PRIMJENITI PRINCIP UNIVERZALNOSTI GRAÄANSTVA I INTERNACIONALNI PRAVNI POREDAK NA ÄŒLANICU ORGANIZACIJE UJEDINJENIH NACIJA, REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU
Autor Sven Rustempašić
DEJTONSKA PRIVREMENA UNIJA BOSNA I HERCEGOVINA
Prema Dejtonskom ustavu (Aneks 4 Dejtonskog mirovnog ugovora), Bosna i Hercegovina nije (!) država, nego je u najboljem sluÄaju tek veoma labava, privremena unija jedne države u procesu legalizacije, Republike srpske (RS), i jedne nestabilne federacije od 10 mini-država (kantona), Federacije BiH.
Unija država nije država. Recimo, unija ima zajedniÄke, dok država ima jedinstvene organe; npr. dejtonska Unija BiH ima Vijeće ministara BiH, a nema organ države, Vladu BiH; ima zajedniÄku vojsku (unija), a ne jedinstvenu vojsku (država). Zatim ima zajedniÄke kompanije, korporacije, javne servise, i sl. - ali to nisu organi države, nego privatna pravna lica, sliÄna onima iz poslovnog svijeta (firme). Npr. Javni TV servis BiH, je poduzeće koje postoji na sliÄnim pravnim osnovama kao i granap u vašem susjedstvu; to nije organ države, nego privatno poduzeće.
A Äak i ovakvo agonizirajuće (ne)funkcioniranje Unije BiH, omogućava jedino Ured Visokog Predstavnika (OHR) - organ Dejtonskog sporazuma zadužen za njegovu implementaciju koja se zove Dejtonski proces. Pri tome OHR djeluje po sistemu ¨drži bure vodu dok majstori ne odu¨. Naime, kada RS dobije sve ¨papire¨ svoje državnosti od predstavnika njenih žrtava - a to su lideri, glavni odbori, parlamentarci SDA, SBiH, SDP i BPS- Sefer Halilović - onda će se OHR zatvoriti, a Visoki Predstavnik će javiti Ujedinjenim Nacijama u New York City-u da je Dejtonski proces okonÄan, te da se iz ¨grunta¨ UN (tek tada!) izbriše Republika BiH, a upiše se Republika srpska kao legalna, suverena država.
ÄŒetnici i njihovi suradnici u glavnim odborima velikih stranaka koje okupljaju Bošnjake, kao i svi mediji u BiH, 14 godina varaju javnost ¨da je Dejtonska BiH, država¨. Ta im prevara služi da Republika srpska neometano dobije sve ¨papire¨ svoje državnosti prije nego što se istina objelodani. Popis stanovništva i podjela državne imovine RBiH su neki od zadnjih koraka u tom pravcu. Kada se podjeli imovina RBiH, kada Unija BiH ostane bez imovine, a na pola BiH je daju RS, tada će proces biti okonÄan. Dakle, ¨drži bure vodu, dok majstori ne odu¨.
U propagandnom rjeÄniku korištenom u svrhu uništavanja Republike Bosne i Hercegovine, a time i bilo kakve države BiH, jedna od kljuÄnih prevara je i rijeÄ ¨entitet¨. Zašto u Dejtonu zacrtanu državu Republiku srpsku, nazivaju ¨entitet¨ kada rijeÄ ¨entitet¨ ne postoji u Povelji UN i Internacionalnom pravu, a niti u teoriji države? Tu rijeÄ koriste za prikrivanje istine da je prema Dejtonskom ustavu, ¨entitet Republika srpska¨, ništa drugo nego država!
Već 14 godina svugdje slušamo i Äitamo prevaru ¨da je BiH država sastavljena od dva entiteta¨. Ustvari je, ponovno naglasiti treba, Dejtonska BiH u najboljem sluÄaju veoma labava ad hoc unija jedne države u procesu priznavanja, Republike srpske, i jedne nestabilne federacije od deset mini-država, kantona, koji ne Äine nikakvu solidnu cjelinu, ništa funkcionalno, ništa sa profilom i perspektivom solidne države. Uništenje države BiH se provodi i tako da se zamagljuju, skrivaju i lažno opisuju pravne Äinjenice.
Zašto RS nije još u Dejtonu definitivno postala legalna država? Zašto već 14 godina stalno traži, a nažalost i dobiva, ¨papire¨ svoje državnosti u dejtonskim parlamentima od SDA, SBiH, SDP? Zato što RS u Dejtonu nije mogla nastati kao država, jer bi kršenje Povelje UN i Internacionalnog prava bilo previše oÄigledno i ¨Zapadu¨ nedopustivo sa stanovišta njegovog interesa zaštite internacionalnog poretka kojeg ¨Zapad¨ treba. Slikovito iskazano, RS je u Dejtonu de facto postojala, ali je de jure bila poput nekog formulara sa praznim rubrikama. A zatim joj te prazne rubrike u Dejtonskom procesu već 14 godina redovno ispunjavaju predstavnici preostalih odanih graÄ‘ana RBiH u vrhu stranaka SDA, SBiH i SDP - da Republici srpskoj pored njenog de facto postojanja, osiguraju i njeno de jure postojanje odn. besprijekorni legalitet na svjetskom nivou. Dakle, Dejtonski 14-godišnji proces služi da te stranke unište RBiH i ozakone RS, a da pri tome Internacionalni pravni poredak ne pretrpi nikakvu štetu, pa niti najmanju blamažu. Drugim rijeÄima, u Dejtonu je uspostavljena specijalna procedura koja diktira da RS postane potpuno legalna država tek na kraju Dejtonskog procesa kada će imati sakupljene sve svoje državotvorne ¨papire¨ - ali ne sakupljene odn. dobivene od internacionalnih pravnih institucija (!), nego od lažno nazvanih pro-bosanskih a ustvari pro-velikosrpskih stranka u kojima participiraju preostali graÄ‘ani RBiH, najviše iz bošnjaÄkog naroda.
RS je u Dejtonu samo zacrtana, samo planirana (!) kao država - jer Internacionalna zajednica (konkretno ¨Zapad¨) štiti svoje tekovine i mehanizme globalne vlasti i dominacije kao što su Povelja UN i Internacionalno pravo. Vladari ¨Zapada¨ ih trebaju kao argument pravednosti pred stotinama miliona svojih graÄ‘ana kada se odluÄe, npr., za invaziju neke države, koju će sa njenim stanovništvom bombardirati ¨do kamenog doba¨. U Dejtonu je ¨Zapad¨ svoje Internacionalno pravo zaštitio tako što nije (!) ozakonio Republiku srpsku, nego je samo zacrtao Aneks 4 (ustav) i Dejtonski proces - u kojem će je ozakoniti upravo lideri i parlamentarci stranaka SDA, SBiH i SDP, tobože ¨ispred graÄ‘ana RBiH¨.
Ukidanje i razbijanje jedne države Älanice UN, veoma je težak posao ako se želi postići da Povelja UN ne bude prekršena. Da to ukidanje države uspje, u našem se sluÄaju zacrtao ovaj Dejtonski proces, u kojemu Povelju UN i Internacionalno pravo krše sami lideri u vlasti te države, kao što to Äine glavni odbori i parlamentarci stranaka SDA, SDP i SBiH. Zato ovaj Dejtonski proces - proces ukidanja, uništavanja države BiH uz stvaranje legalne ¨srpske države zapadno od Drine¨ - traje već 14 godina. Zato u Sarajevo tako Äesto dolaze toliki najviše i visoko rangirani državnici i diplomati sa ¨Zapada¨. Zato se toliko mnogo puta putuje u Brisel, Washington, NYC. Zato već 14 godina traje ova postupna legalizacija Republike srpske. Svake se godine mogao napraviti spisak dodatnih državotvornih ¨papira¨ koje je RS dobila od ¨predstavnika¨ svoje žrtve. Evo sada RS traži i državnu imovinu RBiH na svojoj teritoriji i popis stanovništva koji će poništiti popis iz 1991. godine i tako ozakoniti ¨realno stanje¨ stvoreno genocidom u BiH, a time ozakoniti i RS. Poslije popisa nema niti priÄe o genocidu ili povratku. Vidi se kako je RS sve bezobraznija, sve okrutnija što se više bliži svojem cilju.
Ono što se naziva ¨entitetska linija¨, nije linija razgraniÄenja ¨dva entiteta¨, nego će to nepovratno postati svjetski ozakonjena državna granica dvaju država, Republike srpske i Federacije BiH - ukoliko se Dejtonski proces privede kraju. Oni koji žele državu BiH, moraju odbiti legalizaciju Dejtonskog ustava, jer bi Republika srpska konaÄnim aktima legalizacije postala samostalna država, amnestirana od svih zloÄina i svih presuda (poput Presude Svjetskog suda od 26. februara 2007). Kao takva, ona se Äak ne bi niti morala odvajati od Unije BiH, nego bi uvelike kontrolirala i Federaciju BiH preko svojih bošnjaÄkih poslužitelja, što već godinama Äini - posebno jer dejtonska Unija BiH nema nikakvog veta i nikakve vlasti nad Republikom srpskom, dok Republika srpska ima veto i znatnu vlast nad Unijom BiH. Odavno već svaki iole važan proces u lokalnom i internacionalnom domenu, zavisi od odluke RS.
PITANJE BOŠNJAÄŒKOM SABORU
Pitanje za BošnjaÄki sabor je da li želi povratak odn. spas države Bosne i Hercegovine, ili će ovaj BošnjaÄki sabor dati izreÄeno ili prešućeno odobrenje njenoj dejtonskoj podjeli i nestanku - bilo netraženjem povratka suspendirane Republike Bosne i Hercegovine, bilo traženjem pravno neostvarivog puta, to jest, puta na kojemu odobrenje za povrat onoga na što imamo pravo, tražimo od naših krvnika - koji nam to nikada neće dati. Ako želimo spas države Bosne i Hercegovine, za to postoji jedan i jedini naÄin kojim to možemo postići, jedini naÄin za kojeg postoji pravna ¨mapa puta¨ (spisak, redoslijed i opis pravnih radnji koje trebamo poduzeti). To je zahtjev za povratak suspendirane Republike Bosne i Hercegovine putem primjene Presude Svjetskog suda, Povelje UN i pridruženog joj Internacionalnog prava.
INTERNACIONALNO PRIZNANJE REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE
Organizacija Ujedinjenih Nacija (OUN), Evropska Unija (EU) i sve njene Älanice, Sjedinjene AmeriÄke Države (SAD) i preko stotinu država širom svijeta, ukljuÄujući sve velike sile, priznale su Republiku Bosnu i Hercegovinu (RBiH) 1992. godine kao suverenu, jedinstvenu, graÄ‘ansku, parlamentarnu demokratsku državu - punopravnu Älanicu internacionalne zajednice. Svi graÄ‘ani RBiH su tako postali subjektom internacionalnog pravnog poretka, priznati kao BosanskohercegovaÄka nacija (svi graÄ‘ani jedne republike su njena nacija, jer se nacija u biti poistovjećuje sa državom). U 'Završnom dokumentu Helsinške konferencije' iz 1975. godine, osigurano je pravo na samoodreÄ‘enje bosanskohercegovaÄke nacije, kojega je ona iskoristila, a što je njoj priznato po obavljenom graÄ‘anskom Referendumu od 29. februara i 1. marta 1992. godine. Nije priznato pravo na samoodreÄ‘enje narodnim skupinama i narodnostima – nego nacijama, koje se poistovjećuju sa državama. To je vrijedilo za sve države koje su proizašle iz raspadnutog Sovjetskog Saveza, sve države koje su osloboÄ‘ene raspadom Varšavskog pakta i sve države raspadnute Jugoslavenske federacije, SFRJ.
Zato se moramo konaÄno uozbiljiti i našu naciju kao univerzalnost graÄ‘anstva, nazivati pravim imenom – bosanskohercegovaÄka nacija, kakvom je 1992. godine priznata. Pojam i ime Bošnjak je ime pripadnika naroda, što nije isto kao pojam i ime Bosanac odn. Hercegovac, koje oznaÄava pripadnika bosanskohercegovaÄke nacije, državljanina Bosne i Hercegovine. Mi prvi, neovisno od stavova bilo koga drugoga, moramo stalno insistirati na 1992. godine svjetski steÄenoj i priznatoj i na nama primijenjenoj pravnoj definiciji univerzalnosti graÄ‘anstva u sluÄaju nezavisne, graÄ‘anske države, Republike Bosne i Hercegovine – upotrebom pojma i imena bosanskohercegovaÄka nacija. Država odn. nacija, je nadnarodna kategorija. To je temeljna pravna Äinjenica za naše prilike. GraÄ‘ani, Bosanci i Hercegovci, su jedini subjekt internacionalnog pravnog poretka. SamoodreÄ‘enje RBiH, njezino svjetsko priznanje i Älanstvo u OUN utemeljeno i na 'Helsinškoj konferenciji', moramo tretirati tako da graÄ‘anski Referendum i svjetsko priznanje RBiH Ävrsto Äuvamo kao neponištivo, neponovljivo, nezanemarivo.
Nevezano za specifiÄnosti profila država supotpisnica 'Završnog dokumenta Helsinške konferencije', bitno je samo to da se sve one doslovno pridržavaju tog dokumenta. A sve su 1992. godine priznale RBiH kao jedinstvenu, suverenu državu definiranu Ustavom RBiH, kao punopravnu Älanicu svjetske zajednice, prema Internacionalnom pravu.
Glavna zagovornica i planer Evropske Unije, te preko duže od stoljeća temeljna struktura koja formira Establishment koji vlada Sjedinjenim AmeriÄkim Državama, a još duže vremena Evropom, odn. cijelim ¨Zapadom¨, je država Vatikan, koja je nas priznala još kada je na Sabor Bana Kulina na Bilinom polju, 8. aprila, 1203. godine, uputila posebnu delegaciju. To je 1992. godine Vatikan potvrdio kada je pozvao sve Bosanske Hrvate da uÄestvuju na graÄ‘anskom Referendumu 1. marta 1992. i zatraže neovisnost svoje države, te odmah nakon toga priznao RBiH.
Sveta Stolica je preko Biskupske konferencije BiH, ljeta 2005. godine u Mostaru ocijenila Dejtonski ustav nepravednim i nefunkcionalnim, te zatražila da se država BiH na srednjem nivou organizira u Äetiri multietniÄke regije, što je i naš Kardinal Vinko Puljić javno naglasio u nekoliko prilika. Najmoćnija globalna struktura u proteklih 1000 godina, javno podržava opstanak države BiH na temeljima internacionalnog pravnog poretka. A kada Vatikan prizna jednu državu, to priznanje gubi snagu samo ako se nacija priznate države preko svojih veleizdajnika sama svoje države odrekne.
Politika EU je usuglašena sa SAD, a u ovakvim situacijama se provodi naroÄito preko NATO saveza, Äije sve Älanice imaju potpuno istu obvezu i jedinstvenu politiku prema faktorima izvan Saveza, definiranu izrekom: 'Svi za jednoga, jedan za sve'. Sve te države se doslovno pridržavaju slova i duha 'Helsinške konferencije', tj. njene 'Helsinške deklaracije', kao i sporazuma 'Istok-Zapad'¨ kojega su potpisali GorbaÄov i Regan uoÄi ukidanja komunistiÄke vlasti u Evropi.
Republika Bosna i Hercegovina je i danas jedina priznata i legalna država na ovom tlu. Naše metode trebaju ići za tim da se u pravnom domenu savladaju vanjski agresori i njihova unutarnja iredenta-surogati, koji su poÄinili neoprostive i u više sluÄajeva presuÄ‘ene zloÄine. Zato u narednom razdoblju trebamo od svjetske zajednice zatražiti povrat ilegalno suspendiranog Ustava Republike BiH, na temelju Internacionalnog prava, svoga svjetskog priznanja - a ne odobriti legalizaciju agresorskih, ratno-zloÄinaÄkih, genocidnih, separatistiÄkih zlodjela i tvorevina koje su naÄinili u BiH.
Stoga naša platforma treba težiti za time da svi centrifugalne smjerove postepeno suzbijamo i poništavamo – da ostane samo nezavisna Republika Bosna i Hercegovina, te bosanskohercegovaÄka nacija kao realizacija univerzalnog principa graÄ‘anstva na kojem će biti nadograÄ‘ivani i unutrašnji i vanjski odnosi države. Taj status ni u kojem sluÄaju ne zadire u interese i ne Äini štetu narodnim skupinama unutar države, hrvatskoj, srpskoj, bošnjaÄkoj, i ostalim.
DRŽAVU SU IZVELI ISPOD ZAŠTITE POVELJE UN
Parola iz perioda agresije na RBiH, ¨Država Bosna i Hercegovina je nemoguća jer je srpski i hrvatski narod ne želi¨ (A.I.), jedna je od najvećih prevara upućenih graÄ‘anima. Istina je da je Država BiH nemoguća jedino ako je se odreknu njeni odani graÄ‘ani Bosanci i Hercegovci, a meÄ‘u njima najbrojniji, pripadnici bošnjaÄkog naroda, preko svojih predstavnika u vlasti.
Od 1996. godine preživjeli odani graÄ‘ani RBiH se nalaze u agoniji nepravednog, ilegalno nametnutog Dejtonskog poretka (ustava) u toj mjeri da se nad njima nastavlja genocid ¨mirnim putem¨ i uništava jedinstvena, suverena, graÄ‘anska, demokratska, perspektivna država Bosna i Hercegovina, kakva je primljena u Älanstvo UN. Preostali odani graÄ‘ani Älanice UN, RBiH, Bosanci i Hercegovci, meÄ‘u kojima samom strukturom stanovništva i zadanom situacijom, ima najviše pripadnika bošnjaÄkog naroda, bivaju srozani na mizerni status ¨Evropskih Palestinaca¨!
Što se bosanske surove zbilje tiÄe i nasilja u zadnjih dva desetljeća, zvaniÄni stav SAD je poznat: BiH je država na koju je izvršena agresija izvana, izvoÄ‘ena na tlu RBiH pomoću vojnih i paravojnih formacija, kako iz susjedstva tako i preko unutarnje iredente. Odmah nakon što su SAD priznale RBiH, Predsjednik George Bush Sr., je PredsjedniÄkom egzekutivnom naredbom proglasio SR Jugoslaviju (Srbiju i Crnu goru) agresorom. Država i režim Slobodana Miloševića je tada dobila od Amerikanaca isti status kao i režim Saddama Husseina. A odmah je u vidu kazne primijenjen embargo na SRJ. Kada su SAD priznale RBiH, Predsjednik Bush je naložio da Jugoslavenska narodna armija i sve strane vojne i paravojne formacije u roku od 15 dana napuste teritoriju RBiH. To je neutralizirao Predsjednik Predsjedništva RBiH, koji je hitno otišao na sastanak sa generalima JNA na kojem je proglasio JNA poželjnom vojnom formacijom na tlu BiH.
I pored svega, SAD će održati svoj zvaniÄni stav prema državi BiH i graÄ‘anima Bosancima i Hercegovcima odanim svojoj domovini, da poštuju Povelju OUN i Internacionalno pravo, te da se po njima ravnaju i u našem sluÄaju - ali samo ako se mi na tu Povelju i na to pravo preko svojih lidera (!) pozovemo; ako ga koristimo, to jest, tek ako lideri iz domena rješavanja ovih pitanja putem dogovora sa agresorima, planerima i izvršiocima ratnih zloÄina i zloÄina genocida, konaÄno preÄ‘u na rješavanje ovih pitanja putem korištenja pravnog metoda i tako nas stave pod zaštitu Povelje OUN i Internacionalnog prava. Nažalost, lideri Bošnjaka u vlasti već 17 godina problem tretiraju putem ¨vansudskih nagodbi¨: ad hoc pregovora koji automatski izjednaÄavaju krvnika i žrtvu jer se odvijaju izvan institucija svjetskog pravnog poretka.
Taj spasonosni prelazak sa pogubne metode dogovora, na metodu primjene Internacionalnog prava, lideri politiÄkih stranaka koje u najvećem broju okupljaju pripadnike bošnjaÄkog naroda, već 17 godina nisu tražili, osim u par izuzetnih prilika, koje su ujedno dokazale superiornost primjene pravnog metoda nad dogovornim, u situaciji sporova, kriza, a pogotovo totalne vojne i sveukupne agresije na Älanicu OUN.
Prvi puta je pravni metod primijenjen kada je RBiH od internacionalne zajednice zatražila priznanje, te uz nadzor i verifikaciju procesa glasanja od strane inozemnog personala u BiH, obavila graÄ‘anski Referendum o nezavisnosti, 29. februara i 1. marta, 1992. godine – što je za rezultat imalo svjetsko priznanje RBiH, njen prijem u OUN kao 177. punopravne Älanice i skoro automatsko priznanje od strane preko 100 država, ukljuÄujući i sve velike sile.
Drugi puta je pravni metod primijenila Internacionalna zajednica, kada je poÄela agresija na RBiH, Rezolucijama Savjeta Sigurnosti OUN, broj 752 i 757, proglasila je SR Jugoslaviju (Srbiju i Crnu goru) agresorom i poÄela protiv agresora primjenjivati sankcije.
Treći puta je pravni metod primijenjen tako što je RBiH angažirala Prof. Dr. Francis Boyle-a i uz njegovu pomoć podnijela Tužbu protiv SR Jugoslavije (Srbije i Crne gore) na Internacionalnom sudu pravde, vrhunskom pravnom organu OUN, što je 1993. godine poluÄilo dvije veoma povoljne, ali ne i dostatne presude, kao i konaÄnu Presudu od 26. februara 2007. godine, koja je - uz sve velike zamjerke vlastima u Sarajevu koje ovaj proces nisu ispravno vodile, a donekle i Sudu - ipak donijela po državu BiH korisnu presudu, koja se može koristiti u cilju obrane države i graÄ‘ana, tako što se njome može ukinuti dejtonska tvorevina Republika srpska i ponovno iz suspenzije izvaditi RBiH.
I drugi sud u Den Haagu, Tribunal, je dao neku pravnu zaštitu i satisfakciju žrtvi, kao i materijal koristan za obranu države BiH i njenih odanih graÄ‘ana.
Sve ostalo su, u toku proteklih 17 godina, bile ¨vansudske nagodbe¨ na ad hoc konferencijama i susretima u ¨diplomatskim kockarnicama¨ poput hotela ¨President¨ u Ženevi i na drugim lokacijama, te preko 50 sastanaka legalne vlasti RBiH i agresora-terorista na Sarajevskom aerodromu; a sve izvan zaštite internacionalnog pravnog poretka koju može dobiti svaka Älanica OUN - ali samo ako njeni lideri primjenu tog svog prava zatraže, ako na tome insistiraju, odbijajući svaki dogovor sa teroristima, što je i inaÄe praksa u svijetu, bez obzira na težinu situacije. Jer dogovor sa, i snižavanje na nivo terorista, niti jednu situaciju nije olakšao, nego je stanje samo pogoršao.
Kada je postavljeno pitanje jednom ameriÄkom diplomati zašto su se Amerikanci neposredno umiješali u ishod rata za Kosovo, a tek posredno sudjelovali u okonÄanju rata koji je voÄ‘en protiv RBiH, punopravne Älanice UN, odgovor je glasio:
¨ÄŒim vi zvaniÄno pregovarate i dogovarate se, nama su ruke vezane da vam konkretno pomognemo. Ali mi vas, makar i da smo svjesni da ste žrtva, u ime demokracije moramo podržavati da i dalje pregovarate. MeÄ‘utim, vi odluÄujete hoćete li ili nećete pregovarati, pošto pregovarate o vašem a ne o našem stanju.¨
Dakle, jasno je da SAD podržavaju dijalog. U suprotnom bi podržavale njegovu negaciju, što u diplomaciji nije popularna gesta. Ali, mi smo ispravna, a ujedno i oštećena strana. Nažalost, mi imamo tzv. predstavnike koji sa našim krvnicima pregovaraju o principima, odn. trguju principima – iako se zna da se o principima ne pregovara, da se principima ne trguje. I stoga nije Äudo da će svako, pa i SAD, prihvatiti rezultate dugogodišnjeg popuštanja, destruktivnosti, robovskog mentaliteta i plemenskih odrednica onih koji predvode bošnjaÄki narod. Ali, i pored toga protudržavnog ponašanja takvih lidera, narod se i dalje bori za svoju državu - Äak i uz deprimirajuće spoznaje da svoje slobodarske težnje ne može preko takvih lidera realizirati.
Pregovaranje izvan zaštite internacionalnog prava, je temeljni metod na kojem je Predsjednik Predsjedništva RBiH zasnovao svoju kolaboraciju u agresiji na RBiH. U tim ad hoc nagodbama predstavnika žrtve (RBiH i njenih graÄ‘ana) i predstavnika agresora-krvnika (susjednih država i njihovih iredentistiÄkih formacija u BiH), argumenti nisu bili pravni, nego agresorska sila, teror, ucjena, pokolj, masovna strijeljanja i silovanja, koncentracioni logori, korpusi agresorskih vojski i njihovih paravojnih hordi. I zato trebamo tražiti da SAD i EU prema BiH i vice versa, BiH prema SAD i EU, primjenjuju pravni naÄin rješavanja svake situacije, a ne dogovorni. Ujedno treba insistirati da BiH nije humanitarni, nego državno-pravni i internacionalni problem – te ga kao takvog i rješavati.
DRŽAVU TREBA VRATITI POD ZAŠTITU POVELJE UN I INTERNACIONALNOG PRAVA
Problem BiH treba maksimalno internacionalizirati, i razgovore o BiH povesti na relaciji Sarajevo-Brisel, Sarajevo-New York, Sarajevo-Washington - a ne svoditi na lokalnu, pogubnu provincijalnu relaciju Sarajevo-Banja Luka ili Sarajevo-Beograd. Tek kada stanemo na internacionalnu pozornicu, možemo se nadati da će se i odnos SAD i EU prema BiH, Bosancima i Hercegovcima, a time i Bošnjacima, popraviti. Mi moramo uÄiniti te korake, jer je to najviše naš interes. Niko se neće boriti za nas, ako to mi ne Äinimo.
Dugogodišnji vaninstitucionalni odnos prema RBiH i njenim odanim graÄ‘anima, za posljedicu je imao i ima pojaÄanu, okuraženu, pravno netretiranu agresiju, genocid, raseljavanje, progon, blokadu povratka, teror, pljaÄku - a sve sa ciljem pokušaja uništavanja BosanskohercegovaÄkih graÄ‘ana, uz pretvaranje pripadnika bošnjaÄkog naroda u malu vjersku skupinu na ograniÄenoj teritoriji koja ima karakteristike geto prostora, što je potpuno suprotno stanje od cjelovite, jedinstvene, graÄ‘anske države, Republike Bosne i Hercegovine. Ukoliko bošnjaÄki politiÄki, duhovni, kulturni i nauÄni faktori konaÄno s tim u vezi ne poduzmu adekvatne mjere i radnje, desiti će se da BiH nestane kao država, a pripadnici bošnjaÄkog naroda dobiju malu geto teritoriju i postanu beznaÄajan, zanemariv faktor, na nivou male i nemoćne vjerske zajednice. Nažalost, taj se proces, nazvan Dejtonski proces, upravo bliži svojem cilju. Naše stanje je posljedica pogubnih dogovornih metoda na štetu pravnih, te se stoga i nalazimo u teškoj situaciji.
OÄekivano, SAD i EU su u Bosni da i pored deklarativnih i uopćenih izjava o graÄ‘anskom profilu i cjelovitosti BiH, konaÄno u vidu izlazne strategije ostave i dalje usijano žezlo vlasti dominantnim nedržavotvornim liderima bošnjaÄkog naroda. Isto je bilo i 1992-95, uz masovno prisustvo u BiH i oko BiH, svjetskih sila, pa i SAD. I šta se desilo? Nepotrebno je to ovdje navoditi.
Na stranu nacistiÄka politika agresora i ciniÄna politika svjetskih sila. To se moglo i može oÄekivati. Ali naša tragedija se sastoji i u tome da izabrana vlast ispred stranaka koje okupljaju pripadnike bošnjaÄkog naroda, kolaborira sa unutrašnjom i vanjskom destrukcijom, uz osobnu nedržavotvornost i šićar, i to zajedno sa Karadžićevim pulenima u Republici srpskoj ka disoluciji Bosne i Hercegovine kao jedinom rješenju aparthejda u konaÄnici.
EnergiÄnija reakcija SAD i poticaj državama EU, je rusko prisustvo u Evropi, pa i u BiH. Ruski kapital je ušao u Srbiju i Crnu Goru, koje su jedina nada probuÄ‘ene ruske politike u odnosu na ovaj dio Evrope, a i Evropu u cjelini. Rusija kupuje najvažnije resurse u RS. Trka SAD da Srbiju otrgnu od Rusije i prigrle u EU i NATO savez, dodatno otežava poziciju BiH, posebno Bošnjaka. Rusija pruža punu politiÄku i ekonomsku podršku Srbiji i RS, što je ustvari najvažniji faktor politiÄkog i ekonomskog položaja i djelovanja Srbije. Ali ako se bošnjaÄki lideri obrate ¨Zapadu¨ preko internacionalnih pravnih poluga, ¨Zapad¨ to neće moći ignorirati, ne radi BiH i Bošnjaka, nego radi sebe. I povrh tih šansi za obranu države BiH, ipak Srbija i dalje uspješno koristi RS, ali i HDZ, a što je najtragiÄnije, lažno nazvane pro-bosanske stranke SDA, SDP i SBiH. Srbija i dalje podržava ¨KaraÄ‘orÄ‘evo¨ izmeÄ‘u republika Srbije i Hrvatske, na štetu države BiH. Ipak, zaslugom hrvatskih želja za brzim ulaskom u EU, Srbija nema potpuno jakog partnera za ¨KaraÄ‘orÄ‘evo¨ u zvaniÄnoj Republici Hrvatskoj, ali zato postoji Dragan ÄŒović, predsjednik HDZ BiH, Äiji je šef u Zagrebu predsjednik najjaÄe stranke u Hrvata, zamijenio Franju TuÄ‘mana u kolaboraciji sa Srbijom.
BOSANSKA POLITIKA - PUTOKAZI DJELOVANJA DRŽAVI BOSNI I HERCEGOVINI ODANIH LJUDI
Svi pregovori oko ustavnih rješenja države BiH trebaju biti obavljeni u duhu 'Završnog dokumenta Helsinške konferencije' o pravu na samoodreÄ‘enje i, na osnovu njega, internacionalnog priznanja RBiH i Älanstva u OUN od maja 1992. godine pod njenim i danas jedino validnim i legalnim Ustavom RBiH. Zatražen od Pravne komisije EU, poznate pod imenom Badinterova komisija, proveden pod nadzorom eksperata EU na terenu, potvrÄ‘en kao legalan i priznat graÄ‘anski Referendum od 1. marta 1992. godine, je dokaz i platforma na kojoj je bosanskohercegovaÄkoj naciji priznata njena suverena, jedinstvena, nezavisna država, Republika Bosna i Hercegovina. Taj pravni fakt je neponištiv, neponovljiv i nezanemariv. Za razliku od dosadašnje prakse, mi ga moramo uvijek držati i nametati kao nezaobilazan. Stoga su naši putokazi:
1. oÄuvanje i jaÄanje BosanskohercegovaÄkog graÄ‘anstva kao pripadnosti univerzalnom graÄ‘anskom konceptu nacije i države, Republike Bosne i Hercegovine. JaÄanje BosanskohercegovaÄke nacije Bosanaca i Hercegovaca, kojom graÄ‘ani obznanjuju svoje bosanskohercegovaÄko graÄ‘ansko, državotvorno, teritorijalno, svjetsko opredjeljenje u jedinstvenoj, demokratskoj, nezavisnoj, suverenoj državi BiH i slobodnom civilnom društvu;
2. oÄuvanje suvereniteta države BiH. Suverenitet je nedjeljiv, neprenosiv i neupitan. Ova tri atributa suvereniteta, uz temeljne dobitke i garancije koje nam daje internacionalni pravni poredak pravom na kontinuitet ustavnosti i ustavnih procedura i nepriznavanju rezultata diskontinuiteta (agresijom i genocidom), omogućavaju legitimnu akciju BosanskohercegovaÄkih graÄ‘ana na poništavanju rezultata agresije i genocida u cilju obrane i obnove jedinstvenog bosanskohercegovaÄkog državnog i društvenog tkiva;
3. pridržavanje stavu da za BosanskohercegovaÄke graÄ‘ane postoji samo jedinstvena, demokratska, suverena i nezavisna država, Republika BiH, a dejtonska tvorevina Republika srpska postoji samo kao dio oktroiranog Dejtonskog ustava iz Aneksa 4;
4. odbijanje amandmana na Dejtonski ustav, jer amendiranje tog ustava znaÄi prihvaćanje Dejtonskog ustava nastalog na genocidu, što ujedno derogira Presudu Internacionalnog suda pravde od 26. februara 2007., od strane same žrtve genocida; a to niko u ime žrtve nema pravo uÄiniti. Umjesto amandmana na dejtonskim osnovama (konsenzus sa Republikom srpskom), nama treba povratak Ustava RBiH iz suspenzije. Ustav RBiH je priznat u skladu sa Poveljom OUN. Taj Ustav ne poznaje niti etniÄki, niti entitetski princip podjele vlasti, nego uzima graÄ‘anina kao temeljnu jedinku univerzalnosti graÄ‘anstva iz koje logika jednakopravnosti svih graÄ‘ana u pravima i dužnostima ne može izuzeti ikojeg pojedinca, a niti vjerske skupine i narode.
5. BosanskohercegovaÄki graÄ‘ani ne smiju potpisati dokument kojim BiH gubi svoju historijski i pravno verificiranu državnost na osnovu Internacionalnog prava odn. Povelje OUN;
6. BosanskohercegovaÄki graÄ‘ani se trebaju i moraju uvijek pozivati na Povelju OUN, i u svim relevantnim rješavanjima svojih problema koristiti tu Povelju i njoj pridodane dokumente, a posebno Konvenciju o genocidu;
7. BosanskohercegovaÄki graÄ‘ani u svojim temeljnim interesima trebaju djelovati državotvorno, nadstranaÄki, slobodno i podržavati politiÄke faktore poput stranaka, lidera, institucija i sliÄno, u konkretnim situacijama i djelima samo ako ti faktori Äine vidljivu, dokazivu korist nadstranaÄkom, državotvornom, samoopstojnom interesu bosanskohercegovaÄkim graÄ‘anima i cjelovitoj, jedinstvenoj, suverenoj državi Bosni i Hercegovini.
ZAKLJUÄŒAK
Prema svemu navedenom o ilegalnosti Dejtonskog ustava (Aneksa 4), navedeni atributi suvereniteta Republike BiH saÄuvani u Dejtonu (silom Internacionalnog prava a ne voljom pregovaraÄa) kao temelj Internacionalnog prava, jasno govore da:
1. Usprkos ¨Dejtonu¨, pravno (ustavno) postoji samo Republika BiH, a Republika srpska postoji samo kao dio mirovnog ugovora, što je nelegalno.
2. Svjetski sud u Hagu je 26. februara 2007. godine presudio da RS ¨ne stanuje¨ u BiH, nego da je rezultat genocida po Konvenciji o genocidu pridruženoj Povelji UN, koja zabranjuje ne samo genocid, nego i rezultate genocida, poput tvorevine Republike srpske, smatra ništavnim. Zbog toga se strana kojoj se sudi na sudu i presudi, ne treba pitati za pravni sistem države, za kršenje kojeg agresijom i genocidom joj se sudilo i presudilo. Nije bitno šta o ustavu BiH misli bilo ko iz Republike srpske, nego šta o budućnosti BiH i njenom ustavu misle stvarni subjekti prava, a to su samo lojalni graÄ‘ani države, tj. graÄ‘ani države BiH koji je žele.
3. Umjesto pregovora i fraza o ¨ustavu kojega će svi prihvatiti¨ - što stavlja ¨Dejton¨ na stol kao pravni osnov i pregovora i veta RS nad BiH - predstavnici BosanskohercegovaÄkih graÄ‘ana, a time i onih iz bošnjaÄkog naroda, na pregovorima se moraju vratiti iz dogovornog u pravni prostor u kojemu postoji kontinuitet Republike BiH a ne postoji niti ¨Dejtonski ustav¨ a time niti RS, pogotovo ne kao ¨pravni osnov¨ RS. Po objavi Presude Svjetskog suda o agresiji i genocidu, svaki poslanik i svaki parlament, pa i onaj Dejtonski, treba zatražiti primjenu odluke Suda, a to nije samo novÄana naknada nego brisanje rezultata genocida - i ¨Dejtona¨ i Republike srpske, jer bez toga neće biti niti novÄane naknade. Ako se od bilo kojeg pojedinog ustavnog predlagaÄa ne zatraži primjena odluke Svjetskog suda u smislu ukidanja RS, to će znaÄiti suprotstavljanje odluci Suda u smislu odustajanja od Presude i priznavanje RS.
4. Donošenjem pravosnažne odluke Svjetskog suda, prihvaćanje bilo kakvih amandmana na Dejtonski ustav, znaÄi i prihvaćanje onoga na šta se amandmani daju, tj. samog Dejtonskog ustava kojem se implicite presudilo 26. februara 2007, a i prije, kao ustavu nastalom na agresiji, ratnim zloÄinima i genocidu. Prihvaćanje dejtonskog ustava (Aneksa 4) bi ujedno znaÄilo odustajanje od Presude od strane dejtonskih predstavnika same žrtve genocida, što niko u ime žrtve nema pravo uÄiniti. Umjesto amandmana na dejtonskim osnovama (konsenzus sa RS), imperativ opstanka države BiH je povratak Ustava RBiH iz njegove ilegalne 14- godišnje dejtonske suspenzije - a zatim eventualnog amendiranja tog Ustava RBiH, da bi ono bilo u kontinuitetu sa tim zadnjim i jedinim legalnim ustavom, kakav je bio u trenutku kada je Republika BiH priznata (te kao takva napadnuta). Umjesto amandmana na dejtonski ustav (Aneks 4), amandmane treba donijeti na Ustav RBiH, i to na principima Povelje UN, Evropskog ustava i Ustava RBiH, od kojih niti jedan ne poznaje etniÄki ili entitetski princip podjele teritorija i vlasti.