Pismo udruzenja zrtava genocida
"Dvadesetog marta ove godine MeÄ‘unarodni rezidualni mehanizam za kriviÄne sudove (ICTYMICT), koji su osnovale Ujedinjene nacije, osudio je Radovana Karadžića, ratnog predsjednika Republike Srpske, na doživotnu kaznu zatvora zbog genocida i drugih zloÄina poÄinjenih tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu u periodu od 1992. do 1995. godine.
Karadžić je osuÄ‘en za najteža kriviÄna djela s kojima se Haški tribunal u svom djelovanju suoÄio. Proglašen je krivim za genocid u Srebrenici, progon i ubistva Bošnjaka i Hrvata širom BiH, zatvaranje civila u koncentracione logore, masovna silovanja, za terorisanje civilnog stanovništva Sarajeva tokom opsade glavnog bh. grada, za držanje pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce.
Ne postoji nijedno kriviÄno djelo u spektru ratnih zloÄina a da ga snage pod kontrolom Radovana Karadžića nisu poÄinile. Ti zloÄini su bili neviÄ‘enih razmjera i brutalnosti, što je tokom izricanja presude konstatiralo i sudsko vijeće. Uporno nasilje nad civilima i zarobljenicima imalo je za cilj ukloniti Bošnjake i Hrvate sa polovine teritorije BiH, i taj cilj je ostvaren zastrašujućim metodama: u koncentracione logore je zatvoreno najmanje 57.300 osoba; najmanje 25.500 osoba je bilo žrtvama silovanja i seksualnog zlostavljanja; tokom višegodišnje opsade Sarajeva ubijen je 11.541 civil, od toga 1.601 dijete, u samo par dana u Srebrenici ubijeni su do posljednjeg svi zarobljeni muškarci i djeÄaci, njih najmanje 8.372, odnosno ukupno 10.701 osoba, ukljuÄujući starce, muškarce, žene, i tek roÄ‘enu djecu; još uvijek se traga za više od 7.000 nestalih. Sve katoliÄke crkve i džamije sravnjene su sa zemljom.
Same rijeÄi, meÄ‘utim, nisu dovoljne da opišu svu brutalnost organizovanih i planski poÄinjenih zloÄina protiv nedužnih muškaraca, žena i djece. To najbolje znamo mi žrtve i porodice žrtava u Bosni i Hercegovini koji smo direktno, na najgori mogući naÄin, iskusili sav taj užas Karadžićevih vojnih i policijskih snaga.
Cijeli civilizirani svijet pozdravio je konaÄno kažnjavanje zloÄinca najodgovornijeg za najteže zloÄine poÄinjene u Evropi od Drugog svjetskog rata. S druge strane, vlasti u bh. entitetu Republika Srpska i dio politiÄkog rukovodstva u Srbiji ne samo da ne žele prihvatiti presudu meÄ‘unarodnog suda, nego nastavljaju negirati genocid, a zloÄinca Karadžića slaviti kao heroja.
Njemu, kao i nizu drugih presuÄ‘enih ratnih zloÄinaca, vlasti Republike Srpske dodijelile su odlikovanja za, kako se navodi, „izuzetne zasluge u stvaranju i afirmaciji RS“. Dakle, nagradili su ih za poÄinjene zloÄine.
Prije tri godine, 20. marta 2016. tadašnji predsjednik bh. entiteta RS Milorad Dodik je na Palama otvorio studentski dom nazvan po Radovanu Karadžiću, šaljući, valjda, time poruku studentima i svim mladim ljudima srpske nacionalnosti da Karadžić treba da im bude uzor.
S pravom se pitamo šta u budućnosti oÄekivati od tih mladih ljudi kojima se politika zloÄinca predstavlja kao herojstvo? Da slijede politiÄke ideje Radovana Karadžića i metode njihovog ostvarivanja, da poÄine iste zloÄine?
Odlikovanje presuÄ‘enih ratnih zloÄina i nazivanje studentskog doma po zloÄincu Karadžiću proteklo je uz sramotnu šutnju i neÄinjenje OHR-a i ostatka meÄ‘unarodnih predstavnika u Vijeću za implementaciju mira, kao i većine domaćih politiÄara. Ovo je nas žrtve posebno pogodilo. Ponovo se osjećamo izdanim i ostavljenim od meÄ‘unarodne zajednice, kao što smo se osjećali tokom agresije na BiH.
Šutnja i neÄinjenje ohrabruju vlasti bh. entiteta RS da nastave sa anticivilizacijskim postupcima i da time stvaraju ambijent koji onemogućava povjerenje meÄ‘u narodima u BiH, do kojeg je nama stalo unatoÄ svemu što smo preživjeli. Bez povjerenja nemoguće je graditi stabilnost i mir.
Zbog svega navedenog , od vas tražimo da uÄinite sve što ste u mogućnosti i izvršite pritisak na vlasti u entitetu RS kako bi povukle anticivilizacijske odluke o imenovanju studentskog doma po ratnom zloÄincu Karadžiću, odluke o odlikovanju svih presuÄ‘enih ratnih zloÄinaca, te kako bi se obrisali postojeći nazivi i ubuduće onemogućilo imenovanje ulica, škola i drugih institucija po zloÄincima, kao i da se zakonski zabrani negiranje genocida, Holokausta i drugih zloÄina, i slavljenje zloÄina i zloÄinaca", navodi se u pismu.