Naučna istraživanja
SjećaÅ¡ li se zloÄina na Korićanskim stijenama?

Sjećaš li se zloÄina na Korićanskim stijenama?
Da se nikada ne zaboravi zloÄin na Korićanskim stijenama.
Sve dok se oni negiraju genocid mi ćemo ih tući nauÄnom i sudskom istinom.
ZloÄin na Korićanskim stijenama je genocidni akt jer je njime potvrÄ‘ena genocidna namjera da se potpuno ili djelimiÄno uništi bošnjaÄki narod u Prijedoru.
Prije 28 godine na lokalitetu Korićanske stijene strijeljano je više od 200 prijedorskih logoraša. ZloÄin na Korićanskim stijenama preživjelo je 12 osoba Äija su svjedoÄenja doprinijela da istraživaÄi genocida ovaj strašni zloÄin smatraju genocidnom namjerom.
Suština genocidne namjere je u tome da se preduzimanjem jedne ili više propisanih radnji izvršenja sadržanih u Konvenciji o spreÄavanju i kažnjavanju zloÄina genocida, povrijedi ili ugrozi integritet Älanova zaštićene grupe i ostvari posebna ili krajnja namjera, a to je potpuno ili djelimiÄno uništenje grupe. U sluÄaju zloÄina na Korićanskim stijenama objekt napada kod zloÄina genocida je bila zaštićena bošnjaÄka i hrvatska etniÄka grupa, a ne Äovjek kao pojedinac. Namjera uništenja bošnjaÄke i hrvatske skupine, u cijelosti ili djelomiÄno, pretpostavlja da su žrtve odabrane zbog njihove pripadnosti skupini na koju je namjera usmjerena. ZloÄin nad civilima na Korićanskim stijenama je izvršen u skladu s velikosrpskom ideologijom, politikom, genocidnom namjerom i osvajaÄkim ratom za teritorije, za životni prostor, za otimanje bosanske zemlje, za etniÄko ÄišÄ‡enje grada Prijedora.
Nauka o genocidu ovo namjerno istrebljenje nevinih logoraša tretira kao jedan od najsnažnijih dokaza genocida u Prijedoru. Radi se o kolektivnom zloÄinu kako u pogledi izvršenja zloÄina, tako i u pogledu prikrivanja zloÄina. ZloÄin je izvršen od strane interventnog voda policije Republike Srpske iz Prijedora po naredbi Kriznog štaba opštine Prijedor kao dio udruženog zloÄinaÄkog poduhvata tadašnjeg politiÄkog, vojnog i policijskog establišmenta grada Prijedora sa konaÄnim ciljem etniÄkog ÄišÄ‡enja Prijedora od Bošnjaka i Hrvata. Ovaj zloÄin nije sluÄajan i nije sporadiÄan. Ovaj zloÄin je jedan u nizu zloÄina poÄinjenih u izvršenju zloÄina genocida u cilju stvaranja Velike Srbije zatiranjem države Bosne i Hercegovine i zatiranjem prije svega njenog najmnogobrojnijeg naroda, Bošnjaka. ZloÄin na Korićanskim stijenama posebno karakteriše kolektivno prikrivanje zloÄina i kolektivno prikrivanje grobnica gdje su tijela logoraša sakrivena. Premještanje tijela izvršeno je od strane pripadnika prijedorske policije i Civilne zaštite iz Skender Vakufa. U neposrednoj blizini mjesta izvršenja nalazi se naseljeno mjesto Äiji su stanovnici znali i Äuli za istrebljenje. Prema svjedoÄenjima preživjelih vidjeli su Äak i mještane kako i sami silaze u provaliju i pucaju na logoraše. Tijela su u pokušaju prikrivanja zloÄina spaljivana, da bi se, nakon što su se mještani „pritužili“ da im ptice raznose dijelove tijela po krovovima kuća, u, još jedno, „ÄišÄ‡enje“ terena ukljuÄila i Civila zaštita iz Skender Vakufa izmjestivši tijela logoraša na drugu lokaciju, lokaciju koju niti danas ne žele otkriti. Sve žrtve ovog masakra još uvijek nisu pronaÄ‘ene. Još uvijek se traga za 80 posto skeletnih ostataka. Tijela ubijenih logoraša prebaÄena su i zakopana na drugim lokalitetima o Äemu svjedoÄe i snimci Službe javne bezbjednosti Prijedor nastali 4. septembra 1992. godine.
Imajući u vidu da se radi o kolektivnom zloÄinu po izvršenju i po prikrivanju, zloÄinu sa namjerom, kao dio udruženog zloÄinaÄkog poduhvata stvaranja Velike Srbije, nauka o genocidu smatra da postoji genocidna nemjere kod izvršioca u sluÄaju zloÄina na Korićanskim stijenma. Dakle radi se ozloÄinu genocida, a ne o zloÄinu protiv ÄovjeÄnosti. SpecifiÄnost genocida kao zloÄina jest njegova posebna namjera, želja da se zloÄinom fiziÄki uništi neka nacionalna, etniÄka, vjerska ili druga skupina, ili njen znaÄajan dio, i to baš zato jer se radi o toj odreÄ‘enoj skupini. U slućaju zloÄina na Korićanskim stijenama jasno je da se radi o genocidnoj namjeri.
IstraživaÄe genocida, prvenstveno i iskljuÄivo interesuje nauÄna istina do koje se dolazi kroz odreÄ‘enu nauÄnu proceduru, uz strogu primjenu logiÄkih i metodoloških pravila procedure, primjenom valjanog i pouzdanog projekta nauÄnog istraživanja i nauÄnih metoda istraživanja kojima se obezbjeÄ‘uje objektivno, istinito saznanje.
Svjedoci smo svakodnevnih napada na historiju BiH, negiranje genocida, falsifikata i kvaziistraživanja, nagraÄ‘ivanja zloÄinaca, izjednaÄavanja agresora i žrtve, minimiziranja zloÄina genocida, izjednaÄavanje žrtava genocida i žrtava ratnih zloÄina.
Mi se bavimo istraživanjem i dokumentiranjem zloÄina. Protiv negatora genocida se jedino efikasno može boriti znanjem. To radimo samo zbog istine i pravde, samo zbog kulture pamćenja. Ali ne mrzimo nikoga. ÄŒinjenica je da se u Prijedoru desio genocid. ÄŒinjenica je da su Bošnjaci bili veÄinski narod u Prijedoru. ÄŒinjenica je da su Bošnjaci i Hrvati takoÄ‘e vlasnici grada Prijedora. I to vlasništvo se nasljeÄ‘uje. Silom se ne dobija, a pogotovo ne genocidom.
Pamtimo zloÄin nad više od 200 nedužnih civila koje nikome nisu ništa uradili, nikome ništa dužni. Pamtimo licemjerstvo sudstva i istražnih organa koji su vrlo malo uradili za istinu o ovome zloÄinu i pravdi za potomke žrtava. Pamtimo da se ovakvi genocidni akti više nikada i nikome ne ponove. KoliÄina zla koga je poÄinio zloÄinaÄki um je smišljeno uraÄ‘ena da se zauvijek onemogući bitisanje Ideje Bosne i Bosanskog duha. Bolesni um je išao na najjaÄu kartu a to je genocid koji je trebao natjerati Bošnjake i Hrvate da sami odustanu od zajedniÄkog grada Prijedora, od zajedniÄke države u ime podjele BiH. MeÄ‘tim žrtve su se odbranile i saÄuvale i grad Prijedor i državu BIH. Umjesto bježanje od zajedniÄke države BiH, umjesto kolektivnog Äuvanja temelje entiteta Republike Srpske, bosanski Srbi trebaju prihvatiti državu BiH, prihvatanjem istine i pravde.
Institut za istraživanje genocida, Kanada.
Prije 28 godine na lokalitetu Korićanske stijene strijeljano je više od 200 prijedorskih logoraša. ZloÄin na Korićanskim stijenama preživjelo je 12 osoba Äija su svjedoÄenja doprinijela da istraživaÄi genocida ovaj strašni zloÄin smatraju genocidnom namjerom.
Suština genocidne namjere je u tome da se preduzimanjem jedne ili više propisanih radnji izvršenja sadržanih u Konvenciji o spreÄavanju i kažnjavanju zloÄina genocida, povrijedi ili ugrozi integritet Älanova zaštićene grupe i ostvari posebna ili krajnja namjera, a to je potpuno ili djelimiÄno uništenje grupe. U sluÄaju zloÄina na Korićanskim stijenama objekt napada kod zloÄina genocida je bila zaštićena bošnjaÄka i hrvatska etniÄka grupa, a ne Äovjek kao pojedinac. Namjera uništenja bošnjaÄke i hrvatske skupine, u cijelosti ili djelomiÄno, pretpostavlja da su žrtve odabrane zbog njihove pripadnosti skupini na koju je namjera usmjerena. ZloÄin nad civilima na Korićanskim stijenama je izvršen u skladu s velikosrpskom ideologijom, politikom, genocidnom namjerom i osvajaÄkim ratom za teritorije, za životni prostor, za otimanje bosanske zemlje, za etniÄko ÄišÄ‡enje grada Prijedora.
Nauka o genocidu ovo namjerno istrebljenje nevinih logoraša tretira kao jedan od najsnažnijih dokaza genocida u Prijedoru. Radi se o kolektivnom zloÄinu kako u pogledi izvršenja zloÄina, tako i u pogledu prikrivanja zloÄina. ZloÄin je izvršen od strane interventnog voda policije Republike Srpske iz Prijedora po naredbi Kriznog štaba opštine Prijedor kao dio udruženog zloÄinaÄkog poduhvata tadašnjeg politiÄkog, vojnog i policijskog establišmenta grada Prijedora sa konaÄnim ciljem etniÄkog ÄišÄ‡enja Prijedora od Bošnjaka i Hrvata. Ovaj zloÄin nije sluÄajan i nije sporadiÄan. Ovaj zloÄin je jedan u nizu zloÄina poÄinjenih u izvršenju zloÄina genocida u cilju stvaranja Velike Srbije zatiranjem države Bosne i Hercegovine i zatiranjem prije svega njenog najmnogobrojnijeg naroda, Bošnjaka. ZloÄin na Korićanskim stijenama posebno karakteriše kolektivno prikrivanje zloÄina i kolektivno prikrivanje grobnica gdje su tijela logoraša sakrivena. Premještanje tijela izvršeno je od strane pripadnika prijedorske policije i Civilne zaštite iz Skender Vakufa. U neposrednoj blizini mjesta izvršenja nalazi se naseljeno mjesto Äiji su stanovnici znali i Äuli za istrebljenje. Prema svjedoÄenjima preživjelih vidjeli su Äak i mještane kako i sami silaze u provaliju i pucaju na logoraše. Tijela su u pokušaju prikrivanja zloÄina spaljivana, da bi se, nakon što su se mještani „pritužili“ da im ptice raznose dijelove tijela po krovovima kuća, u, još jedno, „ÄišÄ‡enje“ terena ukljuÄila i Civila zaštita iz Skender Vakufa izmjestivši tijela logoraša na drugu lokaciju, lokaciju koju niti danas ne žele otkriti. Sve žrtve ovog masakra još uvijek nisu pronaÄ‘ene. Još uvijek se traga za 80 posto skeletnih ostataka. Tijela ubijenih logoraša prebaÄena su i zakopana na drugim lokalitetima o Äemu svjedoÄe i snimci Službe javne bezbjednosti Prijedor nastali 4. septembra 1992. godine.
Imajući u vidu da se radi o kolektivnom zloÄinu po izvršenju i po prikrivanju, zloÄinu sa namjerom, kao dio udruženog zloÄinaÄkog poduhvata stvaranja Velike Srbije, nauka o genocidu smatra da postoji genocidna nemjere kod izvršioca u sluÄaju zloÄina na Korićanskim stijenma. Dakle radi se ozloÄinu genocida, a ne o zloÄinu protiv ÄovjeÄnosti. SpecifiÄnost genocida kao zloÄina jest njegova posebna namjera, želja da se zloÄinom fiziÄki uništi neka nacionalna, etniÄka, vjerska ili druga skupina, ili njen znaÄajan dio, i to baš zato jer se radi o toj odreÄ‘enoj skupini. U slućaju zloÄina na Korićanskim stijenama jasno je da se radi o genocidnoj namjeri.
IstraživaÄe genocida, prvenstveno i iskljuÄivo interesuje nauÄna istina do koje se dolazi kroz odreÄ‘enu nauÄnu proceduru, uz strogu primjenu logiÄkih i metodoloških pravila procedure, primjenom valjanog i pouzdanog projekta nauÄnog istraživanja i nauÄnih metoda istraživanja kojima se obezbjeÄ‘uje objektivno, istinito saznanje.
Svjedoci smo svakodnevnih napada na historiju BiH, negiranje genocida, falsifikata i kvaziistraživanja, nagraÄ‘ivanja zloÄinaca, izjednaÄavanja agresora i žrtve, minimiziranja zloÄina genocida, izjednaÄavanje žrtava genocida i žrtava ratnih zloÄina.
Mi se bavimo istraživanjem i dokumentiranjem zloÄina. Protiv negatora genocida se jedino efikasno može boriti znanjem. To radimo samo zbog istine i pravde, samo zbog kulture pamćenja. Ali ne mrzimo nikoga. ÄŒinjenica je da se u Prijedoru desio genocid. ÄŒinjenica je da su Bošnjaci bili veÄinski narod u Prijedoru. ÄŒinjenica je da su Bošnjaci i Hrvati takoÄ‘e vlasnici grada Prijedora. I to vlasništvo se nasljeÄ‘uje. Silom se ne dobija, a pogotovo ne genocidom.
Pamtimo zloÄin nad više od 200 nedužnih civila koje nikome nisu ništa uradili, nikome ništa dužni. Pamtimo licemjerstvo sudstva i istražnih organa koji su vrlo malo uradili za istinu o ovome zloÄinu i pravdi za potomke žrtava. Pamtimo da se ovakvi genocidni akti više nikada i nikome ne ponove. KoliÄina zla koga je poÄinio zloÄinaÄki um je smišljeno uraÄ‘ena da se zauvijek onemogući bitisanje Ideje Bosne i Bosanskog duha. Bolesni um je išao na najjaÄu kartu a to je genocid koji je trebao natjerati Bošnjake i Hrvate da sami odustanu od zajedniÄkog grada Prijedora, od zajedniÄke države u ime podjele BiH. MeÄ‘tim žrtve su se odbranile i saÄuvale i grad Prijedor i državu BIH. Umjesto bježanje od zajedniÄke države BiH, umjesto kolektivnog Äuvanja temelje entiteta Republike Srpske, bosanski Srbi trebaju prihvatiti državu BiH, prihvatanjem istine i pravde.
Institut za istraživanje genocida, Kanada.
Vijesti: