Agresija Srbije na RBIH Brdjanin
151. 7 Pretresno vijeće se uvjerilo da ti faktori, zajedno sa Äinjenicom da je Beograd nastavio da isplaćuje plate oficirima VRS-a, ukazuju na to da ni poslije 19. maja 1992. VRS i VJ nisu bile dvije zasebne vojske i da su njihove težnje i ciljevi ostali isti, to jest proširenje teritorije koja će biti u sastavu srpske BiH i onemogućavanje njene integracije u nezavisnu BiH.
Pretresno vijeće je zakljuÄilo i da je SRJ, usprkos navodnom povlaÄenju njenih oružanih snaga, u najmanju ruku nastavila da pruža podršku bosanskim Srbima i VRS-u, pri Äemu je vršila uticaj na njihove operacije.
Pretresno vijeće se uvjerilo da, usprkos tome što je JNA poslije 19. maja 1992. promijenila naziv u Vojsku Srpske Republike BiH, a potom u VRS, nije došlo ni do kakvih bitnih promjena. Baš kao što ni promjena naziva nije ukazivala ni na kakve izmjene vojnih ciljeva i strategije, tako su i oprema, i komandni kadar, infrastruktura i izvori snabdijevanja ostali isti.3
Pretresno vijeće je stoga uvjereno da su mjere koje su preduzete da se osnuje VRS nezavisan od JNA bile samo trik da bi se izbjegle potencijalne optužbe da SRJ interveniše u oružanom sukobu koji se odvija na teritoriji BiH i da bi se utišali zahtjevi meÄ‘unarodne zajednice za obustavu svakog uÄešÄ‡a u tom sukobu
153. Pretresno vijeće je dalje uvjereno da zakljuÄenje Dejtonskog sporazuma predstavlja potvrdu ex post facto da je od samog poÄetka i cijelim tokom oružanog sukoba SRJ vršila sveukupnu kontrolu nad Srpskom Republikom BiH i bosanskim Srbima.
Pretresno vijeće stoga zakljuÄuje da je oružani sukob koji se odvijao u ARK-u tokom cijelog perioda na koji se odnosi Optužnica bio meÄ‘unarodnog karaktera. Microsoft Word - JUD126R0000216870.doc (icty.org)
