Nacrt Deklaracije o BANU
Još u praskozorje ljudske kulture kad se duhovni aspekt postojanja ljudskih zajednica izdvojio i pokazao kao snažna osnova i faktor njihovog života ljudi su stvarali institucije kojima je bilo namijenjeno da budu Äuvari duhovnosti onoga stepena i vremena u kojemu su tada ljudi živjeli. Poznato je da su prvi hramovi kao centri u koje je bila smještena duhovna energija ljudskoga života graÄ‘eni na izdvojenim i povišenim mjestima kako bi svoje znaÄenje i svetost jasno pokazivali. Iz tih prvotnih osjećanja i razumijevanja da postoji duhovnost kao nešto što je ljudima darovano i što je od najvećeg znaÄaja za njihov život kao i da je najbitniji oblik duhovnosti istovremeno i znanje koje o njoj Äovjek uspostavlja, postalo je pitanje nastanka znanja i formi njegovog razvoja jedno od najbitnijih pitanja kojim su se ljudi u svojoj histotiji bavili. Nastanak filozofije nije ništa drugo nego oblik toga interesa jer je filozofija kako je reÄeno bila rodno mjesto svih kasnije nastalih znanosti a njeno osnovno pitanje postalo je kako stiÄemo znanje i kako i na koji naÄin ono djeluje na naš život. Iz tog temeljnog interesa i odgovora kojeg su na to pitanje dali tvorci filozofije kao što su Platon, Aristotel i dr. veliki antiÄki mislioci nastala je institucija istraživanja tj. škola nauÄavanja u sticanju znanja Äiji je najviši izraz postala akademija. Prva poznata akademija bila je Platonova škola koja je dobila ime po mjestu gdje je nastala a to je bio vrt posvećen heroju Akademu. Koliki je znaÄaj te tako nastale institucije kao izvora znanja najbolje se vidi po tome što su u ljudskoj hsitoriji u vrijeme nastanka humanizma i renesanse kada je došlo do spajanja filozofske i znanstvene tradicije nastale u okviru islamskih škola znanja velikih medresa s jedne, i univerziteta evropske tradicije, s druge strane te kada se javlja ideja da se i u evropskoj historiji konsituiraju takve institucije koje će biti nosioci i izvori znanja najvišega stupnja a takve institucije su anzvane akademija. Iako je već univerzitet u Evropi bio uspostavljen na temelju ideje o ogromnom znaÄenju sticanja znanja u životu ljduskih zajednica pa je znanje definirano kao izvor slobode i istovremeno kao institucija koja mora biti osigurana od utjecaja svakog neznanstvenog autoriteta što se temeljilo na ideji da je Stvoritelj udahnuo ljudima element duha sa znanjem kao osnovnom sadržinom a da je upravo time ljudima data sloboda da mogu i sami odluÄivati o svojim stvarima nadahnuti tim duhom pa je prema tome znanje i sloboda ono što je meÄ‘usobno usko povezano i što ne trpi nikakav utjecaj koji nije nastao na temelju i po kriterijima utvrÄ‘enih procedura o kojima se stiÄe znanje. Moderne evropske univerzitete stvarale su grupe tzv. doktora odn. ljudi koji su stekli priznatu kompetenciju u odreÄ‘enoj oblasti znanja dok su akademije kao isntitucije koje nisu samo namijenjene sticanju znanja nego razvijanju najviših njegovih oblika i brizi o kompletnom utjecaju znanja na život ljudi nastale tako što su ih osnivale ili pojedine znaÄajne liÄnosti ili pojedine grupe ljudi koji su imali jasnu predstavu o ogromnom znaÄenju koncentracije kvalitetnog znanja u posebnim institucijama nazvanim akademijama znanosti i umjetnosti kakve su nastale u Evropi i vrijeme renesanse. Poznato je da su akademije osnivali pojedini znaÄajni nauÄnici, visoki prelati crkava ili državni instituti koji se željeli da njihova država i narod raspolažu sa takvim institucijama koje im mogu osigurati mjesto i ugled u svijetu znanosti i umjetnosti i to ne samo kao znak prestiža nego prije svega kao znak da je ta zemlja država ili ljudska zajednica sposobna da proizvodi najviše oblike i sadržaje ljudskoga saznanja i na taj naÄin proizvodi djela univerzalne vrijednosti koja Äine osnovu ljudskoga života ukoliko se taj život sve više dovodi u vezu i ovisnost od stepena nauÄnog razvoja i sposobnosti proizvodnje visokih nauÄnih rezultata. Takvo znaÄenje i uloga akademija u modernoj ljudskoj hsitoriji, posebno u evropskoj historiji dovela je do toga da ne postoji nijedan anrod i zemlja koja nema svoju nacionalnu akademiju a na temelju ogromnog ugleda koje su stekle te akademije nastale su i druge paralelne specifiÄne akademije bilo za odreÄ‘ene oblasti nauke bilo za odreÄ‘ene vrste nauÄnih saznanja ili umjetniÄkih djelovanja. U našoj regiji, ne postoji nijedan narod koji nema svoju akademiju. Tako Srbi imaju tri, Hrvati dvije, Slovenci jednu, Albanci dvije, Makedonci jednu, Crngorci jednu dok jedino Bošnjaci nemaju svoju nacionalnu akademiju mada bosanski Srbi i Hrvati imaju svoje nacionalne akademije što je apsurd i znak odreÄ‘ene inferiornosti bošnjaÄkog naroda u toj oblasti. Za Bošnjake je to utoliko teže što jedino akademija u kojoj oni sauÄestvuju jeste zajedniÄka ali istovremeno koja je oduvijek bila dominirana srpskom ili hrvatskom komponentnom i koja nikada nije proizvela nikakvu znaÄajnu studiju, rezultat ili djelo koje bi se odnosilo na Bošnjake, njihovu historiju, kulturu i njihovo postojanje uopće. Osim toga, Bošnjaci su narod koji je vjerovatno u današnjem momentu najraseljeniji od svih naroda koji žive na zemljinoj kugli. Oni danas žive u brojnim emigracijama na cijeloj teritoriji Evrope, zatim u dijelovima Azije, u Australiji i u SAD-u i Kanadi i djelimiÄno u Africi što znaÄi da su nastanjeni na pet kontinenata a historijske okolnosti pod kojima je ta bošnjaÄka emigracija nastala su doveli do toga da je broj Bošnjaka koji su raseljeni gotovo osam puta veći nego broj onih koji žive na tlu svoje rodne zemlje. Svi ti momenti su zahtijevali da se preduzme jedna odluÄna reakcija i da se osnuje institucija sa najvećim ambicijama i zadatkom da organizira znanstveni rad sa intencijom postizanja najviših rezultata i izvrsnoisti u svom djelovanju kako bi i bošnjaÄki narod bio siguran da jedna institucija od najvišeg ranga razvija i radi programe koji se odnose na istraživanja cjelokupnog života bošnjaÄkog naroda kako u smislu historijske projekcije tako i u smislu današnje njegove rasprostranjenosti na cijeloj zemaljskoj kugli. BošnjaÄka akademija nauka i umjetnosti je takva institucija a stvorili su je ljudi koji su tadašnjim djelovanjem stekli i pravo i autoritet i nauÄni ugled da mogu da zasnivaju institucije kao što su akademije i da kako zbog znaÄaja te institucije za život bošnjaÄkog naroda tako i zbog ugleda ljudi koji su okupljeni u toj instituciji s pravom smatraju da oni koji odluÄuju o životu bošnjaÄkog naroda u smislu državne politike i štićenja interesa Bošnjaka moraju obratiti pažnju na postojanje ovakve institucije koja je već dala vrlo jasne dokaze o vrijednosti i kvalitetu svog djelovanja.