Pjesma posvecena Emiru Ramicu autora Esad Kopic
Gazijama Bosne
(SRETAN TI ROÄENDAN EMIRE)
Milovat ću ime tvoje
zemljo moja, tako stamena
Jer sve moje rijeÄi
na ispitu su pred Njim
A ništa mi u srcu Äistije nije
doli ti Bosno, Bosno i Hercegovino
Neki su me ljudi uÄinili tako malim
ali ne onako kako bi većina htjela
UÄiniše to njihova djela
I zato zemljo moja, Bogom dana
raduju me srca i znanje tih insana
Bit ćeš nam ti vjeÄna i slavna
pod zastavom ljiljana
ravnopravna, u salonima velikana
Umivat ću te SEVDALINKOM
u sabahe rosne
Kroz Šehere i kasabe tvoje
u akšame, doÄekivat doste
SEVDAHOM ću ozdravit planine
Nebu će se soko slobodno da vine
Ljiljani će naši postat zrake sunca
cv`jetat nam u dlanu
Äinit mir oko srca
Predadoh ti sebe, domovino moja
pa si sad moj sabah, podne, akšam i jacija
Moj si san, nebo puno zv`jezda
i taj mjesec Njegov
što Bijele avlije, ŠEHIDSKE nadgleda
Ovo pismo "duše", za GAZIJE je naše
Prema njima me
Allahov bereket poniznim uÄini
jer oni u vjeÄnu obranu tvoju
znanjem i Äistim srcem staše