je krajem jula 1992. iz logora Omarska odveo u nepoznatom pravcu “oko 50 logoraša, Äija su tijela kasnije pronaÄ‘ena u prirodnoj jami Lisac u Bosanskoj Krupi, a 31.7.1992. godine iz istog logora odvedeno je tri autobusa zatoÄenika, Äija su tijela pronaÄ‘ena u prirodnoj jami Hrastova Glavica na teritoriji Sanskog Mosta” (J. Odobašić, GENOCID NA PODRUÄŒJU BOSANSKE KRAJINE 1992-1995, * * * GENOCID U BOSNI I HERCEGOVINI: POSLJEDICE PRESUDE MEÄUNARODNOG SUDA PRAVDE, Zbornik radova MeÄ‘unarodne nauÄne konferencije, održane 10. i 11. jula 2009. godine u PotoÄarima (Srebrenica), Institut za istraživanje zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2011, str. 753-754).
U Omarskoj su “svake veÄeri izvoÄ‘eni ljudi i ubijani. Ubijeni su i logoraši koji su morali tovariti leševe na kamione. Od velikog broja ubijenih ljudi malo ih je ubijeno vatrenim oružjem. Uglavnom su ubijeni maljevima, sjekirama, vješani za dizalice, tjerani da zubima kidaju spolne organe, tjerani da piju pregorjelo motorno ulje ili naftu …” (M. Begić, nav. dj., str. 584 i 610).
U Omarskoj su jednog logoraša ubili na najgori naÄin. “Vezali su ga za stub za ruke, a noge su mu vezali za traktor i tako ga živog rastrgali” (* * * TORTURE U BOSNI I HERCEGOVINI …, str. 196).
Posmrtni ostaci žrtava logora Omarska otkriveni su u više masovnih grobnica: Tomašica, Stari Kevljani, Jakarina Kosa i jama Lisac (M. Begić, nav. dj., str. 222-227; J. Odobašić, nav. dj., str. 607).
[20] R. Gutman, nav. dj., str. 141-142; * * * VRIJEME BEŠÄŒAŠÄ†A …, str. 238; M. Omerdić, nav. dj., str. 252; * * * MOLILA SAM IH DA ME UBIJU ..., str. 235-237. ZloÄinci su u jame s ubijenim bacali i žive logoraše (* * * MOLILA SAM IH DA ME UBIJU ..., str. 235-236).
[21] Sud Bosne i Hercegovine, Broj: X-KR/06/200, TUŽILAC PROTIV ŽELJKA MEJAKIĆA, MOMÄŒILA GRUBANA I DUŠKA KNEŽEVIĆA, PRESUDA, Sarajevo, 30. maj 2008, str. 89-90, 95-96 i 100-128.
[22] * * * OPTUŽNICE …, str. 62; R. Gutman, nav. dj., str. 142.
[23] M. Omerdić, nav. dj., str. 251. Nakon što su objesili braću Hameda i Muju Jukića, “danima su se na vrelom suncu njihova tijela raspadala, a logoraši su morali biti tu i gledati taj grozni prizor bez mogućnosti da bilo šta uÄine” (Isto).
[24] AIIZ, inv. br. 2-4901, SJB Prijedor, Depeša br. 11-12-2178, 5. avgust 1992. - MUP SRBiH Sarajevo – Ministru CSB Banja Luka - naÄelniku; AIIZ, inv. br. 2-4674, Srpska Republika, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Centar službi bezbjednosti Banja Luka, Banja Luka, 18. avgust 1992, IZVJEŠTAJ o zateÄenom stanju i pitanjima u vezi sa zarobljenicima, sabirnim centrima, iseljavanju i ulozi SJB u vezi sa ovim aktivnostima, str. 5; AIIZ, inv. br. 2-4688, Srpska Republika Bosna i Hercegovina, Ministarstvo Banja Luka, Stanica javne bezbjednosti Prijedor, Službena tajna, Strogo povjerljivo, 16. avgust 1992, IZVJEŠTAJ, str. 6; AIIZ, inv. br. 2-4687, Srpska Republika Bosna i Hercegovina, VLADA, Komisija za obilazak sabirnih centara i drugih objekata za zarobljenike u Srpskoj Republici Bosni i Hercegovini, Str. pov., IZVJEŠTAJ Komisije o obilasku sabirnih centara i drugih objekata za zarobljenike u Autonomnoj regiji Krajina, Pale, 17. avgusta 1992. godine, str. 2; ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM III, TUŽILAC PROTIV SLOBODANA MILOŠEVIĆA, DRUGI PRETPRETRESNI PODNESAK TUŽILAŠTVA (OPTUŽNICE U VEZI SA HRVATSKOM I BOSNOM I HERCEGOVINOM), 31. maj 2002, paragraf 859; ICTY, Predmet br. IT-99-36-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM II, TUŽILAC PROTIV RADOSLAVA BRÄANINA, PRESUDA, 1. septembar 2004, paragraf 935; ICTY, Predmet br. IT-00-39-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM I, TUŽILAC PROTIV MOMÄŒILA KRAJIŠNIKA, PRESUDA, 27. septembar 2006, paragrafi 489 i 492; Sud Bosne i Hercegovine, Broj: X-KR/06/200, TUŽILAC PROTIV ŽELJKA MEJAKIĆA, MOMÄŒILA GRUBANA I DUŠKA KNEŽEVIĆA, PRESUDA, Sarajevo, 30. maj 2008, str. 73-74; M. Omerdić, nav. dj., str. 362 i 386; M. Begić, nav. dj., str. 133-134, 304, 330, 393, 624 i 646. U Omarskoj je na Spisku lica I kategorije 28. jula 1992. bilo 176 logoraša, od Äega 172 Bošnjaka i 4 Hrvata (AIIZ, inv. br. 2-4902, PC /Prihvatni centar - prim. S. ÄŒ./ Omarska, 28. juli 1992, SPISAK lica I kategorije).
Na putu “od Omarske do ManjaÄe osam ljudi je ubijeno. Pošto je dosta ljudi imalo dezinteriju u putu je podleglo 22 Äovjeka. Kad su autobusi stali kod logora, ubili su još neke ljude. Te ljude ubili su … i još mnogo ljudi. Sve to je bilo noću kada smo došli. Mi smo bili u autobusima, ali nismo smjeli dizati glave niti koga gledati. Neke od tih ljudi su odmah klali, nekima su nožem odrezali ruku ili komad po komad mesa. Neke ljude su izvodili iz autobusa i tukli …” (ICTY, Predmet br. IT-97-24, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM II, TUŽILAC PROTIV MILOMIRA STAKIĆA, PRESUDA, 22. mart 2006, paragrafi 198 i 213; ICTY, Predmet br. IT-99-36-T, PRED PRETRESNIM VIJEĆEM II, TUŽILAC PROTIV RADOSLAVA BRÄANINA, PRESUDA, 1. septembar 2004, paragraf 453; Sud Bosne i Hercegovine, Broj: X-KR/06/200, TUŽILAC PROTIV ŽELJKA MEJAKIĆA, MOMÄŒILA GRUBANA I DUŠKA KNEŽEVIĆA, PRESUDA, Sarajevo, 30. maj 2008, paragrafi 315-317; M. Begić, nav. dj., str. 669 i 682-683).