Naučna istraživanja
Povodom 20. jula - Dana sjećanja na žrtve genocida u Prijedoru
Povodom 20. jula - Dana sjećanja na žrtve genocida u Prijedoru
Kultura sjećanja i borba protiv trijumfalizma prijedorskog politiÄkog establišmenta kao zadnje faze genocida
20. jula 1992. godine desio se jedan od najvećih zloÄina na podruÄju opštine Prijedor u sklupu višegodišnje udružene zloÄinaÄke kampanje genocida. U toku jednog dana ubijeno je blizu 1.600 civila. Srpske vlasti potpomognute zloÄinaÄkom JNA izvršili su napade na bošnjaÄka sela na lijevoj obali Sane: BišÄ‡ane, Rizvanoviće, RakovÄane, Hambarine, ÄŒarakovo, Zecove, te hrvatska sela: Briševo, Raljaš, Staru Rijeku i druge. Krvavi pir koji je izvoÄ‘en prvo artiljerijskim napadima, a potom pješadijskom, rezultirao je ubistvom više hiljada bošnjaÄkih i hrvatskih civila, a neutvrÄ‘en broj odveden je u logore, gdje je kasnije uglavnom likvidiran.
Genocid u Prijedoru i Bosni i Hercegovini je direktna veza dvostruke agresije na državu Bosnu i Hercegovinu koja je ostavila direktne politiÄke posljedice, podjelu bosanskohercegovaÄke države i smanjenje državne moći. Jedina pravda i jedina istina za žrtve genocida u Prijedoru i Bosni i Hercegovini je potpuno poništenje politiÄkih posljedica genocida i vraćanje politiÄkog stanja na ono prije zloÄina. Drugim rijeÄima poništenje bosanskohercegovaÄkog entiteta Republika Srpska. Ono što je roÄ‘eno na genocidu nemože biti predmet meÄ‘unarodnog dogovora. Sve dok postoji genocidom napravljen enitet, legalizovan meÄ‘unarodnim ugovorom, sve dok je država Bosna i Hercegovina kao posljedica toga podjeljena država, istina je laž, pravda je krivda, a uzreÄica "nikada više" nastala na borbi protiv fašizma, u sluÄaju Bosne i Hercegovine znaÄi da je genocid pravno nedozvoljen, ali praktiÄno isplativ. Stoga "nikada više" sa legalizovanim bosanskohercegovaÄkim entitetom Republika Srpska znaÄi novi genocid. Dok su u Prijedoru i Bosni i Hercegovini izgubili UN, EU, SAD, Kanada, kolektivna bezbjednost, dok u Prijedoru i Bosni i Hercegovini blijedi pobjeda nad fašizmom i tako urušava moć antifašizma, dok je države Bosne i Hercegovine sve manje, etniÄki oÄišÄ‡en manji bosanskohercegovaÄki entitet jaÄa diktaturu svoje moći bazirane na dehumanizirajuÄoj legalizaciji genocida i agresije.
U Prijedoru nad Bošnjacima i Hrvatima prema rezultatima nauke o genocidu svih 10 faza genocida je potvrÄ‘eno, ali su UN i internacionalni sudovi ostali suzdržani. Svijet još nije u potpunosti spreman da uÄi na primjerima genocida u Prijedoru i Bosni i Hercegovini, a oni u Äije ime je poÄinjen, ne pokazuju želju da Äuju i vide razmjere zloÄina i patnju koja je žrtvi nanesena. Srbija, entitet Republika Srpska i posebno prijedorski politiÄki establišment, koji su najodgovornije za ovo zlo, i dalje negiraju da se ono dogodilo. I ne samo to, nego na svaki naÄin pokazuju da Ävrsto stoje iza zloÄina veliÄanjem ratnih zloÄinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića, najodgovornijih za njegovo poÄinjenje, smotrom ÄetniÄkog pokreta, zabranom kulture pamćenja, zabranom memorizacije zloÄina, zabranom podizanja spomenika ubijenoj djeci i žrtvama. Poruke koje oni odašilju rijeÄima i djelom su uznemirujuće. Na putu planiranja, poÄinjenja, skrivanja i negiranja, oni su otišli korak dalje, korak ka veliÄanju zloÄinaca i zla kojeg su posijali.
Dok odajemo poÄast žrtvama genocida u Prijedoru i duboko poštovanje njihovim porodicama, mi ujedno vidimo i ono lice UN, EU, SAD, Kanade koji nisu uspjeli ili nisu željeli da žrtve zaštiti od zloÄinaca. Uprkos svemu, pomirenje je i dalje temeljni cilj istraživaÄa genocida. MeÄ‘utim, do pomirenja se stiže putem istine i pravde kojima se najjasnije pravi potrebna razlika izmeÄ‘u subjekata i objekata genocida. IstraživaÄi genocida u podsjećaju da se ovaj zloÄin nikada ne dešava sam od sebe. Uvijek postoji sklop okolnosti koje se dešavaju ili koje se kreiraju kako bi se izgradila klima u kojoj se može desiti genocid. Zasigurno je tako bilo i u Prijedoru i Bosni i Hercegovini.
AmeriÄki profesor Gregory Stanton, Älan Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada formulisao je deset faza genocida i deseta faza je negiranje odnosno poricanje da se dogodio. U bosanskohercegovaÄkom sluÄaju, možemo slobodno dodati novu fazu - trijumfalizam koju je u nauku o genocidu uveo bosansko-australijski autor i antropolog Hariz Halilović, Älan Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada. To je faza slavljenja genocida veliÄanjem odgovornih za genocid, podizanjem spomenika i davanjem imena javnim ustanovama po osuÄ‘enim ratnim zloÄincima, upravo onima koji su odgovorni za gencoid u Prijedoru. Uz negiranje genocida u Prijedoru, koje je kod velikog dijela srpskog politiÄkog establišmenta u Prijedoru i bosanskohercegovaÄkom entitetu Republika Srpska, a i u Srbiji, dobilo institucijski karakter, medijsku podršku, Kozarski vijesnik, uz trijumfalizam kao poseban aspekat modernog genocida, uz mitigaciju ili ublažavanje koje je odbijanjem izgradnje spomenika ubijenoj djeci Prijedora uÄinio prijedorski politiÄki establišment, svijet se suoÄava s najbrutalnijom lekcijom iz Prijedora, a ona je genocid se isplati.
Prijedor je paradigma zloÄina nad Bošnjacima i Hrvatima u Republici Bosni i Hercegovini. Podsjećamo da se Bošnjaci i Hrvati u Prijedoru i dalje teroriziraju. Oni su i dalje poniženi graÄ‘ani drugog reda, bez osnovnih ljudskih prava i sloboda. Javno se ponižavaju organizacije koje okupljaju žrtve i svijedoke genocida i tako namjerno, organizovano i ciljano širi strah meÄ‘u porodicama ubijenih i nestalih prijedorÄana. Istovremeno se Prijedorom slobodno šetaju ratni zloÄinci zauzimajući pozicije u lokalnoj vlasti. Dozvoljavaju se skupovi fašistiÄkih grupa protiv kojih su se prijedorÄani i svi antifašisti borili u Drugom svjetskom ratu, a žrtvama zabranjuje pravo na sjećanje, istinu i pravdu. Ignorišu se zahtjevi predstavnika meÄ‘unarodne zajednice koji su jasno dali do znanja da diskriminacija po nacionalnoj i vjerskoj osnovi mora biti obustavljena, da istina o genocidu mora biti dokućena, da se zloÄinci moraju osuditi i pravda zadovoljiti, te da se stradanja svih prijedorskih žrtava moraju obilježiti jednako, bez obzira na njihovu etniÄku pripadnost. Ovi i mnogi drugi ataci na osnovna ljudska prava i slobode Bošnjaka i Hrvata još više ruše ugled Prijedora, napadaju na osnovne temelje savremene demokratije i posebno teško krše temeljne odrednice osnovnih meÄ‘unarodnih dokumenta o ljudskim pravima i slobodama. Niko nema pravo da ponižava žrtve genocida, da im zabranjuje sjećanje na zloÄin, da im i dalje unosi strah.
Žrtve s pravom traže da se zloglasni koncentracioni logori obilježe kao spomen-stratišta žrtava genocida u Prijedoru, da 31.maj i 20. juli postanu trajno datumsko obilježje prijedorskih žrtava kao izraza najrigidnijeg fašistiÄkog aparthejda te da se institucionalizira i postane dio institucionalnog pamćenja, da se izgradi spomenik ubijenoj djeci i žrtvama genocida.
Identifikovane civilne žrtave genocida biće ukopane i ovog 20. jula u Prijedoru. Pošto se bivši gradonaÄelnik Marko Pavić kontinuirano borio protiv kulture pamćenja pozivamo sadašnjeg gradonaÄelnika Prijedora Milenka Äakovića, napravite korak ka boljoj zajedniÄkoj budućnosti Prijedora i Bosne i Hercegovine. Napravite korak ka humanizaciji od vas dehumaniziranih preživjelih žrtava, potomaka žrtava i svjedoka genocida u Prijedoru. Proglasite 20. juli Danom žalosti u Prijedoru. Istovremeno tražićemo hitnu akciju od strane relevantnih svijetskih institucija i autoriteta protiv velikosrpske politike revzije historijske istine o agresiji i genocidu, protiv politike negiranja genocida, protiv politike terora nad povratnicima i protiv kontinuirane politike osporavanja prava žrtava i njihovih organizacija i zajednica na kulturu pamćenja. Vrijeme je da se i uspavani bosanskohercegovaÄki politiÄki establišment konaÄno oglasi kao politiÄki glas žrtava, da zaštiti žrtve, da zatraži proglašenje 20. jula Danom žalosti u Prijedoru.
U Prijedoru nad Bošnjacima i Hrvatima prema rezultatima nauke o genocidu svih 10 faza genocida je potvrÄ‘eno, ali su UN i internacionalni sudovi ostali suzdržani. Svijet još nije u potpunosti spreman da uÄi na primjerima genocida u Prijedoru i Bosni i Hercegovini, a oni u Äije ime je poÄinjen, ne pokazuju želju da Äuju i vide razmjere zloÄina i patnju koja je žrtvi nanesena. Srbija, entitet Republika Srpska i posebno prijedorski politiÄki establišment, koji su najodgovornije za ovo zlo, i dalje negiraju da se ono dogodilo. I ne samo to, nego na svaki naÄin pokazuju da Ävrsto stoje iza zloÄina veliÄanjem ratnih zloÄinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića, najodgovornijih za njegovo poÄinjenje, smotrom ÄetniÄkog pokreta, zabranom kulture pamćenja, zabranom memorizacije zloÄina, zabranom podizanja spomenika ubijenoj djeci i žrtvama. Poruke koje oni odašilju rijeÄima i djelom su uznemirujuće. Na putu planiranja, poÄinjenja, skrivanja i negiranja, oni su otišli korak dalje, korak ka veliÄanju zloÄinaca i zla kojeg su posijali.
Dok odajemo poÄast žrtvama genocida u Prijedoru i duboko poštovanje njihovim porodicama, mi ujedno vidimo i ono lice UN, EU, SAD, Kanade koji nisu uspjeli ili nisu željeli da žrtve zaštiti od zloÄinaca. Uprkos svemu, pomirenje je i dalje temeljni cilj istraživaÄa genocida. MeÄ‘utim, do pomirenja se stiže putem istine i pravde kojima se najjasnije pravi potrebna razlika izmeÄ‘u subjekata i objekata genocida. IstraživaÄi genocida u podsjećaju da se ovaj zloÄin nikada ne dešava sam od sebe. Uvijek postoji sklop okolnosti koje se dešavaju ili koje se kreiraju kako bi se izgradila klima u kojoj se može desiti genocid. Zasigurno je tako bilo i u Prijedoru i Bosni i Hercegovini.
AmeriÄki profesor Gregory Stanton, Älan Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada formulisao je deset faza genocida i deseta faza je negiranje odnosno poricanje da se dogodio. U bosanskohercegovaÄkom sluÄaju, možemo slobodno dodati novu fazu - trijumfalizam koju je u nauku o genocidu uveo bosansko-australijski autor i antropolog Hariz Halilović, Älan Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada. To je faza slavljenja genocida veliÄanjem odgovornih za genocid, podizanjem spomenika i davanjem imena javnim ustanovama po osuÄ‘enim ratnim zloÄincima, upravo onima koji su odgovorni za gencoid u Prijedoru. Uz negiranje genocida u Prijedoru, koje je kod velikog dijela srpskog politiÄkog establišmenta u Prijedoru i bosanskohercegovaÄkom entitetu Republika Srpska, a i u Srbiji, dobilo institucijski karakter, medijsku podršku, Kozarski vijesnik, uz trijumfalizam kao poseban aspekat modernog genocida, uz mitigaciju ili ublažavanje koje je odbijanjem izgradnje spomenika ubijenoj djeci Prijedora uÄinio prijedorski politiÄki establišment, svijet se suoÄava s najbrutalnijom lekcijom iz Prijedora, a ona je genocid se isplati.
Prijedor je paradigma zloÄina nad Bošnjacima i Hrvatima u Republici Bosni i Hercegovini. Podsjećamo da se Bošnjaci i Hrvati u Prijedoru i dalje teroriziraju. Oni su i dalje poniženi graÄ‘ani drugog reda, bez osnovnih ljudskih prava i sloboda. Javno se ponižavaju organizacije koje okupljaju žrtve i svijedoke genocida i tako namjerno, organizovano i ciljano širi strah meÄ‘u porodicama ubijenih i nestalih prijedorÄana. Istovremeno se Prijedorom slobodno šetaju ratni zloÄinci zauzimajući pozicije u lokalnoj vlasti. Dozvoljavaju se skupovi fašistiÄkih grupa protiv kojih su se prijedorÄani i svi antifašisti borili u Drugom svjetskom ratu, a žrtvama zabranjuje pravo na sjećanje, istinu i pravdu. Ignorišu se zahtjevi predstavnika meÄ‘unarodne zajednice koji su jasno dali do znanja da diskriminacija po nacionalnoj i vjerskoj osnovi mora biti obustavljena, da istina o genocidu mora biti dokućena, da se zloÄinci moraju osuditi i pravda zadovoljiti, te da se stradanja svih prijedorskih žrtava moraju obilježiti jednako, bez obzira na njihovu etniÄku pripadnost. Ovi i mnogi drugi ataci na osnovna ljudska prava i slobode Bošnjaka i Hrvata još više ruše ugled Prijedora, napadaju na osnovne temelje savremene demokratije i posebno teško krše temeljne odrednice osnovnih meÄ‘unarodnih dokumenta o ljudskim pravima i slobodama. Niko nema pravo da ponižava žrtve genocida, da im zabranjuje sjećanje na zloÄin, da im i dalje unosi strah.
Žrtve s pravom traže da se zloglasni koncentracioni logori obilježe kao spomen-stratišta žrtava genocida u Prijedoru, da 31.maj i 20. juli postanu trajno datumsko obilježje prijedorskih žrtava kao izraza najrigidnijeg fašistiÄkog aparthejda te da se institucionalizira i postane dio institucionalnog pamćenja, da se izgradi spomenik ubijenoj djeci i žrtvama genocida.
Identifikovane civilne žrtave genocida biće ukopane i ovog 20. jula u Prijedoru. Pošto se bivši gradonaÄelnik Marko Pavić kontinuirano borio protiv kulture pamćenja pozivamo sadašnjeg gradonaÄelnika Prijedora Milenka Äakovića, napravite korak ka boljoj zajedniÄkoj budućnosti Prijedora i Bosne i Hercegovine. Napravite korak ka humanizaciji od vas dehumaniziranih preživjelih žrtava, potomaka žrtava i svjedoka genocida u Prijedoru. Proglasite 20. juli Danom žalosti u Prijedoru. Istovremeno tražićemo hitnu akciju od strane relevantnih svijetskih institucija i autoriteta protiv velikosrpske politike revzije historijske istine o agresiji i genocidu, protiv politike negiranja genocida, protiv politike terora nad povratnicima i protiv kontinuirane politike osporavanja prava žrtava i njihovih organizacija i zajednica na kulturu pamćenja. Vrijeme je da se i uspavani bosanskohercegovaÄki politiÄki establišment konaÄno oglasi kao politiÄki glas žrtava, da zaštiti žrtve, da zatraži proglašenje 20. jula Danom žalosti u Prijedoru.
Dr. Emir Ramić
Vijesti: