Naučna istraživanja
Nakon srpskog bioloÅ¡kog Genocida nad BoÅ¡njacima sada je na djelu srpski psihiÄki Genocid protiv BoÅ¡njaka
Nakon srpskog biološkog Genocida nad Bošnjacima sada je na djelu srpski psihiÄki Genocid protiv Bošnjaka. Vode ga srpski osuÄ‘eni ratni zloÄinci, srpski nacionalisti i srpski politiÄki oportunisti uz podršku svjetskih nemoralnih i islamofobiÄnih subjekata.
Kao i u sluÄaju biološkog tako sada i u sluÄaju psihiÄkog genocida nemamo, ni kao nacija i ni kao država, Ävrstu i stabilnu strategiju odbrane.
Ostaje nam da Ävrsto držimo našu duhovnu liniju odbrane, koja nije nikad pukla, niti će ikada pući, jer je uspostavljena i održava se Božojom beskrajnom milošÄ‡u. Ova naša duhovna linija odbrane treba da bude posred Ideje Bosne i bosanskog duha, uma i srca. Jer, to je što nas Äini ljudima. Jer, to je to što oni hoće sada da nam genocidno ubiju. Jer, misle da će negacijom srpskog biloškog Genocida uspjeti da ubiju u nama naš bosanski duh, dušu, um, srce, i Ideju Bosne.
To im ne smijemo dozvoliti tako što ćemo se od danas duhovno - institucionalno sporazumijevati kojima ćemo zaštititi Ideju Bosne i naš bosanski duh od srpskih zloÄinaca, osloboditi naš bosanskih um od srpskih laži i oplemeniti naše bosansko srce ljubavlju protiv smrtonosne srpske mržnje - Genocida.
Oni me optužuju da moja bosanska priÄa o srpskom Genicidu u domovini i svijetu mržnja protiv Srba. A ja im kažem da je to njihova srpska laž. Ima li veće mržnje protiv druge nacije i vjere od Genocida? Zato, priÄa o srpskoj mržnji, kao Genocidu protiv Bošnjaka, nije naša mržnja, već njihov pokušaj da nas naviknu na njihov zloÄin da ga prihvatimo kao nešto normalno. To nije i nikad ne može biti normalno. Stoga, negacija Genocida, kojeg je cijeli svijet vidio, kojeg su relevantni meÄ‘unarodni sudovi ÄinjeniÄno utvrdili i adekvatno sankcionirali kao ratni zloÄin Genocida protiv ÄovjeÄnosti ne može se niÄim poništiti. Naša priÄa o srpskom Genocidu nije mržnja, već istina, koju Srbi moraju znati, moraju priznati, moraju se pokajati i moraju obećati da više nikad, nigdje i protiv nikoga neće poÄiniti Genocid.
Pasivni negatori srspkog Genocida nad Bošnjacima u Srebrenici imaju isti grijeh kao i aktivni negatori. A pasivni negatiri su, prije svih, oni Bošnjaci, koji svjesno ili nesvjesno šute o srpskom Genocidu. Ova pasivna negacija srpskog Genocida nad Bošnjacima od Bošnjaka je opasnija nego srspka negacija. To Bošnjaci moraju shvatiti.
U negaciji srpskog Genocida nad Bošnjacima u Bosni, srpska pamet (SANU), srpska crkva (SPC) i srpska politika nisu Ćosićevski ni "stvaralaÄki", ni "maštoviti", ni "inventivni". Oni su samo puki prepisivaÄi od negatora Holokausta nad eurospkim Jevrejima u Drugom svjetskom ratu.
Sve je isto. NacistiÄka ideja o "konaÄnom rješenju" imala je za cilj samo izmještanje Jevreja iz Rajha, a ne njihovo uništenje. Tako isto srpsko-nacionalistiÄki cilj bio je samo humano izmještanje Bošnjaka - muslimana iz njihovih domova, sela i gradova radi ÄišÄ‡enja teritorije za Srbe - "Svi Srbi u jednoj državi", a ne njihovo uništenje.
Drugo, nacistiÄa vlast nije podizala koncentracione logore, niti je upotrebljavala gasne komore za masovno ubijanje Jevreja. Isto tako, ni srpska esdeesovska vlast nije podizala koncentracione logore za Bošnjake, već su to bili samo sabirni centri za njihovu bezbjednost, kao što srpska vojska nije genocidno ubijala Bošnjake u podrinjskim šumama, na njivama i na putevima, već ih je samo pozivala da se predaju, a što se tiÄe stotine primarnih i sekundarnih grobnica, Srbi nemaju pojma otkud je to.
I, treće, broj Jevreja, koji su ubijeni u Holokaustu je znaÄajno manji nego što je historski prihvaćeno - pet do šest milijuna, otprilike deset posto od toga broja. Srpska priÄa je ista. Jest, desio se srspki zloÄin u Srebrenici, ali to nije genocid, jer nije ubijeno više od osam hiljada Bošnjaka.
No, oni su, ipak, Ćosićevski i "stvaralaÄki", i "maštoviti", i "inventivni" u širenju laži da zlo genocida nad Bošnjacima, nije njihov izum, već je to izum drugih, koji su Äinili zlo njima, pa, stoga, oni imaju pravo da se osvete bilo kome. Bošnjaci su im bili najlakša meta za osvetu zato što su bili nemoćni da se brane, kao što je Karadžić nagovjestio i zato što iza njih neće niko stati zato što su muslimani, zato što su Tuirci, zato što su nepoželjni za Europu, kao što su bili i Jevreji.
Jasno je da srpska pamet, srpska crkva i srpska politika, neće odustati od ove mitološke priÄe. Oni su kod Srba već postigli mentalno i politiÄko jedinstvo oko toga - oko negacije Genocida nad Bošnjacima u Srebrenici. Ostala im je, meÄ‘utim, još samo jedna prepreka na kojoj trenutno rade da je sklone, a to je da uvjere Bošnjake da im se nije dogodio srpski Genocid u Srebrenic, već da su im to podvalili meÄ‘unarodna politika i meÄ‘unarodni sudovu u Hagu.
To je nastavak srpskog genocida, kao psihiÄkog genocida nad Bošnjacima. Bošnjaci moraju biti svjesni toga. Jer, srpska negacija srpkog Genocida u Srebrenici, ali i u cijeloj Bosni, nikad neće proÄi osim uz pristinak Bošnjaka, kao u sluÄaju prijašnjih srspkih genocida, da im se nije ništa dogodilo i da zbog mira i pomirenja Bošnjaci treba da o tome šute i trpe kao i dosada.
Dakle, Bošnjaci - muslimani su danas na velikom povijesnom ispitu - hoće li se, kao i dosada, akomodirati na zlo Genocida i na taj naÄin ostaviti mogućnost da im se sve to isto ponovi.
Bošnjaci treba da uÄe od eurospkih Jevreja kako da ne padnu u zamku navikavanja na priÄu "svi su krivi" i "svi su Äinili zloÄine", pa je stoga, srpski Genocid nad Bošnjacima u Srebrenici opravdan, a manji bosanski entitet takozvana "Republika Srpska" je neupitan makar što je nastao na genocidu.
Ne, treba im jasno kazati: "nisu svi krivi", niti su "svi Äinili zloÄin genocida", kao što je srpski genocid u Srebrenici. ÄŒinjenice o srpskom genocidu u Srebrenici utvrdila je i komisija entitetske vlada u Banjoj Luci, komisija koju je Visoki predstavnik Pedi Ešdaun, (Paddy Ashdown), ustanovio te koju je entitetska vlada u Banjoj Luci prihvatila i njene rezultate verificirala. Rezultati ove komisije pokazali su da je 22.000 osoba sudjelovalo u srpskom genocidu u Srebrenici. Ovu Äinjenicu nije moguće abolirati nikakvom fantomskom revizionistiÄkom komisijom, sastavljenoj od svjetskih nemoralista, poput zalutalog izraelskog historiÄara Gideona Grajgfa...
Bošnjaci moraju znati da to nije moguće abolirati na isti naÄin, kao što nije moguće abolirati Äinjenicu o Kristallnacht. RijeÄ je o Kristalnoj noći od 9. novembra 1938. god. kada je izvršen napad na Jevreje širom NjemaÄke. Ovaj pogromski dogoÄ‘aj protiv Jevreja u NjemaÄkoj prije osamdeset godina sliÄan je pogromu koji se dogodio 1992. god. protiv Bošnjaka u Prijedoru. Prijedor je, dakle, doživio Kristailnu noć, kao što su je doživjeli Jevreji. Razlika je u tome što Jevreji to ne zaboravljaju i što se s time ne mire, već uvijek na taj strašni zloÄin podsjećaju na naÄin da bojkotiraju svaku osobu i svaku partiju, koja na bilo koji naÄin to negira, omalovažava ili minimizira. Izrael uporno bojkotira Älanove austrijske ultardesniÄarske partije ("Freedom Party"), jer tukne na neofašizam. Ima li pouke za nas u tom primjeru kako treba postupati sa osobama i partijama, koje negiraju i veliÄaju srspki Genocid u Srebrenici i u cijeloj Bosni?
Zbog prevencije budućeg genocida, koji je moguć zato što srpska pamet (SANU), srpska crkva (SPC) i srpska politika svih srpskih partija bez razlike negira srpski Genocid u Srebrenici, šaljući nam time poruku da su spreni opet to uÄiniti, jer ne priznaju da je to što su uÄinili grijeh i sramota, već oni to drže kao ponosni nacionalni trofej - Bošnjaci , zbog toga, moraju biti uporni u zahtjevu da srpska pamet i srpka crkva, kao mozak sveukupne srpske politike, priznaju Genocid nad Bošnjacima u Srebrenici te da se pokaju i zavjetuju da to više nikad neće uÄiniti. Oni se negatorski ponašaju prema genocidu zato što vide da Bošnjaci popuštaju, da nisu uporni kao Jevreje da na svaki genocidni znak dignu svoj glas.
Naprotiv, Bošnjaci govore o pomirenju, dok oni o tome šute, jer ih pomirenje obavezuje na priznanje grijeha, na pokajanje, i na zavjet da to neće više nikada, nikome i nigdje uÄiniti. Stoga, Bošnjaci treba da prestanu pozivati srpske politiÄare na dženazu u PotoÄare. Naprotiv, treba zavesti moraturijum na prilazak memoraijalnoim centru u PotoÄarima svima, koji negiraju srpski Genocid u Srebrenici. I dan danas osjećam nelagodu od slike, gdje rahmetli Hatidža Mehmedovića kiti Aleksandra VuÄića cvjetom sjećanaj na srpski genocid, kojeg on nije ni na koji naÄin dostojan, već je zloupotrijebio bosansko gostoprimstvo i napravio skandal ulaskom meÄ‘u žrtve genocida u PotoÄarima na dan dženaze kako bi od sebe napravio žrtvu i skrenuo pažnju na sebe na raÄun žrtava srebreniÄkog genocida. Ali, znam da rahmetli Hatidža nije to uradili po svojoj slobodnoj volji, već je to uradila pod pritiskom onih, koji su u tome vidjeli sebe i svoj sitni liÄni interes.
Naprotiv, Bošnjaci govore o pomirenju, dok oni o tome šute, jer ih pomirenje obavezuje na priznanje grijeha, na pokajanje, i na zavjet da to neće više nikada, nikome i nigdje uÄiniti. Stoga, Bošnjaci treba da prestanu pozivati srpske politiÄare na dženazu u PotoÄare. Naprotiv, treba zavesti moraturijum na prilazak memoraijalnoim centru u PotoÄarima svima, koji negiraju srpski Genocid u Srebrenici. I dan danas osjećam nelagodu od slike, gdje rahmetli Hatidža Mehmedovića kiti Aleksandra VuÄića cvjetom sjećanaj na srpski genocid, kojeg on nije ni na koji naÄin dostojan, već je zloupotrijebio bosansko gostoprimstvo i napravio skandal ulaskom meÄ‘u žrtve genocida u PotoÄarima na dan dženaze kako bi od sebe napravio žrtvu i skrenuo pažnju na sebe na raÄun žrtava srebreniÄkog genocida. Ali, znam da rahmetli Hatidža nije to uradili po svojoj slobodnoj volji, već je to uradila pod pritiskom onih, koji su u tome vidjeli sebe i svoj sitni liÄni interes.
Dok god bude bilo meÄ‘u nama takvih koji su spremni prodati Äast žrtava za svoj sitni liÄni interes, teško će nam biti braniti se od negacije srpkog genocida. Od te zarazne boslesti moramo se lijeÄiti.
Vijesti: