Izuzetno cijenim Vašu upornu borbu da istina o nesretnim dešavanjima iz 90-tih bude tačno interpretirana, kako u zemljama sa prostora ex Jugoslavije, tako i u svjetskoj javnosti. Naravno, radi se o sizifovskom poslu ako se u obzir uzme činjenica da osim Srbije, ni meÄ‘unarodna zajednica ne želi da prava istina bude dostupna svima. Naravno mi koji smo svjedočili dešavanjima iz tih zlih vremena, znamo istinu. I posebno teško pada, kada znaš istinu, slušati planski revizionizam koji dolazi iz Srbije i RS entiteta. Prosto rečeno, boli i duša i srce. Posebnu gorčinu izazivaju saznanja o ujdurmi Bakira Izetbegovića, koju ste javno obznanili. Srbija i entitet RS jednostavno obmanjuju domaću javnost floskulama da je Haški sud politički sud i da je formiran za progon Srba. Sve to se začinjava izuzetno agresivnim medijskim inženjeringom koji ne samo da izjednačava, nego ide i korak dalje, proglašavajući srpski narod najvećom žrtvom sukoba iz 90-tih. Na taj način su formirane nove generacije koje su spremne ponovo da ratuju i vjerovatno ponove isti scenario za ''svete ciljeve'', jer scenario je napisan davno u Garašaninovom Načertaniju, samo se obnavlja kroz Moljevića i memorandum SANU. Jedno je sigurno, Srbija ne odustaje od velike Srbije. ÄŒeka se samo pogodan trenutak, i opet ćemo svjedočiti stratištima. 

S obzirom da Haški sud faktički, osim pojedince, ni na koji način nije pravno kaznio ni Srbiju niti entitet RS, zanima me da li je moguće na osnovu tih presuda koje nedvosmisleno ukazuju da su genocid i brojni drugi zločini osmišljeni i planirani od strane političkog, vojnog i policijskog vrha RS-a, da se pokrenu civilne tužbe pojedinaca ili udruženja stradalnika protiv RS-a za materijalnu nadoknadu štete ili pretrpljene duševne boli? Libija je bila suočena s takvom vrstom tužbe i platila je 10 M$ za svaku žrtvu iz srušenog aviona. Jedan od terorista je bio povezan s libijskom obavještajnom službom. U našem slučaju imamo osuÄ‘ene predsjednika republike, predsjednika skupštine, komandanta vojske i još puno njih. TakoÄ‘er, u presudi se kaže da su genocid izvršile Vojska RS i Policija RS.

Najveća bojazan Srbije za izricanje presude za genocid je bila ekonomske prirode. S podizanjem tužbi za materijalnu naknadu za učinjena zlodjela i presudama koje bi prozašle iz tih sudskih procesa, entitet RS bi bio na koljenima. Mislim da civilni sudovi, a vjerojatno i Sud za ljudska prava u Strazburu, ne bi dozvolili politikanstvo da se zaštiti Srbija kao što je bio slučaj s Haškim tribunalom. Još bolja opcija bi bila, ako bi dokazni materijal protiv Srbije morao biti ustupljen tim sudovima. Onda bi se javo objelodanila i uloga i Srbije, kao glavnog sponzora svih tih zločina.

Osobno mislim da je ova ideja jedan tračak nade, da se Srbija natjera da odustane od novih nereda na Balkanu. 

Molim Vas da razmotrite mogućnost za realizaciju ideje zajedno s Vašim prijateljima koji se isto kao i Vi nesebično bore za pravdu, a ne ispolitiziranu istinu o nemilim dešavanjima u BiH, Hrvatskoj i Kosovu 90-tih godina. Postoje i organizacije kao npr. IGK Kanada koje okupljaju ljude s ovih prostora, a koje bi takoÄ‘er mogli pomoći u realizaciji organiziranja pojedinaca i udruženja prilikom podnošenja tužbi.

Hvala Vam puno za Vaš dosadašnji angažman, usmjeren ka cilju da istina ugleda svjetlo dana.

Srdačan pozdrav,

Ejub Ajan