VOLJA JE STVAR JAKIH, ŽELJA STVAR SLABIH*

VOLJA JE STVAR JAKIH, ŽELJA STVAR SLABIH*

Autor: Avdo Metjahić

Da bi uzjahao konja neki pravoslavac, a kažu da je bio Crnogorac, proba dosta puta i to sa “opa”, ali mu nije nikako uspijevalo, što ga je ljutilo, pa izuči i “oče naš”, ali opet bez uspjeha. Prolazio neku musliman ulicom nedaleko od njega, pa kad ga primjeti sjeti se, da proba pomolit se kao “Turci” eto možda mu uspije. Uhvati se za ogluk samara, stavi nogu na praći i podiže se prema samara, svom snagom izgovarajući: “Bismillah”. Ne uspije ni ovaj put ostati na samaru nego pade sa druge strane konja, i to glavom o kaldrmi, i povrijedi se. Dotrči onaj musliman da mu pomogne, ali kad ga je dizao sa zemlje izgovori: “Bismillah” ovaj i ako povrijeÄ‘en odgurnu ga od sebe i viknu na njega.
- Dalje od mene sa tvojim “Bismillah” jer to je previše jako!

Sigurno da je “Bismilla” jaka za svakog onog koji bi da šara, i koji ne vjeruje u ono što kaže, ili pak hoće pred drugima da pokaže da vjeruje, ali ne zna šta to znači.

Na ovaj komentar me potaklo javno obraćanje Bošnjacima od strane UO KBSA koje je vezano za Susrete i dupliranje organizacija. Ovo saopštenje je trebalo odraditi ranije, makar da se nedozvoli pojedincima da dijele organizacije ali i da se miješaju u nacionalne organizacije/institucije. Takve koji bi da dijele trebalo je još ranije po prstima. Najzad zar ne živimo u demokratskom svijetu, gdje se mora poštovati volja većine.

Imajući poštovanja prema našoj vjeri islamu, to nas ujedno obavezuje da slijepo ne vjerujemo u ono što bi nam neki pojedinci nametnuli. Za našu nesreću takvi znaju da je bošnjački korpus jednim dijelom i dalje nacionalno ne prosvijećen, zato lakše podvale a time i podjele. Nažalost i pojedine hodže nisu bile imune na neke podjele već su nastojali podržavati ili manipulisati sa odreÄ‘enom grupicom, koja, nažalost, neprimjećuje svoju štetnost.

Ne želim da budem shvaćen da je moj odnos prema imamskom pozivu nepodnošljiv. Sačuvaj Bože! Zato u ovom slučaju govorimo samo o onom imamu (ili imamima) koji su na bilo koji način potakli neslogu i podjelu, i na taj način oprljali časni imamaski poziv. Svjesni vjernici samo očekuju da se većina imama ograde od njih i njihovih marifetluka.

Nažalost, posljednjih skoro dvadeset godina na Američkom kontinentu, postala je praksa, nakon što se pojedinci okite titulom “glavni”, odmah daju sebi za pravo da se miješaju u poslovima koji i ne pripada njihovom domenu. Posebno ako doÄ‘e do bilo kakvih mimolaženja oni se svrstaju na jednu stranu, i tako umjesto da gase vatru meÄ‘u sunarodnicima, oni dapače dolijevaju ulje na već razbuktalu vatru.

Prisutnosti intelektualne bošnjačke elite na ovom kontinentu nije baš tako malobrojna i beznačajna, ali nažalost dosad su ih neki baš imam(i) i njima bliski intrigama spriječavali i nisu im dali da doÄ‘u do izražaja. Dok s druge strane svjesno manipulirajući sa jednim dijelom džematlija koji još uvijek ne znaju koja je razlika izmeÄ‘u vjere i nacije. Zato nije ni čudo što je u nekim džematima došlo do razodra.

Bošnjaci koji su se uključili u rad KBSA i prihvatili se te dužnosti, za Bošnjake vrlo važne organizacije, nisu se ponašali viteški, kako bi se izdigli iznad problema. Nažalost podlegli se slabostima srca i duše ali i manipulacijama. Zato danas nije ni čudo što u više gradova imamo “inat džemat” pa i “inat kongres”, i tako po devizi “što gore to bolje”.

Prije nekoliko godina da bi se povezali i organizacijski učvrstili džemati osnivana je IABNA-e, i trebala je biti baš tako zajednica bošnjačkih džemata, a ustvari je postala “unija imama”, njih nekoliko su zbog svog pozicioniranja u spomenutoj organizaciji prvo zaboravili na svoje matične ali i na sve druge džemate. Pokazali su da im je pozicija važnija i od džemata, zajednice, pojedinca i porodice.

Pokret Bošnjaka na američkom kontinentu, koji bi trebao da sve više jača i da ujedini sve oblike organizovanja, pa čak i one zavičajne, zbog pojedinih laktaroša stvorio je negativnu sliku kod dobrog dijela Bošnjaka.
Osnivači KBSA na početku imali su ljude u voÄ‘stvu, koji su desetljećima ranije iznijeli bošnjaštvo na svojim leÄ‘ima, ali takvi nisu odgovarali “glavnim” te su se oni morali povući. Eto da ne budu ti koji bi nanijeli “štetu” svom nacionalnom korpusu. Jedan od najpoznatihih Bošnjaka na ovom kontinentu je svakako gospodin Besim Velić, koji je bio i prvi potpredsjednik KBSA, ali po njegovim riječima kada je video ko se gura uzeti voÄ‘stvo Bošnjaka, odustao je od svega. Na pitanje, zašto odustaje? Odgovorio je: - “Dosad sam se borio za bošnjaštvo, i sad neka ga čivaju mlade generacije, a od sad se borim za islam, ali bez hodža”.

Da se vratim sa par rečenica zbog kojih dolazi do razdora u KBSA a i u mnogim džematima, zašto su i protjerani iz džemata za koje su radili.

Metode kojima se pojedinci služe su isti oni iz propagande nacističkog voÄ‘e Josefa Gebelsa, a to je: Ako se laž ponovi dovoljno puta postaje istinom”. Imali su i vremena, jer razdoblje od dvadesetak godina je dosta dugo posebno ako planiraju da nanesu štetu bošnjačkoj zajednici, bilo to na nacionalnom ili pak duhovnom putu.
E. Hemigvej napisa: „O moralu znam samo toliko, da je moralno ono poslije čega se dobro osjećate, a nemoralno ono poslije čega se osjećate loše“.
Izgleda da ovo pravilo za svakog nije isto, i sigurno ne za one koji se osjećaju dobro i poslije nemoralnih radnji, što je slučaj sa „glavnima“ u nas Bošnjaka na američkom kontinentu.
Probat ću da citiram riječi još jednog umnog čovjeka, koji reče i ovo:
„Neodoljiv nagon u ljudskoj duši, da nešto postane što nije, i da nekako doÄ‘e čega nema – izvor je svemu dobrom i svom zlu“.

Zar ovo nije pogodak u sridu, i dokaz da su nekoliko imama sa jednom grupicom zavedenih Bošnjaka, skrenuli sa puta kojim se je dobri Bošnjanin uvijek koristio, a to je istina i pravda.
Danas čitava bošnjačka zajednica ispašta, da li to bilo na nacionalnoj ili pak duhovnoj razini, gdje se i dalje javljaju pojedinci i grupice, dajući sebi za pravo, da misle i dalje da su glavni.
Negdje neko napisa, pa ću parafrazirat: „Ovo su nažalost tužne i nesvjesne grupice minderpuza u našem etnosu, kojima uvijek glagol liči na imenicu a padež na nepravdu“.
Vjerujući u dinamiku i kreativnu snagu onih koji su već provjereni i daju pozitivne rezultate, samo takvi mogu u moraju učestvovat na organizovanju Bošnjaka, ali samo na način kako su to već najavili. Takvu manifestaciju samo provjereni sinovi bošnjakluka mogu iznijet na svojim leÄ‘ima i učinit je privlačnijom kasnijim generacijama na ovom kontinentu.
Nije mi namjera da predlažem nikog za tako važnu poziciju u bošnjačkoj dijaspori, ali radi istine to moram uradit. Neću imenovat mnogo njih, ma da ih imamo, ali ću se zadržati samo na jednom velikom Bošnji, koji daje rezultate i na braniku je bošnjaštva i bošnjačkih vrijednosti već duži period. Gospodin Emir Ramić je oličenje čovjeka i Bošnjaka koji i preko svih teškoća i intriga kroz koje prolazi, ne odustaje od puta kojeg je zacrtao, a to je put bošnjaštva. Ramić zna; kad se čovjek uputi prema cilju i putem počne zastajkivati da kamenjem gaÄ‘ati svakog psa koji laje na njega, nikad neće stići na cilj.
Ostavit ovako važan pothvat provjerenim “glavnim” značio bi, još veće podjele unutar našeg etnosa, gdje sve više liče na kafansku gardu, koja nikad nije znala šta je ideologija. Svi narodi su se učili na greškama i birali da ih vode najbolje od najboljih, a mi još i dalje prihvatamo one koji se znaju gurat, tako uvijek dajući voÄ‘stvo bezkičmenjacima
Pitanje je svih pitanja; dokle ćemo mi Bošnjaci da govorimo za sve što nam se dešava, MAŠALLAH! Kad ćemo već jednom da uzrastemo kao narod i mislimo na svoju budućnos, kad?