Fikret BaÄić, Älan Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida, Kanada
"ÄŒlanstvo u Institutu za istraživanje genocida, Kanada daje mi još više snage u borbi za istinu i pravdu. Ubijena 33 Älana moje porodice me obavezuju na kontinuiranu borbu za istinu i pravdu".
Ubijena prijedorska mladost zaslužuje spomen obilježje kao opomenu Äovjeku i civilizaciji da se više nikada i nikome ne ponovi strašni zloÄin ubijanja djece. Samo za tri mjeseca 1992. godine u Prijedoru su svaki dan ubijena 32 muškarca, tri žene i po jedno dijete. U Prijedoru se borimo za pravo na sjećanje, za kulturu sjećanja. Bez suoÄavanja s prošlošÄ‡u nema budućnosti. Memorijal ubijenoj mladosti Prijedora treba podsjetiti sve one koji su danas već odrasli da je Äitava jedna generacija njihovih vršnjaka izbrisana 1992, samo zato što se drugaÄije zvala.
Institut za istraživanje genocida, Kanada {IGK } je podržava zahtijev roditelja ubijene djece u Prijedoru da Skupština grada odobri podizanje spomenika u centralnoj gradskoj zoni i da se ta izgradnja finansira iz budžeta grada. IGK još jednom podsjeća da je meÄ‘u više od 3100 ubijenih civila u Prijedoru u periodu od 1992. do 1995. godine i 102 su djeteta. Nedužna prijedorska mladost je ubijena samo zato što je bila nacionalno i vjerski razliÄita od agresora i zloÄinaca. Stradali prijedorski mališani još nemaju spomenik koji bi svjedoÄio o zloÄinima genocida u Prijedoru. Djeca su ubijena tokom tzv.akcije „ÄišÄ‡enja”, što je zapravo neadekvatan naziv, radilo se o najtežem obliku zloÄina protiv Äovjeka i civilizacije, zloÄinu genocida. Na spomeniku koji treba biti podignut u užem gradskom jezgru treba da stoje imena i godišta ubijene djece, meÄ‘u kojima ima i beba. IGK je u više navrata upozoravao svijetsku javnost o ponižavanju žrtava agresije i genocida u Prijedoru, posebno od strane aktuelnog gradonaÄelnika.
U parku Srednjoškolskog centra u Prijedoru 2012. godine podignut je spomenik palim srpskim borcima. Spomenik je finansiran iz budžeta grada, a sveÄano ga je otvorio gradonaÄelnik Marko Pavić. MeÄ‘u imenima uklesanim na spomeniku je Miroslav Paraš, koji je poginuo 1995. na ratištu kod Bihaća. Za Paraša je van razumne sumnje u Sudu BiH utvrÄ‘eno da je bio komandir Interventnog voda prijedorske policije. Ta jedinica u cijelosti je poÄinila zloÄin, a sam Miroslav Paraš, prema tvrdnjama optuženih policajaca, takoÄ‘er je uÄestvovao u strijeljanju civila. MeÄ‘u 200 muškaraca koji su izvedeni iz konvoja nalazio se i Elvir Kararić, djeÄak od 16 godina iz Trnopolja. Identificiran je na osnovu posmrtnih ostataka pronaÄ‘enih u provaliji dubokoj 200 metara. Ispred škole u koju je Elvir išao gradske vlasti Prijedora su podigle spomenik njegovom ubici Miroslavu Parašu.
Niko nije osumnjiÄen za ratni zloÄin nad prijedorskom djecom. U proteklom ratu je na podruÄju grada Prijedora ubijeno 102 djece oba pola i razliÄite životne dobi. MeÄ‘u njima bilo je 96 djece bošnjake nacionalnosti, petoro hrvatske i jedno srpske nacionalnosti. NajmlaÄ‘e ubijeno dijete bio je dvomjeseÄni Velid Softić, a najstarija su imala nepunih 17 godina. Najveći broj ih je ubijen u prvim mjesecima rata na ovim prostorima, odnosno u periodu od 24. maja do 6. avgusta 1992. godine. MeÄ‘u ubijenom djecom najviše je djece iz naselja sa lijeve obale Sane. Po njih su bili kobni 22. i 23. juli, kada ih je najviše ubijeno. Do sada još nije pronaÄ‘en nijedan posmrni ostatak djece ubijene u naseljima ÄŒarakovo i Zecovi. Za ratni zloÄin nad djecom na prijedorskom podruÄju, koja su bukvalno strijeljana pred svojim kućama, niko do sada nije osumnjiÄen.