Emir Ramic BANU
Doc. dr Emir Ramić rođen u Prijedoru 1959. godine.
Direktor je Instituta za istraživanje genocida Kanada sa sjedištem u Hamilton od 2010. godine, a predaje na Univerzitetu u Hamiltonu PolitiÄke nauke od 2017. godine. Diplomirao je politiÄke nauke na Fakultetu politiÄkih nauka u Sarajevu 1982, magistrirao na Univerzitetu u Hamiltonu 2011. godine na temu:”SliÄnosti i razlike izmeÄ‘u bosanskog i kanadskog pogleda na multikulturalizam" i doktorirao na Univerzitetu u Hamiltonu, 2015. na temu: " “Razlika izmeÄ‘u ideje Bosne i kanadskog Kulturnog mozaika”.
U nauÄnoj javnosti je poznat kroz glavni istraživaÄki interes izkazan posredstvom nauke o genocidu.
Bibliografija (izdvojeno)
Knjige:
Emir Ramić, KNJIGA PAMĆENJA I OPOMENE : BOOK OF MEMORIES AND WARNINGS, izdavaÄ Institut za istraživanje genocida Kanada, Hamilton, 2020, godina.
NauÄno istraživaÄke publikacije:
Historija Kanadskih Bošnjaka, Toronto, Kanada, 2009.
Genocid je državotvorni zloÄin, Toronto, Kanada 2010.
BosanskohercegovaÄka dijaspora u Sjevernoj Americi, iseljeništvo, protjerivanje, deportacije, Toronto, Kanada 2011.
Višestruka agresija na RBiH - zajedniÄki zloÄinaÄki poduhvat Srbije i Hrvatske protiv ideje Bosne i bosanskog duha, Toronto, kanada 2012.
BošnjaÄko narodno biće je tok svijesti koju treba stalno saznavati, oblikovati, usmjeravati, Toronto, Kanada, 2015,
Aktivizam za bolju budućnost Bošnjaka i BiH, Hamilton, Kanada, 2016.
Genocid u Srebrenici, istraživaÄki projekat, Hamilton Kanada, poÄeo 2015 i traje još
Genocidu u Prijedoru - Srebrenica u kontinuitetu, istraživaÄki projekat, Hamilton, Kanada, poÄeo 2015. i traje još
Borba protiv negatora genocida u BiH i svijetu, istraživaÄki projekat, Hamilton, Kanada, poÄeo 2010. i traje još
Razlike između kanadskog Kulturnog mozaika i ideje Bosne i Bosanskog duha, Hamilton, Kanada 2015.
Uzeo je uÄešÄ‡e na mnogim nauÄnim i struÄnim skupovima u Kanadi, Americi i Evropi.
Tekst za predstavljanje
"Elitocid jedna od temeljnih faza genocida”
Sažetak
Eliminacija istaknutih i vodećih muškaraca i žena u Bosni i Hercegovini je elitocid. Koristeći ovaj pojam nastojao sam semantiÄki objasniti dogaÄ‘aje koji su na identiÄan i koordiniran naÄin utjecali na elitne slojeve bošnjaÄke i hrvatske lokalne zajednice u Bosni i Hercegovini. Naime, u periodu od samo nekoliko mjeseci srpske paravojne formacije neutralizirale su utjecaj lokalnih bošnjaÄkih i hrvatskih elita (eliminacijom, kaznenim progonom, zatvorom ili krutom socijalnom i ekonomskom izolacijom) što je za posljedicu imalo uništenje i raspad lokalnog civilnog stanovništva. U ovom tekstu istražujuem okolnosti pod kojima su eliminisane lokalne nesrpske elite u raznim dijelovima Bosne i Hercegovine, posljedice po prijeratne zajednice. Pokušao sistematizirati elitocid kao sociološki fenomen i odreÄ‘enu vrstu kriminalnog ponašanja u okviru genocidnih projekata. Ispitivanje odnosa izmeÄ‘u elitocida (i drugih specifiÄnih oblika organiziranih masovnih zloÄina poput masovnog silovanja, kulturocida, urbanocida itd.) i genocidnih masovnih ubistava doprinosi savremenom razumijevanju zloÄina genocida.
KljuÄne rijeÄi: Elitocid, genocid, kulturocid, urbanocid, masovna ubistva, kršenja ljudskih prava.
"Elitocide one of the fundamental stages of genocide”
Abstract
The fact of elimination of prominent and leading men and women in Bosnia and Herzegovina is elitocide. Using this term I sought to explain semantically the events that affected in an identical and coordinated manner the higher strata of the Bosniak and Croatian local communities in Bosnia and Herzegovina. Namely, in the period of just a few months Serb paramilitary formations neutralized the influence of the local Bosniak and Croatian elites (by elimination, prosecution, imprisonment or rigid social and economic isolation) that had as a consequence the destruction and disintegration of the local civilian population. In this presentation I will examine the circumstances under which local non-Serb elites in various parts of Bosnia were eliminated, the consequences for the pre-war communities. I will attempt to systematize elitocide as a sociological phenomenon and a certain type of criminal behavior within genocidal projects. An examination of the relationship between elitocide (and other specific forms of organized mass crimes such as mass rape, culturocide, urbanocide etc.) and genocidal mass murder contributes to the contemporary understanding of the crime of genocide.
Keywords: Elitocide, genocide, culturocide, urbanocide, mass murder, human rights abuses.
"Elitocid jedna od temeljnih faza genocida”
Elitocid je svjesno, namjerno i plansko neutraliziranje utjecaja odreÄ‘enih elita, te odreÄ‘enih nacionalnih, etniÄkih, rasnih ili religijskih skupina na stanovništvo. To je pokušaj eliminacije intelektualnih prvaka jedne nacije. Nedavno sam razgovarao sa nekoliko pripadnika bošnjaÄke intelegencije koji su bili izloženi elitocidu u Prijedoru. Ono što je najvažnije iz toga razgovora je da se oni još ne mogu reintegrirati u svoje zajednice i društva. Tako se elitocid u njihovim životima na neki naÄin nastavlja i danas. Elite su ljudi koji imaju utjecaj u svome društvenom okruženju, a elitocid je namjerni i sustavni progon i po mogućnosti i fiziÄko uništenje elita s ciljem da se stanovništvu oduzme njegov vodeći stalež. Elitocid u Bosni i Hercegovini je stvorio strukturne preduvjete za eroziju egzistencijalnih temelja i pokušaj sloma bošnjaÄkog naroda.
U proljeće 199.2 britanska reporter Michael Nicholson je prvi put upotrebio termin elitocid kao zloÄin prema bošnjaÄkim elitama u Bosni i Hercegovini. Koristeći termin elitocid Nicholson je prvi objasnio sistematski progon, mućenje i ubijanje lidera bošnjaÄkih lokalnih zajednica na sjeveru, zapadu i istoku Bosne i Hercegovine. Naime, u razdoblju od samo nekoliko mjeseci srpske vojne, paravojne i policijske formacija na širem podruÄju gradova Bijeljina, BrÄko, Višegrad, Zvornik, Bratunc, Prijedor i drugih, neutralizirali su utjecaj lokalnih nesrpskih elita (eliminacija, optužbe ili kazne zatvora, progoni) koje je imalo za posljedicu uništenje i raspad lokalnog bošnjaÄkog civilnog stanovništva.
Elitocid kao selektivno, sustavno i namjerno uklanjanja elitnih segmenata lokalnih bošnjaÄkih zajednica u Bosni i Hercegovinine je nepravedno zanemaren iako upravo ovaj aspekt nudi potencijalni niz odgovora za objašnjenje cilja i svrhe agresije na Bosnu i Hercegovini i zloÄina genocida protiv Bošnjaka. Razlog za znanstveno marginalizacija ovog specifiÄnog oblika genocidnog kriminala je prije svega nedostatak teorijskog okvira unutar kojeg se može praktiÄno elitocid istraživati i analitiÄki procijeniti. Za razliku od genocida, elitocid je pojam koji se izuzetno rijetko koristi u struÄnoj i znanstvenoj terminologiji, prvenstveno zbog svoje velike nejasnoće, odnosno nepostojanje Ävrste znanstvene kodifikacija. Etimološki, elitocid se sastoji od dva uvjeta: francuske rijeÄi elita (izabrao, voÄ‘e) i latinske imenice occidio (ukupno istrebljenje). Stoga, elitocid se može definirati kao sustavno eliminiranje vodećih i istaknutih liÄnosti u društvu ili grupi. U analizi i klasifikaciji elitocida u Bosni i Hercegovini Mark Danner je otišao najdalje, definiranjući uništavanje pripadnika bošnjaÄke elite kao jednu od temeljnih faza genocida u Bosni i Hercegovini. On posmatra elitocid nad Bošnjacima kao: koherentan u vremenu i prostoru, meÄ‘usobno zavisan proces, sustavno planirani lanac aktivnosti, namjerno poÄinjen zloÄin, sa ciljem eliminacije utjecaja elitnih segmenata bošnjaÄke nacije u cilju vladavine nad Bošnjacima i njihovim teritorijama. Svrha elitocida u Bosni i Hercegovini je bila uništenje bošnjaÄkih elita u cilju zauzimanja teritorija na kojima žive i uspostavljanja srpske vladavine na tim teritorijama. Radilo se o socijalnom, kulturnom ekonomskom i fiziÄkom uništenju bošnjaÄke elite u ime onemoguÄavanja dugoroÄne revitalizacije preživjelog bošnjaÄkog etniÄkog korpusa sa osnovnim ciljem raspada bošnjaÄke zajednice, kako bi se tako izvršila potpuna dezintegracija bosanskohercegovaÄkog društva i države. Zato elitocid u Bosni i Hercegovini ima genocidni karakter.
Eso i dalje drži stražu na kapiji prijeratnog, istinskog Prijedora
Uzoriti bošnjaÄki književnik Vehid Gunid u svojoj knjizi „Doktor Eso“ napisa: “Ko je ubio doktora Eso ubio je od sebe boljega, boljega od sve bagre koja je ubijala i bagre koja je davala naloge za masovna ubistva po Bosni i Hercegovini od 1992. do druge polovine 1995“. Otišao je maher komedije, kao nedužna žrtva mrženje onih zlih likova koje se samopromoviraju u vlasnike života, pa Äak i ljudskih genija kakav je bio Eso. Na tekst Rade Mutića pod naslovom „Komšiluk na probu“, Eso je napisao kolumnu za Kozarski vjesnik u kojoj je izmeÄ‘u ostalog stajalo: „Mutiću i sliÄnima mogu najodgovornije reÄi da se ne radi o nikakvom organizovanom odlasku Muslimana iz Prijedora, već o maspsihozi i strahu kada ljudi bježe ako imaju gdje. U mirnim urbanim sredinama samo rokaju bombe, lete u vazduh kuće i kafane, a ujutro prolaznici nalete na leševe ljudi od kojih se dobar dio ne identifikuje. Prijedor je pun straha koji u nemoći prelazi u bijes. Nikada dani nisu bili toliko važni“.
Samo šest dana poslije objavljenog Esinog teksta u Kozarskom vijesniku, Srpska demokratska stranka, poslije klasiÄnog vojnog puÄa, 30. Aprila 1992. godine, srušila je dotadašnju, na demokratskim izborima legalno izabranu vlast, i putem Radio Prijedora izdala proglas o navodnom “demokratskom“ preuzimanju vlasti. Ubrzo je agresorska vlast osnovala koncentracione logorte smrti, od kojih je najgori bio Omarska.
„Zar nisi mogao otići iz Prijedora“, pitali su prijatelji Esu. „Mogao sam, naravno da sam mogao. Ali to više ne bi bio Eso kojeg narod voli. To ne bi bio Eso. Zato sam na ulici. ÄŒekam da me odvedu gdje su odveli i moj narod. Ja ću za narodom i oko toga nemam nikakvih dilema. Niti ću ih imati“.
U noći izmedu petog i šestog augusta 1992. godine, samo noć pred raspuštanje koncentracionog logora smrti Omarska odveli su Esu. I logoraši i on znali su kuda ga vode. Svi logoraši su ustali da ga na nogama isprate. Eso je zastao na vratima i, primjetivši da neki plaću, kratko odgovorio: „Držite se“. U tom mrklom mraku prolomio se aplauz živih ljudskih kostura. Te noći u koncentracioni logor Omarska je došao jedan od njegove trojice najboljih prijeratnih prijatelja. Tadašnji gospodar prijedorskih života i smrti Mićo KovaÄević. Došao je po prejakog Eso koji je ugrožavao cilj udruženog zloÄinaÄkog poduhvata prijedorskih Äetnika, koji su kanili ubiti Prijedor ubijanjem njegovih odanih graÄ‘ana.
Naše duše se neće smiriti sve dok se ne naÄ‘u i kazne ubice Ese. Jer Eso je simboli nesalomljivog bošnjaÄkog duha kojeg ništa ne može dugotrajno poremetiti i ugroziti. To je baza iz koje je nastao bošnjaÄki Äovjek, nacija, društvo. Eso treba biti svrstan u bošnjaÄke heroje kako bi on i poslije svog nestanka mogao vršiti svoju jedinstvenu i neponovljivu misiju koju mu je sudbina i historija dodjelila. Došlo je vrijeme da Bošnjaci uvrste Esu u bošnjaÄko historijsko pamćenje. Jer Eso je oliÄenje renesanse bošnjaÄkog Äovjeka.
ZloÄinaÄka želja za likvidacijom Ese, kao paradigme stradanja svih intelektualaca Prijedora i Bosne i Hercegovine je dokaz bijede i ništavnosti krvnika, Äija želja se nikada neće ostvariti
Esina krivica je bila njegova humanost, veselost, lijeÄniÄki poziv kojim je pomogao na hiljade drugih ne pitajući ni ko su ni šta su, njegova struÄnost i zvanje dr. eksperta Ujedinjenih Nacija. Eso je bio Äovjek pun ljubavi prema svemu što se zove život na ovoj našoj planeti. Koji su to monstruozni likovi i umovi iskazivali svoju nemoÄ i ljudsku bijedu ubijajući Esu? ZloÄinaÄka želja za likvidacijom Ese, kao paradigme stradanja svih intelektualaca Prijedora i Bosne i Hercegovine i likvidacijom svega što on i oni personoficiraju, samo je dokaz bijede i ništavnosti krvnika, Äija želja se nikada neće ostvariti. Pravda će pobjediti povratkom digniteta i dužnog dostojanstva žrtvama. Slutimo oluju i krik pravednika, žrtve.
Marko Pavić i svi drugi prijedorski zloÄinci koji se 21 godinu poslije genocida slobodno šetaju Prijedorom koji više nije grad, ne znaju da Eso i dalje živi, Ävrsto stojeći na kapiji onog starog, istinskog Prijedora, grada u kome neće vladati zloÄinci, grada u kome zloÄinci neće zabranjivati potomcima žrtava da grade svoje pravo na kolektivno pamćenje, grada u kome će se vratiti njegovi graÄ‘ani da bi ga ponovo uÄinili gradom, grada u kome će pobjediti istina i pravda. I mrtav Eso je bio prijetnja zloÄincima. Sa željom da mu u potpunosti zametnu trag, da ga kao Bošnjaka, uglednog PrijedorÄanina, jednostavno Äovjeka, zauvijek nestane, njegovu su djecu pokrstili. Sin Enis prekršten je u Filipa, a kćerka Alma u Veroniku. Ali uzalud posao zloÄinaca. Eso i dalje drži stražu na kapiji istinskog, prijeratnog Prijedora. Eso je ostao simbol i metafora intelektualnog, graÄ‘anskog Prijedora, arhetip slobodne misli, jer njegove su rijeÄi citirali prosjaci, konobari, inžinjeri i doktori.
Poruka prijedorskom, srpskom politiÄkom establišmentu
Prijedorski genocid predstavlja neuporedivo sredstvo za spoznaju srpskog zloÄina protiv ÄovjeÄnosti i zloÄina protiv humanitarnog i ratnog prava. Što prije to spoznate, to će prije srpski narod ući u porodicu demokratskih naroda svijeta.
Ono što genocid u Prijedoru, preko kojeg se ne može preći bez suoÄavanja s totalnom istinom i pravdom, zloÄin koga karakteriše sustavno uništavanje materijalnih i duhovnih dokaza o postojanju bošnjaÄkog naroda i sustavno uništavanje vrijednosti ideje Bosne i bosanskog duha na kojima se temelji ujedinjena Evropa, izdvaja od drugih zloÄina jeste razmjera zloÄina, oliÄena u masovnom, organizovanom i namjernom uništavanju bošnjaÄkog korijena, elitocid, u gradu koji je obrise grada dobio zahvaljujući Bošnjacima.
Vaše odbijanje i nasilno suprostavljanje potomcima prijedorskih žrtava da posjete stratišta najveÄih stradanja u Evropi poslije Drugog svijetskog rata kojima se ni Hitler nebi postidio, vaše suprostavljanje bošnjaÄkoj kulturi pamćenja, vaše suprostavljanje istini i pravdi, vaše uzaludno negiranje genocida je znak trajanja vašeg genocida nad Bošnjacima, sada u genocidnoj tvorevini, u gradu koji to više nije grad, drugim metodama i sredstvima. Svojim suprostavljanjima vi ste pokazali devijantnost srpske agresivno-genocidne politike, kao najtamnije mrlje srpskog naroda, ali i tamnu mrlju savjesti civiliziranog dijela ÄovjeÄanstva koje vaš sramni hod tolerantno posmatra. Odbijajući osnovno pravo žrtve, pravo na istinu i pravdu koje podrazumjeva pravo na pamćenje i nadoknadu štete vi odbijate i udaljavate neminovno moralno razgraniÄenje unutar srpskog naroda, jasno precizirajući da u Bosni i Hercegovini još živi ideja Velike Srbije na raÄun uništenja države Bosne i Hercegovine i Bošnjaka.
Genocidu Prijedoru, kao holokaust koji se desio 50 godina poslije Drugog svjetskog rata, jeste nešto što ne može ostaviti na miru humane i demokratske ljude. Vi istinu i pravdu za kojom vape prijedorska djeca, majke, oÄevi, za kojom vape svi dobronamjerni graÄ‘ani Prijedora, pokušavate bezuspješno sakriti ili Äak prekrojiti. U interesu zajedniÄke budućnosti svih graÄ‘ana Prijedora, istina i pravda o genocidu moraju pobjediti. Istini i pravdi je najteže u Prijedoru u kojoj opstrukciju prave ostaci ratne, politiÄke, vojne, policijske i medijske strukture, koja je izvršila agresiju na meÄ‘unarodnu priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinui genocid nad njenim graÄ‘anima. Puna istina i pravda o genocidu u Prijedoru je moguća tek kada se pred Haški tribunal izvedu svi oni koji sada mirno šetaju prijedorskim korzom, koji mirno obavljaju politiÄku, policijsku ili vojnu vlast. Vi ne možete govoriti o zaštiti ljudskih prava, unutrašnjoj reintegraciji, demokratizaciji i ekonomskom prosperitetu bosanskohercegovaÄke države i društva i integraciji u evroatlantske saveze, sa kredibilitetom, kada se suoÄavate sa nedostatkom ljudske dosljednosti i moralne dostojanstvenosti o priznavanju istine o genocidu, pokajanju za zloÄine i hapšenju ratnih zloÄinaca. Budite ubijeÄ‘eni da Bošnjaci neće odustati od borbe za istinu i pravdu, sve dotle dok se strahote iz prošlosti ne okonÄaju, dok se ne postigne pravda za postradale, ne donese mir za preživjele i ne izgradi budućnost za bošnjaÄku djecu. Bošnjaci neće dopustiti da zloÄin u Prijedoru bude zaboravljen jer je strah od bošnjaÄkog zaborava veći od užasa srpskog zloÄina u Prijedoru. Žrtve genocidu u Prijedoru i Bosni i Hercegovini niko neće zaustaviti sve dok ne ostvare svoja prava i sve dok ne budu imali potpunu istinu o zloÄinu, potpunu pravdu za žrtve.
Poruka Bošnjacima ma gdje bili
Bošnjaci imaju svetu obavezu da se bore protiv zaborava zloÄina agresije i genocida, u protivnom poriÄu svoju historiju, tradiciju, kulturu, jezik i miniraju svoju nacionalnu budućnost. Ako Bošnjaci zaborave agresiju i genocid osuÄ‘eni su na to da im se ponovi. Poslije Holokausta ponovio se genocid, kulturocid, ekocid, etnocid, urbicid, elitocid, ponovo su otvoreni koncentracioni logori smrti, vršena masovna silovanja, organizovani masovni progoni u srcu Evrope, u Bosni i Hercegovini. Nakon holokausta Ujedinjene nacije koje su nastale na temeljima potrebe sjećanja na holokaust, ne samo da nisu primjenile Konvenciju o sprjeÄavanju i kažnjavanju genocida, već su dozvolile da se pod njihovom zastavom i njihovom „zaštitom“ u Bosni i Hercegivini dogodi genocid. Iako je presudom MeÄ‘unarodnog suda pravde potvrÄ‘eno da se u Srebrenici, odnosno Bosni i Hercegovini dogodio genocid, iako je presudama MeÄ‘unarodog kriviÄnog tribunala za podruÄije bivše Jugoslavije potvrÄ‘en genocid u Srebrenici i Žepi, odnosno Bosni i Hercegovini i ako su ti genocidi potvrÄ‘eni presudma mnogih nacionalnih sudova, danas se u manjem entitetu permanentno poriÄe, minimizira i tabuizira što vrijeÄ‘a žrtve i svijedoke agresije i genocida, sprjeÄava proces vraćanja povjerenja, te usporava vraÄanje Ideji Bosne i Bosanskom duhu koji u Bosni i Hercegovini žive više od hiljadu godina i na kojima se zasniva Europska unija i savremena civilizacija.
Bošnjaci ne smiju zaboraviti da su ih prije posljednjeg genocida uÄili da zaborave svoju pripadnost, historiju, kulturu, jezik i tradiciju. Bošnjaci ne smiju zaboraviti da su ih prisiljavali na debošnjakizaciju, pa im sad smeta što se Bošnjaci vraćaju svojoj svojoj etniÄkoj pripadnosti, historiji, jeziku, kulturi i tradiciji na naÄin jake narodne samosvijesti o zajedniÄkoj bošnjaÄkoj sudbini u jedinstvenoj Bosni i Hercegovini bez Dejtonskim sporazumom legalizovanih rezultata agresije i genocida.
SvjedoÄenje bošnjaÄke Äasti i slobode kroz bošnjaÄko jedinstvo u odbrani i borbi protiv agresije i genocida, protiv poricanja zloÄina je put bošnjaÄke budućnosti u kojoj će svaki Bošnjak znati ko mu je prijatelj. A, bošnjaÄki prijatelj je svaki Äovjek koji poštuje bošnjaÄki narod, njegovu kulturu, tradiciju, jezik, duhovnost, koji prihavata presude meÄ‘unarodnih sudova o agresiji i genocidu i koji se bori protiv negatora agresije i genocida.
Bošnjaci moraju biti spremni uÄiniti sve da se poÄinitelji zloÄina agresije i genocida kazne, da se istina o zloÄinima namiri i pravda za žrtve zadovolji. Bošnjaci nikada više ne smiju dopustiti nekažnjeno ubijanje ni jednog nevinog Bošnjaka. Samo tako će svaki potencijalni budući zloÄinac shvatiti da je privilegija nekažnjenog ubijanja Bošnjaka ukinuta zauvijek i to ne od tuÄ‘eg ili nametnutog zakona, već od zakona Bošnjaka. Prošlo je vrijeme kada su drugi govorili Bošnjacima ko su. Prošlo je vrijeme kada su Bošnjacima osporavali jezik, ime, identitet. U godini kada se po ko zna koji put brani bitnost i bitisanost bošnjaÄkog naroda, Äuvajmo svoje Äasno, staro, autohtono, narodno ime Bošnjak, Äuvajmo svoju vjeru, historiju, kulturu, jezik i tradiciju, Äuvajmo svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu. Gubitak identiteta plaća se ropstvom i poniženjem. ÄŒuvajmo svoj Bosanski jezik koji ostaje ono što je bio u bošnjaÄkom narodu, njegov moral, njegova duševnosti i njegovo utoÄište.