Naučna istraživanja
Govor na akademiji povodom Dana nezavisnosti BiH u NY
1. mart se obilježava kao Dan nezavisnosti BiH još od 1992. godine. Naime, 29. februara i 1. marta 1992. godine, u BiH, uspješno je obavljen, svjetski verificiran i priznat referendum o samostalnosti i zahtjevu za internacionalno priznanje Republike BiH, a odmah zatim je uslijedilo potpuno svjetsko priznanje Republike, okrunjeno 22. maja 1992., njenim prijemom kao 177. države-Älanice Ujedinjenih nacija. Prema statistiÄkim podacima, na referendum je izašlo oko 64,31%graÄ‘ana s pravom glasa, a za nezavisnost BiH glasalo je njih oko 99,44%. Mnogi bosanskohercegovaÄki Srbi su, prema instrukcijama njihovog politiÄkog vrha, bojkotovali referendum, misleći da će tako onemogućiti ispravnost i legalnost istog.
Zemlje Älanice Evropske zajednice su 6. aprila 1992. godine, a dan kasnije i SAD i Kanada priznale BiH kao nezavisnu i suverenu državu. Republika BiH 22. maja 1992. godine postala Älanica Organizacije ujedinjenih naroda.
Istovremeno sa tim uzvišenim, zakonitim i pravednim aktima RBiH i Internacionalne zajednice, na proljeće 1992. je protiv te države-Älanice UN, pokrenuta nemoralna, protuzakonita, jezivo zloÄinaÄka vojna agresija susjednih država, SR Jugoslavije (Srbije i Crne gore) i Republike Hrvatske koja je trajala Äetiri godine (1992-1995), a u raznim oblicima, izuzev vojnim, traje do danas.
Uspješnim otporom graÄ‘ana RBiH agresiji i zalaganjem Vlade RBiH za multietniÄku i demokratsku državu ravnopravnih naroda, BiH je oÄuvala svoj državnopravni, politiÄki i historijski kontinuitet i subjektivitet.
1. mart je prelomni historijski trenutak savremene BiH jer potvrÄ‘uje bosanskohercegovaÄko državno, pravno, politiÄko i društveno trajanje i uzdizanje. Ovo je historijska Äinjenica koja je nauÄno i društveno verificirana. ÄŒinom nezavisnosti BiH se u formi nezavisne države politiÄki reuspostavila. Tog dana je više od 64 posto graÄ‘ana BiH potvrdno odgovorilo na referendumsko pitanje “Da li ste za suverenu i nezavisnu BiH, državu ravnopravnih graÄ‘ana, naroda?” Referendum za nezavisnost BiH održan je na preporuku Arbitražne komisije meÄ‘unarodne konferencije o Jugoslaviji u završnoj fazi disolucije bivše Jugoslavije. Zato se demokratska narav Äina stjecanja nezavisnosti kao i karakter cjelokupne procedure –demokratski referendum - ni na koji naÄin ne može delegitimirati.
Referendumom za suverenost i nezavisnost BiH su potvrÄ‘eni njena državnost, samostalnost i nezavisnost kao većinsko politiÄko opredjeljenje graÄ‘ana BiH. Referendumskim izglasavanjem BiH je prvi put poslije 1463. godine povratila i ostvarila svoj puni državni kapacitet. ÄŒinom referenduma i prijema u Ujedinjene Nacije ona je konaÄno postala država u punom obimu znaÄenja tog pojma.
Taj historijski datum i nauÄno verificiranu Äinjenicu, vlasti manjeg entiteta još ne prihvataju. Ali znaÄaj ovog historijskog datuma i verificirane Äinjenice daleko prevazilazi dnevnu antibosanskohercegovaÄku politiku. Historijska i verficirana Äinjenica je da je BiH tim danom postala Älanica meÄ‘unarodne zajednice. To je nepobitna stvarnost s kojom antibosanskohercegovaÄka politika mora raÄunati, jer se ta pravna stvarnost ne može dovesti u pitanje.
1. mart je i krucijalni dan za BiH jer su referendumom stvoreni preduvjeti za meÄ‘unarodno priznanje državnog suvereniteta i politiÄke nezavisnosti, suvereniteta, teritorijalnog integriteta i državno, pravno, politiÄkog kontinuiteta koji omoguÄuju egzistenciju najveÄih bosanskohercegovaÄkih vrednota Ideje Bosne i Bosanskog duha. I baš na te vrednote, koje su stotinama godina utemeljivale BiH, koje su stotinama godina hranjene iz bosanskohercegovaÄke historije, tradicije, kulture, odmah poslije meÄ‘unarodnog priznanja, izvršena je agresije i genocid. Strategija agresivno genocidnog zla udarila je na simbol bosanskohercegovaÄkog trajanja i uzdizanja, na bosanskohercegovaÄke Äuvare. To se ne smije i neće zaboraviti. To se mora i hoće pamtiti u ime života bosanskohercegovaÄkih vrednota. Obnova vjere u te vrednote je strateški cilj svih onih koji poštuju državu BiH.
Samo slobodan Äovjek, graÄ‘anin, svojom unutrašnjom energijom može doći do te vjere. Ali BiH još nema državnih garancija za svoju slobodu. Gdje postoji strah nema slobode. Gdje se ne može govoriti svojim maternjim jezikom nema demokratije, ljudskih prava i sloboda. Dok se BiH progoni zbog svojih vrednota, dok BiH još traga za istinom i pravdom, dok BiH još broji svoje mrtve i traži nestale u znak poštovanja prema svima onima koji su prepoznali znaÄaj nezavisnosti i suvereniteta države i dali svoj glas za nezavisnost i budućnost, dužni smo graditi demokratsku, jedinstvenu državu BiH, dužni smo obilježavati Dan nezavisnosti, dužni smo se boriti protiv stratega i ideologija zla, protiv udružene antibosanske koalicije koja djeluje ne samo u matici, već i u dijaspori, posebno u sjevernoameriÄkoj dijaspori.
Dužni smo vratiti državu i politiÄki sistem u legalno stanje koje je poremećeno agresijom i genocidom. To je naš strateški cilj i on je najteži zadatak koji stoji pred nama. Ovo je pravni i politiÄki zahtjev i on se rješava u okviru prava i politike. Politika samo može biti pomoć pravu, ali ne smije ga totalno odrediti ili devalvirati. Pravni sistem BiH tokom agresije i genocida je nezakonito odstranjen i suspendiran. Nametnuto je ratnim sredstvima novo stanje u kojem je država podijeljena na dva entiteta. To je osnov ilegalnog stanja u kojem živimo od 1995. godine. Stanje je po svome sadržaju apsolutno antibosanskohercegovaÄko. Ovim je procesom Republika BiH i cjelokupna država je dovedena u ilegalno stanje.
‘Srpsko-hrvatski pakt’ je otpoÄeo vojni napad na nenaoružanu i opkoljenu RBiH kao Älanicu Ujedinjenih nacija, Äime nije ratovao samo protiv te države, nego i protiv Internacionalnog pravnog poretka, protiv Povelje Ujedinjenih nacija i njoj pridruženih konvencija – ustvari, ratovao je protiv cijelog svjetskog pravnog sistema. Umjesto da Internacionalna zajednica tu dvodržavnu agresiju sprijeÄi, prema svojim vlastitim zakonima – naroÄito prema Povelji UN pridruženoj Konvenciji o sprjeÄavanju i kažnjavanju zloÄina genocida – ona je sve to tolerirala, pa i pomagala, te agresiju i ratne zloÄine i zloÄin genocida nagradila, a i dalje nagraÄ‘uje, u Äemu uÄestvuju i domaći politiÄki lideri na vlasti, iz raznih nemoralnih, nelegitimnih i nelegalnih razloga. Glavna dugoroÄna nagrada agresorskom ‘Srpsko-hrvatskom paktu’ odn. njegovim Älanicama, Republici Srbiji i Republici Hrvatskoj, za niz raznih zloÄina protiv RBiH i protiv Internacionalnog pravnog poretka, je dana nelegalnim Dejtonskim ugovorom, naroÄito njegovim Aneksom 4 (ustavom).
‘Srpsko-hrvatski pakt’ je vojno napao, te u periodu 1992-1995 pobio, ranio, silovao, na jezive naÄine terorizirao, pljaÄkao i protjerao preko dva miliona graÄ‘ana RBiH iz njihovih domova – i to ciljano uglavnom graÄ‘ane, Bosance i Hercegovce, iz bošnjaÄkog naroda, koji je saÄinjavao 44% stanovništva RBiH, a nad kojim je Pakt izvršio genocid, koji je njegovoj srpskoj komponenti dokazan i presuÄ‘en. Uz to, ‘Srpsko-hrvatski pakt’ je izvršio niz ratnih zloÄina, koji su objema stranama Pakta, i srpskoj i hrvatskoj, na Internacionalnom kriviÄnom sudu za bivšu Jugoslaviju (Tribunalu) u Hagu, u nizu pojedinaÄnih sluÄajeva dokazani i presuÄ‘eni.
‘Srpsko-hrvatski pakt’ je vojno napao, te u periodu 1992-1995 pobio, ranio, silovao, na jezive naÄine terorizirao, pljaÄkao i protjerao preko dva miliona graÄ‘ana RBiH iz njihovih domova – i to ciljano uglavnom graÄ‘ane, Bosance i Hercegovce, iz bošnjaÄkog naroda, koji je saÄinjavao 44% stanovništva RBiH, a nad kojim je Pakt izvršio genocid, koji je njegovoj srpskoj komponenti dokazan i presuÄ‘en. Uz to, ‘Srpsko-hrvatski pakt’ je izvršio niz ratnih zloÄina, koji su objema stranama Pakta, i srpskoj i hrvatskoj, na Internacionalnom kriviÄnom sudu za bivšu Jugoslaviju (Tribunalu) u Hagu, u nizu pojedinaÄnih sluÄajeva dokazani i presuÄ‘eni.
Agresorske države, Srbija i Hrvatska, su svoje glavne ratne ciljeve, nažalost, postigle, što je suština Dejtonskog ugovora iz novembra 1995., a naroÄito njegovog Aneksa 4, kojim je RBiH suspendirana da bi bila postupno, kompletno i nepovratno ukinuta u ‘Dejtonskom procesu’ koji traje proteklih godina – a prema kojemu će, ako bude doveden do kraja (a za što insistiram da se sprijeÄi!), ‘Srpsko-hrvatski pakt’ biti nagraÄ‘en Republikom srpskom na pola teritorije Bosne i Hercegovine, i nestabilnom Federacijom BiH od 10 mini-država, kantona, pod ucjenom srpsko-hrvatske politike i prakse koje su zarobile preostale graÄ‘ane RBih u nekoliko enklava, pod maltretiranjem, ucjenom, okupacijom i iscrpljivanjem koje provode Srbija, Hrvatska i njihovi surogati u BiH.
GraÄ‘ani RBiH u sjevernoameriÄkoj dijaspori poštuju Povelju Ujedinjenih nacija, Konvenciju o spreÄavanju i kažnjavanju zloÄina genocida, Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Evropsku Povelju o lokalnoj samoupravi – kao i pravosnažne presude Internacionalnog kriviÄnog suda za bivšu Jugoslaviju i Presudu Internacionalnog suda pravde od 26. februara 2007. godine u sluÄaju parnice BiH protiv Srbije i Crne Gore, kojom je presuÄ‘eno: „Da je Srbija prekršila obavezu da sprijeÄi genocid na što je bila obavezna na osnovu Konvencije o spreÄavanju i kažnjavanju zloÄina genocida, koji se odnosi na genocid poÄinjen u Srebrenici u julu 1995. godine, Sud je utvrdio da su genocid poÄinile vlasti i institucije tkz. “Republike srpske” posebno Vojska i Policija tzv.”Republike srpske” i da je Srbija imala obavezu da sprijeÄi genocid“.
Poštujemo navedene povelje, konvencije, institucije i presude, i tražmo njihovu primjenu u obrani svoje države i svojih života, sigurnosti i prosperiteta u budućnosti – te zato pitamo Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija, i sve relevantne faktore u vrhu u BiH i svijetu zašto izbjegavaju i onemogućava izvršenje te Presude, po Internacionalnom pravu. RBiH hitno i bezuvjetno treba izvršenje te Presude u cilju izlaska iz svoje nelegitimne i nelegalne suspenzije kojom su država i njeni graÄ‘ani zarobljeni u agoniji nastaloj nagraÄ‘ivanjem ‘Srpsko-hrvatskog pakta’ ne samo zlim dejtonskim ustrojem, nego i post-dejtonskim produžavanjem agresije, ucjene i genocida, putem ukidanja RBiH i uspostavljanja dejtonske tvorevine Republike srpske, srpske nacistiÄke države, i putem ostalih naÄina uživanja zloÄinaca u plodovima zloÄina, kojima je Internacionalni sud pravde presudio, a što je u pojedinaÄnim sluÄajevima uÄinio i Tribunal.
Izvršenje Presude Internacionalnog suda pravde kao i primjena presuda Tribunala je dug prema bosanskohercegovaÄkoj državi, njenim narodima i i graÄ‘anima, a posebno prema preživjelim žrtvama vojne agresije i genocida. Pitanje izvršenja ovih presuda je ujedno i pitanje budućnosti Republike Bosne i Hercegovine i sudbine svih njenih graÄ‘ana.
Presude Tribunala i Presuda Internacionalnog suda pravde su nadreÄ‘ene svim ustavnim aranžmanima, ukljuÄujući i Dejtonski ustav BiH iz Aneksa 4, koji je nametnut žrtvama agresije i genocida, a koji je pridružen Dejtonskom mirovnom sporazumu bez ikakvog utemeljenja u ustavnom i Internacionalnom pravu.
Poštujemo navedene povelje, konvencije, institucije i presude, i tražmo njihovu primjenu u obrani svoje države i svojih života, sigurnosti i prosperiteta u budućnosti – te zato pitamo Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija, i sve relevantne faktore u vrhu u BiH i svijetu zašto izbjegavaju i onemogućava izvršenje te Presude, po Internacionalnom pravu. RBiH hitno i bezuvjetno treba izvršenje te Presude u cilju izlaska iz svoje nelegitimne i nelegalne suspenzije kojom su država i njeni graÄ‘ani zarobljeni u agoniji nastaloj nagraÄ‘ivanjem ‘Srpsko-hrvatskog pakta’ ne samo zlim dejtonskim ustrojem, nego i post-dejtonskim produžavanjem agresije, ucjene i genocida, putem ukidanja RBiH i uspostavljanja dejtonske tvorevine Republike srpske, srpske nacistiÄke države, i putem ostalih naÄina uživanja zloÄinaca u plodovima zloÄina, kojima je Internacionalni sud pravde presudio, a što je u pojedinaÄnim sluÄajevima uÄinio i Tribunal.
Izvršenje Presude Internacionalnog suda pravde kao i primjena presuda Tribunala je dug prema bosanskohercegovaÄkoj državi, njenim narodima i i graÄ‘anima, a posebno prema preživjelim žrtvama vojne agresije i genocida. Pitanje izvršenja ovih presuda je ujedno i pitanje budućnosti Republike Bosne i Hercegovine i sudbine svih njenih graÄ‘ana.
Presude Tribunala i Presuda Internacionalnog suda pravde su nadreÄ‘ene svim ustavnim aranžmanima, ukljuÄujući i Dejtonski ustav BiH iz Aneksa 4, koji je nametnut žrtvama agresije i genocida, a koji je pridružen Dejtonskom mirovnom sporazumu bez ikakvog utemeljenja u ustavnom i Internacionalnom pravu.
Nauka ne smije dopustiti da se historijske Äinjenice o agresiji i genocidu potisnu. Ne može se agresijom i genocidom pola BiH pretvoriti u “srpsku zemlju“ i administrativnom entitetu dati ime „republika srpska“, a oduzeti prefiks Republika državi BiH. Tu se pokušava nametnuti stanje agresijom i genocidom dostignuto i na internacionalnoj konferenciji podmetnuto kao prihvatljivo i kao realnost koju moramo prihvatiti. Ne može se ratnim sredstvim BiH podijeliti i da to bude pravno prihvatljivo, jer je zloÄinom nametnuto. Dakle, velikosrpski i velikohrvatski projekti moraju biti sankcionirani, kao i oni koji su ih izvršavali na privremeno okupiranoj teritoriji Republike BiH. Uz sve to, velikosrbi i velikohrvati pokušavaju i dalje disciplinirati Bošnjake i prisiliti ih da prihvate i poštuju „realnosti“ koje su stvorene genocidom i agresijom. Iza ovih procesa je vidljiv antibosanskohercegovaÄki i posebno antibošnjaÄki „stav“ kojim se Bošnjaci dijele, dovode u zablude, optužuju jedni druge, upadaju u bespotrebne svaÄ‘e. Ne smijemo i nećemo pristati na to da se agresijom i genocidom može praviti država i da se onda to prizna kao realno stanje.
Dvadeset tri godine od potpisivanja Dejtonskog sporazuma proces reintegracije bh. države i društva nazaduje, i unutrašnje podjele napreduju, obnovlja se kontekst politiÄkog mišljenja koji je doveo do agresije na BiH i do svih, ukljuÄujući i genocid poÄinjen nad Bošnjacima.
Danas ne postoji funkcija bosanske države u politiÄkom životu i programima politiÄkih stranaka. Ne vidi se pokušaj da se definira put reintegracije BiH, bosanski patriotizm je sveden na dijasporu, nema jedinstvne bosanske politike prema susjedima i svijetu. Iz BiH prema svijetu se projiciraju tri razliÄite politike.
U BiH se jasno projiciraju odnosi prema dvije susjedne zemlje, Srbiji i Hrvatskoj. Lideri tkz.„Herceg-Bosne” i Republike Srpske svojim antibosanskim politikama projiciraju opasne, antibosanske politiÄke saveze na štetu države BiH i posebno Bošnjaka. Sve se to formalno utemeljuje na Dejtonskom sporazumu. U BiH se time poÄiniocima zloÄina daje ustavnopravna moć, što je u suprotnosti sa pravosnažnim presudama meÄ‘unarodnog suda kao najviše pravne institucije koji je definirao odnos i Srba i Hrvata kao udruženi zloÄinaÄki poduhvat od kojih je onaj srpski izveden i putem genocida, a ne samo masovnog progona i ubijanja stanovništva.
U BiH se jasno projiciraju odnosi prema dvije susjedne zemlje, Srbiji i Hrvatskoj. Lideri tkz.„Herceg-Bosne” i Republike Srpske svojim antibosanskim politikama projiciraju opasne, antibosanske politiÄke saveze na štetu države BiH i posebno Bošnjaka. Sve se to formalno utemeljuje na Dejtonskom sporazumu. U BiH se time poÄiniocima zloÄina daje ustavnopravna moć, što je u suprotnosti sa pravosnažnim presudama meÄ‘unarodnog suda kao najviše pravne institucije koji je definirao odnos i Srba i Hrvata kao udruženi zloÄinaÄki poduhvat od kojih je onaj srpski izveden i putem genocida, a ne samo masovnog progona i ubijanja stanovništva.
BosanskohercegovaÄka, posebno bošnjaÄka politika ne može zaokružiti vlastito politiÄko mišljenje bez koncepta o bosanskohercegovaÄkim, posebno bošnjaÄkim graÄ‘anima u dijaspori. S njima se mora ostvariti kontakt na razini državnih institucija. Tek će ozbiljna institucionalna saradnja otvoriti prostor za intelektualne aranžmane vrhunskih ljudi iz dijaspore. BosanskohercegovaÄka posebno bošnjaÄka politika mora uvažiti ovaj potencijal. Dijaspora ne može zamijeniti rad graÄ‘ana u BiH, ali može znaÄajno doprinijeti kvalitetu i brzini neophodnih promjena u bosanskohercegovaÄkoj državi i društvu i suprostaviti se antibosanskohercegovaÄkoj politici i strategiji.
Oni koji poštuju jedinstvenu, suverenu, nezavisnu, demokratsku BiH, oni koji priznaju historijske rezultate referenduma iz 1992. godine, oni koji priznaju nauÄno verificiranu Äinjenicu da je BiH priznata tada kao nezavisna država, treba da se osjećaju poÄastvovano zbog historijske Äinjenice da pripadaju generaciji utemeljitelja nezavisne države BiH. Ostale koji reÄeno negiraju nećemo moliti, već poruÄiti Dan nezavisnosti je bio jeste i vjeÄno će ostati simbol bosanskohercegovaÄkog državnog i društvenog trajanja i uzdizanja. Slavili ga ili ne BiH je nezavisna država koja kao takva postoji.
28. februara 1995. godine Skupština RBiH u Sarajevu donijela je odluku kojom je 1. mart proglašen Danom Nezavisnosti BiH.
Iskreno od srca, želimo Vam sretan Dan nezavisnosti BiH!
Emir Ramic
Vijesti: