Naučna istraživanja
Naucna istrazivanja - knjiga o E. R.
NAUČNA ISTRAŽIVANJA
U proteklih dvadeset godina prof. dr. Emir Ramić je pod agendom NauÄnih istraživanja objavio preko 700 naslova, od ozbiljnih nauÄnih radova, do historiografskog tretmana godišnjica zloÄina i važnih dogaÄ‘aja, ali i pravovremenih reakcija na aktuelne dogaÄ‘aje koji su zadirali u pitanje ratnih zloÄina i tretmana pravosudne i povijesne istine. Profesor Ramić je napravio most izmeÄ‘u nauÄnog tretmana tema iz oblasti kulture sjećanja i potreba savremenog trenutka da se ova važna oblast ne prepusti trivijalizaciji i nepismenosti. Akademska zajednica se kulturom sjećanja najÄešÄ‡e bavi u zatvorenim univerzitetskim okvirima, dok postoje svakodnevne potrebe da odreÄ‘ene teme, prisutne u javnosti, budu tretirane relevatnim izvorima i jezikom pismenosti. Važno je to zbog razumijevanja da se historijska istina mora baštiniti u okvirima koji je mogu zaštititi i saÄuvati od zuba vremena i od raznorodnih manipulacija. Upravo to je prepoznao prof. Ramić, kada je uspostavio most od jezika nauke ka potrebama savremenog trenutka. Njegova NauÄna istraživanja prostiru se od smrtopisa kroz krajeve Bosne i Hercegovine u kojima su se dogodili genocidni pohodi – a što se može Äitati kao geografija kulture sjećanja, pa do Äitavog niza pravovremenih i relevantnih reakcija na brojne dogaÄ‘aje. S jedne strane imamo autora koji mudrim didaktiÄkim metodama nastoji javnosti, ali i budućnosti, predstaviti kompleksnost historijske materije, nacrtati Äinjenice iz vremena dvostruke agresije na RBiH. S druge strane imamo agilnog hroniÄara aktuelne borbe za državne interese, za historijsku istinu, koji se odvažno bori protiv negatora pravosudnih Äinjenica o genocidu nad Bošnjacima, koji u tu važnu bitku za historijski tekst ulazi sa nauÄnom aparaturom, staloženo, suvereno, nadmoćno. Otud se pod agendom NauÄnih istraživanja nalaze i klasiÄni nauÄni tekstovi iz kulture sjećanja, ali i brojni kraći tekstovi, reakcije i saopćenja, u kojima se – nauÄnim jezikom, dakle – reagira na savremene pojave. Pred nama je, velimo, preko 700 tekstova koje je prof. dr. Emir Ramić objavio od 1999. do 2019. godine. Nemoguće ih je sve donijeti u jednoj knjizi, a pogotovo u jednom poglavlju, ali ih je moguće sve pronaći u elektronskoj formi, za one koje bude zanimalo cjelokupno djelo i djelovanje prof. dr. Emira Ramića. OdluÄili smo se za reprezentativan izbor, koji može, u dijapazonu tematskih interesovanja, posvjedoÄiti cjelinu. Naravno da nema pravednog izbora, jer uvijek ostane možda nešto bolje, što je zaslužilo da se naÄ‘e u izboru, no, naš cilj je bio da posvjedoÄimo taj raspon djelovanja prof. dr. Emira Ramića, pod agendom NauÄnih istraživanja. OdluÄili smo se da obradimo posljednjih deset godina, da iz svake godine odaberemo po Äetiri odlomka, koji mogu biti reprezantitav uzorak tematskih interesovanja i akademskog aktivizma prof. dr. Emira Ramića.
NauÄna istraživanja 2009.
O misiji kanadskih Bošnjaka
Kroz prethodno stoljeće Bošnjaci u Kanadi su oÄuvali svoju posebnost i oduprli se negativnoj asimilaciji koja je tako snažno izražena u kanadskom kulturnom mozaiku. Najvažnija koÄnica bošnjaÄkog asimiliranja jeste vjera. Kanadski Bošnjaci, prvo putem vjerskog organizovanja, a zatim putem nacionalnog i patriotskog umrežavanja, oliÄenog u Kongresu Bošnjaka Sjeverne Amerike, ogranak za Kanadu, uspijevaju izraziti vlastitost, dići glas u odbranu svoje skupnosti, Äasti i duhovnosti.
Bez svijesti o pripadnosti bošnjaÄkom etnosu svaki pojedinac po dolasku u kanadski kulturni mozaik nalazi se pred iskušenjem gubitka svoga nacionalnog identiteta, što ima višestruke negativne ljudske i egzistencijalne reperkusije. Svijest o nacionalnoj posebnosti, Bošnjake motivira da se udruže i izgrade nacionalne institucije koje će Äuvati i jaÄati zajedniÄke vrijednosti.
Kanadski Bošnjaci su svojim djelovanjem jasno pokazali još jednu vrijednost bošnjaÄke dijaspore, jer su kroz cijelo proteklo stoljeće ostali vjerni jedinstvenoj, nezavisnoj, demokratskoj, tolerantnoj državi BiH i otvorenom, slobodnom, civilnom društvu, u kojem svaki narod i graÄ‘anin uživa jednakopravnost, mir i slobodu. Oni su svojim djelovanjem širili istinu o dogaÄ‘ajima u BiH tokom posljednje decenije 20. vijeka, u ime postizanja pravde za sve žrtve agresije i genocida.
(06.11.2009.)
***
Nema pravde bez realizacije Presude za genocid u Srebrenici
ÄŒlan Parlamenta Kanade, Brian Masse je potvrdio svoje sponzorstvo nad Rezolucijom Parlamenta Kanade o genocidu u Srebrenici i u Bosni i Hercegovini. Kroz Rezoluciju o genocidu, koja je u parlamentarnoj proceduri, Vlada Kanade može ispraviti greške iz prošlosti prema Bošnjacima i BiH, može popraviti svoju reputaciju na internacionalnom planu.
Akcija kanadskih Äetnika, predvoÄ‘ena Ravnogorskim ÄetniÄkim pokretom Kanade, je usmjerena prema kanadskoj srpskoj zajednici u smislu mobilizacije i aktiviranja iste za zaustavljanje procesa usvajanja Rezolucije u kanadskom saveznom Parlamentu.
Kanadski Bošnjaci će bez obzira na prijetnje i pritiske uÄiniti sve da genocid postane rijeÄ kojom Kanadski Parlament naziva politiku agresije u Bosni i Hercegovini i da nacionalni interes Kanade bude da sve osobe odgovorne za genocid i zloÄin protiv ÄovjeÄnosti snose odgovornost za svoje postupke i budu privedene pred lice pravde.
Nema istinske pravde, a samim tim i ureÄ‘ene države i civiliziranog društva u Bosni i Hercegovini bez poštivanja i realizovanja Presude MeÄ‘unarodnog suda pravde, Presude za genocid koja osuÄ‘uje paradržavnu tvorevinu zasnovanu na genocidu. Priznavanje Republike srpske je veliÄanje i legalizacija genocida. Nema istinske pravde bez usvajanja rezoluciju o genocidu u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine.
(06.11.2009.)
NauÄna istraživanja 2009.
Sudbinsko pitanje – ukidanje Republike srpske
Presuda MeÄ‘unarodnog suda pravde protiv Srbije je najteža osuda jedne države od postojanja MeÄ‘unarodnog suda pravde. MSP je oslobodio Srbiju direktne odgovornosti za genocid u BiH i Srebrenici. Odgovornost za genocid u Srebrenici, MSP je prebacio na Vojsku i MUP Rs. Na osnovu Presude, država BiH može pokrenuti proceduru u okviru UN i EU, u cilju trajne zabrane zloÄinaÄke organizacije pod nazivom MUP Rs, organizacije odgovorne za genocid. Suština insistiranja na reviziji Tužbe BiH protiv Srbije za genocid pred MSP u Hagu nije u naplati ratne štete koja bi ekonomski sahranila Srbiju, već u tome da bi presuda kojom se Srbija proglašava odgovornom za genocid nad Bošnjacima praktiÄno obezvrijedila kljuÄni dio Dejtonskog sporazuma i omogućila ukidanje Rs.
Zato je revizija Tužbe BiH protiv Srbije za agresiju i genocid sudbinsko pitanje i put opstanka BiH kao države. Samo na taj naÄin doći će se do ukidanja manjeg entiteta, koji je nastao na masovnim zloÄinima, grobnicama, logorima, silovanjima, etniÄkom ÄišÄ‡enju, paljevinama. Ma koliko ukidanje Rs kao osvajaÄkog i genocidnog cilja srpskog fašizma, kao spomenika genocidu, napravljenog pomoću kriminalnog Dejtonskog ugovora, danas zvuÄalo nevjerovatno, to će biti neminovnost - ako istrajemo na reviziji Tužbe.
(06.11.2009.)
***
Republika srpska, kao plod genocida, ne može se održati
Dejtonski ugovor je najveće nasilje nad BiH, jer je njime dokinuta Republika BiH, a produkovan entitet Republika srpska. To je ugovor legalizacije nasilja nad suverenom, slobodnom i nezavisnom državom BiH i njenim narodima i građanima.
PolitiÄku scenu BiH nakon Dejtonskog ugovora karakterizira više nivoa vlasti, kratak mandat, veliki broj politiÄkih partija i Äesta nevoljnost ili odbijanje politiÄkih elita da saraÄ‘uju na pitanjima koja bi trebala biti od zajedniÄkog interesa. Ti su faktori negativno uticali na putu ekonomskog i socijalnog napretka BiH, tokom cijelog postdejtonskog perioda.
Dejtonska BiH je materijalizacija nemogućeg, eksperimentalna država u globalnom opticaju, nastala u grotlu globalizacije. Dejtonski ugovor joj se nudi kao akt bez povijesti, koji ju je saÄuvao za bezbroj razliÄitih mogućnosti. Dejton je ukinuo kontinuitet jedinstvene državnosti BiH. MeÄ‘unarodni sud pravde je paradržavnu, teroristiÄku tvorevinu Rs presudio za zloÄin genocida. Identificiranje entiteta Republika srpska, od strane MeÄ‘unarodnog suda pravde, kao organizacije koja je poÄinila zloÄine genocida, dovoljan je pravni faktor da se Rs i na unutrašnjem i na meÄ‘unarodnom nivou demontira uz asistenciju OUN. Republika srpska kao plod genocida, ne može se održati više ni kao dejtonski entitet u BiH, a kamo li kao meÄ‘unarodni subjekat.
(06.11.2009.)
NauÄna istraživanja 2010.
Izbori: Uloga dijaspore u odbrani Bosne i Hercegovine
U ovom povijesnom trenutku, svaki odgovoran Älan bošnjaÄke zajednice dužan je usprotiviti se nepravdi i odgovornim izvršavanjem svojih graÄ‘anskih dužnosti - registracijom i izlaskom na izbore - uÄiniti ono što je u njegovoj moći da bi se postiglo opće dobro za Bosnu i Hercegovinu. Neizlazak na izbore nije tek bezazleno propuštanje da se iskoristi graÄ‘ansko pravo koje se ima. Neizlazak na izbore znaÄi prepuštanje drugima da odluÄuju o našoj sudbini, a to može znaÄiti i daljnje obespravljenje bošnjaÄkog naroda u BiH, posebno u manjem entitetu BiH. Agresija i genocid su nas istraumatizirali do vlastite inferiornosti! Kompromis postaje naša konstanta, naše stanje bivstvovanja. Naš usud, da se kao Bošnjaci, raÄ‘amo u transhistorijskim paranoiÄnim okruženjima, validan je razlog da moramo biti jaki i odvažni. Neizlazak na izbore takoÄ‘er znaÄi podupiranje onih snaga koje žele uništiti bošnjaÄku suverenost, politiÄki subjektivitet, konstitutivnost i identitet, i tako onemogućiti bošnjaÄkom narodu da bude ravnopravan s drugim narodima u BiH. AnemiÄan stav OHR-a i Älanica Vijeća za implementaciju mira u BiH u vezi sa izjavama o referendumu za otcjepljenje Rs, treba Bošnjacima biti još jedan signal za izlazak na izbore, jer je to najbolje demokratsko sredstvo za odbranu i jaÄanje suverene, demokratske i prosperitetne BiH.
(30.12.2010.)
***
Rezolucija o formiranju Kongresa Bošnjaka Svijeta
Preduvjet za biološki, ekonomski i teritorijalni oporavak Bošnjaka jeste jaÄanje njihove nacionalne svijesti i duha. Unutar bošnjaÄkog naroda nema intelektualne snage koja bi odredila osnovna naÄela bošnjaÄke opstojnosti, strategiju nacionalnog razvoja, na bazi realne analize nacionalnog stanja. Potreba za odbranom i jaÄanjem svih komponenti bošnjaÄkog bića, i svih pozitivnih vrijednosti multilalteralnog bosanskohercegovaÄkog društva, izazov su na koji KBSA odgovara otvaranjem procesa za formiranje Kongresa Bošnjaka Svijeta. Na tom tragu, Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike je 28. 05. 2006. godine, u Chicagu, usvojio: Rezoluciju o otvaranju procesa za formiranje Kongresa Bošnjaka svijeta, koji ima za cilj okupljati i povezivati Bošnjake i bošnjaÄke organizacije i zajednice izvan BiH, i tako stvarati uvjete njihovog uspješnijeg djelovanja za interese Bošnjaka. KBS djeluje na prezentiranju i povezivanju svekolike bošnjaÄke baštine, historije, kulture, tradicije, jezika i duhovnosti u velikoj porodici naroda svijeta. KBS ima ambiciju profilirati se kao jedinstvena bošnjaÄka organizacija Bošnjaka i na svjetskoj razini postati autentiÄni bošnjaÄki glas.
(30.12.2010.)
NauÄna istraživanja 2010.
Imperativ meritornog istraživanja o agresiji i genocidu
Bosna i Hercegovina ima državni interes i obavezu, a Bošnjaci kao najveće žrtve agresije i genocida imaju nacionalni interes i obavezu, da istraže i utvrde razmjere sveukupnih stradanja stanovništva Bosne i Hercegovine. Utvrditi ljudske i materijalne žrtve Bosne i Hercegovine je izuzetno složen i težak posao, jer su agresori i njihovi pomagaÄi u toku agresije i poslije, preduzimali raznovrsne aktivnosti da se istina o tome što više prikrije, kako se nikada ne bi mogla utvrditi. To istraživanje mora biti cjelovito, metodološki koncipirano i nauÄno utemeljeno, uz evidentiranje svih vrsta gubitaka, i precizno definisanje i oznaÄavanje njihovih kategorija. "Statisticki podatak" IstraživaÄko-dokumentacionog centra, ranije poznatog kao Državna komisija za prikupljanje Äinjenica o ratnim zloÄinima, nije prihvatljiv i ima za cilj promjenu ocjene karaktera rata u Republici Bosni i Hercegovini. U sukobu historije i istine, gdje Bošnjaci nemaju odgovor na mnoga pitanja, ponovo, po ko zna koji put, na javnu scenu stupa žalosna i niÄim opravdana bošnjaÄka šutnja, koja se u ovom sluÄaju ogleda u nepostojanju bilo kakve relevantne baze podataka i evidencija kojima bi se moglo kvalitetno i argumentovano odgovoriti ili suprostaviti navedenom istraživanju. Zbog svega toga podržavamo stvaranje državnog projekta za istraživanje broja žrtava agresije i genocida u BiH koji treba biti potpuno samostalan projekat, odvojen od Komisije za utvrÄ‘ivanje istine o ratu i Komisije za istinu i pomirenje.
(25.10.2010.)
***
BošnjaÄki identitet nije teferiÄ, već nauÄna materija
Jedanaesti Susreti Bošnjaka Sjeverne Amerike u Chicagu su još jednom potvrdili opravdanost i svrsishodnost tih svojevrsnih nacionalnih konvencija sjevernoameriÄkih Bošnjaka. Odnos bošnjaÄke politike prema promociji bošnjaÄke i bh kulture u svijetu je poražavajući. Bošnjacima treba dijaloška narav kada je u pitanju kultura, uz puno uvažavanje vlastitih bošnjaÄkih vrijednosti, jer se bogata kultura Bošnjaka i BiH pokušava svesti na teferiÄne i folklorne sveÄanosti, ne ostavljajući prostora istinskim vrijednostima moderne bošnjaÄke kulture, književnosti i jezika.
Stoga se Monografija, koja je izdana u povodu stogodišnjice bošnjaÄke zajednice u Sjevernoj Americi, može smatrati znaÄajnom prekretnicom u samodefiniranju bošnjaÄke emigracijske svijesti. Bošnjacima prioritetno treba BošnjaÄka akademija nauka i umjetnosti, jer su oni jedini narod u Evropi bez vlastite nacionalne akademije nauka i umjetnosti. Samo unutar BošnjaÄke akademije nauka i umjetnosti moguće je, recimo, bitku za bosanski jezik privesti kraju, nauÄnim saÄeljavanjem dviju meÄ‘usobno suprostavljenih teza o bosanskom jeziku. Jedne, genocidne, koja se svodi na tvrdnju da Bošnjaci nemaju svog jezika, što je zapravo već poznata teza o "nepostojanju" i "izmišljenosti" bošnjaÄke nacije, i druge, nauÄno relevantne, da Bošnjaci imaju svoj zasebni jezik koji se u potpunosti razlikuje od srpskog i hrvatskog jezika.
(30.12.2010.)
NauÄna istraživanja 2011.
Dejtonski ugovor je diverzija na međunarodno pravo
Nakon agresije i genocida, ustav RBiH je nelegalno, putem genocida, suspendovan i ilegalno zamjenjen Dejtonskim ustavom, koji je kao takav potpuno neprihvatljiv i ništavan sa aspekta internacionalnog prava, internacionalnog ugovornog prava i ustavnog prava RBiH. Po internacionalnom pravu, preambula Povelje UN, iskljuÄuje mogućnost interveniranja u ustavna pitanja zemalja Älanica. Povelja kaže da ništa ne može opravdati miješanje izvana u unutarnji ustavni sistem države Älanice UN. Po ugovornom pravu, BeÄka konvencija, kao referentna za internacionalne ugovore, iskljuÄuje mogućnost da atributi suverenosti budu predmet meÄ‘udržavnih ugovora, te ugovore donesene pod pritiskom smatra ništavnim, pa i one dobrovoljne ako su rezultat nelegitimne volje pregovaraÄa, ako su pregovarali o onome za što po vlastitom ustavu nemaju mandat. Po ustavnom pravu, tada važeći Ustav RBiH, Älanovima 154. i 155., zabranjuje pregovaranje o Ustavu Republike izvan Parlamenta Republike, pogotovo u ratnom stanju. Naša je obaveza da državi BiH vratimo ustavni, pravni i teritorijalni status kakav je imala prije agresije i genocida. Stoga mi, graÄ‘ani Bosne i Hercegovine, žrtve agresije i genocida, pozivajući se na pravosnažnu Presudu Internacionalnog suda pravde i zakonito pravo na RESTITUTIO IN INTEGRUM (vraćanje u originalno stanje), utemeljeno na imperativnim normama Internacionalnog prava JUS COGENS, smatramo da će zakonitost i pravda u sluÄaju BiH biti ostvareni samo tako što će se izvršiocima genocida oduzeti ono što su postigli genocidom. Stanje na terenu se ne može legalizirati osim ako mi to svojom šutnjom dozvolimo!
(12.03.2011.)
***
Nacionalna svijest je uvjet za opstanak
Na poÄetku XX stoljeća Bošnjaci nemaju razvijenu državotvornu svijest. Osjećaj posebnosti i razliÄitosti iskazivan u odnosu na Srbe i Hrvate, zasniva se na vjerskoj, a ne državotvornoj osnovi. Bošnjaštvo je tada domovinska, a ne državotvorna kategorija. Prerastanje domovinske u državotvornu svijest izostaje zbog nepostojanja društvenih snaga koje bi vodile i pomogle politiÄko okupljanje na osnovu bošnjaÄkih narodnih i bosanskohercegovaÄkih državnih interesa.
Na bošnjaÄkoj društvenoj sceni prisutna je instrumentalizacija religije i svoÄ‘enje Bošnjaka na vjersku skupinu. Kad se bošnjaštvo svede na manjinu, tada će BiH biti samo geografski pojam, kojim će vladati oni što imaju realnu snagu. Elementi navodne islamizacije bošnjaÄkoga društva se koriste kao instrument održanja vlastite politiÄke moći. BošnjaÄko ne negira bosansko, samim tim što bez bosanskog nema ni bošnjaÄkog. Bosanstva i Bosne i Hercegovine jedino može nestati ako nestane Bošnjaka, a Bošnjaka nestaje i zbog toga što se bošnjaÄki lideri u ime brige za bosanstvo odriÄu brige za bošnjaštvo. Sve samoodržive i zrele narode ne vode, već samo predstavljaju politiÄari, dok ih vode najumniji ljudi u narodu, obiÄno okupljeni u nacionalne akademije. U povijesti nacionalnog organiziranja Bošnjaka nije bilo slobodoumnije i fleksibilnije nacionalne ideje od BošnjaÄkog sabora.
(24.09.2011.)
NauÄna istraživanja 2011.
Genocid je navikavanje žrtve da prihvati genocid
Genocid u Srebrenici je najveća masovna egzekucija u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. U jednoglasnoj Presudi u sluÄaju Krstić, 2004. godine, Internacionalni kriviÄni tribunal za podruÄje bivše Jugoslavije presudio je da masakr nad Bošnjacima, u enklavi Srebrenica, predstavlja genocid. U februaru 2007. se Internacionalni sud pravde, organ Ujedinjenih nacija, poznat i kao Svjetski sud, u svojoj Presudi složio sa presudom Tribunala i potvrdio genocid u Srebrenici. Hapšenje generala Jugoslavenske armije i komandanta Vojske Republike srpske, Ratka Mladića, poslije 16 godina, neće mnogo poboljšati status bošnjaÄke žrtve, jer je to samo mali dio satisfakcije za žrtve. Užas Srebrenice je mrlja na ljudskoj kolektivnoj savjesti. Ne može biti trajnog mira i pravde za sve žrtve bez istine o agresiji na RBiH i istine o zloÄinu genocida. Istina i pravda podrazumijevaju sudsko gonjenje zloÄinaca, potpunu identifikaciju svih žrtava, povratak svih protjeranih i materijalnu nadoknadu za žrtve. Bošnjaci imaju svetu dužnost da zapamte okrutnosti koje se dogodile u BiH. Bošnjaci moraju uÄiti svoju djecu o onima koji su orkestrirali agresiju i genocid, te biti ujedinjeni u osudi agresije i genocida putem institucionalnog bošnjaÄkog pamćenja. Bilo kakav pritisak ili pokušaj navikavanja žrtve da prihvati stanje uspostavljeno genocidom je Äin genocida.
(22.06.2011.)
***
Misija Islamske zajednice kanadskih Bošnjaka
Kanadskim Bošnjacima je potrebno bolje zajedniÄko islamsko djelovanje, uz uzajamnu konsultaciju i timski duh, u procesu odbrane i jaÄanja islamske komponente bošnjaÄkog bića u kanadskom kulturnom mozaiku. Primarni zadatak Islamske zajednice kanadskih Bošnjaka bi bio prosvjeta i buÄ‘enje vjerske, islamske i društvene svijesti kod kanadskih Bošnjaka. IZKB je samostalna islamska zajednica džemata kanadskih Bošnjaka koja je programski naslonjena na Rijaset IZ BiH i koja ostvaruje saradnju sa IZ Bošnjaka u SAD i sa drugim islamskim zajednicama u Sjevernoj Americi i šire. Kroz IZKB, kanadski Bošnjaci dobivaju novu, organizovanu snagu i instituciju za bolje razumijevanje islama, koja će pomoći kanadskim Bošnjacima da naÄ‘u odgovore na pitanja koja ranije nisu bila pitana i razjašnjena, sa ambicijom da se pokaže da islam nije problem, već da ima ideje koje bi bile interesantne kanadskom kulturnom mozaiku. Kroz IZKB kanadski Bošnjaci dobivaju bolju organizacionu šansu da svjedoÄe kanadskim Bošnjacima i muslimanima u Kanadi da je poštivanje kanadskih zakona i pošten odnos prema sugraÄ‘anima najbolji naÄin iskazivanja Äistoće i ispravnosti islama. Kroz IZKB se može bolje i efikasnije prevazići islamofobija u Kanadi, objašnjavanjem da aktuelni problemi islamskog svijeta ne proizlaze iz vjere, već iz društvenih i historijskih uslova. IZKB pomaže kanadskim Bošnjacima da razviju bolju interakciju sa elementima kanadskog kulturnog mozaika i da se u njega bolje integrišu i poprave vlastito stanje, uz kreativniji otpor prema asimilaciji, radi premošÄ‡avanja društvenog jaza izmeÄ‘u razliÄitih društvenih grupacija.
(19.05.2011.)
NauÄna istraživanja 2012.
Manifest Bošnjaka – pravac budućnosti
U povodu dvadeset godina od Deklaracije o nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine, u vrijeme sramne bošnjaÄke gluhoće, utihlosti i šutnje pred novim pokušajima rušenja BiH, Institut za istraživanje zloÄina genocida Kanada objavljuje Manifest Bošnjaka, sa jasnom porukom da se više neće tolerisati bošnjaÄka pasivnost spram ÄetniÄkih i ustaških pokušaja uništenja Bosne i Bošnjaka. Na to nas obavezuju žrtve genocida da osujetimo sve namjere i pokušaje kojima se zloÄin genocida nagraÄ‘uje, a žrtva i dalje kažnjava. Bošnjaci trebaju znati da je uspjeh dejtonske podvale proporcionalan stupnju bošnjaÄke odroÄ‘enosti od svojih bosanskohercegovaÄkih interesa. Bošnjaci moraju razumjeti da je istina o njihovom stradanju uslov njihovog opstanka i prosperiteta i da više neće imati realnih pretpostavki za otpor, ako budu pasivni, ako ih budu vodili politiÄki poltroni, ako budu razjedinjeni, ako zaborave na svoje narodne institucije i ako zaborave svoju najveću snagu - dijasporu. Ovo se može zaustaviti odluÄnom politiÄkom voljom nove, nadolazeće bošnjaÄke politike, koju bošnjaÄki politiÄari nemaju, niti je mogu demonstrirati, budući su korumpirani jeftinim ciframa i aferama. Osnovni kriterijumi za izbor novog bošnjaÄkog politiÄkog liderstva trebaju biti oÄuvanje i zaštita bošnjaÄkog narodnog interesa, izgradnja bošnjaÄkih narodnih institucija, poništavanje Dejtonskog ustava i povratak RBiH, implementacija presuda MSP, MKTJ i nacionalnih sudova po pitanju agresije na RBiH i genocida.
(06.03.2012.)
***
Prijedor je prva bosanska Srebrenica
U rijetko kojem ratu u historiji ÄovjeÄanstva je za tako kratko vrijeme, i na tako malom prostoru, poÄinjeno toliko zloÄina, kao što je sluÄaj sa Prijedorom. Sa više od 3200 civilnih žrtava agresije i genocida, sa više od 60 do sada otkrivenih masovnih grobnica, Prijedor je prva bosanska Srebrenica - gdje je sistematski, isplaniran i proveden genocid protiv Bošnjaka i Hrvata. Umjesto po mnogim lijepim stvarima, Prijedor će zauvijek ostati poznat po najzloglasnijim logorima, Omarskoj, Keratermu i Trnopolju, i po najvećem broju ratnih zloÄinaca. Osnivanje ovih logora, bilo je dio velikosrpskog plana, da se nesrbi protjeraju sa podruÄja općine Prijedor, tako da je do kraja 1992. godine Prijedor u najvećem dijelu bio etniÄki Äist. Prijedor je danas dio Republike srpske, a ubijanje bošnjaÄkog života još uvijek traje, jer se ljudi ne vraćaju u svoje domove. Prividni mir ne smije zavarati Bošnjake. PrijedorÄani su pobijedili srpski fašizam, opstali su, nisu poniženi, i zato nastavljaju govoriti istinu i pravdu, jer se zloÄin ne smije prešutjeti. Sve se mora zapisati i pred savjest ÄovjeÄanstva i sud historije staviti, da bude znano ko je agresor, a ko stradalnik, ko je napadaÄ, a ko branitelj, ko je terorist, pljaÄkaš i razbojnik, a ko rodoljub. Spremnost Bošnjaka na žrtvu, odanost svojoj kulturi, historiji i tradiciji, liÄna hrabrost i odanost prema BiH, ostaju trajne konstante bošnjaÄkog bića. Trn u oko agresorima zapravo i jeste bošnjaÄko nacionalno buÄ‘enje, na temeljima historijskog iskustva i kontinuiteta velikosrpskog genocida.
(04.01.2012.)
NauÄna istraživanja 2012.
Posebnost i ciljevi naše dijaspore
Naša dijaspora se razlikuje od svih drugih dijaspora - jer je nastala prisilnim putem. Ta naša dijaspora - kako se naziva, a što je netaÄno, jer su to zapravo prisilni emigranti - jedna je specifiÄna pojava u modernoj historiji, jer su ti ljudi danas izloženi procesima, sa jedne strane otuÄ‘ivanja od svoje domovine, a sa druge strane pritiscima da se integriraju u društva u kojima su se naselili. Ta integracija je logiÄna u jednom aspektu, a to je u aspektu da se moraju poštovati zakoni zemlje u koju si se nastanio, ali s obzirom da se ona proširuje na obiÄaje, naÄin mišljenja, kulturu, pa i na duhovnost, zlokobna perspektiva je potpuna integracija. To je nažalost realna perspektiva za taj naš svijet, pogotovo što se pokazuje da je svaka generacija sve dalje od svoga izvora, a sa druge strane, sve bliža nekom moru u kojem se utapa i nestaje. Ovaj naš svijet tamo izložen je dvijema velikim nevoljama: nepostojanju sopstvene državne politike koja bi mogla o njima da vodi raÄuna; a sa druge strane, realne okolnosti u kojima su se našli i nedefiniranost njihovog položaja. Zato je osnovni zadatak svakog našeg Äovjeka da tamo sebi obezbijedi adekvatan položaj i uticaj. Imperativ je: da se organiziraju i da Äuvaju svoju tradiciju, a ne samo folklor, da Äuvaju svoj bošnjaÄki identitet i da pokušaju djelovati na lokalnu politiku u pogledu njihovog odnosa prema BiH.
(14.01.2012.)
***
Monsinjor Komarica primio „orden“ pobratimstva u zlu
Biskup RimokatoliÄke crkve u Banja Luci, monsinjor Franjo Komarica, primio je ¨orden Äasti¨ Republike srpske. Odluka zloÄinaÄke tvorevine Republike srpske da odlikuje visoko rangiranog predstavnika „Rima“, u svom glavnom gradu Banja Luci, je potpuno utemeljena - kao što je potpuno utemeljena i odluka biskupa Komarice da to odlikovanje primi. Obje strane to odliÄno znaju - nema dvojbi niti na strani davaoca, niti na strani primaoca ordena, da je taj orden zaslužen, to jest, da je RimokatoliÄka crkva imala ogromnu, nezaobilaznu ulogu u stvaranju Republike srpske. Šta je znaÄenje tog akta? Ono je višestrano, ali je braniteljima Republike Bosne i Hercegovine najvažnije da je to još jedno, ovog puta otvoreno, obostrano priznanje i dokaz o Ävrstini, kontinuitetu i beskrupuloznosti zloÄinaÄkog, velikodržavnog i separatistiÄkog, srpsko-hrvatskog pakta i svih njegovih uÄesnika – u koje se ubrajaju kako svjetovni tako i vjerski organizmi, usmjereni protiv države i graÄ‘ana Republike Bosne i Hercegovine i njenog bošnjaÄkog naroda. Dodjela ovog „ordena“ direktna je potvrda da iznad svjetovnih organizama, na Äelu stoje institucije teokracije, RimokatoliÄka crkva i Srpska pravoslavna crkva, zagrljene u zloÄinaÄkom pobratimstvu.
(13.01.2012.)
NauÄna istraživanja 2013.
Popis 2013: Biti Bošnjak - nema alternativu
Projekat eliminacije Bošnjaka kao politiÄkog faktora, pod navodnom zaštitom ljudskih prava i sloboda, ima za cilj eliminaciju Bošnjaka kao naroda i Bosne i Hercegovine kao države, a u tom procesu vlastite eliminacije najaktivniji su sami Bošnjaci. Postoji mnoštvo dokaza da su se u do unazad stotinjak godina Bošnjacima izjašnjavali svi graÄ‘ani BiH. To što su u eri jedne agresivne asimilacije dva naroda pristali na prenominaciju u Srbe i Hrvate, jeste njihovo pravo. Ali, to ne implicira da oni koji se i dalje osjećaju Bošnjacima moraju slijediti njihov primjer. U Popisnom listu, kada je rijeÄ o nacionalnosti graÄ‘ana, jedino vjerodostojno odreÄ‘enje našeg naroda koje mu garantira ustavna prava i položaj matiÄnog naroda u vlastitoj državi, jeste njegovo bošnjaÄko ime. Svaki pokušaj da se nacionalna identifikacija vezuje za ime države, nosi opasnost koja se ogleda, prije svega, u tome da Bošnjaci dovedu u pitanje svoj položaj u Bosni i Hercegovini. Ponuda da se kao moguće „nacionalno odreÄ‘enje“ uzme i naziv „Bosanac“, odnosi se jedino na Bošnjake, i samo je prozirna podvala sliÄna onoj što nam je bila nuÄ‘ena tobožnjim nacionalnim imenom „Jugosloven“, a koje je takoÄ‘er bilo izvedeno od naziva države i nikada nije bilo prihvaćeno ni od jednog naroda u toj državi, osim dijela Bošnjaka. Bošnjaci, pozivamo Vas da se na Popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini 2013. godine, bez ikakvih dilema, izjasnite svojim povijesnim imenom: Bošnjak.
(08.06.2013.)
***
OslobaÄ‘ajuće presude: Slabost ili ambis Haškog tribunala
MeÄ‘unarodni kriviÄni sud za bivši Jugoslaviju sa sjedištem u Hagu ustanovljen je Rezolucijom 827. Ujedinjenih nacija iz 1993. godine, kojeg su afirmisali tužioci i sudije koji su posjedovali entuzijazam da rade nešto historijski vrijedno. MKSJ je cijelom svijetu slao ohrabrujuću poruku da zloÄin mora biti kažnjen – da je to civilizacijsko dostignuće i moralni dug prema žrtvama. U njegov rad su bile utkane nade i uvjerenja bošnjaÄkog naroda – posebno porodica žrtava – da na ovom svijetu ima pravde. MeÄ‘utim, pod pritiskom interesa velikih i moćnih, Sud kao da je drugim oÄima poÄeo gledati na poÄinjene zloÄine i žrtve. Kako drukÄije razumijevati drugostepene oslobaÄ‘ajuće presude Äelnicima vojnih, policijskih, obavještajnih struktura za komandnu odgovornost? Nemoguće je razumjeti kako su optuženici koji su prvostepenim presudama osuÄ‘eni na kazne od po 20 i više godina za najteže zloÄine, potpuno osloboÄ‘eni od odgovornosti u žalbenom postupku. Da li je umjesno govoriti o znanju i neznanju sudija jednog te istog Suda – od kojih jedni presuÄ‘uju 20 ili više godina, a drugi potpuno oslobaÄ‘aju od krivice? Nalogodavci, planeri zloÄina i genocida koji su oduzeli živote desetinama hiljada ljudi, a unesrećili milione, će svi zajedno provesti nekoliko decenija u komfornim zatvorima diljem Evrope. Kakva se time šalje poruka žrtvama, a kakva planerima i gospodarima budućih ratova? Interes žrtava mora se vratiti u fokus, a njihov interes je pravda!
(28.11.2013.)
NauÄna istraživanja 2013.
Popis 2013: Manipulacija s ciljem smanjenja broja Bošnjaka
Bošnjaci moraju biti svjesni znaÄaja historijskog Popisa! Ovo je u posljednjih 130 godina najvažniji momenat s kojim se Bošnjaci suoÄavaju. Nakon odbrane Bosne 1992. godine, danas su ponovo pred jednim od najznaÄajnijih momenata u svojoj povijesti – momenat kada svima, i susjedima, a i Evropi, moraju jasno kazati: Mi smo Bošnjaci.
Bošnjaci su kroz historiju, na prethodnih 12 popisa, imali nametnuto ime. Danas ovu politiku nastavlja IMO tim EUROSTAT-a, sa pokušajima da Bošnjake ponovo ostavi u domenu nekog nepostojećeg naroda islamske vjeroispovijesti. Ustav BiH kaže da su konstitutivni narodi Bošnjaci, Srbi i Hrvati. Onaj ko nije to, ide u kategoriju ''ostalih''. Nakon probnog popisa, u prijedlogu "šifrarnika", smo imali preko 690 ponuÄ‘enih modaliteta, od Äega 19 modaliteta izjašnjavanja Jevreja, 15 modaliteta izjašnjavanja romske populacije, 12 modalitete za Špance u BiH... I nikome nije sporno kada će se ovi modaliteti nakon Popisa objediniti u jednoobrazne grupe. Problem je samo sa Bošnjacima koji se ne mogu objediniti u ukupnom zbiru. Ovim se želi postići drastiÄno smanjenje broja Bošnjaka vještaÄkom manipulacijom, kao što je uraÄ‘eno 1961. godine, kada su Bošnjaci u BiH, tada muslimani, vještaÄki reducirani na 25 procenata. Bošnjaci su 1993. godine, na BošnjaÄkom saboru, za sva vremena vratili svoje povijesno ime Bošnjak, i zato je važno da to na Popisu i potvrde.
(08.06.2013.)
***
Geneza velikohrvatske agresije
Na Republiku Bosnu i Hercegovinu je izvršena klasiÄna oružana agresija i od Republike Hrvatske, utemeljena na velikodržavnom projektu, sa ciljem zauzimanja teritorije i istrebljenja Bošnjaka. U funkciju tih zloÄinaÄkih aktivnosti poslušno su se, kao saradnici i izvršioci, stavili servilni petokolonaši iz Bosne i Hercegovine. U predveÄerje rata, 18. novembra 1991, osnovana je tzv. „Hrvatska zajednica 'Herceg-Bosna'', koja je 28. avgusta 1993. prerasla u samoproglašenu tzv. „Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu“. Glavni cilj bila je uspostava Hrvatske s granicama na Neretvi, odnosno rijeci Vrbas, što se poklapa s granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine, koje su dogovorili predsjednik Vlade Kraljevine Jugoslavije Dragiša Cvetković i predsjednik Hrvatske seljaÄke stranke Vladko MaÄek. Ideja tzv. Herceg-Bosne, na Äijem je Äelu bio Mate Boban, rezultirala je meÄ‘unarodnom oružanim sukobom u kojem je uÄestvovala i Republika Hrvatska, što je potvrÄ‘eno, uz ostalo, prvostepenom presudom Haškog tribunala iz maja ove godine, kojom su šestorica bivših Äelnika tzv. Herceg-Bosne, za zloÄine poÄinjene nad Bošnjacima i drugim nehrvatima, od 1991. do 1994. godine, osuÄ‘eni na ukupno 111 godina zatvora. Dokazi su potvrdili da su se snage Hrvatske vojske borile zajedno sa HVO protiv Armije RBiH, a da je Republika Hrvatska vršila opću kontrolu nad oružanim snagama i civilnim vlastima tzv. Herceg-Bosne.
(18.11.2013.)
NauÄna istraživanja 2014.
Silovanje kao ratna strategija
U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu poÄinjena su mnoga silovanja. Budući da mnoge žrtve torture još uvijek šute o tome, teško je govoriti o njihovom taÄnom broju. Silovanja velikosrpskih snaga imala su za cilj psihiÄko uništenje bosanskih žena i muškaraca, kao i njihovih porodica u svrhu etniÄkog ÄišÄ‡enja. Silovanja, prije svega Bošnjakinja, predstavljala zloÄin protiv ÄovjeÄnosti, zato što su poÄinjena u okviru sistematskih napada na civile i zato što su imala karakteristike porobljavanja. Postoje brojni dokazi koji svjedoÄe da su silovanja od strane velikosrpskih snaga vršena kao projektovani ratni zloÄin, s ciljem genocidne destrukcije napadnotog civilnog stanovništva. Ovi seksualni zloÄini su prvi put u historiji meÄ‘unarodnog prava tretirani kao najozbiljniji zloÄini sami po sebi, a ne kao prateća pojava rata. Tome svjedoÄe nekoliko sudskih procesa u kojima se zloÄin silovanja tretira u istoj ravni sa ostalim ratnim zloÄinima. Podsjećamo da je ponižavanje žrtava silovanja, odnosno žrtava agresije i genocida ravno zloÄinu, ravno prizivanju novih zloÄina, udar na istinu i pravdu. Mi nastavljamo našu borbu za istinu o agresiji i genocidu u BiH i pravdu za žrtve tih zloÄina, ne u ime osvete već u ime bolje budućnosti u BiH. Uvjereni smo da samo pravosudna istina i obavezujuće presude mogu trasirati trajni mir i pomirenje.
(02.09.2014.)
***
Niko nema pravo Sutorinu izdvojiti iz Bosne i Hercegovine
Sutorina pripada Bosni i Hercegovini, od pamtivijeka. Crna Gora nema nijedan dokaz o vlasniÄkim pravima nad Sutorinom. Jedan meÄ‘urepubliÄki dogovor, a ne pravni akt, iz vremena socijalistiÄke Jugoslavije, ne može biti stariji od avnojevskih granica, u kojima je priznat meÄ‘unarodni subjektivitet Bosne i Hercegovine. Najprije treba zaustaviti potpisivanje granica sa Crnom Gorom, jer tad bi im poklonili ono što je naše, i za vijeke vijekova izgubili svoj drugi izlaz na more, i to na otvoreno more. Potom trebamo argumentima ubijediti Crnogorce da nam vrate ono što nikad nije bilo u njihovom vlasništvu, a ako ne, onda treba pokrenuti postupak pred Internacionalnim sudom pravde u Hagu. Dokazi i argumentacija su na strani BiH. Važno je upoznati se sa problemom i izvršiti pritisak na naše politiÄke neznalice da ne potpišu prijedlog granica sa Crnom Gorom, Äime bi naš izlaz na otvoreno more u Sutorini bio trajno izgubljen. Podsjećamo da je Sutorina dio državnog bosanskohercegovaÄkog teritorija, te da niko nema pravo na potpisivanje dokumenata u ime bosanskohercegovaÄke države i njenih graÄ‘ana, koji utiÄu na njen teritorijalni integritet, suverenitet, politiÄku nezavisnost i internacionalni subjektivitet.
(13.10.2014.)
NauÄna istraživanja 2014.
Lewis MacKenzie: ZloÄinac pod zastavom Ujedinjenih nacija
Smatramo da je konaÄno došlo vrijeme da se general Lewis MacKenzie privede sudu i da odgovora za optužbe koje je protiv njega podigao bh. tužitelj Mustafa Bisić, a u vezi silovanja Äetiri Bošnjakinje koje se desilo u motelu „Sonja“ u VogošÄ‡i, nadomak Sarajeva. Došlo je vrijeme da se javno ustanovi kakvo je to bilo prijateljstvo izmeÄ‘u MacKenzia i zloÄinaca protiv ÄovjeÄnosti, planera i izvršilaca genocida i agresije na BiH, Karadžića i Mladića. Iako je došlo vrijeme da se skinu sve mjere zaštite kojima je vlada Kanade opasala generala MacKenzia, unatoÄ svim ovim teškim zlodjelima, general MacKenzie je, kojeg li paradoksa, odlikovan. Proglašen je „kanadskim nacionalnim herojem“, prometnut od Kraljice u „odliÄnike Kanade“. Slobodarski svijet, i naroÄito kanadasko demokratsko multikulturno društvo, šute, iako znaju da je general MacKenzie jeo, pio i plesao na svadbi Karadžićeve kćerke. Carla del Ponte, glavni tužilac MeÄ‘unarodnoga kriviÄnog suda za bivšu Jugoslaviju, je odbila, u pismu upućenom jednom Bošnjaku u Kanadi, da tuži MacKenzia, jer su vijesti o tome koje su tada bile objavljene u mnogim sredstvima informisanja bile, po njoj, “bazirane na nepotvrÄ‘enim navodima”. Proglašavanje MacKenzie-a personom non grata u BiH jedini je preostali Äin otpora, s ciljem da se ovaj general moralno porazi i napokon razotkrije do kraja.
(03.12.2014.)
***
Memorandum SANU: Program velikosrpske zloÄinaÄke ideje
Cilj Memoranduma Srpske akademije nauka i umjetnosti je mobilizacija srpstva oko velikosrpske ideje, kako bi se u konaÄnici stvorila srpska hegemonija na podruÄju bivše Jugoslavije. To je zapravo elaborat, program i manifest velikosrpske zloÄinaÄke ideje, apel za uspostavljanje jedinstva srpskog državnog, politiÄkog, duhovnog, kulturnog prostora, usmjeren protiv jednakopravnosti nesrpskih naroda i ostalih graÄ‘ana koji žive na podruÄju zamišljene tzv. „velike Srbije“. Memorandum SANU je imao i izravan uticaj na Slobodana Miloševića koji je ideje izložene u Memorandumu pokušao sprovesti u djelo, a što je bilo uzrok velikosrpskih agresija na Sloveniju, Hrvatsku, BiH i Kosovo. Memorandum SANU je inicijalni akt kojim je poÄeo udruženi zloÄinaÄki, agresivni, genocidni poduhvat pokušaja stvaranja tzv. „velike Srbije“, realiziran masovnim zloÄinima, neviÄ‘enim stradanjima civila, opsadama i razaranjima gradova. Memorandum SANU je poziv srpskom narodu na genocidni ustanak i objava rata svima koji se ne slažu sa jasno formulisanim ciljevima za konaÄno formiranje etniÄki Äiste srpske države u skladu sa parolom – „svi Srbi u jednoj državi“. Memorandum SANU je politiÄka, nacionalna i srpska velikodržavna platforma za genocidne ratove koje je zapoÄeo i u poslednjoj deceniji XX vijeka vodio i sve od reda izgubio ratni zloÄinac i neprikosnoveni svesrpski lider Slobodan Milošević.
(18.12.2014.)
NauÄna istraživanja 2015.
Koncentracioni logori za Bošnjake: Genocidne tvornice smrti
Suprotno svim meÄ‘unarodnim konvencijama, a u cilju fiziÄkog uništenja Bošnjaka i stvaranja etniÄki Äistih teritorija, velikosrpski agresor je od prvog dana okupacije formirao veliki broj koncentracionih logora smrti na teritoriju Republike Bosne i Hercegovine. Prema dostupnim podacima, u Republici Bosni i Hercegovini je postojalo preko 650 logora i drugih mjesta zatoÄenja, kroz koje je prošlo oko 200.000 logoraša, uglavnom Bošnjaka, pri Äemu je preko 30.000 ubijeno i prisilno nestalo. Koncentracioni logori smrti u BiH su pokazatelji agresije i realizacije njene osnovne namjere – biološkog i duhovnog istrebljenja Bošnjaka, odnosno genocida. Koncentracioni logori koje su Srbi formirali na podruÄju prijedorske općine, najgrozomorniji su od svih muÄilišta koje je svijet ikada vidio. I ovog devetog maja, na Dan logoraša i Dan pobjede nad fašizmom, nije bilo nikoga od bošnjaÄkih lidera da podigne glas protiv logora, protiv fašizma, protiv sistema amnestiranih krivaca i poniženih žrtava, protiv negiranja sudski dokazanog genocida, protiv Äinjenice da je pola dejtonske države Bosne i Hercegovine na temeljima skovanim od ostataka greda iz logoraških baraka, uvezanim bodljikavom žicom, iza koje su naÄ‘eni skeleti koji dišu i tako opominju prije svega nas Bošnjake i našu bošnjaÄku djecu - da ne zaboravimo njihove patnje.
(09.05.2015.)
***
Direktora centra “Simon Vizental” negira genocid u Srebrenici
Nerazumljivo je da neko ko radi za tako važnu meÄ‘unarodnu organizaciju, Äija je glavna misija istraživanje Holokausta i sjećanje na Holokaust, može sebi dozvoliti da bude iskorišten od strane onih koji pokušavaju po ko zna koji put poturiti revizionizam historijske i pravosudne istine o genocidu u Srebrenici i BiH. Sramotno je da 20 godina nakon genocida u “sigurnoj zoni UN“ Srebrenica, žrtve genocida i njihove familije opet moraju da trpe nemjerljivu bol, koju uzrokuje negiranje genocida, i to ne samo od onih koji su uÄestvovali i pomagali u zloÄinima i protežiranju ideologije zla. DogaÄ‘a se nevjerovatan ambis morala i humanosti, da poruke revizionizma dolaze i od onih koji trebaju da upotrijebe lekcije Holokausta da zaštite i unaprijede ljudska prava, slobodu i dostojanstvo, te da se genocid više nikada i nikome ne ponovi. Genocid u Srebrenici je pravna, sudska, historijska, nauÄna i politiÄka Äinjenica, dokazana od dva meÄ‘unarodna i više nacionalnih sudova, u Äije radu su sudjelovale i osobe koje su preživjele Holokaust, a gdje je presuÄ‘eno da je udruženo zloÄinaÄko, sistematsko, organizovano ubijanje vise od 8.000 pripadnika bošnjaÄkih civila u Srebrenici nepobitan dokaz genocida. Institut za istraživanje genocida Kanada će još jednom pozvati Centar “Simon Vizental” da se ogradi i distancira od negatora genocida Zurofa Efraima i velikosrpskih nacionalista koji pokušavaju praviti revizionistiÄku historiju koja se zasniva na negiranju genocida u Srebrenici i BiH.
(16.07.2015.)
NauÄna istraživanja 2015.
Parlament Kanade: Dvije Rezolucije i Dan sjećanja na genocid u Srebrenici
U Kanadskom parlamentu danas je jednoglasno usvojena Druga rezolucija o genocidu u Srebrenici i BiH. Ovom Rezolucijom potvrÄ‘uje se prethodna Rezolucija M-416, a 11. juli se potvrÄ‘uje u Kanadi kao Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Genocid u Srebrenici ulazi sa pet drugih najvećih genocida u 20. stoljeću u komemorisanje i izuÄavanje svakog aprila, koji je u Kanadi proglašen Mjesecom borbe protiv genocida. Ovo je velika pobjeda Bošnjaka i njihovih organizacija u Kanadi, s obzirom da je bilo, u vezi sa tim, velikih otpora i destrukcija, kako odreÄ‘enih kanadskih politiÄkih subjekata, tako i veoma jakog lobija. Na taj naÄin još jedna od velikih svjetskih zemalja, u kojoj živi veliki broj Bošnjaka, je priznala planetarni zloÄin, najveći u Evropi nakon Drugog svjetskog rata – genocid u Srebrenici. Kanada se tako pridružila drugim zemljama u solidarnosti prema žrtvama zloÄina genocida nad Bošnjacima i pokazala svoju reputaciju države koja se zalaže za mir, istinu i pravdu, i koja štiti ljudska prava i slobode. Za kanadske Bošnjake Rezolucija treba biti poÄetak rada na strateškoj viziji razvijanja kulture pamćenja u bošnjaÄkom biću. Zahvalnost dugujemo svim kanadskim Bošnjacima koji su uÄestvovali u ovoj borbi, a posebno sponzoru rezolucije Briano Masseu.
(16.05.2015.)
***
Stećak i „ljiljan“ – simboli bosanskoherceovaÄkog uzdizanja
U Bosni i Hercegovini, gdje su se vijekovima sudarale i preplitale razliÄite kulture i civilizacije, gdje su se lomile granice istoÄnog i zapadnog carstva, gdje su u zagrljaju zauvijek ostale izmiješane najveće svjetske religije, islam, hrišÄ‡anstvo i judaizam, tu je ostalo rasuto na desetine hiljada stećaka. To su nadgrobni spomenici koji se nijednom carstvu ni uticaju nisu priklonili, već su ostali vjerni sebi i onome što su samo u sebi, u BiH mogli naći. Na toj prostornoj vododjelnici civilizacija, kultova i religija oni su našli svoj put u mirenju nepomirljivog, u preplitanju i prožimanju onoga što je težilo potiranju svega što nije istovjetno. Nakon iskustva sa genocidnom agresijom, vjerujemo da oni koji su znali tako vjerovati, klesati, voljeti, pisati i umirati - ne treba da se plaše nijedne budućnosti, ni oni, ni one generacije koje su ih naslijedile. „Ljiljani“ su tokom Äetverogodišnjeg Odbrambeno-oslobodilaÄkog rata postali simbolom nadljudskog otpora, patnji, stradanja i herojskih pobjeda golorukog bošnjaÄkog narada. Pod „ljiljanima“ je na kraju izvojevana krvava, ali zaslužena pobjeda, što je spasilo Bosnu i Hercegovinu od nestanka. I to je razlog što su oni ušli duboko u srca svih kojima je BiH jedina domovina, i što se prema njima odnose s toliko ljubavi i emocija.
(17.02.2015.)
NauÄna istraživanja 2016.
ÄŒetniÄki pokret: Aveti prošlosti i savremena teroristiÄka prijetnja
Svako obilježavanje godišnjice i odavanje poÄasti osuÄ‘enim ratnim zloÄincima, koji su bili na Äelu poražene Kraljevske vojske u otadžbini, i koji su sa nacistiÄkim okupatorom, zarad vlastitih interesa, tokom Drugog svjetskog rata proganjali, zvjerski muÄili i ubijali civile i antifašiste, predstavlja reafirmaciju i rehabilitaciju u dva navrata poražene fašistiÄke politike u BiH. Svako okretanje glave u državnim institucijama BiH od ovakvih retrogradnih pojava predstavlja opasnost protiv ustavno-pravnog ustrojstva države Bosne i Hercegovine. Demonstracija fašizma u obliku odavanja poÄasti osuÄ‘enom ratnom zloÄincu Draži Mihailoviću, koja je održana u Višegradu, mora biti predmetom interesovanja državnog Tužilaštva i Ministarstva sigurnosti BiH. Nedopustivo je postojanje paravojnih formacija koje imaju svoje uniforme sa fašistiÄkim simbolima, a oÄito i ciljeve teroristiÄko-militaristiÄkog djelovanja, ukljuÄujući i otvorene napade na novinare. Cjelokupna javnost u državi, osim nemoralnih politiÄara, iskazuje izrazitu zabrinutost i strah zbog ÄetniÄkog orgijanja, te su državni organi bezbjednosti dužni adekvatno i hitno reagovati u cilju neutralisanja fašistiÄkih, paravojnih i teroristiÄkih formacija.
(18.03.2016.)
***
Spomenik žrtvama otmice u Štrpcima: Namjerno u slijepoj ulici
Navršile su se pune 23 godine od zloÄina u Štrpcima, kada su pripadnici Vojske Republike srpske, na željezniÄkoj stanici, iz voza koji je saobraćao na relaciji Beograd – Bar, izveli i ubili 20 putnika, civila nesrpske nacionalnosti. Nakon što su im oduzeli sve vrijedne stvari i pretukli ih, vezali su ih žicom i odvezli u napuštenu kuću u obližnje selo Mušići, gdje su im naredili da legnu, a zatim su ih Milan Lukić i Boban InÄ‘ić ubili. Pune 23 godine vodi se aktivna politika prikrivanja zloÄina i njegovih izvršilaca, što se uz pristanak predstavnika bošnjaÄkog politiÄkog korpusa može posvjedoÄiti i Äinom postavljanja spomen obilježja žrtvama zloÄina na lokaciji koja je neprimjerena za karakter jednog takvog povoda. Ovo smatramo jednako brutalnim Äinom prema žrtvama, kao i samu njihovu likvidaciju, jer je ovo uvreda i poniženje za žrtve. Slijepa ulica u naselju sa privatnim kućama u kojima se ne odvija javni društveni život, ima za cilj da sakrije od pogleda šire javnosti spomen-obilježje na ovaj monstruozni zloÄin. Prema tome, za cjelokupnu demokratsku javnost neprihvatljivo je da se bilo gdje drugo izuzev na lokaciji gdje se nalazi spomenik antifašistima, dakle u strogom centru Bijelog Polja, postavlja spomen-obilježje koje treba da opominje buduće generacije da se ovakav zloÄin nikada više i nikome ne ponovi.
(12.03.2016.)
NauÄna istraživanja 2016.
Srpsko-rusko savezništvo u negiranju genocida u Srebrenici
Zahvala Tomislava Nikolića, bivšeg ÄetniÄkog vojvode, a sadašnjeg predsjednika Srbije, predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu, za veto na Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, je znak da srbijanski i ruski politiÄki, akademski i duhovni establišmenti, i dalje ostaju glavne okosnice agresivne i genocidne politike prema Bosni i Bošnjacima. Presudom Internacionalnog suda pravde, Srbija je proglašena djelomiÄno, ali "Republika srpska" potpuno odgovornom za genocid, što ovaj entitet Äini osporivom, a ne tzv. "trajnom tvorevinom". Priznavanjem genocida u Srebrenici, srbijanski i ruski kolektivni identitet bi se oslobodio okova zloÄina agresije i genocida poÄinjenih u ime tzv. „velike Srbije“. Ukoliko Evropa želi oÄuvati minimum morala, itekako poljuljanog pasivnošÄ‡u i neutralnošÄ‡u u agresiji na RBiH i genocidu protiv njenih graÄ‘ana, posebno Bošnjaka, mora otvaranje procesa ulaska Srbije u EU vezati za potpuno jasnan stav Srbije o priznavanju teritorijalnog integriteta, suvereniteta i politiÄkog subjektiviteta države BiH. To podrazumijeva i priznavanje istine o genocidu u BiH, jasnim stavom Srbije po pitanju pravde za žrtve zloÄina, osudom svakog oblika diskriminacije Bošnjaka i Hrvata u manjem entitetu, poštovanjem konaÄnih sudskih odluka internacionalnih i nacionalnih sudova o genocidu u BiH, obustavom procesa ubrzanog naoružanja, posebno sa ofanzivnim vojnim projektilima što može ugroziti mir i bezbjednost u regionu.
(12.03.2016.)
Zašto sintagma „srpski zloÄinci“ vrijeÄ‘a ma kojeg Srbina koji nije zloÄinac?
Inicijativa Srpskog društva „Prosvjeta“, a potom i SDP-a, da se sa spomen ploÄe na sarajevskoj Vijećnici ukloni sintagma „srpski zloÄinci“, koja navodno vrijeÄ‘a i diskriminira Srbe u Sarajevu, otvara nekoliko logiÄkih pitanja. Kako i jednog pripadnika i jednog naroda u ime kojega su vršeni zloÄini na drugim narodom može vrijeÄ‘ati ako se imenuju zloÄinci iz sopstvenog naroda, samim tim što baš taj momenat uklanja stigmu kolektivne krivice? Kako može i jednom Nijemcu smetati kada se kaže da su njemaÄki zloÄinci ubijali Jevreje, jer baš ta sintagma „njemaÄki zloÄinci“ oslobaÄ‘a od odgovornosti sve druge Nijemce koji nisu krivi za zloÄine koje su poÄinili njemaÄki zloÄinci. Zašto bi i jednom Hrvatu smetala Äinjenica kada se kaže da su hrvatski zloÄinci vršili zloÄine u Jasenovcu ili u Ahmićima, jer baš zato nisu svi Hrvati zloÄinci, već samo oni koji su vršili zloÄine. Zašto bi i jednom Bošnjaku smetalo kada se kaže da su bošnjaÄki zloÄinci poÄinili zloÄine u Grabovici ili na Kazanima? Da li je moguće i na kakav drugi naÄin obilježiti zloÄine koji su vršili zloÄinci sa srpskim imenima, u ime srpske politike toga vremena, a da se izbjegne reći da su to srpski zloÄinci? Svi znamo da oni koji su zapalili Vijećnicu, u noći 25. na 26. avgusta 1992. godine, nisu bili nikakvi slobodni piromani, koji su na brda oko Sarajeva došli samoincijativno, već da se radilo o vojnicima Vojske Republike srpske koja je sprovodila srpsku politiku, od koje se nikada nije ogradila srpska društvena i akademska zajednica. Kako bi se srpski narod, i svaki drugi narod u budućnosti, uÄio Dobru i Zlu ako neće postojati spomenici na kojima će biti ispisana istina, poput ove – da su baš srpski zloÄinci te avgustovske noći 1992. godine spalili Vijećnicu i dva miliona knjiga, Äasopisa i dokumenata. Kako bismo pamtili i opominjali ako nećemo istinom imenovati dogaÄ‘aje za koje želimo da se nikada nikome ne ponove?!
(25.11.2016.)
NauÄna istraživanja 2017.
Ahmići: Sjećanje na 116 žrtava velikohrvatskog zloÄina
ZloÄin nad Bošnjacima u Ahmićima, koji se dogodio 16. aprila 1993. godine, jedan je od najstraviÄnijih zloÄina poÄinjenih nad Bošnjacima za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. RijeÄ je o najmasovnijem zloÄinu nad civilnim stanovništvom izvršenom na podruÄju doline Lašve. Zbog svoga položaja, a posebno respektabilnog privrednog potencijala, Vitez i Ahmići, kao i cijela Lašvanska dolina, bili su od strateškog znaÄaja za velikohrvatske planove, zbog Äega je po svaku cijenu trebalo formirati etniÄki Äiste hrvatske prostore, bez Bošnjaka. Na primjeru zloÄina u Ahmićima Haški tribunal je utvrdio da je Republika Hrvatska izvršila agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Ubijanje, a potom masakriranje, odnosno, iživljavanje nad žrtvama, posebna je dimenzija zloÄina nad civilima Ahmića, što najbolje pokazuju svjedoÄenja preživjelih Bošnjaka. NajmlaÄ‘a žrtva ovog zloÄina imala je svega tri mjeseca, a najstarija 82 godine. Tek će suÄ‘enjem generalu Tihomiru Blaškiću na MeÄ‘unarodnom kriviÄnom sudu za ratne zloÄine u Hagu i projekcijom filma “Warriors” Petera Kosminskog i Leigha Jacka Jacksona, ovi zloÄini nešto više “uznemiriti” domaću i svjetsku javnost.
(17.04.2017.)
***
ZeniÄka rezolucija spasila Rome od genocida
Kao narod bez matiÄne države, Romi su vijekovima tražili svoje mjesto pod suncem. U državama u kojima su se nastanjivali, Romi su bili žrtve progona, prisilne asimilacije i genocida. Samo u Drugom svjetskom ratu ubijeno je preko pola miliona Roma. U Bosni i Hercegovini nije bilo masovnih zloÄina nad Romima, a razlog tome jesu BošnjaÄke rezolucije iz 1941. godine, konkretno, ZeniÄka rezolucija, koja predstavlja Äasni doprinos bošnjaÄkog naroda i grada Zenice u odbrani i jaÄanju osnovnih ljudskih prava i sloboda Roma. Danas se Romi u Bosni i Hercegovini, ali i ostalim evropskim zemljama, suoÄavaju sa problemima obespravljenosti, diskriminacije i marginalizacije. Kako bi se povećala inkluzija Roma u društvo i poboljšao njihov ekonomski i socijalni položaj, vlade Centralne i IstoÄne Evrope pokrenule su meÄ‘unarodni program „Dekada Roma 2005 – 2015“. Bosna i Hercegovina se 2008. godine pridružila Dekadi Roma, obavezavši se time na rješavanje pitanja kao što su omogućavanje izbora Roma u državna tijela, rješavanje problema iz oblasti stanovanja, zdravstvene zaštite, zapošljavanja i obrazovanja, te na borbu protiv diskriminacije i predrasuda prema Romima. Romima se mora omogućiti potpuna zaštita ljudskih prava i sloboda što ukljuÄuje i da se politiÄki organizuju i angažuju. To nije tek uslov za napredovanje Bosne i Hercegovine na svom evropskom putu, nego civilizacijska obaveza svake države koja želi pripadati 21. vijeku.
(25.05.2017.)
NauÄna istraživanja 2017.
Slovo o BošnjaÄkom saboru i Danu Bošnjaka
Demokratskim promjenama iz 1990. godine, a zatim i Odbramebeno-oslobodilaÄkim ratom 1992–1995., u kojem je obnovljena i odbranjena nezavisnost države Bosne i Hercegovine, Bošnjaci su stvorili mogućnost za jedan od najznaÄajnijih dogaÄ‘aja u svojoj historiji, za BošnjaÄki sabor, koji održan 27. i 28. septembra 1993. godine, i na kojem su u punoj suverenosti i slobodi, nakon višedecenijskog negiranja nacionalnoog identiteta, vratili svoje povijesno narodno ime. Obilježavanje Dana Bošnjaka, kao bošnjaÄkog nacionalnog praznika, veoma je važno, posebno u kontekstu Äinjenice da su renominacijom nacionalnog imena, Bošnjaci iz diskriminacije i prisilne anonimnosti iskoraÄili na povijesnu scenu i prvi put se suvereno legitimirali kao ravnopravni politiÄki subjekt u savremenoj evropskoj zajednici naroda. DogaÄ‘a se to u uslovima kada su svi režimi i nacionalne ideologije susjednih država osporavali i negirali poseban bošnjaÄki nacionalni identitet. Ovo je ogroman povijesni dobitak za bošnjaÄki narod. Slaveći svoj nacionalni dan i poštujući svoje nacionalno ime i jezik, Bošnjaci se ne izdvajaju iz matice Bosne i Hercegovine, ne žele da se getoiziraju u Bosni i Hercegovini, nego su kao i u uslovima agresije i genocida odluÄni za oÄuvanje i razvoj države Bosne i Hercegovine, kao multietniÄke, evropske, demokratske i slobodne države.
(28.09.2017.)
***
Zašto Parlament Republike Turske još nije usvojio Rezoluciju o genocidu u Srebrenici?
Parlamenti više desetina država u svijetu, ukljuÄujući SAD, Kanadu, Australiju, Evropski parlament, usvojili su Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Bosansko-tursko prijateljstvo moguće je svjedoÄiti samo na primjeru turskog priznanja genocida u Srebrenici. Odsutnost Republike Turske u procesu politiÄkog priznanja sudski potvrÄ‘enog genocida u Srebrenici je mrlja u bosansko-turskim državnim odnosima, jer putem diplomatske strategije kulture sjećanja žrtve genocida u BiH moraju biti prisutne u Vašingtonu, Otavi, Briselu, Ankari. Žalosna je Äinjenica što se u Republici Turskoj rijetko govori o genocidu u Srebrenici. Spominje se „zloÄin u Srebrenici“, ali zloÄin i genocid nisu isti pojmovi, jer pojam genocida implicira odgovornopst države. Rezolucija o Srebrenici, baš kao i genocid, ne smiju biti rezultat bilo Äijeg liÄnog mišljenja. Rezolucija mora da se bazira na faktima, na Presudi MeÄ‘unarodnog kriviÄnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, na Presudi MeÄ‘unarodnog suda pravde, na presudama više nacionalnih sudova. Žrtve genocida u Srebrenici i BiH i dalje Äekaju tursku potvrdu sudski priznatog zloÄina, jer institucionalizacija tog prijateljstva ogleda se u kulturi sjećanja, u kojoj istina i pravda predstavljaju most ka boljoj budućnosti obje države.
(21.10.2017.)
NauÄna istraživanja 2018.
Apel: Izbacite iz lektire inspiratore mržnje i genocida!
Vladama i ministarstvima kulture, obrazovanja i prosvjete na prostoru bivše SFRJ, upućen je apel za izuzeće iz školskih programa „Gorskog vijenca“ P.P. Njegoša i „PešÄanik“ Danila Kiša, zbog sadržaja mržnje prema islamu, muslimanima, Bošnjacima i Albancima. Sadržaji pomenutih knjiga podstiÄu Srbe i Crnogorce na zloÄine i genocid nad muslimanima. Sadržaj navedenih knjiga je godinama bio osnova za konstruisanje anticivilizacijskih odnosa prema islamu i muslimanima. Posebno istiÄemo da su poruke navedenih knjiga doprinijele da država Bosna i Hercegovina postane mjesto rušiteljskih nagona velikosrpske i njegoševske ideologije. Ne smijemo nikako zaboraviti rasistiÄke teme iz navedenih djela! Preko njih su se odgajale generacije srpske i crnogorske djece. Ta priÄa o osveti, klanju, ubijanju, mržnji prema muslimanima – instalirana je u obrazovni sistem kao kulturni kod. Istovremeno su djeca bošnjaÄke i albanske nacionalnosti u školama primoravana da uÄe sadržaje koji govore o mržnji prema svojim narodima. Protivimo se da se bilo koja nagrada nosi ime pomenutih pisaca. Apelujemo na Vladu Republike Crne Gore da ponište odluku o tzv. „Njegoševoj nagradi“, i na taj naÄin iskažu poštovanje prema muslimanskim žrtvama.
(24.10.2018.)
***
Slovo u povodu Međunarodni dana nestalih osoba
Ujedinjene nacije su 30. avgust proglasile MeÄ‘unarodnim danom nestalih osoba, s ciljem podizanja svijesti i skretanja pažnje javnosti na bolne procese kroz koje prolaze porodice nestalih osoba. Pitanje nestalih osoba je najznaÄajnije pitanje ljudskih prava i sloboda. MeÄ‘unarodni dan nestalih, prilika je za iskazivanje solidarnosti i suosjećanja sa hiljadama onih koji još uvijek traže svoje Älanove porodice, ali je i poziv onima koji imaju bilo kakva saznanja o sudbini ma koje nestale osobe, da barem jednoj porodici omoguće mir i spokoj. Porodice nestalih traže potpunu istinu o zloÄinima i potpunu pravdu za žrtve zloÄina. Svi oni koji tragaju za svojim najmilijim moraju nastaviti vršiti pritisak na politiÄki establišment BiH i svjetske vlade u pravcu rješavanja ovog izuzetno važnog pitanja. Na ovaj dan želimo podsjetiti da nadležne institucije u BiH ne Äine dovoljno da se ovo pitanje konaÄno riješi. Pred BiH je kljuÄni izazov pronalaska svih nestalih osoba, budući da je sve manje relevantnih informacija o njihovom nestanku. Ovo je ujedno poziv i apel za sve one koji imaju pouzdanu informaciju o lokaciji potencijalnih grobnica da se jave Institutu za nestale osobe. Podsjećamo, u BiH se 7191 osoba još uvijek vode kao nestale, što je jasan pokazatelj razmjere zloÄina genocida na ovim prostorima.
(30.08.2018.)
NauÄna istraživanja 2018.
Slovo u povodu 23. jula - dana obnove Starog mosta
Pucanj u Stari most je bio pucanj u srce civilizacije, koja se baštini na tekovinama duhovnosti i kulture. Bio je to pucanj u Äast ÄovjeÄanstva, u ideju Bosne i u bosanski duh, u Äovjeka i u antifašizam, u civilizaciju koja se pobjedom nad fašizmom, poslije Holokausta, zavjetovala: Nikada više! Rušenje Starog mosta je strašni simbol kulturocida u agresiji na RBiH. Bio je to vrhunac bestijalnosti i povampirenog fašizma. Onaj ko može srušiti takvu arhitektonsku ljepotu i svjetski ukras, pred Äijom ljepotom i monumentalnošÄ‡u Äovjek, ali samo Äovjek, postaje dobar i miroljubiv, taj rušitelj ne može pripadati Äovjeku i civilizaciji. On pripada barbarima i zloÄincima. Stoga je rekonstrukcija Starog mosta u Mostaru, sagraÄ‘enog davne 1566. godine, koji je porušen tokom agresije 9.11.1993. godine, a obnovljen 23. jula 2004., bila zahtjevan ne samo graÄ‘evinski projekt, nego i projekt obnove u ratu porušenih veza meÄ‘u ljudima izmeÄ‘u obala rijeke Neretve. Obnova Starog mosta je trajala punih pet godina, od 1999. godine do 2004. godine. Stari Most je simbol neuništivosti ideje Bosne i bosanskog jedinstva u razliÄitosti, simbol sinteze Istoka i Zapada, a njegova obnova predstavlja zapravo poraz barbara i pobjedu Bosne i Hercegovine.
(23.07.2018.)
***
Kultura sjećanja je putokaz u budućnost
Sastavni dio bosanskog uzdizanja je institucionalizacija kulture sjećanja. Institucionalna kultura sjećanja je najbolje oružje u borbi protiv negatora genocida. Ako BiH i njeni graÄ‘ani žele izgraditi zajedniÄku budućnost, onda trebaju institucionalizovati kulturu sjećanja kao jedini put ka istini i pravdi. Ako nam oduzmu kulturu sjećenja, onda nas mogu kontinuirano pripremati za nove agresije i genocide. Pamćenje i kazivanje istine o genocidu je preduslov za obnavljanje društva i države, kao i za oporavak žrtava. Sve što zloÄinac traži je da žrtva ostane pasivna. Danas društvu, državi i žrtvi treba akcija, angažman i pamćenje, jer u društvu sa odsutnom institucionalizacijom kulture sjećenja potreban je dodatni angažman za prevenciju genocida, jer se društvo polarizira, žrtvama manipulira, a zloÄini negiraju, te je neophodno da se bosanski patriotski faktor ujedini. Nema ništa gore od manipulacije i eksploatacije patnje žrtava u politiÄke svrhe. Umjesto obrazovanja mladih o kulturi sjećenja, u ime prihvatanja drugog i drugaÄijeg, mladi se uÄe mržnji. Samo prihvatanjem istine o prošlost može se živjeti u skladu s ljudskim vrijednostima.
(06.03.2018.)
NauÄna istraživanja 2019.
U povodu godišnjice velikosrpskog spaljivanja Orijentalnog instituta
Kolektivno znanje pohranjeno u spisima jednog naroda predstavlja bitan dio identiteta tog naroda. Orijentalni institut sa 5263 kodeksa rukopisa, 300.000 arhivskih dokumenata i struÄnom bibliotekom sa oko 50.000 naslova, bio je svojevrsni Äuvar kulturno-historijskog naslijeÄ‘a Bosne i Hercegovine. Sa svojom rukopisnom, arhivskom i biblioteÄkom graÄ‘om, bila je to jedinstvena nauÄnoistraživaÄka institucija na Balkanu. Iz tog razloga je meÄ‘u prvim ciljevima napada za vrijeme agresije i genocida u Bosni i Hercegovini upravo bio Orijentalni institut Univerziteta u Sarajevu. Velikosrpski agresor je spaljivanjem ovog Instituta 17. maja 1992. godine pokušao srušiti jednu od najvećih riznica kolektivnog sjećanja, to pisano svjedoÄanstvo o kontinuitetu bosanske duhovne tradicije. Barbarsko uništenje Orijentalnog instituta postalo je sinonim kulturocida u Bosni i Hercegovini. Nažalost, nijedan meÄ‘unarodni ili bosanskohercegovaÄki sud još uvijek nije procesuirao uništavanje pokretnog i nepokretnog kulturnog blaga Bosne i Hercegovine, iako je sasvim jasno da je cilj agresora bio uništiti dokumente koji svjedoÄe opću i kulturološku bosanskohercegovaÄku povijest.
(25.05.2019.)
***
Slovo povodom 15. aprila, Dana Armije RBiH
Armija RBiH je formirana u vremenu najtežih historijskih iskušenja s kojima se država BiH suoÄila u svom hiljadugodišnjem trajanju. Armija RBiH odbranila je bosanskohercegovaÄku zemlju, slobodu, Äast i obraz poštenih graÄ‘ana i naroda BiH. U nevjerovatno složenim uslovima skoro potpune logistiÄke blokade i zaustavljene privrede, stvorena je respektabilna vojna sila koja je nadjaÄala nadmoćnije agresorske vojske, svjetske urote i embarga, ali i one u svojim redovima koji su željeli osvetu. Stvorena iz odluÄnosti i riješenosti graÄ‘ana i naroda BiH da zajedniÄki saÄuvaju najvrjedniju tvorevinu bosanskohercegovaÄkog društva, suživot svih njenih graÄ‘ana i naroda, ostat će upamćena kao snaga koje je nastala u najtežim trenucima. Armija RBiH je do kraja rata ostala multietniÄka, Armija svih graÄ‘ana i naroda, koja se borila za cjelovitu RBiH, kao zemlju slobode, demokratije i ljudskih prava. Ova jedina antifašistiÄka sila, borila se protiv vojnih formacija koje vukle zloÄinaÄke tradicije iz Drugog svjetskog rata, oslonjene na ÄetniÄku i ustašku ideologiju, i koje su sada ponovo bile voÄ‘ene ideologijom genocida i etniÄkog ÄišÄ‡enja. Pod zastavom Armije RBiH tokom agresije na BiH borili su se pripadnici svih bh. naroda. Zato, Äuvamo sjećanje na Äasnu i hrabru Armiju RBiH, njene simbole i tradiciju, i nastavljamo misiju borbe za pravdu i istinu.
(12.04.2019.)
NauÄna istraživanja 2019.
Državna zastava sa ljiljanima je i pravo i pravda
Na danasnji dan 1998. godine, pod pritiskom meÄ‘unarodne zajednice i Visokog prestavnika, državna zastava sa zlatnim ljiljanima zamijenjena je daytonskom zastavom. Republika Bosna i Hercegovina je primljena u svjetsku organizaciju UN-a bez dejtonskog genocidnog entiteta, bez vašingtonskog entiteta, bez dejtonskog ustava - i sa zastavom s ljiljanima. Ljiljan je simbol historijskog kontinuiteta bosanskohercegovaÄke državnosti. Ljiljan je bio simbol dinastije Kotromanića u srednjovjekovnoj Bosni, a potom i simbol antifašistiÄkog, odbrambenog otpora u zadnoj agresiji i genocidu na RBiH. Dejtonska zastava krši Povelju UN i osnovno ljudsko pravo na ustavnost, da se zastave mogu mijenjati iskljuÄivo u proceduri predviÄ‘enoj legalnim Ustavom. Pravo na kontinuitet državnosti je imperativ prava. U suprotnom bi države mogle nastajati i nestajati ilegalnim metodama, to jest agresijama i genocidima. Dejtonska zastava je ilegalna i po osnovu Presude MeÄ‘unarodnog suda pravde za genocid protiv entiteta RS, koja podrazumijeva zahtjev da se ne smiju priznati rezultati genocida. Patriote znaju da sadašnja BiH nije ona za koju se borila Armija RBiH. Sadašnje i buduće bosanskohercegovaÄke generacije moraju same sebe usrećiti rušenjem inicijalne kapsule na kojoj se zasniva kontinuirana refašizacija bosanskohercegovaÄke države i kontinuirano razbaštinjenje od ognjišta i zemlje bosanskohercegovaÄkog Äovjeka.
(07.02.2019.)
***
Masakr na Markalama: Naš odgovor je kultura sjećanja
Masakr na pijaci Markale bio je kap u Äaši užasa koji je meÄ‘unarodnu zajednicu natjerao da zaustavi agresiju na BiH i genocid nad njenim graÄ‘anima. Na uže jezgro opkoljenog Sarajeva, sa položaja Vojske Republike srpske, 28. avgusta 1995. godine ispaljeno je nekoliko minobacaÄkih granata. Jedna od njih pala je ispred sjevernog ulaza u gradsku tržnicu u Ulici Mula Mustafe Bašeskije i usmrtila 43, a ranila 84 osobe. Opsada Sarajeva je izvršena u ambijentu agresije na nezavisnu, meÄ‘unarodno priznatu državu Bosnu i Hercegovinu, Älanicu Ujedinjenih nacija. Ovaj “srednjovjekovni pakao”, kako ga je svojevremeno nazvala glavna haška tužiteljica Carla del Ponte, koji je trajao 44 mjeseca, što se smatra najdužom opsadom u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, praćen je televizijskim kamerama cijeloga svijeta, a meÄ‘unarodna zajednica nije bila u stanju da ga okonÄa. ZloÄinaÄko divljanje po civilima i civilnim objektima glavnog grada Republike Bosne i Hercegovine nezapamćeno je u historiji savremenog ÄovjeÄanstva. Opsada Sarajeva je pokušaj zatiranja bosanskih korjena i bosanske višestoljetne kulture, tradicije i civilizacije. Nastojanje i želja da se briše bosanska prošlost i identitet, uklapa se u najmonstruoznije poruke agresije, što je neoboriv dokaz genocidne namjere koja ju je pratila. Odgovor idejnim tvorcima i izvršiocima zloÄina na Markalama i u BiH je pravda, odgovor na njihovu laž je istina, odgovor na njihovu mržnju je kultura sjećanja.
(28.08.2019.)
Vijesti: