Historija pokušaja poništenja bosanskohercegovaÄke države velikih je razmjera. U noći izmeÄ‘u 25. i 26. augusta 1992. srpske snage pod vodstvom osuÄ‘enog ratnog zloÄinca Radovana Karadžića granatirale su sarajevsku Vijećnicu. Bio je to, prema Älanovima Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada, zloÄinaÄki pokušaj uništenja bosanskohercegovaÄke države, ali i pokušaj uništenja Ideje Bosne i Bosanskog duha, te svijesti o mjestu zajedniÄkog življenja, što je i pokušaj uništenja Äovjeka i civilizacije. Vijećnica je bila meta artiljerije sljedbenika zloÄinaca Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića, odnosno, Vojske entiteta Republike Srpske i bivše Jugoslavenske narodne armije. Radovan Karadžić, koji voli sebe smatrati više navodnim pjesnikom nego ratnim zloÄincem, izdao je nalog da se na zgradu Vijećnice ispale fosforne bombe, koje osobito pospješuju rasplamsavanje vatre. Tako je Vijećnica postala sinonim urbicida i kulturocida u Bosni i Hercegovini, Evropi i svijetu. PogoÄ‘ena mnoštvom projektila, spaljena je i razrušena. Malo je knjiga spašeno iz plamena. Uništeno je više od 80 posto knjižnog fonda i dokumenata koji su svjedoÄili o hiljadugodišnjoj historiji zemlje i države Bosne i Hercegovine. Oko tri miliona knjiga i tri stotine unikatnih rukopisa neprocjenjive vrijednosti zauvijek je izgubljeno. Vijećnica je tako postala simbol agresije i genocida u Bosni i Hercegovini.
Kada uništite pisani trag o Ideji Bosne i Bosanskom duhu, taj civilizacijski kod koji pripada svim graÄ‘anima Bosne i Hercegovine, onda uništavate državu Bosnu i Hercegovinu. Brisanjem Ideje Bosne i Bosanskog duha agresori su pokušali izbrisati bosanskohercegovaÄku državu, društvo, zemlju, teritoriju. Spaljivanje knjiga u Vijećnici je bilo sredstvo za realizaciju politiÄkih i teritorijalnih ciljeva agresora u ime širenja bosanskohercegovaÄkog kolektivnog zaborava. Ovaj mraćni Äin je vezan za totalitarni režim zloÄinca Slobodana Miloševića i njegovih istomišljenika u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini kojim bi se agresijom i genocidom obraÄunavali sa bosanskohercegovaÄkom prošlosti, sadašnjosti i budućnosti u ime rušenja kolektivnog pamćenja bosanskohercegovaÄkih graÄ‘ana o jedinstvenoj, slobodnoj, nezavisnoj državi.
Vijećnica je svojevrsni Äuvar kulturno historijskog naslijeÄ‘a Bosne i Hercegovine i agresorima trn u oku kada je u pitanju kontinuitet bosanskohercegovaÄke državnosti. Ali Vijećnica je i simbol Äovjeka i civilizacije. Ona u sebi sintetizira povijest Sarajeva, Bosne i Hercegovine, Äovjeka i civilizacije. Obnova Vijećnice i njeno novo otvaranje je poruka i pouka svima agresorima na Bosnu i Hercegovinu i svim kreatorima i izvršiocima genocida nad graÄ‘anima Bosne i Hercegovine da su Ideja Bosne i Bosanski duh uvijek uspijevali pobijediti zlo i fašizam, agresiju i genocid. Oni koji su palili Vijećnicu, oni koji su agresijom i genocidom jurišali na državu Bosnu i Hercegovinu i njene graÄ‘ane, oni koji su ubijali djecu, oni koji su silovali, oni koji su muÄili i ubijali u koncentracionim logorima smrti, oni koji su na silu protjeravali, zapravo, su palili i rušili Ideju Bosne i Bosanski duh, a time su palili i rušili i povijest, kulturu, tradiciju Äovjeka i civilizacije. Zbog tog barbarskog, anticivilizacijskog, antihumanog zloÄina agresije i genocida palitelji Vijećnice i rušitelji države Bosne i Hercegovine će vjeÄno ostati na smetlištu historije. Kolektivno znanje pohranjeno u spisima jednog naroda predstavlja bitan dio identiteta tog naroda. Do danas brojni vlastodršci širom svijeta, a posebno kreatori i izvršioci agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim graÄ‘anima nisu shvatili da se snagu misli i duha, bilo u obliku pisane rijeÄi ili izraženu nekim drugim umjetniÄkim jezikom, nije moguće izbrisati. Još nije izmišljeno oružje koje je snažnije od snage duha. Fašizam još nije pobjeÄ‘en ni u Bosni i Hercegovini ni u svijetu.
Velikosrpski agresor i njegovi kolaboracionisti izvršili su zloÄin genocida i na podruÄju Sarajeva, posebno u Sarajevu u opsadi, jednom od “strateških ciljeva srpskog naroda u Bosni i Hercegovini”, teritoriji Ujedinjenih nacija (sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija). U Sarajevu u opsadi je u redovima za vodu i hranu, na tržnicama, u školama, na fakultetima, u bolnicama, tramvajima, autobusima, na ulicama, u stambenim objektima, na poslu, za vrijeme sahrana, itd., pored ostalog, vršena koordinirana, dugotrajna, rasprostranjena i sistematska kampanja namjernog granatiranja (vatrenim oruÄ‘ima za neselektivno gaÄ‘anje, kao što su minobacaÄi, rakete s daljinskim navoÄ‘enjem i artiljerija), civilnih podruÄja, objekata i civilnog stanovništva iz artiljerijskog, minobacaÄkog i pješadijskog oružja. Granatiranjem i snajperskim djelovanjem ubijeno je i ranjeno na hiljade civila oba spola i svih starosnih dobi, posebno djece, žena i starih lica. Samo na podruÄju Sarajeva u opsadi, od aprila 1992. do decembra 1995, ukupan broj ubijenih, poginulih i umrlih, prema rezultatima istraživanja ICTY-a, iznosi 18.889 lica. U teškim uvjetima opsade Sarajeva i rasprostranjenog i sistematskog napada na civile i civilno stanovništvo i civilne objekte (granatama velikog kalibra, pancirnim granatama, višecijevnim bacaÄima raketa, zapaljivim projektilima, neselektivnom i snajperskom vatrom i drugim oruÄ‘ima i oružjem), pored svakodnevnog /danonoćnog ubijanja, ranjavanja i drugih oblika zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i meÄ‘unarodnog prava, ukljuÄujući i razaranje, uništavanje i spaljivanje civilnih objekata, pogoršano je i fiziÄko i psihiÄko stanje stanovništva, koje je, pored ostalog, znatno povećavalo njihovu patnju i pojaÄavalo (njihov) bol.
PloÄa na Vijećnici, posebno tekst na toj ploÄi, precizno govori o navdenom zloÄinu, jasna je opomena Äovjeku i civlizaciji da ne zaborave, da pamte i da opominju. To je imperativ bosanskohercegovaÄke, ali i evropske, svijetske budućnosti. Ono što piše na ploÄi govori i svjedoÄi o najvećim zloÄinima poslije holokausta u Evropi, srpsko-crnogorskoj agresiji i zloÄinima genocida u Bosni i Hercegovini, govori o kulturocidu, govori o rušiteljima Sarajeva i ubicima sarajevske djece i graÄ‘ana glavnog grada nezavisne bosanskohercegovaÄke države. PloÄa treba ostaviti sa sadašnjim tekstom. Na njoj ne piše da je Vijećnicu bombardirao i zapalio Srpski narod i ne odnosi se na sve Srbe, već na srpske izrode i zloÄince, a zna se ko su oni, a neki su za to i sudski osuÄ‘eni. Tekst na ploÄi treba biti povod predsjedniku Srbije Aleksandru VuÄiću i drugim liderima da priznaju zloÄin, zatraže oprost od žrtava i pokažu kajanje za spaljivanje bosanskohercegovaÄke historije.
Pokušaj promjene teksta na ploÄi jasno govori o namjerama prema Bosni i Hercegovini i njenim graÄ‘anima, ali i prema istini i pravdi. Ne, mi ne pristajemo na zaborav. Jer zaboraviti znaÄi izložiti se novoj agresiji i genocidu. Ostajemo u odbrani slobodnog, jedinstvenog Sarajeva, u odbrani nezavisne, slobodne, demokratske Bosne i Hercegovine, suprotstavljajući se projektima revizije prošlosti koji od žrtava hoće napraviti ljude, žene i djecu bez pamćenja i dostojanstva, koji umjesto istine prizivaju laž, a umjesto pravde krivdu. PoruÄujemo bosanskohercegovaÄkom politiÄkom establišmentu da se okani gubitniÄke ideologije kojom se uzalud pokušava izvršiti revizija historije, revizija presuda internacionalnih i nacionalnih sudova o agresiji i genocidu u Bosni i Hercegovini. Iskreni bosanskohercegovaÄki patrioti se više nikada neće sakrivati od sebe i svoje povijesti zarad velikosrpskih i velikohrvatskih nacionalistiÄkih projekata. Bosna i Hercegovina sa svojom Idejom Bosne i svojim bosanskim duhom je trajna i neuništiva država koja bez obzira na toliko agresija i genocida, bez obzira na mnoge analize takozvanih instituta širom svijeta o navodnoj propasti bosanske države, bez obzira na antibosansko djelovanje udružene srpske i hrvatske paradržavne diplomatije još svjedoći najbolju mogućnost realizacije Äovjeka i civilizacije kroz prihvatanje, priznavanje i poštovanje drugog i drugaÄijeg na osnovama bosanskohercegovaÄke slobode.
Akademik Emir Ramić